Autor Tema: Dhamma - Stvarnost  (Pročitano 12957 puta)

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #30 poslato: Mart 01, 2011, 12:59:00 »
"Nibbana ne predstavlja fikciju uma. To je stanje izvan domasaja uma. Umne moze pojmiti nibbanu. U nibbani svi zamisljaji prestaju".

 :) Nibbana jeste stanje izvan domasaja uma. U nibbani svi zamisljaji prestaju. Ako je tako (a jeste), zar onda svaki pokusaj uma da zamisli precizno to cemu tezi nije fikcija??? Upravo se radi o tome, da nas um kroz proces misljenja non stop gura ispred nas u buducnost ili se vraca u proslost i sve nesto zamislja a mi "trcimo" za tim zamisljenim.....pa kako onda da ne patimo? Ako sam u Srbiji a zasmisljam da sam na Nepalu, normalno je da cu da patim ako se toliko poistovetim sa tim mislima. Samo sto je ovde mnogo slozenija stvar....Nepal jos i moze da se zamisli, postoje fotografije odatle. A kako da zamislis prosvetljenje i nibbanu? Nikako. Ipak, svako se trudi (i ja sam) da zamisli to stanje....i onda umesto da se upravlja prema stvarnosti, covek se upravlja prema mislima....a misli se non stop menjaju....to su fikcije i tu nema prosvetljenja.

Iz mog iskustva mogu da kazem da svi zamisljaju prosvetljenje. I sam si mi rekao nesto poput: "Dug je put do prosvetljenja"  :) To znaci da se treba puno toga uraditi dok ne stignemo do te tacke....a ako se puno toga treba uraditi, to inicira trud koji se treba uloziti u nekom narednom periodu i tu pocinju misli da rade svoj posao. Sa tacke konvenkcionalne stvarnosti, to jeste tacno. Mora se prouciti ucenje, mora se vezbati, vreme tece itd. Ali sa tacke apsolutne stvarnosti, to vreme ne postoji kao takvo. No, ne bih o tome. Poenta je da je prosvetljenje samo sada i ovde, u ovom trenutku. Inace, ako tezimo dostizanju prosvetljenja (sto naravno jeste polazna osnova odakle svi pocinju da proucavaju ucenje ali se to kasnije kroz praksu menja), nikada ga necemo dostici. Uvek postoji jos nesto i jos nesto....um ne miruje. Misli se krecu. A svi znamo sta predstavljaju misli. Prosvetljenje kao takvo jeste misao kojoj tezimo. Zaboraviti na prosvetljenje je jedini nacin dostici prosvetljenje. Tek kada prestane da postoji, onda ce nastati. Zaboravi Budu, zaboravi dhammu, zaboravi sebe, zaboravi......pusti da sve sledi prirodan tok uzroka i posledice bez da budes upleten u to i budi u sadasnjem momentu svestan.....i to je to. U apsolutnoj stvarnosti, ne postoji nikakav Buda, nikakav budizam, nikakva joga, nikakva meditacija.

"Form is emptiness - emptiness is form. Gate, gate, paragate, parasamgate, bodhisvaha"

Fazli, sto se tice poredjenja theravade i joge u tome ne bih mogao da ucestvujem jer u jogu se ne razumem  :) Tu bih mogao dosta od tebe da naucim. Naziv puta je samo pakovanje. Ono sto je u pakovanju je isto. Svima je jasno sta je u pakovanje - mada izgleda da nekima i nije. Nije vazno kako cemo nazvati ono sto radimo, vazno je da to sto radimo radimo ispravno. Mada, kada smo kod ispravnosti....i tu se postavlja pitanje sta je ispravno. Svako vidi ispravnost na svoj nacin - takodje uslovljeno stanje uma. I to treba napustiti. A kada sve napustimo, sta ostaje???

Hvala Fazli na lepo zelji da dozivim nibbanu i poslednju dhjanu ali iskreno, nemam ambicije da bilo kakvu dhjanu dostizem. Budino ucenje se sastoji u cetiri plemenite istine. One govore o postojanju patnje i kako prevazici patnju. Patnja se prevazilazi razumevanjem stvarnosti, stvari kakve jesu i konstantnom svesnoscu te stvarnosti u sadasnjem momentu. Stvarnost je da je sve prolazno i da nema svoju sustinu vec da je sve sled uzroka i posledice koje ne daju jedno trajno stanje vec se non stop menjaju i izazivaju novo stanje. Zbog toga putem svesnosti mi napustamo stvari i zivimo u sadasnjem momentu - tada patnja nestaje. Za to nam ne treba dhjana niti nibbana.

Vec sam govorio o tome ali opet cu. Svako je jedinka za sebe i svako ima neke svoje uslovljenosti kako posmatra stvari. Iz moje tacke gledista, vezbamo da bi uklonili patnju. Vezbamo da bi ziveli srecno, zadovoljno u ovom zivotu u kome se nalazimo. Van tog zivota, van ovog sadasnjeg momenta - sve je fikcija. Dusa je fikcija, Bog je fikcija, nibbana je fikcija, prosvetljenje je fikcija, sangha je fikcija. Zbog toga je ono BOOOOM. Stvarnost sadasnjeg momenta i zivot u njemu u tisini uma u potpunoj duhovnoj ispunjenosti. To je stanje koje moze svako doziveti. Van toga......hehehehehehe. U vreme Bude je bilo po 1200 arahanata. Prosvetljavali su se jednim osmehom  :) Gde su danas arahanti???? Kada pogledam danasnje ucitelje, Ajahne, vidim da nisu odmakli ni u cemu u odnosu na sve nas. Nazivaju se uciteljima jer po 20 godina proucavaju spise i sede u polozaju za meditaciju....ali oni jos uvek nisu stigli nigde. Buda je bio prosvetljen posle 6 godina bez ikakvih spisa....covek da se zamisli, zar ne. I dalje pipkaju, citaju, meditiraju, uce, pokusavaju, istrazuju.....drugim recima, pipkaju u mraku. Vrte se u samsari. Sve su to imaginacije uma nastale citanjem razlicitih religijskih spisa. Jednom kada ostavis sve te spise i stanes i pogledas sadasnji trenutak i ono sto ga cini u apsolutnoj stvarnosti.....shvatis da nemas gde ici. Stvari teku svojim tokom....i BOOOOM. Na kraju je samo tisina. Tu si gde si. Stvari su takve kakve jesu. Budjenje, prosvetljenje.

A i sve ovo sto pisemo je jos jedna imaginacija uma  :andjali
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #31 poslato: Mart 01, 2011, 13:38:16 »
The Heart Sutra

The Maha
Prajna Paramita Hrdaya Sutra
Avalokitesvara Bodhisattva
when practicing deeply the Prajna Paramita
perceives that all five skandhas are empty
and is saved from all suffering and distress.
Shariputra,
form does not differ from emptiness,
emptiness does not differ from form.
That which is form is emptiness,
that which is emptiness form.
The same is true of feelings,
perceptions, impulses, consciousness.
Shariputra,
all dharmas are marked with emptiness;
they do not appear or disappear,
are not tainted or pure,
do not increase or decrease.
Therefore, in emptiness no form, no feelings,
perceptions, impulses, consciousness.
No eyes, no ears, no nose, no tongue, no body, no mind;
no color, no sound, no smell, no taste, no touch,
no object of mind;
no realm of eyes
and so forth until no realm of mind consciousness.

No ignorance and also no extinction of it,
and so forth until no old age and death
and also no extinction of them.
No suffering, no origination,
no stopping, no path, no cognition,
also no attainment with nothing to attain.
The Bodhisattva depends on Prajna Paramita
and the mind is no hindrance;
without any hindrance no fears exist.
Far apart from every perverted view one dwells in Nirvana.
In the three worlds
all Buddhas depend on Prajna Paramita
and attain Anuttara Samyak Sambodhi.
Therefore, know that Prajna Paramita
is the great transcendent mantra
is the great bright mantra,
is the utmost mantra,
is the supreme mantra,
which is able to relieve all suffering
and is true, not false.
So proclaim the Prajna Paramita mantra,
proclaim the mantra which says:
gate, gate, paragate, parasamgate, bodhi svaha
gate, gate, paragate, parasamgate, bodhi svaha
gate, gate, paragate, parasamgate, bodhi svaha.
Na kraju je samo tišina

Sejmyo

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 325
  • Karma: +176/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #32 poslato: Mart 01, 2011, 14:28:14 »
Čisto ako vas interesuje preveo sam ovu sutru nedavno.
Veliko je pitanje života i smrti
Život brzo teče
Vrjeme nikog ne čeka
Budi se! Budi se!
Ne gubi ni moment!

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #33 poslato: Mart 01, 2011, 14:48:22 »
Da, citao sam to pre nekoliko dana  :ok Hvala  :andjali
Ja u svom jutarnjem i vecernjem chantingu je izgovaram na engleskom pa sam se zato opredelio da je i postavim tako. Navika valjda  :)
« Poslednja izmena: Mart 01, 2011, 14:49:59 Vladimir Simović »
Na kraju je samo tišina

Ex01

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 167
  • Karma: +79/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #34 poslato: Mart 01, 2011, 15:13:45 »
Lipo si ovo napisa Vladimire, lipo je citat ove stvari.
Naravno da je dobro iz pocetka tezit necemu, mora bit tu taj pokretac koji ce te maknit i gurnut naprjed.
To moze bit cak i ponos, ljubomora ili prkos, kao po principu "ako moze on mogu i ja, ako mogu oni, mogu i ja" gdje sama ljubomora ili prkos iskorjeni prkos kasnije.


takodjer je zanimljivo ovo sta si pisa o uciteljima danas, i slazem se da je previse knjiga cak i problem do prosvjetljenja. Odgovor je ipak u osobi samoj, i samo ona moze preko svojih "stepenica" doc do neceg veceg.


Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #35 poslato: Mart 01, 2011, 15:30:51 »
Da, bas tako  :) Naravno, treba shvatiti i da sam ja opisao kroz reci neku mogucu krajnost kojom nisam zeleo da kazem da je lose citati jer kako kazete, mora da postoji pokretac. Citati i uciti ne moze biti lose. Ali treba biti svestan mogucnosti reci i onoga sto te reci izazivaju u nama....misli koje su izazvane tim recima i kako se mi lepimo za te misli. Umesto lepljenja, napustimo sve to i idemo dalje iz momenta u momenat i odgovor trazimo u iskustvu sadasnjeg momenta kroz svesnost a ne u naucenim recima i ranijim iskustvima. Doduse, tesko je savladati um koji je programiran da povezuje i logicki zakljucuje ali i ne trebamo ga savladati - trebamo ga biti svesni. Srednji put - to je odgovor. Ali da bi isli srednjim putem, prvo moramo spoznati dve krajnje granice.

Na kraju je samo tišina

Sejmyo

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 325
  • Karma: +176/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #36 poslato: Mart 01, 2011, 19:31:31 »
Citat
Gde su danas arahanti???? Kada pogledam danasnje ucitelje, Ajahne, vidim da nisu odmakli ni u cemu u odnosu na sve nas. Nazivaju se uciteljima jer po 20 godina proucavaju spise i sede u polozaju za meditaciju....ali oni jos uvek nisu stigli nigde. Buda je bio prosvetljen posle 6 godina bez ikakvih spisa....covek da se zamisli, zar ne. I dalje pipkaju, citaju, meditiraju, uce, pokusavaju, istrazuju.....drugim recima, pipkaju u mraku. Vrte se u samsari. Sve su to imaginacije uma nastale citanjem razlicitih religijskih spisa.

Bio bi pažljiv sa ovakvim generalizacijama. Da li znaš da čitaš tuđe umove? Još uvjek ima dobrih učitelja koji vode živa bića ka oslobođenju.  Ali nazad na temu. Iskustvo koje si ti doživio nije ništa neobično.  U zen tradiciji to zovu Kenšo, ako je iskustvo "plitko" i kraće ili Satori ako je "dublje". Preljepo iskustvo ali iskustvo i ništa više. Može da potraje par dana par sedmica ili par mjeseci. U mojoj trostrukoj Sangi (Toronto, Vermont, Costa Rica) ja sam siguran da poznajem najmanje 30-40 ljudi koji su to kroz to prošli. Kažem prošli pošto to nije kraj nego sami početak. Od tog iskustva ti neće ostati ništa nego mrtva memorija ako te ovdje ego preuzme.

Sljedi prjevod dijela biografije Zen Majstora Hakuina koji priča o njegovom prvom uvidu u Istinu:

... U narednih par godina Hakuin je ostao zaokupljen mislima po pitanju ubijenog monaha Ganta i njegove slabosti. On je počeo da traži učitelja. U jednom momentu, razočaran sa još jednim učiteljem za kojeg se ispostavilo da nije Zen Majstor, zaključao se u malu sobu, odlučio je da posti cjelu sedmicu i da rješi tu stvar jednom i zavjek. I onda jednog od tih dana oko ponoći je ču zvono i kako on sam kaže "Moj um i tjelo su kompletno odpali. Prevazišao sam i najsitniju prašinu (ovog svjeta)." Hakuin je vidio da je on sam monah Ganto, nedotaknunt nikakvom uslovnom transformacijom, i viknu "Stari Ganto je živ i zdrav!"

Ovaj uvid ga je ispunio sa velikim ponosom - ovakav uvid, on je mislio, nije imao niko u najmanje zadnjih sto godina. Mislio je "Svi ljudi koje vidim izgledaju kao prašina." Putovao je od učitelja do učitelja nadajući se da će ga jedan od njih na mjestu proglasiti Zen Majstorom. Ali svaki od tih učitelja koje je sreo su mu rekli da nije potpuno realizovan. Jedan od njih ga je uhvatio i šutno ga sa praga direktno u blato i rekao mu "Vidi bjednog pećinskog demona". Malo ponižen stigao je do učitelja Šoju Rođin-a, "Starog Čovjeka iz Šođu-a". Šoju je bio grub učitelj i nije štedio Hakuina. Hakuin ovako opisuje tipični Dokusan (formalni intervju) sa Majstorom:

Jednog dana sam izjavio svoje razumjevanje Majstoru. On mu je odgovorio "Posvjećenje izučavanju Zena treba da bute istinsko posvjećenje. A šta je sa psom i njegovom Buda prirodom (poznati zen koan)?

"Nemože ga dirnuti ni ruka ni noga" ja sam odgovorio.

On odjednom ispruži ruku, uhvati me za nos, i grubo me gurnu nazad. "Šta kažeš jel to jak dodir?" on reče. Nisam mogao ni napred ni nazad. Nisam mogao ni slovo da izreknem.

Poslje toga sam bio kompletno demoraliziran i frustriran. Sjedio sam crvenih očiju i sav jadan. Moji obrazi su gorili od silnih suza.


Prestajem ovdje jel nemam vremena za resto.
Veliko je pitanje života i smrti
Život brzo teče
Vrjeme nikog ne čeka
Budi se! Budi se!
Ne gubi ni moment!

miki

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 32
  • Karma: +32/-0
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #37 poslato: Mart 01, 2011, 21:35:26 »
Naravno da je dobro iz pocetka tezit necemu, mora bit tu taj pokretac koji ce te maknit i gurnut naprjed.
To moze bit cak i ponos, ljubomora ili prkos, kao po principu "ako moze on mogu i ja, ako mogu oni, mogu i ja" gdje sama ljubomora ili prkos iskorjeni prkos kasnije.

'Ovo telo nastaje zahvalujući želji. A ipak, oslanjajući se na želju, oslobađamo se želje.' Tako je rečeno. A zbog čega je tako rečeno? Ima slučajeva, sestro, kada monah čuje: 'Monah po imenu tom i tom, okončavši nemir, ušao je i boravi u stanju neuznemirenosti, oslobođene svesti i oslobođenog uvida, upoznavši ih i ostvarivši ih za sebe, ovde i sada.' Onda se u njemu javi ovakva misao: 'Nadam se da ću i ja -- okončavši nemir -- ući i boraviti u stanju neuznemirenosti, oslobođene svesti i oslobođenog uvida, upoznati ih i ostvariti ih za sebe, ovde i sada.' Tako se, vremenom, oslobađa on želje, oslanjajući se na želju. 'Ovo telo, sestro, nastaje zahvaljujući želji. A ipak, oslanjajući se na želju, oslabađamo se želje.' Tako je rečeno i zbog toga je tako rečeno.
'Ovo telo nastaje zahvaljujući oholosti. A ipak, oslanjajući se na oholost, oslobađamo se oholosti.' Tako je rečeno. A zbog čega je tako rečeno? Ima slučajeva, sestro, kada monah čuje: Monah po imenu tom i tom, okončavši nemir, ušao je i boravi u stanju neuznemirenosti, oslobođene svesti i oslobođenog uvida, upoznavši ih i ostvarivši ih za sebe, ovde i sada.' Onda se u njemu javi ovakva misao: 'Monah po imenu tom i tom, okončavši nemir, ušao je i boravi u stanju neuznemirenosti, oslobođene svesti i oslobođenog uvida, upoznavši ih i ostvarivši ih za sebe, ovde i sada. A zašto to ne bih mogao i ja?' Tako se, vremenom, oslobađa on oholosti, oslanjajući se na oholost. 'Ovo telo, sestro, nastaje zahvaljujući oholosti. A ipak, oslanjajući se na oholost, oslabađamo se oholosti.' Tako je rečeno i zbog toga je tako rečeno.
 
Bhikkhuni sutta AN IV-159
http://www.yu-budizam.com/canon/anguttara/an04-159.html

miki

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 32
  • Karma: +32/-0
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #38 poslato: Mart 01, 2011, 22:08:13 »
Zaboraviti na prosvetljenje je jedini nacin dostici prosvetljenje.

Da li je to jednostavno? Kako se to zaboravlja? Da li je mozda ipak potreban neki put i ucitelj da bi smo naucili da zaboravimo na prosvetljenje i da budemo svesni u svakom trenutku. A ako nemamo ucitelja ili nam ne moze dati odgovor na neka nasa pitanja, mozda nam i poneka knjiga moze bar malo pomoci.
 
Ako zelimo da lecimo ljude, mi samo treba da ustanovimo pravu dijagnozu i damo pravi lek. Vrlo jednostavno! Za to name je medjutim potrebno znanje i iskustvo. Put koji vodi ka tome je veoma dug i mukotrpan. Prakticno je nemoguce doci do cilja bez ucitelja i knjiga. Cini mi se da to vazi za vecinu ljudskih delatnosti, pa i za duhovni razvoj.
 
Naravno postoje i nadrilekari.

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #39 poslato: Mart 01, 2011, 23:25:44 »
Ne vjerujem da monasi toliko citaju i razmisljaju o suttama i drugim spisma. Osobito ne sumarski monasi. Sjede i meditiraju. A sto je to drugo nego bivanje u sadasnjosti? Tako da sve to sto govoris vidim da ljudi vec rade.
 
Uostalom, kakve veze ima to jel' ima arahanata ili nema? Da li takvo pitanje podrazumijeva kritiku neke sasvim odredjene skole ili skola buddhizma, i najavu nekog novog puta koji pokreces u cilju da se ti nedostaci otklone? To bi podrazumijevalo da si ti sam arahant. Jesi li? Ako jesi, znao bi gdje su i zasto ih nema. Poput (arahanta) Nagasene bi jednostavno otklonio sumnje u ljudima punih neznanja kao sto je kralj Milinda. A opet ako nisi arahant, cemu kritika o tome gdje su arahanti?
 
Treba zasjest i raditi svoju du'ovnu praksu. A tu praksu je najbolje raditi po zacrtanoj tradiciji.
 
U istocnjackoj tradiciji cemo u razinim skolama naci da postoje onakvi ucitelji o kakvima govori i buddhizam:
 
Samma-sambuddha:
Sam prosvjetljen, onaj koji otkriva novi put i pokrece novu tradiciju, tocnije koji nanovo otkriva i obnavlja zaboravljenu tradiciju. Takav ucitelj je bio Siddhattha Buddha, a  takva vrsta ucitelja u tantri je i moj guru Anandamurti. To su ljudi koji nisu imali svojeg ucitelja, ali su ponovno obnovili jednu tradiciju koja je vec bila potpuno ili djelomicno izgubljena. Vrlo su je formalno kodificirali kao put za ostale ljude.
 
Pacceka-buddha: slicno kao prethodni, ali bez poslanja da drugima budu ucitelji. Bez poslanja da pokrecu ikakvu novu tradiciju.
 
Savaka-buddha:
To su sljedbenici Sammasambuddha. To su plemeniti ucenici koji su oslobodjenje dostigli unutar postojece tradicije nekog od Sammasabuddha i mogu druge voditi tim putem. Njihova spoznaja ovisi o tradiciji unutar koje su dostigli savrsenstvo. Cini mi se dobar primjer za ovakvu prosvjetljenu osobu npr. Nagarjuna. On je inicirani buddhist koji je unutar postojeceg buddhizma dostigao svarsenstvo. Imao je ucitelja, nije potpuno ispocetka bnavljao buddhizam (jer je u njegovo doba vec postojao), ali ga je protumacio na vrlo originalan i novi nacin. Osnivac je novog pravca unutar vec postojeceg buddhizma kojega je osnovao Siddhattha Buddha, ciji je Nagarjuna bio sljedbenik.
 
Tako da je u tom pogledu istocnjacka tradicija vrlo jasna. Ne treba se zamarati pitanjima, nego sjesti i raditi svoju du'ovnu praksu onako kako je naucena u skoli koju smo sami izabrali za svoj du'ovni put. Uostalom, nije li Buddha negdje zabranio nezaredjenim laickim sljedbenicima da puno lamentiraju o svojim du'ovnim uvidima i dozivljajima? Cak i da postoje, treba o njima skromno sutjeti i gledati drugima pomoci na nenametljiv i skroman nacin.

oblica

  • .
  • Član
  • ***
  • Poruke: 1158
  • Karma: +429/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #40 poslato: Mart 01, 2011, 23:57:00 »
bum...

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #41 poslato: Mart 02, 2011, 00:26:10 »
Ne vidimo jer mislimo da vidimo. Ne cujemo jer mislimo da cujemo. Ne osecamo jer mislimo da osecamo. Ne znamo jer mislimo da znamo. Najbolji nacin da sipate nesto u vec punu casu je da tu casu prvo ispraznite.

 :andjali
Na kraju je samo tišina

Ex01

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 167
  • Karma: +79/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #42 poslato: Mart 02, 2011, 00:54:41 »
cc kojice pozvati na sklad ne na burn ;)
Mislim da se Fazlija i Vladimir slazu po pitanju da je primarno raditi dobru praksu a teorija sama po sebi moze i zagusiti proces.
Isto tako bi obojica mogli sjesti i promeditirati (kad vec imaju dovoljno uvida i koncentracije da to mogu) i razmisliti o rijecima jednog i drugog, provjerit sami sta je ispravno a sta ne.

Obojici  :srce jer iz ovakvih situacija najbolje uce oni koji ih mogu promatrat sa strane, bez naklanjanja i jednoj i drugoj strani.


jos kad bi mogao dodat da pacceka buddhe... koliko sam ja svatio i nisu toliko.. kako da to kazem.. pa neznam, nebi tio uvrijedit ali ako neko ne zeli ucit druge o onome sta je on postigao, a zna da to nije postigao s nekom vanjskom pomoci nego da se to krije u svima onda ocito nije dovoljno sazrio da bi imao mudrosti i strpljenja sa svima drugima nego je odlucio bit uzvisen sam sebi. sta nekako brise pravu poantu uzvisenosti ili brise pravu poantu prakticiranja dhamme, bar prema onome sta buddha tvrdi.

tko prakticira dhammu za sebe i za drugog je onaj koji je najuzviseniji od svih praktikanata dhamme. nisam pametan jos o ovome, ali se ne sramim trenutno ovakvog zakljucka
« Poslednja izmena: Mart 02, 2011, 00:58:59 Ex01 »

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #43 poslato: Mart 02, 2011, 01:48:59 »
Istina je da nikog nista ne mozes nauciti jer ce svako reci koje cuje posmatrati kroz sopstvenu prizmu uslovljenosti. Svako cuje ono sto zeli da cuje. Veoma mali procenat ljudi je u stanju da "zakljuca" svoj um dok slusa sagovornika i cuje njegove reci i vidi njegovu nameru.
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #44 poslato: Mart 02, 2011, 02:06:06 »
Zaboravih Ex01  :) Ja ne kazem da je praksa bitnija od teorije. Ja kazem da su obe stvari bitne podjednako do jednog trenutka duhovnog razvoja kada teorija postoja praksa a praksa teorija a onda i jedno i drugo postaju zivot. Onda vise nema ni prakse ni teorije vec postoji sadasnji momenat. Vezanost za praksu ili teoriju je samo jedan oblik uslovljavanja uma....koji je neophodan donekle. Ali kada jednom spoznas ono sto si trazio, sto kazu kada u srcu osetis da je to to....ostavljas i praksu i teoriju i jednostavno bivas ono sto si spoznao. Uopste nije bitno sta je to sto si spoznao - bitno je da ti osecas da je to to i da si duhovno ostvaren. Nakon toga, mozes ostati u tisini, sto je najbolje jer te nakon toga malo ko moze razumeti a mozes se odluciti i da govoris zbog onog malog, sitnog procenta ljudi kojima ce tvoje reci pomoci.
Na kraju je samo tišina