1
Pali kanon grupa / 85. Ćhaćhakka sutta (MN148) - beleške 1
« Poslednja poruka vasilije poslato Februar 06, 2025, 14:31:36 »Kratak sadržaj sutte
Dubok i prodoran govor o kontemplaciji svih faktora čulnog iskustva i odsustva sopstva.
Beleške
Na našem kursu trenutno smo u oblasti VII Negovanje mudrosti i do sada smo prošli kroz brojne
sutte: Sammādiṭṭhi sutta, Ćūla-sīhanāda sutta, Alagaddūpama sutta, Mahā-taṇhāsankhaya
sutta.
Sve se one tiču razjašnjavanja, pročišćavanja, izoštravanja razumevanja Dhamme, izbegavanja
pogrešnih gledišta i postizanja ispravnog razumevanja. Sada ćemo se sresti sa nekoliko sutta koje
se bave primenom ispravnog razumevanja za razvoj uvida i mudrosti koja će voditi do potpunog
oslobođenja. I do sada je bilo sutta koje su svoji kulminaciju dostizale u opisu krajnjeg
postignuća, no, u suttama koje ćemo obrađivati narednih nekoliko nedelja fokus je na razvoju
uvida.
Sutta koju sada počinjemo daje vrlo kompresovan (ali i vrlo sistematičan) prikaz toka
vežbanja/prakse koji će voditi do razvoja uvida. Za one koji su upoznati sa sistemom razvoja
uvida u Visuddhimaggi i nizom koji ide korak po korak do nivoa uvida i znanja (vipassanāñāṇa),
ničega od toga nema u starim suttama. Različite rane budističke tradicije obrađivale su proces
razvoja uvida na različite načine. Rane sutte u osnovi se bave time šta je uvid koji treba postići i
šta je materijal na kome treba raditi da bi se postigao uvid. Sa ovim se srećemo na vrlo
kompaktan način u sutti MN 148.
Sutta počinje kada Buda živi u Sāvatthīju, u Đetinom gaju. Poziva monahe i obraća im se:
„Monasi, podučiću vas govorom o Dhammi, koja je divna na početku, divna u sredini i divna na
kraju, pravog značenja i izraza, upućuje na potpuno zaokružen i pročišćen svetački život."
Ovaj uvod se poziva na opis koji Buda uobičajeno koristi da se opiše Dhamma u celini. Recimo,
možemo ga naći u MN 27 Ćūla-hatthipadopama sutta - Kratkom govoru o poređenju
sa otiskom stope slona, kada Buda daje opšti prikaz učenja. Kaže:
11. Isto tako, brahmane, Tathāgata se pojavljuje u ovome svetu, plemenit i potpuno probuđen,
usavršen u znanju i ponašanju, srećan, znalac svetova, nenadmašni vodič onima kojima je
potreban putokaz, učitelj božanskim i ljudskim bićima, budan, blažen. Snagom vlastite spoznaje
razumeo je i zna da objasni ovaj svet, sa njegovim božanstvima, Mārama i Brahmama, zajedno
sa pokolenjem isposnika i brahmana, plemenitih i običnih ljudi. U skladu sa njegovom formom i
suštinom, on propoveda ovo učenje divno na početku, divno u sredini, divno na kraju. On je
oličenje svetačkog života, tako celovitog i pročišćenog.
Tu je opis korišćen u vezi sa učenjem u celini. Ali u sutti Šest grupa po šest, isti taj opis
Buda koristi u vezi sa ovim konkretnim učenjem koje će izneti. To je vrlo neobično, u stvari
verovatno je jedina sutta u celoj Sutta piṭaki koja koristi ovakav uvod - kao način da se stavi
poseban naglasak na važnost samog govora.
Zatim Buda zamoli monahe da slušaju i prate pažljivo. Kao i obično, prvo daje koncizni prikaz:
3. „Šest unutrašnjih područja čula treba razumeti. Šest spoljašnjih područja čula treba razumeti.
Šest vrsta svesti treba razumeti. Šest vrsta kontakata treba razumeti. Šest vrsta osećaja treba
razumeti. Šest vrsta žudnje treba razumeti.
Treba ih razumeti prvo konceptualnim znanjem, znati šta su, zatim treba kontemplirati uz pomoć
vipassanāñāṇa - uvidom, da bi se postigla istinsko ostvarenje, pravo razumevanje šta su i koje su
im prave karakteristike.
Nakon ovog sinopsisa, Buda će elaborirati. Ovo će se dalje progresivno širiti u nabrajanju. Prvo:
(I) „’Šest unutrašnjih područja čula treba razumeti.’ Tako je rečeno. A u vezi sa čime je tako
rečeno? Postoje područje oka, područje uha, područje nosa, područje jezika, područje tela i
područje uma. U vezi sa tim je rečeno: ‘Šest unutrašnjih područja čula treba razumeti.’ To je prva
grupa od šest.
Zvuči vrlo prosto, ali šta se u stvari smatra pod ovih šest područja?
Govorimo o oku kao području itd. Svako od ovih pet fizičkih čula služi kao područje. Šta mislimo
kada ovo zovemo područjem? To je čulna sposobnost uzeta kao osnova za pojavljivanje svesti.
Budističko učenje ne vodi računa o fiziološkom razumevanju čulnih organa, ono se bavi
razumevanjem prirode svesti iskustava. A svest iskustava je uvek iskustvo kroz čula (u širokom
smislu, uključujući i um kao čulnu sposobnost). I tako, kada govorimo o svakoj od ovih fizičkih
osnova čula (oko...telo) oni se ne smatraju pukim fizičkim organima čula, već kao organi čula koji
funkcionišu kao osnova, podrška i mogućnost za nastanak odgovarajućeg tipa svesti.
U sistematizovanoj budističkoj filozofiji Abhidhammi, ono što se zove područjem/osnovom oka
nije ceo fizički organ, već specifičan tip fine materije koja postoji unutar oka sposoban da reaguje
na svetlost, oblike, boje (odgovarajuće talasne dužine, rečeno modernim jezikom) i da ih primi i
načini dostupnim umu. Ceo fizički organ oka je u tom smislu podređen pomenutom aspektu
osnove oka. Ceo organ oka je razvijen, evoluirao - moderno rečeno, da bi nam omogućio da
vidimo oblike u mnogo detalja. I tako, fotoosetljiva supstanca apsorbuje svetlost, kanališe ga do
optičkog nerva da njime signal može biti prenet do mozga i tamo transformisan u vizuelne
predstave.
Ono što zovemo osnovom uha nisu lepezasti parni organi na glavi, već materija duboko unutar
samih organa, koja može reagovati tako što primi vibracije, transformiše ih u signale koje mozak
prihvata kao smislene zvuke.
Osnova nosa - tip materije unutar nosne šupljine koja je sposobna da primi mirise i odgovori na
njih. Osnova jezika je raširena po celom mišićnom organu jeziku, a to su receptori ukusa. Osnova
tela je raširena po celoj površini tela, po koži, a takođe i na velikim unutrašnjim područjima; taj
aspekat kože, membrana, tkiva sposoban da odgovori na taktilne senzacije i učini ih dostupne
umu.
Ono što zovemo osnovom/područjem uma po budizmu nije mozak, već je to um u smislu
sposobnosti koja je u mogućnosti da,
1) s jedne strane, primi objekte drugih pet čulnih sposobnosti - objekte drugih pet čulnih svesti
koje su jedinstvene za svako čulo ponaosob.
[Objekti drugih čula su jedinstveni za njihovo posebno područje/osnovu. Recimo osnova oka
može primiti jedino vidljive oblike, neće primiti zvuke.] Ali osnova uma može primiti druge čulne
objekte (sve nijh) i
2) takođe poseduje svoju posebnu klasu objekata - apstraktne objekte (brojevi, ideje...).
Ovo su šest unutrašnjih područja čula u smislu da prožimaju naš individualni organizam, telo i
um.
Dolazimo do šest spoljašnjih područja. Ovde imamo područje oblika - ovo zovemo vidljivim
formama, objektima;
područje zvukova - zvuci;...mirisi...ukusi...taktilno područje - opipljivi objekti.
Šesto je područje objekata uma, ono uključuje klasu objekata specifičnih za sposobnosti uma. Ali
ovi objekti nisu objekti bilo kog drugog čula - jedinstveni su za područje uma. Uključiće osećaje,
raspoloženja itd. biće objekat pažnje kao deo objekata uma. Kada postanemo svesni svojih misli -
i to je deo objekata uma; bilo koji koncepti itd.
Dolazimo do treće grupe šestica, tj. šest klasa svesti. Izlaganje stiže do važne tačke:
6. (III) „’Šest vrsta svesti treba razumeti.’ Tako je rečeno. A u vezi sa čime je tako rečeno? Na
osnovu oka i oblika, nastaje svest o viđenom; na osnovu uha i zvukova, nastaje svest o čujnom;
na osnovu nosa i mirisa, nastaje svest o omirisanom, na osnovu jezika i ukusa, nastaje svest o
okušanom, na osnovu tela i opipljivih stvari, nastaje svest o dodirnutom i
na osnovu uma i objekata uma nastaje svest o spoznatom. U vezi s tim je rečeno: ‘Šest vrsta
svesti treba razumeti.’ To je treća grupa od šest.
Ovo je vrlo važna izjava ("...na osnovu oka i oblika...") jer pokazuje da svest zavisi od, možemo ga
tako nazvati, nezavisno postojećeg sveta. Drugim rečima, to je svet koji je dat, svest iskustava.
Svest sama pojavljuje se na osnovu ranije postojećeg, datog, pre toga determinisanog
materijalnog sveta; na osnovu sveta koji nije samo projekcija svesti, nije samo manifestacija uma.
A onda stanja svesti nastaju i zavise od dve stvari: unutrašnjeg područja i spoljašnjeg područja
čula. Za svest oka, unutrašnje područje je oko, spoljašnje su oblici. Prvih pet tipova svesti
pojavljuju se svako zavisno od svog specifičnog čulnog organa i svog specifičnog tipa objekata.
Uobičajeno iskustvo je sve ovo zajedno - konglomerat u celini, ali ako obratimo pažnju na
sopstveno iskustvo, videćemo kako je sastavljeno od individualnih činova svesti.
Šesti tip svesti je manoviññāṇa, svest uma. Manoviññāṇa to je svest uma koja nastaje na osnovu
mano - uma i dhamma - objekata uma (bilo šta što može biti objekat uma, ne uključujući drugih
pet tipova čulnih objekata). Ovo je ono po čemu se manoviññāṇa razlikuje od drugih pet tipova
svesti. Svaki od drugih pet tipova svesti uzima samo jedan tip objekata - njegov specifični tip
objekata. Ali svest uma radi kroz osnovu uma, mano - u mogućnosti je da uzme objekat drugih
tipova svesti.
Primer: oko i svest oka donose nam boju predmeta kao podatak (npr. nebo i farmerke), a zatim
um uzima tu boju donetu kroz ćakkhuviññāṇa (svest oka), mano je preuzima i iako su to razne
nijanse, mano ih kategorizuje kao istu boju. A zatim manoviññāṇa postaje svesna da je to sve
plava boja. Mano procenjuje da su obe nijanse plave, a manoviññāṇa je svest plavog. I mano i
manoviññāṇa (osnova uma i svest uma) ovde funkcionišu kroz oko kao kapiju i uzimaju
boju/formu kao svoj objekat. One grade vizuelnu kogniciju na osnovu svesti oka.
Pretpostavimo da čujemo niz nota. Svest uha ih pokupi, ali svest uha nije sposobna da pretvori tu
seriju nota u melodiju. Svest uha funkcioniše samo kao sakupljač zvukova, ne zna ništa o
značenju zvukova, nema nikakvu sposobnost da sintetiše zvuke u smislenu celinu. (Mocart ili
Elvis, sve joj je jedno.) Ono što se dešava je da svest uha uzima niz zvukova, redom jedan za
drugim i zatim ih osnova uma spoji, tokom vrlo složenog procesa koji ide od svesti uha do osnova
uma i nazad, više puta jako brzo. A zatim, na nivou svesti uma manoviññāṇa, koja je svesna svega
ovoga dok se događa, odvija se prepoznavanje melodije.
Uzmimo slušanje i razumevanje izgovorenog kao primer. Ono što prepoznavanje znači, to je
spona mano i manoviññāṇa. Tako svest uha prima zvuke i vrlo brzo prosleđuje ka mano (vrlo brzo
se odigravaju procesi prikupljanja i prosleđivanja, stalno jedan za drugim), a zatim se sinteza
odigrava i na osnovu prošlih iskustava, razumemo ove zvuke kao smislene. Različite izgovorene
reči spajaju se u smislene rečenice. I sve ovo se odvija tako brzo da možete sedeti tu i hvatati
beleške ne shvatajući da se u vašem toku svesti ovo treperenje stalno odigrava napred-nazad. Ne
morate čekati ni delić sekunde da se um pomeri od mano do svesti uha ili obrnuto.
(nastaviće se...)