Četiri plemenite istine

[Sati]

potpisujem 

[kondanja]

 
cit.: A sa čime bi se ljudi mogli bolje poistovetiti nego sa patnjom?
To je najuniverzalnije ljudsko iskustvo (Sati)
 ovo je ključno poštovana kolegice Kojice, ovo bi moralo riješiti tvoj "problem" pozdrav (ili drugim riječima kazano, ne poistovjećuj se sa svojom patnjom) 

[Ex01]

E ali vidi sad ovo...


postoji ljutnja.
postoji nesto svjesno da je ta ljutnja dosla, da je prolazna i da nije dio necega sta traje.


e al sad...


postoji i nesto svjesno da postoji ta svjesnost koja gleda ljutnju, e ali postoji i svjesnost koja gleda svjesnost koja gleda ljutnju.
i ta svjesnost2 zna da je svjesnost1 isto prolazna i ne dio nicega jer nestaje u trenutku kada nestane ljutnja pa se ta svjesnost jednostavno gasi a ostaje svjesnost2.


e ali sta vidi svjesnost 2?

I kao kad skuzim da je i ta svjesnost dva samo uvjetovana necim drugim i da nestaje kao sta nestaje i misao, ostaje... nista...


sta sad?

[fortytwo]

E ali vidi sad ovo...


postoji ljutnja.
postoji nesto svjesno da je ta ljutnja dosla, da je prolazna i da nije dio necega sta traje.


e al sad...


postoji i nesto svjesno da postoji ta svjesnost koja gleda ljutnju, e ali postoji i svjesnost koja gleda svjesnost koja gleda ljutnju.
i ta svjesnost2 zna da je svjesnost1 isto prolazna i ne dio nicega jer nestaje u trenutku kada nestane ljutnja pa se ta svjesnost jednostavno gasi a ostaje svjesnost2.


e ali sta vidi svjesnost 2?

I kao kad skuzim da je i ta svjesnost dva samo uvjetovana necim drugim i da nestaje kao sta nestaje i misao, ostaje... nista...


sta sad?

Što si stao kod svesnosti br2? Gde je svesnost br3 koja posmatra svesnost br2 dok ona posmatra svesnost br1? Valjda si i toga svestan? Mislim, svestan si da svesnost br2 nešto radi, dakle eto nama svesnosti br3!

[Ex01]

pa tako mozes do sutra, znaci nije poanta u toj svjesnosti, to je nesto sta san tija rec. (samo san osta do br 2)


jer i ta svjesnost je prolazna i nije dio "tebe"


i sad, kada mi netko kaze da budem svjesan tj da promatram ili dah, ili abdomen ili bilo sta takvo, zar ne dolazimo do situacije u kojoj izgradujemo jedan finiji i subtilniji komad ega, koji je svejedno nestalan i prolazan?


jer nakon nekog vremena postanem svjestan da je ta svjesnost vezana samo za dah, i da kad prestanem promatrat dah prestane i svjesnost na dah. sta sad?


hm.. mozda moje pitanje sta sad je zapravo problem. zasto bi moralo bit nesto "sad".
mozda je tu "kvaka"


znaci iako sam prije skroz bio nesvjestan "promatraca" i mislija da cu bit bolja osoba ako buden svjestan svojih djela, sad kada san nasa promatraca, pokazuje se da je i on podlozan promjeni konstantnoj i da je nestalan i da nije dio "mene"

[fortytwo]

pa tako mozes do sutra, znaci nije poanta u toj svjesnosti, to je nesto sta san tija rec. (samo san osta do br 2)

Moj odgovor je bio malo šaljiv - ja bih rekao da je i dva mnogo.

jer nakon nekog vremena postanem svjestan da je ta svjesnost vezana samo za dah, i da kad prestanem promatrat dah prestane i svjesnost na dah. sta sad?

Možda grešim, ali čim ti "postaneš svestan" da je svesnost usmerena samo na dah, zar nisi ti time skrenuo sa daha? Odnosno, eto tebi misli "vidi, pa ja sam svestan samo daha" i time si upravo prestao da posmatraš samo dah? Nekako se meni čini da ti u određenom trenutku nisi postao "svestan da si svestan samo daha", već da si počeo da "razmišljaš o tome kako si svestan samo daha". E sada ovde meni treba mišljenje iskusnijih meditatora (ajmo Sati, Fazlija, tastatutru u ruke i na posao ) da li sam ja nešto ovde pobrkao, pa bih zaista voleo da neko ovo moje prokomentariše - da li im deluje da se tu zapravo radi o starom dobrom razmišljanju.

znaci iako sam prije skroz bio nesvjestan "promatraca" i mislija da cu bit bolja osoba ako buden svjestan svojih djela, sad kada san nasa promatraca, pokazuje se da je i on podlozan promjeni konstantnoj i da je nestalan i da nije dio "mene"

Ja nekako svest vidim kao nekakav "mentalni ekran" u kome se dešava ovo ili ono. Kao ono poređenje sa nebom i na njemu su nekad oblaci, koji mogu biti beli ili tmurni. Nebo, tj ekran se ne menja, ali sadržaji itekako. Što se manje identifikujemo sa oblacima, bolje za nas, ne samo dok sedimo/meditiramo, već i u svakodnevnim stvarima (rekao bih najčešće u razgovoru s nekim, a pogotovo pod uticajem snažnih emocija - to bi bilo prekriveno nebo). Nekako mi deluje da kad kažeš da se posmatrač menja, da se nekako identifikuješ sa promenama, ta oblacima. Mi, ljudi, osobe, ličnosti, se menjamo, ali samo utoliko što se "naši sastavni delovi" menjaju - naše navike, refleksi, preovlađujuće emocije i slične stvari od kojih je ta neka naša ličnost i sastavljena, a koja opet i nije ništa drugo do svojevrstan "ples" tih elemenata od kojih smo sastavljeni. Kao što kažu u Fight Club-u: "I am the all singing, all dancing crap of this world". Ali svest je samo "teren" na kome se sve to dešava. Ne bih rekao da se svest menja, čak ne znam ni kako bi to izgledalo.

Moram još jednom da apelujem na iskusnije da prokomentarišu ono gore (ili ceo ovaj post), živo me zanima mišljenje "starijih"!

[Ex01]

Mozda ovo sta ja zovem "svjest" je samo pokusavanje uma da igra ulogu koja mu ne stoji, a on se uporno trudi.




takodjer ljepo opisano s oblacima i nebom.

[Vladimir Simović]

pa tako mozes do sutra, znaci nije poanta u toj svjesnosti, to je nesto sta san tija rec. (samo san osta do br 2)


jer i ta svjesnost je prolazna i nije dio "tebe"


i sad, kada mi netko kaze da budem svjesan tj da promatram ili dah, ili abdomen ili bilo sta takvo, zar ne dolazimo do situacije u kojoj izgradujemo jedan finiji i subtilniji komad ega, koji je svejedno nestalan i prolazan?


jer nakon nekog vremena postanem svjestan da je ta svjesnost vezana samo za dah, i da kad prestanem promatrat dah prestane i svjesnost na dah. sta sad?


hm.. mozda moje pitanje sta sad je zapravo problem. zasto bi moralo bit nesto "sad".
mozda je tu "kvaka"


znaci iako sam prije skroz bio nesvjestan "promatraca" i mislija da cu bit bolja osoba ako buden svjestan svojih djela, sad kada san nasa promatraca, pokazuje se da je i on podlozan promjeni konstantnoj i da je nestalan i da nije dio "mene"

  Samo nemoj stati i nemoj se uhvatiti za nesto od toga. Ako si pronasao promatraca, onda mi reci ko ga je pronasao???  Ali jeste da je ta svesnost prolazna jer ona postoji samo kao manifestacija trenutnog stanja i sa promenom stanja, menja se i ona uslovljena percepcijom. A sta sad? Ko to pita???? Ko spoznaje a ko pita? Posmatrac??? 

[Sati]

Reako bih da svesnost nije prolazna, kao i nebo što nije prolazno.

Prolazna su stanja zapitanosti, sumnje, oduševljenja, gladi, nestrpljenja... ali sva ona su sadržana unutar te svesti, baš kao što su i sve stvari sadržane u prostoru neke sobe. I mi uglavnom kad u tu sobu uđemo vidimo ovu ili onu stvar, sviđaju nam s eili ne sviđaju, ali najteže je da uočimo prostor. Iako je on uvek tu, čak i kada sve stvari iznesemo iz sobe.

 

[Vladimir Simović]

Kakvu je boju imalo nebo pre nego je nastala planeta Zemlja? Kakva je bila svest pojedinca pre nego sto je pojedinac postao svestan sopstvene svesnosti?

[Ex01]

A cuj, iako ga buda ne naziva "ja", mnogi kazu da kada promatramo srcem ne mozgom da je promatranje skroz nepristrano, nevezano za ikakve koncepte osim cistog promatranja. znaci mora postojat neka osnova od koje sve polazi... ali ta osnova nije opipljiva.. kako se izrazit?

[Vladimir Simović]

Ne moras se izraziti uopste. To je ono "unutra". Eto, ja sam od pre par dana poceo da koristim termin "izvor" mada i ako sam termin podseca na pocetak, on je samo pocetak nekih fenomena....ali i on sam mora imati svoj pocetak.....jednostavno ne vredi se muciti time. Kod nekih religija je lako....kazes "Bog" i resio si sve dileme  U ovoj praksi to ne ide tako lako. Ako radis na iskorenjivanju patnje, onda se bavis pitanjem onoga ko patnju dozivljava. Samim tim potrebno je dobro prouciti ono gde se manifestuje patnja ali ne moramo prouciti i nastanak nekih drugih fenomena u davnoj proslosti tipa nastanak univerzuma. Skrenuo sam malo sa teme pa da se vratimo.....Kada se um smiri, moze se posmatrati svest kako posmatra nastanak odredjene misli. Ako si dovoljno smiren, uocices "nesto" sto krece da se uhvati za misao. Onda imas u polju svesti svest o mislima i to "nesto". Tri stvari....a ko je onda svestan tih tri stvari. I ako pokusas to da uocis, videces svest koja je svesna svesti o tom "necemu" sto se hvata za misao....sada cetiri stvari. Svest se siri i zapravo je sve to jedna svest ali ona jaca, prilagodjava se, menja se. Cega god si svestan, koliko god nepristrasno bilo....to "nesto" dopire na osnovu uma, percepcije i svesti. Iskljucis jedan od tih elemenata i stvari bi se znatno promenile. Posmatrajuci tu jednu svest, pa drugu, pa trecu, pa cetvrtu...(a opet je sve to jedna svest), ulazis u to neizrecivo. Tu prestaje intelektualna igra mada ne i u potpunosti....intelekt se i dalje trudi da se uhvati za "nesto"

[Vladimir Simović]

Vrlo je interesantno kada u trenutku svest biva oslobodjena intelektualnog procesa, logike i krene u dublje istrazivanje...a onda se "nesto" zatrci da dostigne to i da umesa logiku da logika to resi  I onda ponovo svest krece iz pocetka 

[kondanja]

...nebo je prolazno, Sati...

[Vladimir Simović]

I svesnost je  Mozda prava rec nije prolazna...mozda je bolje reci promenjiva. Svesnost spoznaje i uslovljena je onim cime spoznaje. Meditirajuci, svesnost dozivljava neku vrstu ekspanzije, siri se, menja se. Uslovljena je culima koja funkcionisu u fizickom telu. Ako bi recimo culo vida prestalo da funkcionise, svest bi poprimila drugaciji "oblik". Uslovljena je onim sto spoznaje u momentu. Ali napustajuci sve ono sto spoznaje i okrecuci tu svesnost unutar same sebe, moze li svesnost da spozna samu sebe? To je vracanje izvoru, onom nepromenjivom i stalnom odakle i dolazi manifestacija svega onoga sto sam izvor dozivljava.