Hinduizam > Vede
Vede
Fazlija:
Uh, to će bi bio malo teži zadatak - mission impossible. Ježić je vrhunski svjetski stručnjak za vedsku književnost, ali je za razliku od recimo Veljačića, izrazito skroman u objavljivanju knjiga. Kada pogledamo Veljačićevu bibliografiju ispada da je skoro svake godine objavljivao po jednu knjigu. Ježiću za tako nešto treba i dobrano desetljeće. S obzirom na to je vjerovatno posve nestvarno očekivati njegovo sudjelovanje na ovakvom forumu. Ako čak i zanemarimo razinu rasprava, koja bi njemu vjerovatno brzo dosadila, a jednako tako i nama njegova (oko samskrtskih glagolskih korijena, sufiksa i prefiksa), ne vjerujem da bi našao vremena za naš forum :) Sjećam se koliko smo ga kao studenti načekivali satima ispred kabineta kada bi zakazao ispite, pa dođe ponekad i 6 sati kasnije (2 sata je prosjek) jer ga jednostavno obaveze i ljudi odvuku dalje. Ako mogu da dodam još jedan osoban dojam, Ježić je jedna od najljubaznijih i najpristojnijih osoba koje sam upoznao u životu. Uvijek smiren, nasmijan, uglađen, fin, spreman da porazgovara, odgovori na sva pitanja. Uopće nije uobražen i umišljen... zato ga i odvuku na sve strane, pa čovjek zakasni tamo gdje ima već zakazano. Studenti i kolege gaje ogromno i iskreno poštovanje prema njemu.
Usprkos skromnoj bibliografiji, Ježić je doista stručnjak svjetskog ugleda. Osobito je poznat po tome što je razvio lingvističku metodologiju utvrđivanja starosti pojedinih slojeva nekog književnog djela te ja na taj način vrlo ubjedljivo dokazao da u recimo Bhagavad Giiti postoje 3 sloja (junački, filozofski i religijski) koja su se kasnije ujedinila u zajednčki spis Bhagavad Giite kakvu mi danas poznamo. Također je na tom tragu ubjedljivo dokazao da su prva i posljednja glava Ramayane kasniji dodaci nepoznatih autora, te da je Valmikijev ep počinjao od onoga što je danas druga glava Ramayane itd. To naravno znači da izvorno RmY nije bila vjerski spis (ili barem bozanstvenost Rame nije bila toliko naglašena) nego više junački ep o podvizima kraljevića Rame. Ovom metodom je također u svojim Rgvedskim himnima analizirao brojne himne najstarijeg vedskog sloja, utvrđivao starost (ili barem redosljad nastanka) pojedinih himni. Također je vrlo pronicljivo rastumačio (moguća) prava značenja nekih vedskih pojmova i odnosa za koja je zaključio da su utemeljena na astornomskim pojavama - a pri tome se koristio uspoređivanjem ostalih indo-evropskih mitova i predaja. U svakom slučaju, Ježićava knjiga Rgvedski himni su jedan od naslova koji se, ako zbog ničega drugoga, onda zbog opće kulture moraju pročitati jednom u životu. To posebno vrijedi za sve koji se zanimaju za istočne religije i filozofije.
Sati:
OK. Shvatam.
Pa dok ne dođemo do knjige, prenesi nešto iz nje ovde.
Ovo upoređivanje indoevropskih mirova koje pominješ
mi zvuči zanimljivo. Jel možeš koju rečenicu o tome napisati?
unicus:
Nemam baš previše znanja o "Znanju" - Vedama. Samo se sjećam da sam nekada pročitao da su tvorci bili tzv. Ršiji? Sjećam se da su to bili mudraci koji su određeno znanje sačuvali u tajnosti.. :kolut . Ovaj podatak sam pročitao u knjizi "Kvantno liječenje " od Dr. Deepak Chopra, koji je navodio da su neka otkrića kvantne fizike već bila davno otkrivena od strane ovih mudraca, ali putem razvijene svijesti.. Mislim da bi se isto moglo tvrditi i za Budino učenje. Moram napomenuti da su meni Vede nekako previše "bajkovite" ..moraju se nekako previše tumačiti da bi se shvatio smisao? Podsjeća me to na Nostradamusova proročanstva koja se "protumače" uvijek nakon što se nešto dogodi pa se onda kaže da je to upravo to što se dogodilo.. Prilično sam neupućen u Vede, ali to mi je palo na pamet onako odprve. Sjetio sam se upravo i Vedante..znam da sam i to nekada čitao, smatrajući da su to Vede u malom..kao neki sažetak Veda? Tek nakon toga sam saznao da to nije sažetak Veda, valjda samo naziv podsjeća na to? :namiguje: ...
fortytwo:
Vedanta bi značilo "nastavak Veda", ili "dodatak Vedama", što bi praktično označavalo Upanišade (iako ta dva mislim da nisu baš sinonimi, jer se pod Upanišadama podrazumeva samo tekst, a pod Vedantom i pokret/filozofija). Ostatak mog posta neće biti toliko "akademski"! :zeleni:
I ja mislim da dosta toga jeste "bajkovito", tj. dosta toga traži ozbiljno tumačenje i uklanjanje slojeva poezije. Samim tim se postavlja i pitanje upotrebne vrednosti toga za nas koji smo ipak deca Zapada. Naime, za nekoga ko je odrastao u kulturi Veda, a ne u kulturi grčko-rimsko-jevrejskog porekla je ipak nemerljivo lakše (i svrsishodnije) da se upusti u konkretnije izučavanje Veda.
Ono što ipak jako cenim kod Veda je to što su one za mene simbol nečega što je na Istoku daleko prisutnije nego na Zapadu, a to je svojevrstan pristup duhovnoj teoriji i praksi. Naime, mi na Zapadu imamo filozofe koji se, svako za sebe, trude da (skoro) od početka objasne svet oko sebe. Indusi kao da sebi ne dozvoljavaju takve ambcije i kao da kod njih samo neko ko je dovoljno utemeljen u istini (a to jedino može preko sopstvenog iskustva) uzima na sebe "posao" da nešto ostavi iza sebe po pitanju duhovnosti. Samim tim, sledeće generacija nema potrebe da izmišlja toplu vodu, već da nastavi tamo gde je prethodna stala. Za razliku od toga, zapadni filozof uzima da "prepravi" svoje prethodnike novom, "jednako izmišnjenom" teorijom. Deluje mi da tek od egistencijalističke filozofije počinje prava "nadogradnja" kod Zapadnjaka - nekako kao da se tek Kjerkegor, Dostojevki i Niče međusobno zaista razumeju (rekao bih i zaista poštuju - Niče je rekao da je Dostojevski jedini od kog je nešto naučio).
Ne treba ovo shvatiti kao neki napad na Zapad, ali kad su stvari duha u pitanju, Istok ipak prednjači, kao što Zapad prednjači sa svojim "materijalnim" tekovinama (ceo svet zida zgrade koristeći zapadno građevinarsko znanje, vozi "motorne kočije" i pokušava da oblikuje društveno uređenje inspirisan zapadnim društvima) koje su itekako bitne. Suviše je naša filozofija teoretska ("više je mudrosti u tvom telu nego u tvojoj navišoj filozofiji"), naša religija okultna ("ko se nije krstio, neće u raj"), a najbliža duhovnosti bi bila naša psihologija, koju imamo tek stotinjak godina. I pored činjenice da Frojd možda nije 100% u pravu, ne nalazim nijednog zapadnog filozofa koji bi imao njegov procenat uspešnosti u stvarima duha.
Dakle, za mene su Vede simbol te indijske tradicije istinskog (praktično proverenog) znanja, gde svako doda u delo svojih prethodnika po koji detalj u koji se sam uverio, a s vremena na vreme velikani poput Patanđalija napišu neko kapitalno delo poput joga sutri, koje se posle milenijumima tumači i komentariše. Tumačiti Vede je životni poduhvat, u kojem ne vidim sebe, što mi ne smeta da ih poštujem neizmerno.
Fazlija:
--- Citat: fortytwo Maj 24, 2010, 15:22:05 ---Vedanta bi značilo "nastavak Veda", ili "dodatak Vedama", što bi praktično označavalo Upanišade (iako ta dva mislim da nisu baš sinonimi, jer se pod Upanišadama podrazumeva samo tekst, a pod Vedantom i pokret/filozofija). Ostatak mog posta neće biti toliko "akademski"! :zeleni:
--- Kraj citata ---
Veda-anta (anta je samskrtska rijec slicna engleskoj rijeci "end") doslovno znaci kraj, konac ili u prenesenom smislu i vrhunac veda. Ono sto bi bili dodaci vedama su ustvari vedange (veda-anga, anga znaci ud, dio tijela). Razlika izmedju vedante i vedange je u slijedecem. Vedanta jesu upanishadski spisi unutar veda koji su posluzili za nastanak skole hinduistickog misljenja koju nazivamo vedanta, ali ta skola je kasnije razvila i druge spise koji formalno nisu dio vedskih zbirki npr. Brahma-sutre i sl. filozofska djela.
Vedange za razliku od upanishada nisu nikada smatrane svetim dijelom vedskog teksta i vise su bili prakticni prirucnici koji se dijele u 6 skupina prirucnika (gramatika, fonetika, metrika, obicajno pravo itd.) koje su brahmani koristili kod izvodjenja obreda ili cuvanja vedskih spisa. Ako ima zanimanja mozemo malo i dublje razjasniti ove pojmove... ali za sada vas necu maltretirati :-)
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana
[*] Prethodna strana
Idi na punu verziju