Budizam > Theravada
Pravila ponašanja
Sati:
Pravilo ponašanja ili morala (sikkhāpada) jeste samonametnuto pravilo vežbanja. Moralne norme koje svaki budista odlučuje da prihvati i živi u skladu sa njima nazivaju se pet pravila (pañća sīla). To su: (1) neću povrediti nijedno biće, (2) neću ukrasti, (3) neću se upuštati u nedolične seksualne odnose, (4) neću lagati i (5) neću uzimati alkohol ili droge.
Nastojeći da se pridržavamo tih pravila, postepeno razvijamo poštovanje za život drugih, za njihovu imovinu, njihovo dostojanstvo, njihovo pravo da znaju istinu i isto tako počinjemo da cenimo jasnoću sopstvenog uma. Buda je pridržavanje ovih pravila nazvao brigom za druge i to "donosi ljubav i poštovanje, vodi ka zajedništvu, smirivanju razdora, skladu i jedinstvu". (AN 6:10, MN 149). Mislim da ovaj odlomak zaslužuje da bude citiran i na paliju, jeziku budističkog kanona: "piyakarana, garukarana, sangahaya, avivadaya, samaggiya, ekibhavaya, samvattanti".
Buda je na pridržavanje pravila gledao kao na dar (danani) od kojeg korist ima i onaj koji daruje i onaj koji daje. "Kada plemeniti učenik praktikuje pet pravila morala, on daruje slobodu od straha, mržnje i zlovolje bezbrojnim bićima. I kada poklanja takav dar, on i sam sebi daruje slobodu od straha, mržnje i zlovolje" (AN 8:39). Jednom drugom prilikom je vrlinu nazvao "darovateljicom slobode" i "uslovom za dobru koncentraciju" (AN 5:105) i pomenuo da jedna od najvećih koristi od praktikovanja ovih pravila jeste sreća koja nas obuzima na pomisao da nismo učinili ništa nedostojno (anavađđa sukha, DN 2). Drugim rečima, budisti vežbaju sebe u skladu sa ovim pravilima zato što im je stalo do sopstvene dobrobiti, kao i do sreće drugih.
:)
Sati:
Pored pet pravila morala, ozbiljni budisti će pokušati da praktikuju i osam pravila (attha sila), barem dva puta mesečno, na dan mladog i punog Meseca. Osam pravila su isti kao i pet pravila, sem što je treće zamenjeno potpunom apstinencijom od seksualnih odnosa, a dodatna tri pravila su: (6) odustajanje od uzimanja jela posle podneva, (7) odustajanje od plesa, pevanja, svirnja ili slušanja muzike, ukrasa i šminke, (8) odustajanje od korišćenja visokih i luksuznih sedišta ili ležaja. Od tek zaređenih monaha i monahinja se očekuje da praktikuju deset pravila (dasa sila), kao pripremu za svoj monaški život. Tih deset pravila su ista kao i onih osam, s tim što je sedmo pravilo podeljeno na dva (7. odustajanje od plesa, pevanja, svirnja ili slušanja muzike, 8. odustajanje od ukrasa i šminke), tako da osmo pravilo postaje deveto i na kraju se dodaje deseto: odustajanje od korišćenja zlata i srebra, što znači novca.
Treba uočiti da se prvih pet pravila odnosi na moralno ponašanje, dok poslednjih pet nemaju veze sa moralom, već sa ponašanjem kojim se pojednostavljuje naš život i baratanje materijalnim stvarima, tako da smo u prilici da se potpuno fokusiramo na duhovno. Ako ovo ne razumemo (što se često dešava u tradicionalno budističkim zemljama), to može izazvati razne vrste nesporazuma. U narednim danima razmotrićemo ova pravila "pojednostavljivanja".
:kez2:
Sati:
Šesto među osam i deset pravila jeste: "Vikala bhođana vermani sikkhapadam samadhiami", "Uzimam pravilo da neću jesti u pogrešno vreme."
"Pogrešno vreme" (vikala) odavno se tumači tako da znači od podneva da zore sutradan, ne znam nijedno mesto u suttama gde je to precizirano. Generalna svrha ovog pravila je dovoljno jasna - da se ohrabri umerenost u jelu (Sn.707) i izbegne posmanost usled punog stomaka. Ali deo o izbegavanju jela baš posle podneva je manje jasan. Originalna priča u Vinayi koja objašnjava ovo pravilo nije baš ubedljiva i čini se da se radi o kasnijem pronalasku. Prema toj priči, monah se pojavio na vratima neke kuće kasno uveče. I kakoje domaćica prilazila vratima, iznenadni blesak munje ga je obasjao i na smrt uplašio jadnu domaćicu. Kako bi sprečio da se tako nešto ponovi, Buda je uveo ovo pravilo.
Jedino opravdanje koje Buda pri tome daje jeste da je to dobro za zdravlje, mada ne precizira koje je to "pogrešno vreme", izuzev što pominje "veče" ili "noć" (ratti). Tako je rekao: "Ja ne jedem uveče i otuda sam oslobođen bolesti i tegoba, uživam u zdravlju, snazi i lakoći" (M.I,473). No, ne vidim nijedan razlog zašto bi jedenje ujutro bilo više ili manje zdravo nego ono popodne.
Pretpostavljam da se izvor ovog pravila krije u dve stvari. Prvo, d aje jelo pre podneva već bilo čvrsto ukorenjena konvencija među lutajućim asketama, te je Buda jednostavno preporučio svojim monasima i monahinjama da slede to pravilo. Takođe, razlog zašto je ovo pravilo evoluiralo je u tome da su indijske seoske domaćice, tada kao i sada, hranu za ceo dan kuvale vrlo rano, te je i glavni obrok bio ujutro. Drugim rečima, najpovoljnije vreme za sakupljanje hrane (pindapata) bilo jutro. Podne je verovatno korišćeno kao granice za period kada se jede, zato što ga je lako odrediti. Takođe je prilično izvesno da monasi i monahinje uzimaju samo jedan obrok dnevno zato što im, pošto ne rade bilo kakav fizički rad, i nije potrebno mnogo hrane. Otuda je važno razumeti da podne nije neko magično vreme posle kojeg konzumiranje hrane postaje ozbiljan moralni propust. Pre se radi o tome da je to bio pogodan i u Budino vreme sasvim praktičan način da se jasno podeli dan.
:joga:
Sati:
Poslednje među Osam pravila i deveto među Deset pravila kaže da treba odustati od korišćenja visokih (ućća) i velikih (maha) sedišta i ležajeva. Neki ljudi su zbunjeni ovim pravilom i pitaju se kakve to veze ima sa moralom ili vežbanjem uma. Naravno da to nema nikakve veze sa moralom. Samo prvih pet pravila tiču se moralnog ponašanja i imaju svoje kammičke posledice. Ostala pravila, uključujući i ovo o sedištima i ležajima su samo načini ponašanja koji doprinose smirivanju uma i oblikovanju karaktera. U staroj Indiji, pa čak i u današnjem svetu, sedenje na uzdignutom ili glomaznom sedištu bilo je znak moći i visokog društvenog položaja. Monarsi, sudije, predavači, direktori, predsedavajući parlamentom itd. svi imaju specijalna, uzdignuta sedišta. Praktikovanje Osam pravila znači odricanje od, a ne isticanje ili korišćenje svog socijalnog statusa, i to barem jedan dan. Rad sa Osam pravila tiče se skromnosti, umanjivanja ega i odustajanje od toga da "sebe stavimo na pijedestal"
Na slici, beba krši osmo pravilo :)
Fazlija:
Citao sam (i slusao :ok ) Dhammiku i on kaze da u vezi petog pravila - pusenje nije krsenje (tog) pravila, jer ne opija um kao alkohol i droge.
No, zanima me, ima li kakvo pravilo u vezi cistoce? U yogi se pusenje kosi s pravilom o cistoci (shauca). U to spada obaveza odrzavanja cistom okoline, odjece, tijela iznutra i izvana. To djelomicno obuhvaca i hranu koja zagadjuje tj. nutricionisticki razlog vegetarijanstva (ne samo zbog ahimse), ali svakako i pusenje koje prlja pluca i druga tkiva tijela unoeseci dim, gar, cadju i sl.
Kako je opcenito pitanje cistoce rijeseno u buddhizmu? Jer (samo) po ovih pet pravila bi ispalo da bi neka osoba mogla biti posve moralna, ali bi mogla slobodno u isto vrijeme i da ne pere niti tijelo, niti odjecu i da siri smrad nadaleko oko sebe. Kako je to rijeseno?
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana
Idi na punu verziju