Autor Tema: Yama i niyama: temelj yogicke moralnosti  (Pročitano 5962 puta)

Fazlija

  • Moderator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Yama i niyama: temelj yogicke moralnosti
« poslato: Mart 16, 2010, 09:06:49 »
Slicno kao i u buddhizmu, put oslobodjenja u yogi kao tantrickoj disciplina oslobodjenja pocinje temeljnim moralnim pravilima. Ona se nazivaju yama i niyama.

Yama: Pravila yame se odnose na vanjsko djelovanje, vanjsku cistocu, odnose prema drugima.

Ahimsa -- Ne-nasilje predstavlja prvo i osnovno pravilo. Prilikom tantricke inicijacije ucenik polaze zakletvu kojom se obavezuje da nece namjerno povredjivati druga bica mislju, rijecju ili djelom. Ipak, za razliku od razumijevanja ahimse npr. u jainizmu, tantricko shvacanje ne-nasilja prihvaca opravdanu borbu protiv nasilja, primjenu sile za obranu od napadaca, borbu za drustvenu pravdu i sl. Ahimsa se cesto pogresno tumaci i kao "izbjegavanje primjene sile", s cime se tantrici ne slazu. Sila je osnovno sredstvo bilo kojeg izrazavanja. Silu primjenjujemo kod disanja, hodanja, obavljanja bilo kakvog posla i sl. Sila je ispoljenje Svijesti. Stoga je za tantrike vrlo bitno ispravno i moralno koristenje sile bez namjere da se time nanosi patnja drugim bicima.

Satya -- govorenje istine, ne-laganje, istinoljubivost. Pri tome je "satya" ona vrsta istine koja je ujedno i dobronamjerna. Cista automatska istina se naziva "rta", dok "satya" znaci dobronamjerna istina. Ako npr. nasilan muskarac progoni zenu ili djete, mi necemo ako primjenjujemo "satyu" otkriti gdje se progonjeni krije, dok bi "rta" znacila da jednostavno govorimo istinu bez obzira na okolnosti i posljedice.

Asteya -- ne-kradja, ne uzimati stvari koje nam nisu dane. Mislim da tu ne treba mnogo pojasnjenja.

Brahmacarya -- ovo je pravilo koje je najvise proturijecno u tradiciji yoge. Neke skole yoge, osobito vedantinski smjerovi, ovo pravilo tumace kao celibat, ili cuvanje sjemena (u muskaraca). No, rijec "brahmacarya" nema nikakve veze sa pojmovima sjeme i cuvanje. Tantricko izvorno razumijevanje "brahmacarye" znaci stalno ostati prionut uz Vrhunsku stvarnost. U svemu sto postoji vidjeti samo ispoljenje Najvise stvarnost (Brahme). Ovo je vrlo vazan dio tantricke duhovnosti (sadhane) i predstavlja kljucno duhovno otajstvo po kojem izmedju svjetovnog i duhovnog (buddhisti bi rekli nirvane i samsare) nema nikakve sustinske razlike. To je za tantrike pravilno razumijevanje pojma "brahmacarye".

Aparigraha -- ne-pre-zgrtanje, ne-pre-grabljenje (samskrtski gl.korijen GRAH ili GRABH je isto kao i nase grabiti, zgrtati). Ovo pravilo znaci ne teziti onome sto nam ne treba, ne zgrtati nepotrebne stvari. To se odnosi na umjerenost u svemu, pa tako i novcu, ali i na preporuku da se ne bavimo besmislenim skupljanjima poput kolekcionara znacaka, maraka, salveta, pivskih limeki... i kojecega sto ljudi obicno bez ikakve svrhe skupljaju. Prikupljanje, zgrtanje i sebicnost je jedan od uobicajenih poriva, a ovo nam pravilo ukazuje na to da ga ne njegujemo, nego da ga drzimo pod nadzorom.
 
Niyama: Pravila niyame se osnose na unutrasnju cistocu ili odnos prema samom sebi.

Shauca -- cistoca, jednako vanjska, kao i cistoca misli, rijeci, djela.

Samtosha -- Smirenost, jednostavnost, ne biti previse izbirljiv, ne izvoljevati, prihvacanje sa zahvalnoscu svega sto nam se desi.

Tapas -- Napor kroz sluzenje drugima. Kao vazan dio (karma-yoga) djelovanja se podrazumijeva i sluzenje. Ne obicno voljno djelovanje, nego bas sluzenje drugima pri cemu ne osjecamo uvijek zadovoljstvo. Npr. sluzenje bolesnicima, davanje novaca siromasnima, zastita biljaka i zivotinja i sl. Sve djelatnosti kroz koje se odricemo vlastite ugode u korist svjesnog i namjernog sluzenja drugima spada pod ovo pravilo.

Svadhyaya -- slusanje i citanje (takodjer gledanje npr. video) duhovnih sadrzaja. Proucavanje duhovne filozofije vlastite skole, ali i drugih pravaca duhovne misli.

Ishvara Pranidhana -- doslovno znaci, predanost Najvisoj stvarnosti (Ishvari). Oznacava predanost i povjerenje Ucitelju i duhovnoj praksi, ali je cesto i naziv za prvu i osnovnu lekciju meditacije tantricke ashtanga-yoge.  :yoga

Fazlija

  • Moderator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Yama i niyama: temelj yogicke moralnosti
« Odgovor #1 poslato: Mart 16, 2010, 09:07:11 »
Shri Shri Anandamurti, iz knjige Vodic za ljudsko ponasanje (str. 18-20):

BRAHMACARYA

Brahmni vicaranam Brahmacaryam/

Ispravno znacenje pojma brahmacarye je: ostati prionut za Boga (Brahmu). Kada god ljudi nesto rade ili razmisljaju da nesto ucine, gledaju na predmete s kojima dolaze u dodir kao na nesto sto ima krutu i konacnu bit.
Zbog neprekidne teznje za svjetovnim postignucima, um se toliko zaokuplja tvarnim predmetima, da sama svijest postaje kruta. Znacenje upraznjavanja brahmacarya sadhane je u tome da se na predmete s kojima dolazimo u vezu gleda kao na razlicita ispoljavanja Brahme, a ne kao na krute oblike. Pomocu takve predodzbe, iako um luta s predmeta na predmet, nije otcijepljen od Brahme jer postoji kozmicki osjecaj povezanosti sa svakom pojedinim predmetom. Kao posljedica toga preya sadhana (ekstrovertni pristup) se pretvara u shreya sadhanu (introvertni pristup), a kama se pretvara u premu . (Preya je privlacnost prema krutim pojavnim predmetima, dok je shreya privlacnost prema krajnjoj istini. Kama je zelja za konacnim stvarima, a prema je zelja za Najvisim).

Mnogi krivo tumace pojam brahmacarya kao cuvanje sjemena. Niti rijec Brahma , niti rijec carya nemaju nikakve veze s rijeci sjeme. Stovise, fizioloski gledano, takvo cuvanje je obmana. Osim u slucaju bolesnih zlijezda ili ako je osoba osakacena, nije moguce drzati se takve brahmacarye . Ako se prihvati ispravno znacenje rijeci brahmacarya (osjecaj kozmicke biti u svakom pojavnom predmetu), sigurno je da umjerenost u covjekovom zivotu postaje vrlo bitna, ali takva umjerenost ne ukljucuje ponistavanje prirodnih zakona. Umjerenost je pravilno ustrajavanje uz prirodne zakone. Sprjecavanje izbacivanja viska sjemena nekim posebnim mjerama ili sprjecavanje stvaranja viska sjemena putem posta obicno se oznacava kao takozvana brahmacarya. Za one koji nisu ozenjeni takva brahmacarya, koja zapravo nije brahmacarya, ima nekog smisla jer smanjuje mogucnost spolnog uzbudjenja i tako sprjecava istjecanje sjemena koje se moze desiti u toku budnosti, spavanja ili sanjanja. Kada nema stvaranja viska sjemena, nema niti tjelesne zelje za rasipanjem sjemena. Daljnje razmatranje ce pokazati koliko vrijedi takva brahmacarya. Nije li sprjecavanje nastanka viska sjemna i gubitak viska sjemena jedna te ista stvar? Sve sto se moze reci jeste da je prvo rjesenje dobro za neozenjene, a drugo za ozenjene.

Oni koji raznim nacinima obuzdavanja zele sprjeciti izbacivanje sjemena izazivaju lose posljedice u svojem tijelu i umu. Njihova tijela ogrubljuju i gube sjaj. Potiskivanje spolne zelje uzrokuje nastanak drugih zelja, a narocito ljutnja uzima maha. U starim vremenima je bilo prihvaceno pravo znacenje brahmacarye. No kasnije, kada su u drustvo poceli preovladavati intelektualci, takozvani redovnici su upotpunili izrabljivanje, strepeci da ce, ako obicnim gradjanima bude dozvoljeno da slijede duhovne vjezbe, izgubiti ustroj za izrabljivanje do kojeg im je bilo vrlo stalo. Ako je obican covjek nadahnut duhovnim idealima, njegov um se sve vise razvija. Zbog toga svjetinu treba drzati bespomocnom. Strah i osjecaj manje vrijednosti mora se ulijevati u covjeka da bi ga se iskoristavalo. Izrabljivana gomila obicnih ljudi vecinom se sastoji od ozenjenih ljudi. Prema tome, ako se gubitak sjemena na neki nacin proglasi antireligioznim, redovnici ce bez velikih napora ostvariti svoje ciljeve. Cilj je bio brzo postignut. Obicni ljudi su poceli misliti da vodeci potpun bracni zivot cine ozbiljan grijeh i krse nacela brahmacarye. Redovnici su se drzali nezenstva, pa su prema tome bili smatrani mnogo vrijednijima. Takvi nazovi-samotnjaci su iskoristili priliku te bez teskoca izrabljivali drustvo.

Da li su redovnici zaista nashthika brahmacariyi (oni koji uopce ne rasipaju sjeme) ne moze se odluciti raspravama, vec jedino medicinskim testom. Bez sumnje se moze reci da mnogi od njih ne bi prosli taj test.

Brak je prirodna stvar, kao i kupanje, hrana, spavanje itd. Prema tome, nema tu nicega sto treba osudjivati, niti je to protivno dharmi . Ako velikom covjeku ili prosvjecenom sadhaki nije zabranjeno uzimati hranu, nema razloga zasto bi mu se prijecio brak. No, bez sumnje, pravilan nadzor je prijeko potreban u prehrani, spavanju, bracnom zivotu i u svakom drugom podrucju zivota. Manjak kontrole izaziva bolesti. Hrana je bitna za zivot, ali nedostatak umjerenosti izaziva losu probavu. Kupanje je osvjezavajuce, ali ako se kupamo predugo, mozemo se prehladiti. Slicno tome, spolnost ima svoju svrhu, ali manjak kontrole u bracnom zivotu izazvat ce razlicite bolesti u tijelu i umu.

Brak je malo drugaciji od ostalih prirodnih funkcija jer nije toliko vazan za odrzavanje zivota kao hrana i san. Potreba za brakom razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Zbog toga, po shvacanju Ananda Marge, svatko ima potpunu slobodu u bracnim pitanjima. Ima slucajeva kada brak nije pozeljan: ako osobe pate od fizicke ili umne bolesti, ako nemaju minimalne materijalne uvjete za zivot ili postoje okolnosti koje bi mogle izazvati nesrecu; nadalje, ako su osobe veci dio dana zaokupljene drugim djelatnostima (bilo tjelesnim, umnim radom ili nekim idealom) te nisu u stanju ispunjavati bracne obaveze kako treba. Veze takvih osoba su u mnogim slucajevima skodljive za drustvo. Oni koji nisu ozenjeni znaju se potajno prepustiti porocima. Da izbjegnu tu mogucnost, trebali bi raditi na postignucu nekih visokih ideala ili baviti se duhovnim vjezbama radnog tipa. Psiholosko izopacenje svojstveno zatomljavanju prirodnih sklonosti moze se izbjeci jedino naporom da se ispuni uzviseni ideal.

Da ponovimo ono sto je receno prije: nadzor treba vjezbati u svakoj oblasti zivota, znacajnoj ili manje vaznoj. Takav nadzor ne podrazumijeva ubijanje zelje, vec njezino kontroliranje. Zelje i sklonosti su prirodne znacajke zivih bica. Prema tome, za one koji zele ubiti zelje bolje je da usvoje neku laganu metodu samoubojstva umjesto da slijede neke teske nacine duhovnih praksi. Ne nalazim nikakvog razloga da oni koji se smatraju shaivistima, shaktama, vaishnavama ili oni koji vjeruju u purane podrzavaju takozvanu brahmacaryu, zato sto su njihova bozanstva Shiva, Vishnu, Krshna i drugi bili ono sto se obicno smatra svjetovnim ljudima. U puranama se takodjer spominju imena njihovih zena i djece.

Osnova dharme je satya. "Dharmah sah na yatra na satyamasti" - Tamo gdje nema satye , nema niti dharme . Covjek se mora razvijati prema krajnjem cilju prihvacajuci ono sto je jednostavna istina. To je put sadhake, to je put dharme. Poricanje jednostavne istine u svakodnevnom zivotu moze biti povlastica religioznih profesionalnih parazita, ali se time svetost dharme ne moze odrzavati. To nije put satye, to se zove licemjerje.

zelenisok

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 29
  • Karma: +4/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Yama i niyama: temelj yogicke moralnosti
« Odgovor #2 poslato: Septembar 11, 2013, 21:57:39 »
Sto se tice brahmacharye treba pojasniti da je ovo neotantricko tumacenje koje je drugacije od tradicionalnog tumacenja. I Hindusi i Dzainisti koriste rec Brahmacharya, i jedni i drugi u znacenjima- cednost i celibat. I jedni i drugi se slazu da je to vrednost koja prilici i monasima i laicima, i da na seksualnost treba minimalizovati koliko je moguce.

U Hinduizmu se navodi da je Brahmacharya celibat koji drze oni koji monasi (sannyasa) i koji su pustinjaci (sadhu). Takvo ponasanje neophodno da svako postuje u prvih 25 godina zivota, kada je vreme da covek bude ucenik (sto se takodje naziva "brahmacharya") i posle 75. godine zivota, kada svi treba da budu monasi- sannyasi, od sannyasa- napustanje, dakle- oni koji napustaju (ovaj zivot i njegova uzivanja).

Acharya znaci ponasanje, kada se odnosi na osobe znaci ucenik (kada se drugacije pise, u transliteraciji "achaarya" znaci ucitelj), a brahma oznacava stvaranje, Brahma je bog stvaranja. U tom smislu brahmacharya je cednost, tj. koristiti svoj seksualni nagon samo radi stvaranja zivota, i izmedju 25. i 75. godine zivota je dozvoljena seksualnost ako je ogranicena na taj nacin, i to se smatra da je postovanje brahmacharya vrline. Dozvoljeno je uzivanje u tom ogranicenom praktikovanju seksualnosti, ali treba biti oprezan da se ta granica ne predje.

Po Hinduizmu tri kapije koje vode u pakao su krodha (gnev), lobha (pohlepa), i kama- (pozuda), i 4 mesta gde vlada adharma (nemoralnost) i gde metaforicki "nema Boga" su sthanani (mesta) gde su dyuta (kockanje), pana (pice) - pijanstvo i intoksikacija, striya (zene) - pozuda i seksualnost, i suna (klanje) ubijanje zivotinja i nasilje; tako da je jasno da u hinduizmu nema mesta za libertinske stavove o seksualnosti.

Isto tumacenje brahmacharya vrline je i u raja yog-i, odakle su navedene 10 yama i niyama pravila.

U Dzainizmu je isti stav, navodi se da je prekrsaj Brahmacharya pravila za laike da praktikuju ananga-krida "ljubavne igre", pod cim se podrazumeva svako "igranje" i dodirivanje koje pospesuje pozudu i strast; i takodje neki ucitelji su izrazavali stav da bracni par kada dobije sina treba da prestane sa odnosima i predje na potpuni celibat.

Fazlija

  • Moderator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Yama i niyama: temelj yogicke moralnosti
« Odgovor #3 poslato: Decembar 23, 2013, 20:43:34 »
Zelio bih samo reci da se pojam "neotantra" ne koristi u Indiji. Njega je jedino, cini mi se, koristio Osho Rajnesh, ako se ne varam, za opis svojeg sustava. Uglavnom, ovdje je dano tantricko tumacenje pojmova iz yame i niyame. Ne vedantinsko, niti jainsko, niti buddhisticko itd. Indijsku misao je nemoguce podvesti pod neki zajednicki osnov. Zato je ovdje izneseno samo tantricko poimanje yame i niyame.