Autor Tema: 68. Sammādiṭṭhi sutta (MN 9) - deo 7  (Pročitano 350 puta)

vasilije

  • Stariji član
  • **
  • Poruke: 54
  • Karma: +9/-0
68. Sammādiṭṭhi sutta (MN 9) - deo 7
« poslato: Jul 26, 2023, 11:50:46 »

 Trenutno se nalazimo u nizu međusobno povezanih odeljaka koji definišu uzročno-posledičnu
 strukturu dobro nam poznate formule uslovljenog nastanka. Počeli smo, kako
to i sutta čini, od kraja niza - starosti i smrti. Zatim smo pratili lanac unazad preko
rođenja do bivanja.


BB: Želeo bih da raščistimo mogući nesporazum od prošlog puta. Rekao sam da
definicije starenja, smrti i rođenja kako ih nalazimo u suttama nisu imale nameru da
opišu događaje koji se odvijaju na nivou pojedinačnog um-trenutka. Odbacujem
interpretacije ove formule koje uzimaju izraze starost i smrt kao da je sve to samo
metafora šta se dešava na individualnom stanju svesti. Neću da kažem da su svi ovi
faktori uslovljenog nastanka ne odnose na individualna stanja uma, jer svi uslovljeni
fenomeni, sva uslovljena postojanja, prolaze kroz rast i propadanje. Tako možemo uzeti
rođenje kao nastanak, a smrt kao nestanak; period postojanja između ta dva kao proces
starenja.


U okviru Abhidhamme može se naći tretman uslovljenog nastanka primenjen na
individualne um-trenutke. Primenjuje formulu 12 faktora, ali definicije rođenja, starenja,
smrti su donekle drugačije. Prvo, primenjuje se na ćittu, određeni mentalni događaj. Ne
govori se o bićima u različitim svetovima postojanja, već o individualnim ćittupada -
mentalnim događajima.


Kaže se: šta je rođenje? To je rođenje, postanak, proizvodnja, manifestovanje različitih
mentalnih fenomena u datom slučaju. To se zove rođenje. (Ne pominje se ovde pad u
matericu, ne pominju se bića koja se pojavljuju u različitim svetovima.)
Šta je starenje? To je starenje, raspad, opadanje vitalnosti različitih mentalnih fenomena
u datom slučaju. To se zove starenje. (Nema pominjanja ispadanja zuba, sede kose,
smežurane kože, slabljenja čula - sve ovo je neprimenljivo na um-trenutak.)
Šta je smrt? (Ovde je najradikalnije odstupanje! Ne koristi ni jednu od standardnih
definicija iz sutta.) Kaže prosto da je to propast, nestajanje, slom, potpuni slom,
nestalnost, nestanak različitih mentalnih fenomena tog pojedinačnog događaja. To se
zove smrt.


To je pristup Abhidhamme koja primenjuje drugi metod od onoga izloženog u suttama.
Metod iz sutta nalazi se u standardnoj definiciji uslovljenog nastanka. Ne govori o nivou
um-trenutka već o onome šta se dešava bićima (sattā) u različitim svetovima postojanja.


Prošli smo kroz starost i smrt, rođenje i došli do bivanja. Prošle nedelje smo objasnili da
se u theravāda komentarskoj tradiciji bivanje shvata kao da je uslov za rođenje. Bivanje
(bhava) razume se kao karmički aktivna strana postojanja. To je strana postojanja kojom
kreiramo karmu sa potencijalom da donese novu egzistenciju u nekom od tri domena:
području čula, području suptilne materije ili nematerjalnom svetu. Prošle nedelje naveli
smo i citate iz drugih budističkih tradicija što pokazuje da ovakvo tumačenje nije
karakteristično samo za Buddhaghosu i theravāda komentatore, već je nešto zajedničko
za različite interpretativne tradicije. Verovatno je da je ovakvo objašnjenje nastalo pre
nego što su se tradicije razišle. Druga mogućnost je da je nastalo u jednoj tradiciji i
prihvaćeno od ostalih.


Komentari kao Visuddhimagga prave korisnu razliku između dva aspekta bivanja koje
oni zovu kammabhava, onu koju smo nazvali karmički aktivnim aspektom bivanja i
upapattibhava koje znači pasivno stanje bivanja, karmički rezultantno stanje postojanja.
Ovo poslednje bukvalno znači "bivanje preporađanja", ali se ne odnosi samo na trenutak
preporađanja već na celu stranu postojanja u kojoj zru plodovi naše prošle karme. Tako
imamo dva aspekta bivanja.


Kad pravimo ovu distinkciju između kammabhava i upapattibhava tada možemo uzeti
pomenuta tri tipa egzistencije i staviti ih na obe strane dihotomije. Kammabhava može
biti potencijal koji vodi preporađanju u čulnom svetu. Trenutno živimo ovde dan za
danom, u ljudskom obličju koje pripada čulnom svetu. Sada smo u čulnom
upapattibhava gde nas je dovelo čulno kammabhava.


Akcije koje smo pre sprovodili na običnom svetovnom nivou su nas dovele do čulnog
sveta. Kamma koja vodi svetu suptilne materije biće razvijanje đhāna, a kada su one
usavršene, čak i održavane u vreme smrti, um postaje naviknut na đhāne. To je vrlo
moćan um, sjajan, blistav, čist, blažen, miran. Ta vrsta moćnog uma odguruje uobičajenu
kammu čulnog sveta koja više nije moralno značajna za preporađanje i formira
preporađanje u svetu suptilne materije.


Ako je meditant nezadovoljan čak i vrlo suptilnom materijom, tim oblikom iskustva unutar
đhāna, može ići dalje do vrlo smirenih, tihih stanja, iza ushićenja i radosti. Ti meditanti
nastavljaju stanja mentalnog sjedinjavanja do ulaska u arūpa đhāne, nematerijalna
zadubljenja. Već smo ih pominjali: područje beskonačnog prostora, područje beskonačne
svesti, ništavila, ni-percepcije-ni-nepercepcije.


Kada meditant usavrši stanje nematerijalnog zadubljenja i u stanju je da ga održi u vreme umiranja,
 ta postignuća uzimaju ulogu generatora preporađanja koji vodi u nematerjalne
svetove.


Karmički rezultujuće preporađanje, u stvari, uključuje rođenje/starenje/smrt. Događaj
rođenja (začeća) u ljudskom svetu označava početak karmički rezultujućeg bivanja ili
bivanja preporađanja i celog procesa razvoja od rođenja preko starenja i smrti. U opštem
smislu možemo reći da je to rezultujuće bivanje, osim što unutar takve egzistencije ima
mnogo okolnosti kada se kreira nova karma - to nije karmički rezultujuće, nije određeno
prethodnom karmom, već su to prilike kada kroz svoju volju, izbore, odluke, sopstvene
aktivnosti kreiramo novu karmu. I ovi izbori su uslovljeni, ograničeni našim prethodnim
akcijama, spoljnjim uslovima, ali nisu potpuno determinisani njima. Postoji neka margina
slobode kojom određujemo sopstvenu sudbinu. Na ovaj način stvaramo svoju budućnost
kroz izbore, odluke u sadašnjosti. I ti izbori, odluke, voljne aktivnosti, to je karmički
potencijal koji će graditi našu buduću egzistenciju.


U stvari možemo reći da je cela šema uslovljenog nastanka prisutna ovde sa izuzetkom
korena. Kada je Buda dostigao prosvetljenje dok je sedeo pod bodhi drvetom verovatno
je došao do te tačke da je bio u stanju da vidi kako aktivnosti bića u jednom životu
stvaraju njihovo buduće bivanje u sledećem i kako njhove aktivnosti u svakom životu
kreiraju budućnost. Na ovaj način bio je u stanju da razume uslovljeni proces saṁsāre.
Da bi postigao prosvetljenje, morao je da ide dalje da istraži lanac uslovljenosti, da nađe
fundamentalni koren koji održava da se ovaj proces nastavlja i točak okreće: rođenje-smrt-novo rođenje...


Tako dolazimo do sledećeg odeljka sute:
(VEZIVANJE)
32. „Dobro je, prijatelju”, rekoše monasi, zadovoljni rečima poštovanog Sāriputte.
Onda mu postaviše novo pitanje: „Ali, prijatelju, može li postojati još neki način na koji
plemeniti učenik jeste taj koji poseduje ispravno razumevanje… i stigao je do istinske
Dhamme?” – „Može, prijatelji.
33. Prijatelji, kada plemeniti učenik razume vezivanje, nastanak vezivanja,
prestanak vezivanja i put koji vodi prestanku vezivanja, tada on jeste onaj
koji poseduje
ispravno razumevanje… i stigao je do istinske Dhamme.
34. A šta je vezivanje, šta je nastanak vezivanja, šta je prestanak vezivanja i šta je put
koji vodi prestanku vezivanja? Postoje ove četiri vrste vezivanja: vezivanje za
zadovoljstva čula, vezivanje za gledišta, vezivanje za pravila i rituale i vezivanje za
učenje o sopstvu.[12] Nastankom žudnje, tu je i nastanak vezivanja. Prestankom žudnje,
tu je i prestanak vezivanja. A put koji vodi prestanku žudnje upravo je ovaj
plemeniti
osmostruki put: ispravno razumevanje… ispravna koncentracija.
35. Kada plemeniti učenik ovako razume vezivanje, nastanak vezivanja, prestanak
vezivanja i put koji vodi prestanku vezivanja … on ovde i sada okončava
patnju. I na taj
način je plemeniti učenik onaj koji poseduje ispravno razumevanje… i stigao je do
istinske Dhamme."


Kada smo obrađivali pasus 30 rekli smo da pojavljivanje vezivanja vodi pojavljivanju
bivanja, ali smo odlučili da ćemo to ostaviti za ovaj odeljak.


Četiri su tipa vezivanja nabrojana u pasusu 34. Kaže se da je vezivanje uslov za bivanje
oba tipa. Možemo reći da vezivanje jeste uslov za karmički aktivno bivanje. Kroz
vezivanje mi se upuštamo u razne korisne i štetne karmičke aktivnosti koje će stvoriti
našu sledeću egzistenciju. Ili na drugi način, možemo samo ići direktno od vezivanja do
bilo kog tipa rezultujuće egzistencije i reći da kroz vezivanje uzimamo neki oblik
preporađanja, neki oblik nove egzistencije. Tako da je vezivanje upādāna to što vodi direktno
ka preporađanju. Kom tipu preporađanja vezivanje vodi? Samo vezivanje ne daje konkretan
odgovor, već to u kakav je tip karmičkih aktivnosti data osoba umešana.
Pokušajmo da istražimo to još malo analitički uzimajući tipove vezivanja i gledajući kojim
tipovima bivanja mogu voditi.


Počnimo vezivanjem za čulna zadovoljstva. Neka osoba neprefinjenog uma,
prenebregnuće sve tipove etičkog ograničenja i samo juriti za blagodetima uživanja.
Recimo, jako će se truditi da zaradi bogatstvo, a zatim da ga koristi da se okruži
luksuzom, komoditetom. Nema nikakve skrupule i formira štetnu karmu zasnovanu na
pohlepi. Na prepreke svojim željama reaguje jako nasilno. Sve ovo je vrlo grafički
opisano u MN13. U ovom slučaju imamo da vezivanje za čulna zadovoljstva stvara tešku
karmu u čulnom svetu koja će voditi ka egzistenciji u nižim svetovima. Tako imamo
egzistenciju u sferi čula, nižu egzistenciju. Već smo ranije izneli podelu na srećna
boravišta (ljudski i nebeski svetovi) i nepovoljna (paklovi, svet životinja, gladnih duhova).


Druga osoba ima jako vezivanje za čulna zadovoljstva, ali prefinjenije prirode. Ova
osoba će prihvatati gledište zakona karme, uzroka i posledice. Bilo je dosta laičkih
sledbenika Budinih koji su želeli da uživaju u čulnim zadovoljstvima i u sledećem životu.
Dolaze do Bude i pitaju koji je put koji vodi do nebeskih preporađanja. Buda ih poduči
tipovima ponašanja koji vode do toga. Druge religije takođe podučavaju tipovima
ponašanja koji vode do nebeskog života, dakle, to nije specifično za budizam.
Preporučuju se velikodušnost, samoobuzdavanje, blagonaklonost, ljubaznost,
saosećanje, altruizam, čistoća, posvećenost, ispravan govor... Ovakva osoba je
motivisana željom za dugim trajanjem čulnih zadovoljstava na nebesima ili da se ponovo
vrati u ljudski svet da bi uživala bogatstvo i visok status.
U karmički aktivnom bivanju oni generišu korisnu karmu čulnog sveta koja će ih voditi
nazad u sferu čulnog bivanja u srećnim svetovima. Na ovaj način vezivanje za čulna
zadovoljstva proizvodi novu egzistenciju, uslovljava korisnu karmu čulnog sveta koja
vodi u novo bivanje u čulnoj sferi.


Sledeće vezivanje je za gledišta. Postoje gledišta koje su dogmatske ideologije. Neke
religije kažu: samo mi imamo istinsku veru i drugi moraju da budu preobraćeni, drugi koji
su jeretici, nevernici. Moramo se oštro boriti protiv njih i truditi se da ih preobratimo. Sve
je to dogmatski neprijateljski stav. Nekada su religije psihološka kamuflaža za agresivni
stav ka drugima. Malo je tu duhovnosti, mnogo neprijateljstva i agresije. Tako imamo
vezivanja za gledišta koja stvaraju lošu karmu, akcije fizičkih i verbalnih napada. Sve to
vodi lošem preporađanju unutar sfere čula.


Druga su gledišta npr. da postoje večna nebesa i večni Bog koji sve voli i uči nas dobrim
praksama kao što je velikodušnost, ljubav, saosećanje. Ili to može biti budističko gledište
o karmi i njenom plodu za koje je neko vezan sa nadom da će zadobiti nebesko
preporađanje. Ako se neko veže za takvo gledište, sprovodi dobru karmu jer želi da uživa
u srećnim preporađanjima. Na ovaj način vezivanje za gledišta vodi ka srećnim
boravištima.


Vezivanje za pravila i propise (BB: prevodi se i kao "pravila i rituali", ne čini mi se takav
prevod preciznim) - ovaj izraz je postojao i u Budino vreme kao sīlabbata, prakse
sprovođene od strane asketa iz drugih duhovnih zajednica. Samomučenje, dugotrajan
post, izlaganje tela ekstremnoj vrućini ili hladnoći, potapanje u vodu na duže vreme...
Neko ko je vezan za takva pravila i propise nanosi mnogo povreda i patnje samom sebi
obmanuto smatrajući da ako nanese sebi toliko bola i jada odstraniće sa sebe
nepovoljnu karmu, spaliće nečistoće i tada će njegova čista duša odjednom osetiti
blaženstvo oslobođenja/prosvetljenja. Ovo je neki vid izvrnutog gledišta, jer nanoseći
povrede stvara lošu karmu koja vodi do nepovoljnih preporađanja.


Postoje i drugi tipovi pravila i propisa koji uključuju povređivanje drugih. U Budino vreme
postojalo je uverenje među brahmanima da treba prinositi životinjske žrtve, npr. koze i
bikove. Kraljevi koji su dovodili životinje za žrtvovanje velikodušno su plaćali brahmanima
da izvrše taj ritual. Zastupanjem ovakvih praksi kreira se štetna karma koja vodi u loša
preporađanja. U nekim religijama postoji verovanje da ako žrtvujemo svoj život pritom
naudeći nevernicima postići ćemo trenutno preporađanje na nebesima.


Sada sledi vezivanje za doktrinu o sopstvu. Ovo je po budističkom učenju najmoćnije
fundamentalno vezivanje za nekakvo gledište koje se tiče sopstva. Konkretno, najjača forma je
eternalističko vezivanje da postoji nekakvo večno "ja". Može to biti pojedinačna duša ili
nekakav beskonačni univerzalni ātman i to motiviše osobu da se upusti u korisne akcije
koje mogu voditi preporađanju u čulnom svetu. Ali, ako neko ima verovanje u neko duboko
fundamentalno univerzalno sopstvo koje može biti uočeno u meditaciji, ta se osoba može
upustiti u prakse samādhija i postići stanja đhāna ili ekvivalentna i kroz ovakva iskustva
kreirati karmu preporađanja u svetu suptilne materije ili nematerjalnom svetu. "Sada
imam iskustvo blaženog sopstva, smirenog sopstva - ātmana" i to postignuće proizvodi
karmu preporađanja u svetu suptilne materije, npr. u Brahma svetu. Uzmimo kao primer
velike meditante u prebudističkom periodu, mudrace Upanišada ili Vedante. Suptilno
vezivanje za gledište o sopstvu je uže koje ih drži za saṁsāru, ali zbog postignuća
dubokog samādhija ne vraćaju se više u područje čula, već odlaze u svet suptilne
materije gde uživaju blaženstvo i spokoj u vrlo dugom vremenskom intervalu zamišljajući
da su sada u univerzalnoj realnosti dok ne prođe mnogo eona, a onda karma biva iscrpljena
 i oni se vrate nazad u ljudski svet.


Neki meditanti se na osnovu ovog gledišta usmeravaju ka nematerijalnim đhānama i slično
pomenutom dešava se sa nematerjalnim svetovima. Iz ovog razloga je Buda mnogo puta naglašavao
eliminaciju svakog vezivanja:
"ne-vezivanje uma je oslobođenje od āsava (otrova)".


Nismo odmakli daleko u lancu kauzalnosti, ali je važno da shvatimo kako su zasnovane
relacije između ovih dvanaest faktora.
(nastaviće se...)