Autor Tema: 42. Satipaṭṭhāna sutta (MN 10) – deo 1  (Pročitano 6194 puta)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
42. Satipaṭṭhāna sutta (MN 10) – deo 1
« poslato: Oktobar 17, 2010, 13:35:47 »
42. Satipatthāna sutta (MN 10) – Govor o temeljima sabranosti – Deo 1

Link do sutte
http://www.yu-budizam.com/canon/majjhima/mn010.html

Kratak sadržaj
Ovo je jedna od najpotpunijih i najvažnijih sutta među onima koje se tiču meditacije, sa posebnim naglaskom na razvijanje uvida. Buda počinje objavljujući da su četiri temelja sabranosti direktan put ka ostvarivanju nibbāne, da bi potom dao detaljne instrukcije o svakom od ta četiri temelja: kontemplaciji tela, osećaja, um i objekata uma.

Beleške
Danas počinjemo analizu Satipatthana sutte i za one koji bi ovu suttu da proučavaju zaista temeljno, preporučljivo je da za o iskoriste knjigu Ven. Analayo: "Satipatthana - The Direct Path to Realization".

Reč je, dakle, o desetom govoru u Zbirci govora srednje dužine, koji ima i svoj pandan u Zbirci dugih govor, a to je Veliki govor o temeljima sabranosti (DN 22). Razlika među njima je jedino što u ovom dužem imamo detaljnije izlaganje i četiri plemenite istine. Taj dodatak je mogao biti i neki od ranih komentara o ovom, jednom od centralnih delova Budinog učenja, te je taj komentar kasnije bio uključen u samu suttu, stvarajući njenu dužu verziju.

Govor počinje u vreme kada je Buda živio u delu Indije koji se u to doba nazivao zemlja Kuru, kraj grada po imenu Kammasadhamma. Zemlja Kuru se nalazila na mestu današnje savezne države Utar Pradeš, koja se graniči sa Nepalom. To je zemlja prilično udaljena od područja na kojem se Buda obično kretao, a to je više na istok, teritorija sadašnje indijske savezne države Bihar, koja je u to vreme bila država po imenu Magadha.

Dakle, Buda poziva monahe da ga saslušaju i potom počinje sledećim rečima koje su kasnije postale čuvene (kao uostalom i čitav ovaj govor):

"ekāyano ayaṃ, bhikkhave, maggo sattānaṃ visuddhiyā, sokaparidevānaṃ samatikkamāya, dukkhadomanassānaṃ atthaṅgamāya, ñāyassa adhigamāya, nibbānassa sacchikiriyāya, yadidaṃ cattāro satipaṭṭhānā."

U pali tekstu dakle stoji: "ekayano... maggo" i skoro svi prevodioci razumeli su ovo kao tvrdnju da je satipatthana jedini put ka pročišćenju bića. Tako su ovaj deo prevodili: "Ovo je jedini put, o monasi" ili "Samo je ovo put, o monasi". Nesporazum dolazi zbog sledećeg:

ekayana magga
eka = jedan + ayana = hodanje
maggo = put

Dakle, sintagma bi se mogla shvatiti kao "jedini put kojim se ide" ili "jedinstveni put". No, reč ekayana se vrlo retko javlja u pali literaturi i jedno od tih mesta se nalazi svega dve sutte dalje u Mađđhima nikayi. To je deo u Dugom govoru o lavovskom riku (MN 12, pasus 37)

"Pretpostavimo da postoji rupa, dublja nego što je visina čoveka, puna užarenog uglja koji ni ne gori ni ne dimi, a da se čovek ošamućen i iscrpljen letnjim vrućinama zaputi stazom što vodi samo u jednom smeru i to baš do one rupe sa ugljevljem."

Pali original je i ovde "ekayano maggo" i ta sintagma se koristi u poređenjima koja Buda dalje u pasusima 37-42. Ideja je da se radi o putu koji vodi samo u jednom smeru, ne o putu koji ima različite ogranke i račvanja, te je moguće i skrenuti sa njega. On nesumnjivo vodi do tačno određenog cilja. Tako i u našoj današnjoj sutti četiri satipatthāne čine put koji ide samo u jednom smeru, a to je "ka prevladavanju žalosti i naricanja, ka nestanku bola i tuge, ka izbijanju na pravu stazu, ka dostizanju nibbāne". Iako nema ni kanonske, ni komentarske osnove za ovakvo gledište, može se reći da je satipatthāna nazvana ekayana magga, direktan put, kako bi se razlikovala od onih pristupa meditativnom postignuću koji ide kroz đhane ili brahmavihare. Iako i oni mogu voditi do nibbāne, to nije neminovno, već mogu voditi i ka sporenim stazama, dok satipatthāna neizbežno vodi do konačnog cilja.

To je dakle put četiri satipatthāne ili kako je ovde prevedeno "temelja sabranosti". Sama reč satipatthāna je složenica. Prvi deo "sati" izvorno je značio "sećanje", ali u pali budističkoj upotrebi daleko češće nosi značenje "pažljivosti usmerene ka sadašnjem trenutku" -- otuda se često prevodi kao "svesnost" ili "sabranost". Drugi deo složenice se objašnjava na dva načina: ili kao skraćeni oblik reči upatthāna, koja znači "postavljanje" ili "utvrđivanje" -- ovde, sabranosti; ili kao patthāna, što znači "područje" ili "temelj" -- opet, sabranosti. Tako četiri satipatthāne možemo razumeti ili kao četiri načina da se uspostavi i učvrsti sabranost ili kao četiri objektivna područja (ili objekta) sabranosti. Prvi način se čini etimološki korektna derivacija (povtrđena i sanskritskom rečju smrtyupasthana), ali pali su komentatori, iako priznaju oba objašnjenja, skloniji ovom drugom.

Posle ovog početnog iskaza kojim najavljuje temu sutte, Buda nabraja koja su četiri temelja sabranosti.

"Koja su to četiri temelja? Tako, monasi, monah boravi kontemplirajući telo kao telo, marljiv, potpuno svestan i sabran, odloživši sa strane žudnju i potištenost u odnosu na ovaj svet. Boravi kontemplirajući osećaje kao osećaje, marljiv, potpuno svestan i sabran, odloživši sa strane žudnju i potištenost u odnosu na ovaj svet. Boravi kontemplirajući um kao um, marljiv, potpuno svestan i sabran, odloživši sa strane žudnju i potištenost u odnosu na ovaj svet. boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma, marljiv, potpuno svestan i sabran, odloživši sa strane žudnju i potištenost u odnosu na ovaj svet."

Više je stvari na koje treba ukazati u ovom kratkom, uvodnom odlomku. Prva je da on ukazuje kako je vežbanje svakog od ovih temelja sabranosti u stvari način "boravljenja", "bivanja" ili "življenja" (viharati; odavde dolazi i naziv za budistički manastir – vihara, "mesto boravka ili življenja"). I to boravljenje je kroz kontemplaciju. Kontemplacija je reč koja može imati razna značenja u zavisnosti od tradicije u kojoj se upotrebljava. Zato se vraćamo na pali reč koju smo preveli kao kontemplacija, a to je anupassana, složenica od anu + passati = bliže (i ponovljeno) + videti. Na osnovu ovoga je jasno da se u govoru misli na razvijanje sabranosti putem pomnog i neprekidnog posmatranja objekta sabranosti.

Dalje, kompletna pali sintagma ovog dela je "bhikkhu kāye kāyānupassī viharati", što su neki prevodili bukvalno kao "monah boravi kontemplirajući telo u telu" i isto tako dalje "boravi kontemplirajući osećaj u osećaju", "boravi kontemplirajući um u umu" i "boravi kontemplirajući objekte uma u objektima uma". Kada ovo prvu put pročitamo, može zvučati zbunjujuće. Kako to neko kontemplira telo u telu? Da li unutar ovog tela postoji još jedno telo koje posmatramo? Ili unutar osećaja ili uma ima još jedan osećaj ili um koji treba posmatrati? Zato smo preveli "kontemplirajući telo kao telo" itd. A zapravo se radi o formulaciji kojom se naglašava da kada odaberemo jednu kontemplaciju, moramo ograničiti objekat posmatranja, staviti granicu oko njega i onda tu svoju kontemplaciju držati fokusiranu na taj objekat, kontemplirajući ga jednostavno kao objekat te posebne vrste. Kad je u pitanju telo, kontempliramo ga samo kao telo, bez dodavanja bilo kakvih drugih elemenata, ideja, osećaja i emocija vezanih za telo. Ova sintagma takođe znači da telo treba kontemplirati kao telo, a ne kao muškarca, ženu, sopstvo ili živo biće. Isto se odnosi i na ostale kontemplacije, tako da su one strogo odeljene i ne mešaju se međusobno. Tako, kada prolazimo kroz različita iskustva, u stanju smo da razgraničimo, da razdvojimo različita područja unutar tog iskustva. Na primer, kad tokom meditacije doživljavamo jak telesni bol, u stanju smo da razlučimo šta je telesna komponenta tog iskustva i tada posmatrao telo kao telo unutar tog iskustva bola. Razdvajamo ga od onog aspekta koji čini osećaj, sam osećaj bola. I onda to razdvajamo od uma, onog koji je svestan bola. Zatim to razdvajamo od različitih reakcija na taj bol, recimo želju da ga se oslobodimo, što bi bio četvrti temelj sabranosti.

Ujedno, uzimamo te izolovane delove iskustva i posmatramo ih takvi kakvi jesu, bez njihovog označavanja kao "ja" i "moje". Tako prekidamo vezu identifikovanja sa telom, osećajima, umom i objektima uma. Obično, teško da vidimo telo kao telo, već je osećaj "ja" toliko integrisan sa telom, da zapravo smatramo telo tek jednom vrstom produžetka sopstva. Slično je i sa osećajima i mislima, sve to smatramo produžecima, ograncima osećaja sopstva. Tako, kada kontempliramo ove fenomene, ostavljamo po strani svako identifikovanje i svaki od njih uzimamo kao strogo odeljen domen posmatranja, nastojimo da ga vidimo kao pojavu određene vrste.

U 3. pasusu imamo dalje još neke pojmove koje bi bilo dobro razjasniti:

"...ātāpī sampađāno satimā..."

ātāpī = marljiv

Možda ste čuli za reč "tapa/tapas" (mogla bi biti srodna našoj reči "trpljenje"), koja je još uvek važna unutar indijskog religijskog diskursa, a označava "askezu, asketske prakse" (recimo gladovanje, izlaganje tela ekstremno niskim ili visokim temperaturama, dugotrajno stajanje na jednoj nozi itd.). Potiče od korena koji označava "toplinu". Ideja je da asketskim praksama, samoobuzdavanjem, stvaramo neku vrstu toplote, duhovne energije, koja nam tako daje određene duhovne moći neophodno za oslobođenje, tzv. iddhi,  a one običnim ljudima izgledaju kao natprirodne moći. Ova ideja postojala je u Indiji mnogo pre pojave Bude i nastavlja da živi sve do danas. Sam Buda je govorio o ovoj ideji tapasa, ali joj je kao i mnogim drugim iz indijske duhovne baštine dao potpuno novo značenje. Odbacivao je ideju telesnog mučenja, ali je upotrebio termin "ātāpa" u značenju energije istrajnog napora usmerenog ka pročišćenju uma, oslobađanju od štetnih stanja i stvaranju i negovanju povoljnih stanja. Za Budu ideja ulaganja ogromne količine energije mora biti balansirana idejom o mudrom korišćenju te energije, u pravoj srazmeri, bez zalaženja u bilo kakve ekstreme. Reč je o balansiranju energije i napora, sa smirenošću, mirom, znajući kada je pravo vreme i za jedno i za drugo.

Dakle, kontemplacija treba da ima određene kvalitete: prvi je marljivost, a zatim onaj ko kontemplira treba da bude "sampađāno", što je ovde prevedeno kao "potpuno svestan", mada sama reč "svesnost" je suviše široka i ljudi je koriste u različitim značenjima, recimo neki tu reč koriste da označe razliku između budnog stanja i stanja spavanja ili svesnog i nesvesnog stanja. Otuda treba objasniti da u sutti kojom se bavimo pridev "sampađāno" (imenica je "sampađāñña") ima specifično značenje. Dolazi od korena "đñā-" (izgovara se "đnja-"), iz kojeg je nastala pali reč "đānāti", što znači "znati" (iz ovog indoevropskog korena je očigledno nastala i naša reč "znati", ako i recimo reč "gnoza" = znanje).

E sad, na osnovni glagol su dodata dva prefiksa:
"sam", koji daje značenje "punoće, potpunosti" (otuda i jedan od epiteta Budinih, "sambuddho" znači "potpuno probuđen"), a drugi prefiks je
"pa", koji daje značenje "činjenja, aktivnosti".

Kada sve to sklopimo, dobijamo otprilike značenje: "potpuno aktivno saznavanje" onoga što se događa iz trenutka u trenutak unutar našeg iskustva.

U suttama često nalazimo da pojmovi "sati" (poslednji deo gornje sintagme koju analiziramo) i "sampađāñña" stoje u tesnoj vezi. Tako često čine izraz "sati sampađāñña", koji prevodimo kao "svesnost i jasno razumevanje". Te dve mentalne funkcije tesno sarađuju. Možemo reći da svesnost ili sabranost pažnje prikuplja i donosi informacije na osnovu posmatranja, a njih onda "sampađāñña" analizira, razume i tumači, stvarajući od tog sirovog materijala znanje. Otuda i u ovoj formuli posle jasnog razumevanja imamo nabrojanu i "sabranost" (sati) u pridevskom obliku "satimā" = sabran, onaj koji poseduje sabranost. Zanimljivo je da izvorno značenje reči "sati" jeste "sećanje", ali Buda joj je dao posebno značenje u kontekstu meditacije, nešto kao "setiti se da budemo svesni sadašnjeg trenutka", "otvorenost za sadašnji trenutak", "jasna svesnost onog što se događa", što bi sve trebalo (nažalost bezuspešno) da obuhvati naša reč "svesnost" ili "sabranost". Naročita karakteristika kvaliteta "sati" jeste prijemčivost, ali i odsustvo diskriminacije, vrednosnog procenjivanja, već jednostavno registrovanje iskustva (često iz jedne šire, "panoramske" pozicije), koje potom biva prosleđeno do naredne mentalne funkcije, a to je "sampađāñña", koja različite elemente iskustva razdvaja, kategorizuje i onda razume, tj. stvara smisao na osnovu njih. A krajnji cilj čitavog ovog procesa jeste mudrost (pañña).

Sada nam je iz uvodne Budine formule ostao za analizu još njen poslednji deo:

"Tako, monasi, monah boravi kontemplirajući telo kao telo, marljiv, potpuno razumevajući i sabran, odloživši sa strane čežnju i potištenost u odnosu na ovaj svet."

"čežnja" (abhiđđhā) za onim što nam ne pripada,
"potištenost", tuga (domanassa) se nekad koristi skoro kao sinonim za odbojnost ili zlovolju koja se javlja kada stvari idu nasuprot našim željama.

Tako se u komentarima objašnjava da ova dva termina označavaju prve dve od pet prepreka u duhovnom razvoju, a to su "vezanost za čulna zadovoljstva" (kāmaććhanda) i "zlovolja" (byāpāda ili vyāpāda).

Izraz "odloživši sa strane" čini se da implicira da moramo prevazići čulnu želju i zlovolju, kako bismo praktikovali četiri temelja sabranosti. Međutim, to nije tačno. Jer kao što ćemo videti, tokom samog praktikovanja, kada dođemo do kontemplacije uma, kada se u njemu javi mržnja, kaže se da moramo biti svesni te mržnje. Kada se u umu javi žudnja ili požuda, moramo biti svesni toga. Slično je i sa kontemplacijom objekata uma. Otuda, ovaj deo citata opisuje ono što se događa unutar i tokom satipatthāna vežbanja, a to je prevazilaženje čežnje i potištenosti, žudnje i odbojnosti. A cilj ka kojem se krećemo je potpuno njihovo iskorenjivanje na kraju.

Ovim smo završili analizu uvodnog dela sutte i sledeći put krećemo sa pasusom 4, to jest delom koji objašnjava prvu satipatthānu, a to je kontemplacija tela.

[preuzmite sinopsis sutte preko linka ispod "42 Satipatthana sutta - Sinopsis.doc"]
« Poslednja izmena: Novembar 20, 2010, 18:49:47 Sati »

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipatthāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #1 poslato: Novembar 04, 2010, 22:54:43 »
Citam ovo pomalo, pa vec imam i prva pitanja:
 
- zar je sabrost na 4 temelja (tijelo,osjecaj, um, sadrzaj uma) neststo ne vodi stupnjevima razlicitih jhana
- da li kod sabranosti na jedan od ta 4 sadrzaja (iskustva) ne smijemo promatrati druga 3, ili pocinjemo s jednim, pa prelazimo da druge, ili se zadrzavamo na jednom pa promatramo druge samo ako i kada se pojave

kondanja

  • Član
  • *****
  • Poruke: 1086
  • Karma: +461/-1
Odg: 42. Satipatthāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #2 poslato: Novembar 05, 2010, 18:18:19 »
Poštovani Fazlija,
 
Dobra su ti pitanja!
 
Pozdrav
Plemeniti hvali ubijanje bijesa - sa njegovim slatkim vrhom i otrovnim korijenom - jer ubivši ga u sebi kajanja nemamo. (Sn 1.71)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipatthāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #3 poslato: Novembar 06, 2010, 12:46:04 »
Citam ovo pomalo, pa vec imam i prva pitanja:
 
1. zar je sabrost na 4 temelja (tijelo,osjecaj, um, sadrzaj uma) nesto sto ne vodi stupnjevima razlicitih jhana

2. da li kod sabranosti na jedan od ta 4 sadrzaja (iskustva) ne smijemo promatrati druga 3, ili pocinjemo s jednim, pa prelazimo da druge, ili se zadrzavamo na jednom pa promatramo druge samo ako i kada se pojave

Dobro je Fazlija da malo čitaš, a malo i pitaš  :D
E sad da li ja imam odgovor na tvoja pitanja to je druga stvar, al mogu barem da prokomentarišem kako ja to vidim.

1. kao što si video u prvom delu analize ove sutte, ono što nazivamo sabranost i što treba da vežbamo se sastoji iz dva dela:

"U suttama često nalazimo da pojmovi "sati" i "sampađāñña" stoje u tesnoj vezi. Tako često čine izraz "sati sampađāñña", koji prevodimo kao "svesnost i jasno razumevanje". Te dve mentalne funkcije tesno sarađuju. Možemo reći da svesnost ili sabranost pažnje prikuplja i donosi informacije na osnovu posmatranja, a njih onda "sampađāñña" analizira, razume i tumači, stvarajući od tog sirovog materijala znanje... Naročita karakteristika kvaliteta "sati" jeste prijemčivost, ali i odsustvo diskriminacije, vrednosnog procenjivanja, već jednostavno registrovanje iskustva (često iz jedne šire, "panoramske" pozicije), koje potom biva prosleđeno do naredne mentalne funkcije, a to je "sampađāñña", koja različite elemente iskustva razdvaja, kategorizuje i onda razume, tj. stvara smisao na osnovu njih. A krajnji cilj čitavog ovog procesa jeste mudrost (pañña)."

Dakle, po meni, da li ćeš ići u zadubljenja ili ne zavisi da li se zaustavljaš na prvoj mentalnoj funkciji - sati - ili koristiš obe. Prva donosi fokusiranost uma i redukciju priliva novog "iskustvenog materijala" mimo odabranog objekta, a onda i zadubljenje koje poput nekakvog uveličavajućeg stakla registruje sve suptilnije fenomene. Ali sva ta suptilnost nam ne  pomaže u oslobađanju ukoliko nije praćena znanjem, uvidom gde to sami sebi stvaramo patnju. Zato ove dve funkcije idu zajedno.

2. i drugo pitanje mislim da je odgovoreno u analizi sutte, u onom delu u kojem govori o sintagmi "kontemplirajući telo kao telo" itd.

"Zapravo se radi o formulaciji kojom se naglašava da kada odaberemo jednu kontemplaciju, moramo ograničiti objekat posmatranja, staviti granicu oko njega i onda tu svoju kontemplaciju držati fokusiranu na taj objekat, kontemplirajući ga jednostavno kao objekat te posebne vrste. Kad je u pitanju telo, kontempliramo ga samo kao telo, bez dodavanja bilo kakvih drugih elemenata, ideja, osećaja i emocija vezanih za telo. Ova sintagma takođe znači da telo treba kontemplirati kao telo, a ne kao muškarca, ženu, sopstvo ili živo biće. Isto se odnosi i na ostale kontemplacije, tako da su one strogo odeljene i ne mešaju se međusobno."

Eto.
I sledi drugi nastavak analize sutte, koja će na kraju imati barem deset nastavaka.
Sve u svemu, dragi prijatelji, čeka nas ozbiljan rad.  :kez:

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipatthāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #4 poslato: Novembar 07, 2010, 10:40:51 »
> Ali sva ta suptilnost nam ne  pomaže u oslobađanju ukoliko nije praćena znanjem,
> uvidom gde to sami sebi stvaramo patnju. Zato ove dve funkcije idu zajedno.
 
Da li se znanje javlja kao posljedica sabranosti, da li slijedi kao prirodni nastavak sabranosti? Jer kada gledam pojave, ne mogu cesto (gotovo nikada) jasno shvatiti uzrok. Mislim, mogu kada bih poceo nesto svoje zamisljati i fantazirati, ali to nije to. To bi bio odlazak u tlapnje.

Dakle, kada dugo gledam, ponekad mi se javi neki uvid, ali ne mogu ja namjerno sada odluciti da cu vidjeti uzroke. Ako promatram tijelo, i pratim neku bol ili svrab, nije li to samo po sebi dosta? Oni blijede, nestaju. Kada bih odlucio umjesto nepristranog promatranja tih predmeta sabranosti da cu jos nesto s njima raditi, da cu shvatiti njihove uzroke... mislim da bi to bilo cisto fantaziranje. Da li grijesim u tome?
 
Inace kod osjecaja, ponekada mi se desi vrlo ugodno iskustvo. Nakon sto ih dugo gledam najednom se javi uvid sam od sebe koliko ih se grcevito drzim, koliko zelim izaci na kraj s njima, razmrsiti ih, shvatiti ti ih, dokuciti i iz toga izaci kao pobjednik. Tada shvatim da je problem u tom grcevitom drzanju, u tom samom nastojanju, a ne u osjecajima. I uvidim da trebam samo da pustim. Tada nastaje jedno veliko olakasnje. Nisam razrijesio neki neugodan osjecaj na nacin na koji se um cijelog zivota htio s time iznijeti na kraj, nego sam jednostavno otpustio svoju zelju, potrebu, da to napravim na takav nacin. Nakon popustanja stiska volje da to izvede, i osjecaj koji je dugo bio zarobljen i stalno iznova preradjivan, biva oslobodjen pa odlazi svojim putem, blijedi i nestaje. To bi jedino moglo biti nesto sto iz mojeg iskustva slici na to znanje i uvid o kojem govoris. Ali ujedno mislim da je to nesto sto prirodno slijedi iz promatranja (sabranosti), to nije nesto sto mozemo namjerno zeljeti.

 

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipatthāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #5 poslato: Novembar 07, 2010, 16:20:00 »
Da li se znanje javlja kao posljedica sabranosti, da li slijedi kao prirodni nastavak sabranosti? Jer kada gledam pojave, ne mogu cesto (gotovo nikada) jasno shvatiti uzrok. Mislim, mogu kada bih poceo nesto svoje zamisljati i fantazirati, ali to nije to. To bi bio odlazak u tlapnje.

Dakle, kada dugo gledam, ponekad mi se javi neki uvid, ali ne mogu ja namjerno sada odluciti da cu vidjeti uzroke. Ako promatram tijelo, i pratim neku bol ili svrab, nije li to samo po sebi dosta? Oni blijede, nestaju. Kada bih odlucio umjesto nepristranog promatranja tih predmeta sabranosti da cu jos nesto s njima raditi, da cu shvatiti njihove uzroke... mislim da bi to bilo cisto fantaziranje. Da li grijesim u tome?
 
Inace kod osjecaja, ponekada mi se desi vrlo ugodno iskustvo. Nakon sto ih dugo gledam najednom se javi uvid sam od sebe koliko ih se grcevito drzim, koliko zelim izaci na kraj s njima, razmrsiti ih, shvatiti ti ih, dokuciti i iz toga izaci kao pobjednik. Tada shvatim da je problem u tom grcevitom drzanju, u tom samom nastojanju, a ne u osjecajima. I uvidim da trebam samo da pustim. Tada nastaje jedno veliko olakasnje. Nisam razrijesio neki neugodan osjecaj na nacin na koji se um cijelog zivota htio s time iznijeti na kraj, nego sam jednostavno otpustio svoju zelju, potrebu, da to napravim na takav nacin. Nakon popustanja stiska volje da to izvede, i osjecaj koji je dugo bio zarobljen i stalno iznova preradjivan, biva oslobodjen pa odlazi svojim putem, blijedi i nestaje. To bi jedino moglo biti nesto sto iz mojeg iskustva slici na to znanje i uvid o kojem govoris. Ali ujedno mislim da je to nesto sto prirodno slijedi iz promatranja (sabranosti), to nije nesto sto mozemo namjerno zeljeti.

Znanje se javlja kao posledica i sabranosti i posmatranja. Da bi odgledao neki film potrebno je da sat i po gledaš u platno, ali i da razumeš šta se na njemu odigrava, da razumeš dijalog itd.

Ne treba ti ništa da odlučuješ da ćeš videti. Niti to možeš, sem da sebi stvaraš neke iluzije.

Koncentracija i uviđanje su dve ruke angažovane na jedan te istom poslu. Koncentracija silom drži neku stva ru fokusu pažnje, dok uviđanje posmatra koje su karakteristike te stvari, procesa, pojave. Pri tome, uviđanje nije hod ka nekom unapred zadatom cilju, nekom programu, već upravo napuštanje svake unapred pripremljenog projekta, ona je pre otvorenost za sadašnji trenutak, za ono što sada jeste, šta god da je to. Ona je receptivnost pažljivog uma iz momenta u momenat. I kako duže i više posmatramo, kako uočavamo, to istinski vidimo da svaka stvar ima osnovnu karakteristiku, a to je svoj početak i svoj kraj, to je lekcija o prolaznosti (anićća) kao prvom od tri osnovna obeležja svake stvari o kojima govori Buda. Druge dve su njezina nedovoljnost, nemogućnost da nas do kraja i trajno zadocolji (dukkha) i nepostojanje trajne, nepromenljive suštine ili sopstva, pogotovo u odnosu na biće, koje veruje u postojanje ega, "ja", nekog "gospodara koji recimo upravlja telom i umom.

Fazlija, mislim da bi ti koristilo ako bi iz Gunaratanine knjige Meditacija za početnike pročitao 14 poglavlje "Svesnost i koncentracija".
« Poslednja izmena: Novembar 07, 2010, 16:23:29 Sati »

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipatthāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #6 poslato: Novembar 08, 2010, 15:31:12 »
Pogledat cu druze Sati, sad me opet malo pos'o stiso'...

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipatthāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #7 poslato: Novembar 08, 2010, 16:37:17 »
Nema žurbe, komrad Fazlija, duga je, preduga samsara  :kez:

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipaṭṭhāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #8 poslato: Novembar 20, 2010, 20:20:10 »
Procitao sam Gunaratanina poglavlja (usput budi receno, odlicna knjiga, procitao sam i mnogo vise od tog poglavlja) i to mi je jasno da se mora uhvatiti i odrzavati ravnoteza izmedju svjesnosti i sabranosti, ali ipak nije li to odgovor na pitanje "kako ispravno meditirati"? Kako ispravno raditi satipatthanu? Ono ipak ne odgovara na moje pitanje vezano za ovu izjavu:

> može se reći da je satipatthāna nazvana ekayana magga, direktan put,
> kako bi se razlikovala od onih pristupa meditativnom postignuću koji ide
> kroz đhane ili brahmavihare

Pod uvjetom da ispravno radimo satipatthanu, da odrzavamo ravnotezu izmedju svjesnosti i sabranosti, ne bi smo li mi ipak trebali proci postepeno kroz sve 4 jhane (dhyane) i tek onda na koncu uci u nibbanu (nirvanu)? Inace, ovako ispada da kada se provodi satipatthana odmah dostizes nibbanu bez postizanja jhana? Ili sam nesto krivo razumio?

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipaṭṭhāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #9 poslato: Novembar 21, 2010, 10:56:46 »
Nisi pogrešio, dobro si shvatio (koliko ja shvatam  :zeleni: )
Za dostizanje nibbane ne treba prethodno da prođeš kroz četiri zadubljenja.
Ona su dobrodošla pomoć, ali ne i nužni uslov.

adrijan

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 1
  • Karma: +0/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipaṭṭhāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #10 poslato: Januar 31, 2012, 15:46:09 »
Postovani,
mozete li navesti link sa kojega mogu skinuti kompletnu knjigu > Anayo : Sathipattana Direct path to realization ?   
 
Unapijed hvala

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: 42. Satipaṭṭhāna sutta (MN 10) – deo 1
« Odgovor #11 poslato: Januar 31, 2012, 16:37:32 »
Bojim se, samo sa Amazona  :tuga