Autor Tema: Budizam i istorija  (Pročitano 11276 puta)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Budizam i istorija
« poslato: Jun 25, 2010, 14:02:55 »
Grci u Tipitaki

Različita plemena i etničke grupe pomenuti su Tipitaki. Jedna od njih je i Jona. U dijalogu sa bramanom Assalayanom, koji ističe značaj kasti, Buda tvrdi da kaste moraju biti socijalni fenomen, a ne božanski predodređeni poredak, pošto među Jonama postoje samo dve grupe, slobodni ljudi i robovi; a onaj ko je gospodar može postati jednoga dana rob i obrnuto (M.II,149). Ime Jona je izvedeno of  imena Jonija, starog naziva za Grčku, ili preciznije, za grčke države i narod u obalskom pojasu Anadolije. Kada su oni bili porobljeni i uključeni u carstvo Ahemenida, pružila im se prilika da putuju čirom ogromnog carstva, čak do njegovih istočnih granica. A te istočne granice dodirivale su naravno zapadni obod Indije. I tako, kada je Aleksandar Makedonski stigao čak do Taksile (u današnjoj pakistanskoj provinciji Pendžab), pred gradsku kapiju je izašla delegacija lokalnih grčkih trgovaca da ga pozdravi. Jedan od Ašokinih edikata pominje Jone kao narod na granici njegovog carstva i jedan od tih proglasa je zapravo i pisan na grčkom. Čuveni zlatnik koji je izdao car Kaniška (120. godina?) ima na sevi figuru Bude i njegovo ime (BODDO) ispisano grčkim pismom.



Malo je verovatno da je Buda ili bilo koji Indijac iz oblasti gde je on živeo ikada video nekog Grka, ali pominjanje Jona u Tipitaki pokazuje da je nekoliko izolovanih informacija o njima ipak uspelo da se probije na istok. Zanimljivo je da komentar uz Anguttara nikayu pominje da su Sakje, Budino pleme, imali statue Jone koji drži lampu. Posle Aleksandrovih osvajanja veliki broj Grka preselio se u Indiju (današnji Avganistan i Pakistan) i odatle imao izvestan uticaj na indijsku kulturu.

 :)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #1 poslato: Februar 01, 2011, 20:35:59 »
VELOVI I POKRIVANJE LICA

Veo (ogunthana) jeste komad tkanine koji se koristi za pokrivanje. Neke religije i kulture zahtevaju od žena da se pokrivaju kada su na javnom mestu, smatrajući takav čin znakom skromnosti. Biblija kaže da žene treba da pokrivaju glavu dok su u crkvi (Prva poslanica Korinćanima, 11, 4-16), a veo koji mlada na Zapadu nosi tokom ceremonije sklapanja braka jeste trag ovakve prakse. U većini islamskih zajednica žene moraju da velom pokrivaju kosu ili ponekad i čitavo lice kada su na javnom mestu. U Budino vreme neke žene su nosile veo, iako više kao nekakav ekvivalent šeširu, nego da bi sakrivale lice. No, otprilike početkom prvog milenijuma, počelo je da se smatra prikladnim za žene iz viših slojeva društva i onima unutar kraljevskog doma da velom prekrivaju lice. To je bio začetak onoga što je nazvano purdah, isključivanje žena iz javnog života, trenda koji je postao rašireniji u Indiji sa dolaskom islama u XIII veku. Seoske žene u Indiji će i danas sarijem pokriti i lice u prisustvu muškaraca koji nisu u rodbinskoj vezi sa njima (videti sliku).



Lalitavistara, živopisna Budina biografija sadrži jednu zanimljivu priču vezanu za ovo pitanje. Prema ovom delu, pošto je Yasodhara bila odabrana da postane žena princa Siddhatthe, ljudi su je kritikovali što ne koristi veo u prisustvu svog svekra i svekrve. Ovo je tumačena kao znak neskromnosti i svojeglavosti. Tako Lalitavistara opisuje mladu ženu kako se pravda ovim rečima: "Oni koji su obuzdani telom i ponašanjem, odmereni u govoru, motre nad svojim čulima, blagi i smireni, zašto bi takvi pokrivali svoje lice? Čak i ako su pokriveni sa hiljadu velova, a besramni i neumereni, nepošteni i bez vrline, takvi žive u ovome svetu nepokriveni i izloženi pogledima. Ako je žena bez vela, ali stražari nad svojim umom i čulima, verna svome mužu i razmišlja o drugome, takva blista poput Sunca i Meseca. Pa zašto bi onda pokrivala lice? Mudrac koji čita misli drugih, zna moje namere, kao što i božanstva znaju moje postupke i vrlinu, moju disciplinu i skromnost. Pa zašto bih onda pokrivala lice?"

Iako je ova priča apokrifna, ona je u saglasju sa Budinom idejom da je psihološko i unutrašnje važnije od materijalnog i spoljašnjeg.

Š. Dhammika

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #2 poslato: Februar 02, 2011, 23:04:09 »
KOSA

Kosa su duga, tanka vlakna koja izbijaju na različitim delovima tela. U skladu sa stavom svoga vremena, Buda je obično pravio razliku između dlaka na na glavi (kesa) i dlaka na telu (loma, MN 10). U ovu drugu grupu ubrajale su se obrve (bhamu), trepavice (pamha), dlake u nosu (nasikaloma), brada (massu), stidne dlake (sambāhe loma) i dlake ispod pazuha (upakaććha loma, Vin. IV,260). Kosa ima dugu istoriju svog socijalnog, religijskog, erotskog i psihološkog značenja. Sikizam tako podučava da muškarci ne bi trebalo da seku svoju kosu, dok Biblija osuđuje dugu kosu kod muškaraca kao neprirodnu (Prva poslanica Korinćanima, 11, 14). Islam i ortodoksni judaizam traže od muškaraca da s ene briju. U nekoliko religija žene moraju da velom ili perikom pokrivaju svoju kosu. Tradicija stare Indije smatrala je kosu jednim od pet vrsta ljudske lepote, a sjajna, crna kosa  imala je snažan erotski naboj.

U Budino vreme frizerski zanat je bio vrlo sofisticiran, jer su i muškarci i žene posvećivali veliku pažnju svojoj kosi. Žene su obično pravile razdeljak na sredini glave (dvedhasira vibhatta), nosile pletenice (veṇi, Đa. II,185) i mazale kosu sandalovim uljem, koje je služilo i kao miris i kao sjajilo (Đa. V,156). Kurtizana Ambapālī je imala sjajnu crnu kosu sa uvojcima na vrhovima, razdvojenu češljevima i ukrašenu cvetovima i zlatnim ukrasima (Thi. 252-5).

Kada je Nanda napuštao dom da bi postao monah, osvrnuo se i video svoju devojku sa kosom razdeljenom češljevima (upaḍḍhullikhitehi kesehi). To je bila slika koje kasnije nije mogao da se oslobodi (Ud. 22). Kod muškaraca, sikhābandha se sastojala od duge kose upletene zajedno sa tkaninom, koja je potom bila obmotana oko glave poput turbana (D.I,7). Dečaci bi nosili pet punđica koji su se zvali ćūlaka (Đa.V,250), a žene bi nekada nosile draguljima ukrašene dijademe prikačene za kosu (Đa.I,65). Punđe na potiljku, vrhu glave ili sa strane su takođe bile popularne. Da bi se kosa ispravila ponekad je korišćeno saće ili meki deo banjanovog drveta (Vin.II,207). Muškarci su šišali bradu, puštali je da cela raste, formirali je poput kozije bradice (goḷomikam kārāpenti) ili na neki drugi način. Takođe bi čupali sede vlasi, kako bi prikrili činjenicu da stare (Vin. II,134).



Neki askete su nosili punđu (đaṭā), tj. kosu upletenu u duge pletenice, koje su ili slobodno visile ili svezane u različite oblike. Kada bi pletenice bile savijene u punđu na vrhu glave, to se nazivalo đaṭaṇḍuva (S.I,117). Neki askete su nosili perčine, dok su drugi potpuno brijali glavu ili bi čupali kosu dlaku p odlaku (D.I,167). Bramani su verovatno brijali glavu, izuzev malog dela na potiljku, koji su ostavljali da raste, kao što to i danas čine.

Buda je od svojih monaha tražio da briju i lice i glavu, a od monahinja da briju glavu, verovatno iz higijenskih razloga i da bi se umanjila taština (Vin.II,207). Od monahinja se očekivalo da se briju i ispod pazuha i oko polnog organa, što je smatrano znakom dobrih manira kdo žene (Vin.IV,260). Monasi su bili obavezni da šišaju dlake u nosu ako bi postale preduge, kako ne bi izgledali čudno ili odbojno (Vin.II,134).

Š. Dhammika

Aparigraha

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 265
  • Karma: +173/-1
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #3 poslato: Februar 23, 2011, 18:02:53 »
Jos?  :dobar :cvike
Ne, gospodine! Nisam prosvetljen. Ali sam prilično eliminisan! (Ananda Mangala Mahanayakathera)
ekaggata jit

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #4 poslato: Februar 23, 2011, 19:07:46 »
Moze! Postuj slobodno, ne stidi se  ;))

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #5 poslato: Februar 23, 2011, 21:23:39 »
Vrlo je cudno da monahinje moraju da briju stidne dlake i ispod pazuha?! Ne bi li se one spolnim organom trebale sto manje baviti?
 
U mnogim hinduistickim (yoga) redovima je osobito za zaredjenike zabranjeno brijanje dlaka. Smatra se da dlake rastu na dijelovima tijela ispod kojih su vazni limfni cvorovi ili na mjestima ispod kojih su vaznije zlijezde i organi. Tako npr. ispod pazuha i na preponama, sprijeda na trbuhu, prsima itd. Tu dlake sluze da odrzavaju stalnom toplinu tih dijelova tijela. Ukoliko bi se obrijale, dolazilo bi do pregrijavanja zlijezda ispod dlaka, samim time do nadrazaja tih zlijezda koje onda okidaju porive, misli, osjecaje... za koje onda treba ulagati dodatan napor da se obuzdaju itd.
 
Za nezaredjene (muskarce uglavnom) je dozvoljeno da se briju iznad vrata ako je to drustveno prihvatljivije, jer suptilne zlijezde (u mozgu i oko grla) na tom dijelu tijela imaju mnogo uzvisenije porive nego one oko nizih cakri. Pa i ako se pregriju, nije problem. Ionako su to dijelovi tijela koji uglavnom spavaju, pa ako prorade... jos bolje  :smeh
 
Ipak, preporuka je da je jos bolje ako muskarci uopce ne briju bradu i brkove. Mnoge yoga grupe preporucuju svojim nezaredjenim sljedbenicima npr. sportasima (biciklisti, plivaci, plesaci i sl.) i zenama opcenito  :kez:   :cvike :kez2: :stid :shtrika: :gwink: :fen: da ako zbog profesionalnih ili estetskih razloga moraju brijati dlake (na nogama, prsima, trbuhu npr.) da pokusaju izbjeci brijanje stidnih dlaka i onih ispod pazuha.
 
Tako da mi je malo cudno da se monahinje  :joga: toliko bave dlakama?!  :ces Jednom sam kao klinac obrijao dlake ispod pazuha i jedva cekao kada ce opet da narastu koliko me je bockalo i svrbjelo... Tako da s tim stvarima imas mnogo manje muke ako pustis da rastu i samo ih odrzavas cistima, malo ulja, mirisa, parfema, pudera, solarij, teretana, cesalj, ogledalce...
 
Nedavno su mi Hare Krshne pricali kako se oni kupaju 3 x dnevno. Svaka cast, i ja bih da zivim u Indiji na +40C s velikim zadovoljstvom skakao u rijeku 3 x dnevno. Mi u Ananda Marzi nismo toliko iskljucivi, mi se kupamo samo 1 x dnevno + tzv. polupranja (ruke, noge i umivanje) prije meditacije, jela, odlaska na spavanje... dakle jos 3-4 puta dnevno  :smeh  Dakle, dodje opet ko' ova 3 potpuna kupanja u Hare Krshna. U svakom slucaju, kada se toliko kupas mozes se slobodno prestati vise baviti dlakama ispod pazuha i oko spolnih organa i pustiti ih da rastu i obavljaju svoju ulogu odrzavanja topline tijela oko limfnih cvorova i ostalih zlijezda. :to
 
Dakle Sati, slijedeci prilog molim lijepo o ulozi kupanja u buddhizmu...
« Poslednja izmena: Februar 23, 2011, 21:26:43 Fazlija »

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #6 poslato: Februar 25, 2011, 22:42:01 »
Glavobolje sa glavarem

Juče je poslednji kralj na indijskom potkontinentu, onaj u Nepalu, bez mnogo ceremonija svrgnut sa svog prestola i time je jedna institucija koja se protezala unazad sve do vedskih vremena bila okončana. Kralj Gayanendra je bio, prema svim svedočenjima, pogrešan čovek u pogrešno vreme – izolovan, ohol i više zabrinut za svoje poslove nego za svoj narod. Da je njegov prethodnik, popularni Birendra, još uvek bio živ, indijska tradicija kraljevstava mogla se još održati. A trajala je zapravo sve do 1947. kada je oko 260 indijskih kraljeva bilo de-deifikovano i potom lagano dovedeno do prosjačkog štapa zahvaljujući porezima. Jednom sam imao priliku da pijem čaj sa maharađom od Benaresa u njegovoj oronuloj i slabo osvetljenoj palati. Na stolicama je bio raširen plastični prekrivač u uzaludnom i neveštom okušaju da se one sačuvaju od prašine, a bili su nam posluženi pomalo bajati "britannia" biskviti. Ono maha bilo je odavno iščilelo iz rađe. 



Pali reči za kralja su manuđinda, narinda i rađa. Buda je ovako definisao kraljevske vladare: "kralj je prvi među ljudima" (rađa mukham manussanam, Sn. 568). Različite religije imaju razne teorije o poreklu i prirodi institucije kralja. Biblija, na primer, kaže da svi vladari svoju moć dobijaju od Boga i otuda poštovati kralja znači poštovati Boga (Posl. Rimljanima, 13, 1-2). U Evropi je ova teorija postala poznata kao "božansko pravo kraljeva". Kraljica Elizabeta službeno još uvek vlada "po milosti" Božijoj, iako u stvari vlada zahvaljujući pristanku ljudi koji mogu biti gotovo isto toliko nestalni i namćorasti kao i sam Bog. Konfučijanizam je učio sličnu ideju nazvanu "mandatom sa neba". Prema hinduizmu, kraljevi zapravo jesu bogovi. Iz svega toga je prirodno sledilo da kraljevo pravo da vlada ne počiva na njegovoj sposobnosti upravljanja, već na božanskom pristanku ili odobrenju

Buda je imao potpuno drugačije i realističnije viđenje kraljeva i kraljevske vlasti. U Aggañña sutti je izložio teoriju monarhije zasnovanu na društvenom ugovoru. U stara vremena, govorio je, ljudi su uvideli potrebu za nekom vrsto upravljanja i otuda su između sebe odabrali onoga za koga su smatrali da će biti najbolji da nad njima vlada. Prema indijskom mitu, prvi kralj Indije bio je Mahsammata, a to ime je Buda tumačio d aznači "izabran većinom" (D.III,93; Đa.II,352). Tako su, prema budističkoj teoriji, kraljevi svoj legitimitet izvodili iz opšte saglasnosti, tj. dobijali od ljudi kojima su vladali. Iz ovoga proizlazi da kralj zadržava pravo d avlada samo dotle dok njegovi podanici od toga imaju koristi. Nekoliko priča u Đatakama implicitno sugerišu da su ljudi imali pravo da zbace kralja koji je okrutan, nepravedan ili nesposoban (Đa.I,326; III,513-14; VI,156).

Ovakve ideje su bile daleko ispred svog vremena i malo je dokaza da su ikada bile primenjene u praksi. Međutim, Budino učenje o dobroj vlasti uticalo je da kraljevi ipak budu nešto humaniji. Najbolji primer za to jeste Asoka, koji je verovatno bio potpuno iskren kada je rekao: "Svi podanici su moja deca. Ja njima želim isto što i sopstvenoj deci – dobrobit i sreću kako u ovom, tako i u narednom svetu."

I dok Tipitaka i kasnija literatura uvek podstiču kraljeve da se pridržavaju budističkih vrednosti, opšti utisak koji ovi tekstovi odaju, a on je verovatno zasnovan na činjicama, jeste da su kraljevi bili despoti, svojeglavi, popustljivi prema sebi, ali okrutni prema drugima. "Kraljevi su mušičavi", "Kraljevi su okrutni", "Opasno je biti pored kralja, baš kao i pored požara" (Đa.IV,432; V,345; VI,419). Neki su opisani kao da su "poput truna u oku, poput peska u supi, poput trna u peti" (Đa.II,240). Kada je kralj Milinda upitao Nagasenu d ali mogu da raspravljaju o Dhammi, ovaj mu je rekao: "Gospodaru, učiniću to ako mogu sa vama d agovorim kao sa učenom osobom, a ne sa vladarem." Milinda ga je onda upitao kakva je razlika između ta dva pristupa, a Nagasena odgovori: "Kada učeni raspravlaju, verovanja bivaju razvejana, teorije oborene, tvrdnje pobijene, ideje prihvaćene, stanovišta izložena, a njima bivaju suprotstavljena neka druga stanovišta.. Kada kraljevi raspravljaju, oni nešto kažu i onda kazne svakoga ko se sa tim ne slaže" (Mil.28-9).



Bilo da su kraljevi bili dobri ili loši, imali su veliku moć i Buda je modifikovao neka od svojih učenja kako ne bi dolazio u konflikt sa njima. Priklanjajući se monarhu, uveo je pravilo da se ne može priključiti Sanghi onaj ko nije ispunio svoje obaveze prema kralju  (Vin.I,39) i da je pravila Vinaye moguće promeniti ukoliko to zahteva kralj (Vin.I,137). U isto vreme, savetovao je monasima i monahinjama d as edrže podalje od kraljevskog dvora, kako ne bi bili upleteni u tamošnje intrige, ljubomoru i iskušenja (A.V, 81).

Tri kralja koja se najčešće pojavljuju u Tipitaki jesu Pasenadi, kralj Kosale, Bimbisara kralj Magadje i njegov sin Ađatasattu. Negde dve godine posle probuđenja Buda je prvi put sreo pasenadija u Savatthiju, prestonici Kosale (S.I,68). Impresioniran njegovim učenje, kralj i njegova glavna kraljica Malika uskoro su postali Budini posvećeni sledbenici. Mnogi govori u Tipitaki beleže razgovore između Bude i kralja, a u Samyutta nikayi oni čine čitavo jedno poglavlje (S.I,68-102). Pasenadijeva instinska integracija Dhamme u sopstveni život najbolje se ogleda u činjenici da da ga njegova posvećenost Budinom učenju nije sprečila da poštuje i bude darežljiv i prema drugim religijama (S.I,78; Ud.14). Prema tradiciji, Pasenadi je imao dva sina, od kojih je jedan, Brahmadatta, postao monah (Th.441-6).

Bimbisara se popeo na tron sa 15 godina i vladao naredne 52 godine. Princa Siddhatthu je sreo na kratko dok je ovaj još bio lutajući asketa (Sn.408-9), zatim u godini njegovog probuđenja i potom u još nekoliko prilika. Bimbisara je jedno od svojih izletišta, Bambusov gaj, poklonio Budi kako bi ga iskoristio za manastir (Vin.I,35). Iako budistička tradicija kaže da je Bimbisara bio predani budista, u Tipitaki nema govora koji bi bio njemu upućen. Slično mnogim drugim indijskim kraljevima, verovatno je i on pomagao sve religije i svaka je tvrdila d aje on upravo njen sledbenik.

I dok je Buda opisivao Bimbisaru kao "pravednog i dobrog kralja" (D.I,86), njegov sin Ađatasattu je u Tipitaki opisan kao okrutan, sklon zaverama i nepredvidljiv. On je ubio sopstvenog oca kako bi se dokopao prestola i pomagao je Devadatti u njegovim mahinacijama protiv Bude (Vin.II,185). Tako je imao teritorijalnih ambicija. Isprovocirao je rat sa Kosalom, koji se ispostavio kao katastrofa za njega (S.I,82-5), a o njemu čitamo i kako je utvrđivao grad Pataligamu kao deo priprema da napadne plemenski savez Vađđi (D.II,86). Ima i jedno kratko njegovo pominjanje kako ojačava zidine svoje prestonice, jer sumnja da njegovi susedi planiraju d aga napadnu (A.II,182). Vremenom je Ađatasattua počela d apeče savest zbog ubistva oca i utehu je potražio od Bude (D.I,475). Tradicija nam kaže da je Ađatasattu vladao 35 godina i na kraju je i njega ubio njegov sin Udayibhadda.

Š. Dhammika (29. maj 2008)

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #7 poslato: Februar 26, 2011, 13:27:43 »
Nije li Ajatasattu postao vrlo cijenjen zastitnik sanghe kasnije kada se susreo s Buddhom i oslobodio se svoje paranoje i ludila?

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #8 poslato: Februar 26, 2011, 13:56:11 »
Što se tiče Tipitake, jedini susret Ađatasattua i Bude zabeležen je u Sāmaññaphala sutti ili Govoru o plodovima isposničkog života
http://www.yu-budizam.com/canon/digha/dn02.html
Na nagovor svog lekara Đivake, kralj odlazi do Bude ne bi li makar malo ublažio nesanicu koja ga muči zbog griže savesti i kajanja zbog ubistva oca.

Da, posle tog razgovora Ađatasattu je postao predani Budin sledbenik, toliki da kada je Buda umro, osam godina posle kraljevog dolaska na presto, izborio se za jedan deo njegovih posmrtnih ostataka i pohranio ih je u velikoj kamenoj stupi u Rađagahi. U njegovoj prestonici je održan i prvi budistički sabor, koji mesec posle Budine smrti i Ađatasattu je bio njegov veliki pokrovitelj.

Prema komentaru za Digha nikayu, posle smrti preporodio se u Lohakumbhiya čistilištu i tu je proveo narednih 60.000 godina, da bi u jednom od narednih života dostigao probuđenje kao paććeka buda po imenu Viditavisesa.

Izgleda da su đaini mrzeli Ađatasattua, a mogući razlog je dat u komentaru za Dhammapadu. Naime, kada su Moggallanu ubili razbojnici, kralj je poslao svoje ljude da uhvate ubice. Kad su ovi uhvaćeni, navodno su rekli da su ih na to nagovorili đaini. Da bi se osvetio, kralj je u dvorištu svoje palate zakopao u zemlju do struka 500 đaina i onda naredio da se svakom od njih odseče glava.

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #9 poslato: Februar 27, 2011, 16:35:04 »
Nagao momak, nema sta... :ces

Ex01

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 167
  • Karma: +79/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #10 poslato: Februar 27, 2011, 16:44:53 »
ovo mi s frizurom nikad nije bilo u potpunosti jasno. vjerovatno je to jedna od onih stvari koje je buda okrenuo trenutnom geografskom polozaju jer po tekstu iznad mi se cini da su indijci brinuli oko svoje kose mnogo.


fazlija ima dobru teoriju skroz sta se tice brijanja i svega, al mislim da su sve to stvari koje se trebaju dobro sagledati kod svakog individualca.

Aparigraha

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 265
  • Karma: +173/-1
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #11 poslato: Mart 16, 2011, 18:19:19 »
Ukoliko se stvarno najvise feromona otpusta sa pubicnih dlacica, jasnije mi je zasto monahinje briju dlake.
Ne, gospodine! Nisam prosvetljen. Ali sam prilično eliminisan! (Ananda Mangala Mahanayakathera)
ekaggata jit

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #12 poslato: Mart 16, 2011, 19:55:48 »
priznajem, nisam imao pojma šta je feromon. ako još ima takvih treba pogledati ovde  :)

http://en.wikipedia.org/wiki/Pheromone

oblica

  • .
  • Član
  • ***
  • Poruke: 1158
  • Karma: +429/-1
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #13 poslato: Mart 25, 2011, 09:19:37 »
Negde sam u suttama pročitala da se pominje vladar koji je vladao na sva četiri kopna.
Da li neko zna o kojim kopnima se radi?  :mislilac

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam i istorija
« Odgovor #14 poslato: Mart 25, 2011, 12:47:53 »
Prema geografiji stare Indije, u centru sveta se nalazi planina Meru kao njegova osovina. Oko nje je sedam venaca planina, odvojenih jedan od drugog kružnim morem. A na sve četiri strane se pružaju četiri kontinenta. Na jugu je Đambudipa (zemlja ružine jabuke [ako "rose apple" to znači] ) iliti indijski potkontinent. Purvavideha je na istoku, Uttarakuru na severu i Aparagodana na zapadu.

 :)