Autor Tema: 66. Sammādiṭṭhi sutta (MN 9) - deo 5  (Pročitano 1265 puta)

vasilije

  • Stariji član
  • **
  • Poruke: 54
  • Karma: +9/-0
66. Sammādiṭṭhi sutta (MN 9) - deo 5
« poslato: Januar 22, 2023, 12:53:32 »

 Proučavamo odeljak o četiri plemenite istine koji počinje paragrafom 13. Prošlog časa
dali smo opšte komentare o plemenitim isitnama, uz detaljno izučavanje prve - dukkha
ariya saćća. Sada dolazimo do druge plemenite istine - dukkha samudaya ariya saćća,
o poreklu patnje.


16. A šta je nastanak patnje? To je ona žudnja koja vodi novom rođenju, što združena
sa oduševljavanjem i strašću, uvek nalazi novo uživanje, sad tu, sad tamo – dakle, to je
žudnja za zadovoljstvima čula, žudnja za postojanjem i žudnja za nepostojanjem. To se
naziva nastanak patnje.


Nakon što je objašnjena istina o patnji, treba joj utvrditi poreklo. Budin način tretiranja
problema patnje je pronalaženje njenog uzroka; jer rešiti se problema, znači rešiti se se
uzroka.


Ako tretiramo samo simptome, uzrok ostaje netaknut i nastavlja da operiše proizvodeći
još ozbiljnije tipove patnje. Ilustracija iz komentara: ako čovek baci kamen na psa, pas
će pobeći; ako baci kamen na lava, lav će napasti čoveka. Tretiranje samo simptoma
patnje je kao u primeru psa koji beži od bačenog kamena - čovek će nastaviti da baca
kamenje i u budućnosti; ali lav koji pojede čoveka rešio je problem bacanja kamenja.


Poreklo dukkhe je deo kompleksnog procesa. Nije to samo stvar jednog uzroka koji daje
jednu posledicu. Detaljniji tretman porekla patnje naći ćemo u shemi uslovljenog
nastanka. Čak i žudnja potiče, u krajnjem, od neznanja. U formulaciji četiri plemenite
istine Buda pojedinačno ukazuje na žudnju i daje joj posebno mesto kao najizraženijem
uzroku. Iza dimne zavese koju postavlja neznanje, žudnja igra aktivnu ulogu koja nas
gura u tokove ponašanja kojima stvaramo patnju i za sebe i za druge.
U kom smislu kažemo da je žudnja poreklo patnje? Ovde razlikujemo dva nivoa:
1) nivo psihološke uzročnosti;
2) nivo dubokih uzroka.


Prvi nivo u svakodnevnim iskustvima srećemo u mnogo različitih aspekata:


-žudnja u smislu nedostatka, žudnja za nečim što nemamo a želimo. Zamišljamo
da ćemo dobijanjem toga biti zadovoljni i smiriti se, eliminisati patnju. Patnja se j
avlja kao iskustvo da nam nešto nedostaje.


-žudnja nas gura u tokove akcija kojima pokušavamo da dobijemo to što želimo: patnja
borbe, traženja, upinjanja da dobijemo željeno.


-ako dobijemo ono što želimo, čak i dok uživamo u tom objektu, dublji nivo patnje je
prisutan: poređenje sa prethodnim prijatnim iskustvima ili zasićenje čula u slučaju čulnih
zadovoljstava. Tako je uživanje svetovnih zadovoljstava na nekom nivou nerazdvojivo od
bola.


- jednom kada posedujemo ono što želimo, to je početak patnje da ga zadržimo,
zaštitimo. Postoji mogućnost da nam bude oduzeto ili propadne samo od sebe.


-to vodi do patnje gubitka, ako smo se vezali za objekat, osetićemo jad, tugu, žaljenje.
Buda u Dhammapadi kaže:


216. Iz žudnje bol se rađa, iz žudnje strah se rađa,
u onom ko se žudnje oslobodi, bola nema, a otkud bi strah?


Ovo može shvatiti svako ko kontemplira sopstvena iskustva, ne zahteva bilo koji sistem
verovanja ili metafiziku, samo mudro promišljanje kojom uočavamo kako žudnja proizvodi
anksioznost, strah, bol.


Drugi nivo uzročnosti je dublji nivo kako žudnja proizvodi dukkhu. Ovde uzimamo
dukkhu ne kao psihološko iskustvo, već kao pet sastojaka objekata prijanjanja (telo,
osećaj, opažaj, mentalni obrasci, svest). Šta je nit koja ih vezuje zajedno od života do
života? To je žudnja sama. Ona je ta sila koja vuče, održava proces saṃsāre.
Pokretačka žudnja vuče nas kroz ceo život od rođenja do kraja života. Tok svesti u koji je
žudnja ugrađena teče zasnovan na fizičkom telu i ovo je izvor ideju da je u pitanju ista
osoba koja nastavlja postojanje od rođenja do smrti. Šta se dešava kada fizičko telo
izgubi vitalnost i nastupi smrt? Životna sila tog tela ne može više da nastavi dalje, telo više ne
služi kao baza i podrška za kontinuitet svesti. Ali u tom toku svesti još uvek ima žudnje i
neznanja. Kada telo propadne, žudnja ostaje netaknuta. Kada telo otkaže, žudnja ne
može više polagati pravo na to isto telo, ali može da nastavi tražeći novu fizičku podršku,
novo telo. Tako će žudnja voditi tok svesti u novi organizam, neki koji je karmički vezan
za taj tok svesti.


I kada tok svesti nađe organizam koji se upravo pojavljuje, novooplođenu
jajnu ćeliju, povezaće se sa njim. I to označava trenutak začeća, tj. preporađanja.
Jednom kada se tok svesti veže za tu oplođenu jajnu ćeliju, tada svih pet sastojaka
dolaze zajedno u postojanje. Jajna ćelija predstavlja telo (rūpa), tok svesti obezbeđuje sastojak
svest (viññāna), a sa njim nastaju osećaj, opažaj i mentalni obrasci. Svi se pojavljuju
zajedno u istom trenutku. U ranim budističkim školama vodila se debata da li se preporađanje
 dešava odmah nakon smrti ili postoji neki interval između smrti i novog pojavljivanja.


BB: Nije baš jasno iz sutta, ali smatram da ima indicija da postoji pauza između ta dva
trenutka. Možemo spekulisati da je u tom periodu tok svesti baziran na vrlo suptilnom
telu u traganju za fizičkim organizmom bića koje je karmički povezano sa njim. Može biti
pitanje vremena dok se se biće sa odgovarajućim uslovima, roditeljima itd. ne pojavi.
Kada su svi pravi faktori prisutni, tok svesti će se povezati sa organizmom i to donosi
novo pojavljivanje, tj. začeće što zovemo preporađanjem.


Šta je to što vodi tok svesti od smrti ka novom rođenju? To je žudnja. I žudnja onda
postaje uzrokom dukkhe ne u psihološkom smislu (bol, žaljenje, jad) nego u smislu da
žudnja vodi tok svesti iz jednog života u drugi.


Ovo vidimo u delu: A šta je nastanak patnje? To je ona žudnja koja vodi novom rođenju.
Značajan je pāli izraz ponobbhavika: pomeranje bivstvovanja/bića. Ta reč ima u korenu
puna-bhava: ponovno/novo postojanje, a to je sinonim za saṁsāru, proces prolaženja
kroz rođenje, pojavljivanje nanovo i nanovo. Žudnja se zove ponobbhavika, znači žudnja je
ono što vodi u ponavljanje egzistencije, ponovo okretanje točka od rođenja preko
starenja, bolesti, smrti. Žudnja je u pratnji oduševljavanja i strasti. Možemo ih smatrati
dvama aspektima žudnje. Oduševljenje znači prijanjanje za stvari u kojima uživamo. Kada je
želja ispunjena strast (rāga) znači željenje nečega što nemamo. Druga fraza "nalazi
novo uživanje, sad tu, sad tamo " (tatra tatrā bhinandinī) indicira da žudnja konstantno
ne biva zadovoljena pa traži i dalje objekat za objektom. I tako iz jednog stanja egzistencije u drugo.


Formula pominje tri tipa žudnje:
1) žudnja za zadovoljstvima čula, tu je značenje očigledno;
2) žudnja za postojanjem, ovde komentari objašnjavaju da je to žudnja vezana za
eternalističko gledište da posedujemo večno sopstvo (npr. dušu) i postoji večita realnost
(Bog, raj, atman) i cilj je spajanje ta dva (spajanje sa Bogom, dostizanje raja ili otkrivanje
atmana unutar sebe).
3) žudnja za nepostojanjem, komentari povezuju sa anihilističkim pogledom, da
postojimo samo privremeno. Um potpuno zavisi od tela i osoba samo postoji na
određeno vreme, a nakon smrti tela ne postoji ni na koji način, ni u kom obliku.
BB: Nisam siguran da se slažem u potpunosti sa komentarima, zato što izgleda da može
biti žudnje za postojanjem nezavisno od eternalističkog pogleda na svet. Rekao bih da
svi imaju žudnju za postojanjem, sem onih potpuno prosvetljenih. Čak i oni među nama
koji se ne drže eternalističkog stava, koji prihvataju Budino gledište, još uvek imaju
žudnju za postojanjem, npr. nagli prekid života ne prihvatamo sa savršenim
spokojstvom.
Za žudnju za anihilacijom uobičajeno mislimo da je kod osoba koje osećaju toliki jad i
očaj da se odluče na korak samoubistva jer smatraju da će to trajno rešiti sve njihove
probleme. Ali nisam našao nikakvo objašnjenje u sutama da podrži takvu interpretaciju.


17. A šta je prestanak patnje? To je potpuno uklanjanje i nestanak, odustajanje,
odricanje od, napuštanje i odbacivanje upravo te žudnje. To se naziva prestanak
patnje.


Treća plemenita istina je praktično inverzija druge. Okreće logičku vezu između prve i
druge: iz žudnje sledi patnja; zaustavljanjem žudnje, zaustavlja se patnja. Kao što je
objašnjeno da druga plemenita istina operiše na dva nivoa psihološkom i dubljem
uzročnom, tako isto i treća postoji na ista ta dva nivoa. Prvo je nivo neposrednog
iskustva koji možemo lako uvideti sami. Ako imamo intenzivnu žudnju za nekim
objektom, tada jako patimo ne zadobivši ga, ali ako se desi da želja za objektom
jednostavno otpadne, umesto da se osetimo jadno, odjednom osetimo olakšanje. U vrlo
profanom smislu možete to zvati svetovna manifestacija nibbāne ovde i sada. Na
profanom nivou to je metafora da ukidanje žudnje može ukinuti patnju ovde i sada.


Kada pričamo o prestanku žudnje i nečistoća, u sutama se pominju tri nivoa napuštanja.
Govorili smo i ranije o njima.


1) tadanganirodha - prestanak kroz zamenu. Razvijamo konkretan protivotrov za
određenu nečistoću. I razvijanjem tog protivotrova sposobni smo da privremeno
eliminišemo nečistoće. Recimo za čulnu želju razvijamo meditaciju o neprivlačnosti tela,
protiv ljutnje i zlovolje razvijamo mettu...


2) vikkhambhana nirodha -prestanak kroz potiskivanje, postignućem meditativnih zadubljenja.
Razvijanjem samādhija moguće je prevazići pet prepreka i sve druge nečistoće u njihovoj aktivnoj
formi. Ako se uđe u vrlo duboko stanje mira, blaženstva, um se sažme u jednu tačku. U tom stanju
 zadubljenja nema tragova nečistoća uopšte. Izgleda kao da su nestala. U stvari, nisu eliminisana,
već dovedena u stanje trenutnog prestanka. Ako deo te mirnoće prenesemo u svakodnevni život,
nečistoće nikada neće biti aktivne. Majstori samādhija smatraju da su savršeno oslobođeni, ali su
 nečistoće samo u stanju mirovanja.


3) samuććheda nirodha - prestanak kroz iskorenjavanje, odsecanje. Razvijanjem
mudrosti do nivoa prodornosti, nečistoće se mogu odseći potpuno da se više nikada ne
pojave. Cilj Budine prakse je da se dostigne samuććheda nirodha. Mogućnost takvog
potpunog odsecanja zavisi od stanja koje je kompletna sloboda od nečistoća, uvek
postojeća 4) aććanta nirodha - krajnji prestanak, nibbāna. Realitet nibbāne je to što čini
mogućim odsecanje svih nečistoća i kada je to postignuto, tada se može shvatiti stanje
nibbāne.


Za treću plemenitu istinu o prestanku patnje na jednom nivou možemo reći da je to 3) tip
prestanka, odsecanje svih nečistoća da se više ne pojave. No, u drugom smislu to je
konačni, najviši prestanak 4) stanje koje se postiže potpunim iskorenjivanjem - kompletni
prestanak patnje.


18. A šta je put koji vodi prestanku patnje? To je upravo ovaj plemeniti osmostruki put:
ispravno razumevanje, ispravna namera, ispravan govor, ispravni postupci,
ispravno življenje, ispravan napor, ispravna svesnost i ispravna koncentracija.. To se
naziva put koji vodi prestanku patnje.


Praksa plemenitog osmostrukog puta donosi potpuno iskorenjivanje nečistoća i
postignuće prestanka patnje. U paragrafu 19 poštovani Sāriputta ponavlja zaključak iz
paragrafa 12, samo sada u kontekstu razumevanja četiri plemenite istine.
(nastaviće se...)

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 805
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: 66. Sammādiṭṭhi sutta (MN 9) - deo 5
« Odgovor #1 poslato: Maj 09, 2023, 23:34:19 »

 16. A šta je nastanak patnje? To je ona žudnja koja vodi novom rođenju, što združena
sa oduševljavanjem i strašću, uvek nalazi novo uživanje, sad tu, sad tamo – dakle, to je
žudnja za zadovoljstvima čula, žudnja za postojanjem i žudnja za nepostojanjem. To se
naziva nastanak patnje.

17. A šta je prestanak patnje? To je potpuno uklanjanje i nestanak, odustajanje,
odricanje od, napuštanje i odbacivanje upravo te žudnje. To se naziva prestanak
patnje.


Ovo mi se cini da je kljucna stvar u meditaciji. Promatrati djelovanje pozude i stisavati je, smirivati je. Prihvacati stvari onakvima kakve one jesu, ne opirati im se, ne zeljeti ih mijenjati.


Velika zahvala na komentarima sutta!
« Poslednja izmena: Maj 09, 2023, 23:35:56 Fazlija »

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: 66. Sammādiṭṭhi sutta (MN 9) - deo 5
« Odgovor #2 poslato: Maj 12, 2023, 06:26:29 »
Ja bih se složio sa tobom u delu da ne gajimo želju da menjamo ono što ne možemo promeniti. Ali ne bih odustao od želje da promenim ono što mogu promeniti. Jer inače ne bi bilo napredovanja putem. Sad je samo stvar u mudrosti da razlučimo šta pripada prvoj, a šta drugoj kategoriji.  :sesir

vasilije

  • Stariji član
  • **
  • Poruke: 54
  • Karma: +9/-0
Odg: 66. Sammādiṭṭhi sutta (MN 9) - deo 5
« Odgovor #3 poslato: Jul 17, 2023, 10:40:33 »
Posle duže pauze stižu novi nastavci.  :andjali