Autor Tema: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe  (Pročitano 14460 puta)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #15 poslato: Jun 20, 2010, 21:08:07 »
Kakvu dobru vest imamo danas?

Vežba za ovu nedelju
Raduj se.

Zašto?
Tvoj mozak prirodno traga za, reaguje na, skladišti i priseća se loših vesti – onih "tamo negde" u tvom okruženju, tako i onih "ovde", u tvojoj glavi.

To je nazvano njegovom "naklonošću ka negativnom", a koja je naše pretke održavala u životu i omogućila im da prenose dalje svoje gene. Dakle, mi mnogo pažnje posvećujemo pretnjama i opasnostima – ali i ogorčenjima, razočarenjima, žalostima i strahovima koji iz svega toga proizlaze. Takođe se fokusiramo na sopstvene greške i manjkavosti – ali i na osećaj krivice, stida, nedoraslosti, čak mržnje prema samima sebi koja iz toga proizlazi.

Opravdano je zapažati i baviti se stvarima koje mogu povrediti nas ili druge do kojih nam je stalo. Kao što je opravdano truditi se da poboljšamo svoj um i karakter. Ali mnogi od nas preteruju u svemu tome.

I to zaista nije fer. Nije fer svu pažnju posvetiti nekoj lošoj vesti i ignorisati ili podcenjivati sve one dobre vesti koje se pojavljuju oko nas. Krajnji rezultat svega toga jeste nepotrebna strepnja, pesimizam, melanholija i sumnja u samoga sebe. Uz to, loše vesti nas navode da budemo preterano nepoverljivi ili mrzovoljni prema drugima.

Ako se fokusirate na dobre vesti – pogotovo na sve one sitnice koje vas zaista raduju – tada ćete se osećati srećnijima, prijateljskijim prema svetu, otvorenijim sa drugima i spremnijima da sledite svoje ideale. Plus, smanjiće vam se krvni pritisak, imuni sistem postati snažniji – i verovatno ćete duže živeti.

Dakle, ovo jeste dobra vest vest... o dobrim vestima!


Kako?
Potraži stvari koje će te obradovati, kao što su:

  • loše stvari koje ti se nikada nisu dogodile ili su bile mnogo manje nego što si se pribojavao.
  • olakšanje da su teška ili stresna vremena okončana
  • dobre stvari koje su ti se ranije dogodile
  • dobre stvari u sadašnjem životu: prijatelji, voljene osobe, deca, kućni ljubimci, zalazak sunca, jutarnja svežina... sladoled!
  • dobre stvari u vzi sa sobom: zdravlje koje imaš, snaga sopstvene inteligencije, dobre karakterne crte.
Uroni u taj osećaj radosti:
  • "Radostan" znači biti obradovan ili srećan zbog nečega. Zato, oseti kako tačno izgleda – kroz emocije, telesne osećaje i misli -– obradovati se zbog nečega. Kada se jasno setiš kako si se osećao pri nekom pozitivnom mentalnom stanju, tada ponovo nalaziš i put ka njemu – to je slično onome kad ostavljaš kamenčiće za sobom, pa sledeći ih možeš da se vratiš tamo gde si već bio ranije. Isto to učini i sa osećanjem radosti.
  • Budi svestan malih, suptilnih, blagih, prolaznih osećanja radosti.
  • Ostani neko vreme sa dobri vestima. Ne menjaj kanal tako brzo!
  • Primeti ako su tvoj osećaj radosti zarobile sumnja i briga. Ili ako si vezan za svoja ogorčenja, žalosti ili "slučajeve" sa drugim ljudima – što te automatski navodi na razmišljanje na temu loših vesti. U redu je ako se to i dogodi; reč je zaista o sasvim uobičajenoj stvari. Ali tada jasno formuliši sam sebi šta se dogodilo – konstatuj u sebi nešto poput "zarobljavanje"... "turobnost"... "mrzovolja" – i tada svesno odluči želiš li da kreneš tom spiralom glavačke nadole u loše vesti ili bi radije da se umesto toga fokusiraš na dobre vesti. Donesi svesnu odluku, potvrdi je sam sebi i onda deluj u skladu sa njom.
  • Jednom dnevno, možda recimo pred počinak, nabroj sebi tri stvari koje te raduju.
Podeli svoj osećaj radosti sa drugima:
  • Ne zaboravi ljudima oko sebe pomeneš nešto što te raduje ili čini srećnim (obično neku sitnicu iz svog svakodnevnog života)
  • Motri na prilike da drugoj osobi kažeš šta kod nje ceniš
  • Smej se!

 :smeh

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #16 poslato: Jun 23, 2010, 14:36:34 »
Šta si to dobio?

Vežba za ovu nedelju
Budi zahvalan

Zašto?
Zahvalnost osetimo kada nam neko svojom voljom podari nešto dobro.

Otuda, traženje prilike za zahvalnost i razvijanje jednog "stava zahvalnosti" jeste odličan način da uočite i onda uživate u onome što vam je bilo podareno u ovom životu.

Zahvalnost ne znači ignorisanje neprijatnih stvari u životu, uključujući i gubitke. Ona je jednostavno obraćanje pažnje na dobitke i darove koje smo primili. Naročito na one male, svakodnevne.

Kada to radiš, ti sve više svoj um usmeravaš ka dobrim stvarima koje ti dolaze u susret, na to koliko pomoći dobijaš, na osećanja ispunjenosti u sebi -- na osećaj da poseduješ jedno otvoreno srce koje je sve bliže jednom otvorenom dlanu.

Što si sve puniji, što te sve više život hrani, umesto da te crpi, prirodno je da ćeš osetiti da je u tebi sve više toga što je vredno i sve više onoga što možeš da ponudiš drugima.

A to je vrlo dobra stvar. Na primer, naučna studija koju je sproveo Robert Emmons sa saradnicima pokazala je da je zahvalnost povezana sa nizom pozitivnih efekata, uključujući poboljšanje opšteg zdravstvenog stanja, bolju komunikaciju sa okolinom, čak bolji san.

Kako?
Za početak priseti se neke osobe prema kojoj prirodno osećaš zahvalnost. Možda prijatelja, roditelja, učitelja ili čak kućnog ljubimca.

Pažljivo osmotri i uoči, kako ovde i sada, tako i u prošlosti:

  • koji su još drugi ljudi bili od pomoći i velikodušni prema tebi.
  • darove prirode, poput leta ptica, bića koja moraju umreti da bismo mi živeli, kao i ovaj čudesni um koji imamo
  • darove fizičkog sveta, uključujući zvezde na nebu, boje duge i važnu činjenicu da naizgled nasumične matematičke konstante koje određuju kako se atomi formiraju podjednako važe i za nastanak planeta i razvoj života u ovom univerzumu.
  • činjenicu da smo živi; niko se nikada ne može odužiti za darove DNA, ljudskog društva i fizičkog sveta koji su darovani svakom od nas na dan kad se rodio; jedina stvar koju možemo učiniti jeste da budemo zahvalni za sve te darove i svakoga dana učinimo koliko možemo svako u svom malom uglu ovog sveta, kako bismo te darove na pravi način iskoristili.
Dopusti sebi da prihvatiš sve te darove. Bilo bi grubo -- nezahvalno -- odbiti ih.

Zapamti da zahvalnost ne znači i osećaj krivice ili dugovanja -- time samo sebi otežavamo da osetimo zahvalnost. Možda ćeš poželeti da zauzvrat i ti budeš velikodušan -- uključujući i druge pravce, kao što je davanje drugima zato što ceniš ono što si sam sebi podario -- ali sve će to doći iz širine srca, a ne zato što misliš da bilo šta bilo kome duguješ. Zahvalnost nas vodi od pogodbi tipa "da se dogovorimo ko šta daje, a šta dobija", ka osećanju izobilja, u kojem se osećaš pun svega preko svake mere i zauzvrat daješ svim svojim srcem, ne vodeći nikakvo knjigovodstvo darivanja.

Zatim oseti blagodeti onoga što ti je bilo darovano. Razmisli na koji način pomaže tebi i onima do kojih ti je stalo: uvećava resurse koji su ti na raspolaganju, čini da se dobro osećaš, podstiče sa druge strane i tvoju velikodušnost.

I prepoznaj dobru volju davaoca, bilo da je to neka osoba, majka priroda ili fizički univerzum -- ili ako to za tebe ima nekog smisla, nešto transcendentno, recimo Bog, Duh, Moć ili ga uopšte nikako nemoj ni nazvati. Ne podcenjuj nečiju dobru volju samo zato da se ne bi osetio manje vrednim ili dušnikom; otvori se za nju tako što ćeš reći istinu, i sam dati nešto darovatelju ili kao radosno priklanjanje nečemu što je istinski darovatelj u tvom svetu.

Na kraju, uroni u darovano, šta god da je. Neka to postane deo tebe, isprepletano sa tvojim telom, umom i bićem. Dok udišeš, dok se opuštaš. udahni u sebe i dobrotu koja ti je bila poklonjena.

 :andjali

fortytwo

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 213
  • Karma: +151/-0
  • Pol: Muškarac
  • paper is the new internet
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #17 poslato: Jun 29, 2010, 18:03:16 »
Hteo bih samo da kažem da su tekstovi fantastični i izuzetno korisni. Pokušavao sam da nađem ovako nešto i sam, ali nisam imao uspeha, tj. tekstovi nisu bili ovog kvaliteta.

Budizam se zaista pre može nazvati psihologijom, nego religijom, i ovo je zaista sjajna simbioza zapadne psihologije i budizma.
Death is as close as our breath. - Ajahn Chah

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #18 poslato: Jun 29, 2010, 19:32:04 »
Nije ni čudo što liči na psihologiju, jer ih piše Rick Hanson, psiholog, tačnije neuropsiholog, šta god to značilo  :kez:

Ovde mu je sajt
http://www.rickhanson.net/
« Poslednja izmena: Jul 01, 2010, 13:02:47 Sati »

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #19 poslato: Jul 01, 2010, 13:04:02 »
Da li se pozitivna iskustva "lepe" za tebe?

Vežba za ovu nedelju
Prihvati dobro koje ti se ponudi..

Zašto?
Naučnici veruju da tvoj um ima u sebi ugrađenu "sklonost ka negativnom". Drugim rečima, kako smo evoluirali tokom miliona godina, bežeći od batine i jureći za šargarepom, bilo je mnogo važnije d auočimo, reagujemo na i zapamtimo batine nego šargarepe.

Razlog je što su naši preci – u surovom okruženju u kojem su živeli – ako bi promašili šargarepu, obično dobijali drugu šansu da se je se kasnije domognu. Ali ako bi propustili da izbegnu štap – neprijatelja, prirodnu opasnost ili agresiju drugih pripadnika svoje vrste – MLJAC, nema više šanse da dalje prenose svoje gene.

 Sklonost ka negativnom se ispoljava na mnoštvo načina. Na primer, naučne studije su ustanovile da:
  • U interakciji sa drugom osobom, obično je potrebno pet dobrih interakcija da bi se izgladila jedna negativna.
  • Ljudi će daleko napornije raditi kako bi izbegli da izgube 100$ nego što će se upinjati da bi zaradili isti iznos.
  • Bolna iskustva mnogo duže ostaju u sećanju nego ona prijatna.
O čemu obično razmišljate na kraju dana? O pedeset stvari koje su protekle dobro ili o onoj jednoj koja je krenula loše? Recimo o onom tipu koji vam je autom presekao put, o onome što biste voleli da ste kolegi na poslu rekli na drugi način ili o onoj jednoj stvari sa spiska za danas koja je ostala neobavljena?

Zapravo, um je nalik upijaču za negativna iskustva, ali i teflonu za ona pozitivna. Ovo vašu "implicitnu memoriju" – vaša osnovna očekivanja, uverenja, strategije delovanja i raspoloženja – usmerava u jednom krajnje negativnom pravcu.

A to zaista nije fer, pošto je većina stvari u vašem životu verovatno pozitivna ili neutralna. Svakoga dana dogodi se mnogo dobrih stvari, kao što je lep zalazak sunca, neko vam se osmehne i ljubazan je prema vama, obavili ste neki posao, naučili nešto novo ili proveli lepe trenutke na forumu Budizam :) Takođe, mnogo je drugih dobrih stvari koje su deo vašeg sveta (na primer, deca su vam zdrava, u vašem delu sveta nema rata ili vam se internet veza ne prekida :) )

Sem što je zaista nepravedno, nagomilavanje negativnih iskustava u skladištu implicitne memorije prirodno osobu čini sve napetijom, nervoznijom i tužnijom. Uz to, sve joj je teže da bude strpljiva ili predusretljiva prema drugima.

Tokom evolucija, Majka Priroda jedino brine o tome kako da se prenesu geni na narednu generaciju – i to po svaku cenu. Nju ni najmanje ne brine da li ćemo na tom putu mi patiti – počev od onih malih, skrivenih briga, pa do snažnog osećanja tuge, bezvrednosti ili besa – ili stvarati patnju drugima. I rezultat je mozak koji je okrenuo leđa trajnom zadovoljenju i ispunjenosti

Ali vi ne morate da prihvatite tu sklonost! Okrenuvši se ka dobrom – "dobrom" u praktičnom značenju reči kao onome što donosi više sreće nama i više pomoći drugima – polako počinjemo da dovodimo stvari u ravnotežu.

Još uvek ćete imati teške trenutke u životu. Ali ćete biti u stanju da ih promenite ili podnesete ako ste okrenuti ka dobru, jer će vam to pomoći da na izazove gledate drugačijim očima, podignete svoj nivo energije i bodrosti, pronađete korisne resurse i napunite sopstvenu šolju kako biste imali više da ponudite i drugima.

I tako, spremniji da apsorbujete dobro, umesto da pozitivna iskustva sperete kao sapunicu niz slivnik, ona će se akumulirati u implicitnoj memoriji duboko u vašem umu. Kako to neurolozi kažu: "Među neuronima koji prenose isti impuls, međusobna veza se pojačava", što znači da ako tu si impulsi pozitivni, i čitava neuronska struktura koja se stvara biće okrenuta pozitivnom.

Okretanje ka dobrome je psihološki blagotvorno, jer menja način na koji se osećate, kako funkcionišete i kako se ophodite prema drugima. Ono je među pet najboljih metoda ličnog duhovnog razvoja za koje znam. I sem što je dobro za odrasle, ono je odlično i za decu, jer im pomaže da postanu stabilniji, sa više samopouzdanja i srećniji.

A evo kako da se okrenete ka dobrome – u tri jednostavna koraka.

Kako?
1.  Potraži dobre činjenice i pretvori ih u dobra iskustva.

Dobre činjenice uključuju pozitivne događaje – kao što je šoljica dobre kafe ili kad dobijete neočekivan kompliment – i isto tako pozitivne strane sveta u kojem živite i vas samih. Kada uočite nešto dobro, dopustite sebi i da se osećate dobro zbog toga.

Pokušajte da ovo učinite barem pet puta tokom dana. Mnogo je prilika da zapazite dobre događaje i uvek ste u prilici da uočite dobre stvari u vezi sa svetom i sobom. Svaki od tih "poduhvata" odneće vam ne više od 30 sekundi. I to je vaša privatna stvar; niko ne mora ni da zna da ste se okrenuli ka dobrome. Možete to učiniti u hodu, tokom dana, ili pak u posebnim prilikama promišljanja, možda neposredno pred spavanje (kada je um naročito prijemčiv za učenje nečeg novog).

Uočite u sebi nilo kakvo oklevanje da se osetite dobro. Kao što je misao da vi to ne zaslužujete ili da je  sebično, uzaludno ili čak sramotno osećati zadovoljstvo. Ili da ćete ako se dobro osećate tako "spustiti gard" i time dopustiti lošim stvarima da se dogode.

Prepreke ka tome da se osećate dobro su uobičajene i razumljive – ali vas ometaju da doprete do resursa koji su vam potrebni kako biste se bolje osećali, imali više snage i više toga u sebi što biste mogli podeliti sa drugima. Zato uočite te prepreke i potom okrenite pažnju natrag ka dobrim vestima. Održavajte sebe otvorenim za njih, dišite i opuštajte se, dopustite da dobre činjenice utiču na vas.

To vam je kao kad sednete da ručate: ne gledajte samo u jelo – probajte ga!

2.  Zaista uživajte u doživljaju.

U većini slučajeva dobro iskustvo je prilično blago i to je OK. Ali probajte da ostanete s anjim barem 20, 30 sekundi bez prekida – umesto da vam nešto drugo odvuče pažnju.

Onoliko koliko možete, osetiti kako ono ispunjava vaše telo, postaje jedan bogatiji doživljaj. Kao što su Mark Luis i drugi istraživači pokazali, što se nešto duže zaržava u polju svesnosti i što je emocionalno stimulativnije, to se više neurona zajednički aktivira i to njihova veza postaje jača, a time i trag u sećanju.

Vi ne žudite, niti se vezujete za pozitivne doživljaje, pošto bi to na kraju vodilo do napetosti i razočarenja. Zapravo, činite suprotno: okrećući se ka njima i ispunjavajući sebe njima postepeno ćete se osećati sve manje krhkim i ranjivim, manje zavisnim od dodatnih stimulansa; vaša sreća i ljubav postaće neuslovljeni, bazirani na unutrašnjoj punoći, pre nego na to da li su trenutne činjenice vašeg života možda u ovom trenutku dobre.

3. Nastojte da dobra iskustva potonu u vas i osetite kako se to događa.

Ljudi ovo rade na različite načine. Neki to osećaju u telu kao toplu svetlost koja se širi u grudima poput toplote pošto ste u zimski dan ispili šolju toplog čaja. Drugi vizualizuju nešto kao zlatnu kišu koja prodire duboko u vas i donosi dobre osećaje, leši stare rane, ispunjava šupljine gubitaka ili čežnji; dete možda zamišlja biser koji ostaje pohranjen u sefu njegovog srca. A drugi će možda celu stvar razumeti na nivou pojmova da sve dok to dobro iskustvo ostaje u fokusu pažnje, neuroni u u mozgu bivaju aktivni i međusobno grade mrežu pozitivnih vibracija.

*   *   *

Svaki pojedinačni put kada ovo učinite, stvari se pomere tek za milimetar. Ali vremenom te male promene će se akumulirati, gradeći postepeno od svih tih pozitivnih iskustava tkivo od kojeg će biti sačinjeno vaše srce i vi sami.

 :cvike
« Poslednja izmena: Jul 01, 2010, 13:05:36 Sati »

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #20 poslato: Jul 19, 2010, 11:26:40 »
Šta i kako učiš?

Vežba za ovu nedelju
Postavljaj pitanja.

Zašto?
Moj otac je odrastao na ranču u Severnoj Dakoti. Još u detinjstvu zapamtio je jednu izreku -- možda je i ti znaš -- "Više naučiš kad slušaš, nego kad govoriš".

Naravno, često nam je od koristi i kad naglas razmišljamo, nekad otkrijemo istinu izgovorivši je. Ali sve u svemu slušanje nam donosi mnogo više vrednih informacija nego što to čini govorenje.

I pored toga, mnogo ljudi nisu baš najbolji slušaoci. (To si verovatno već primetio: na poslu, kod kuće, kada pokušavaš da nešto razjasniš sa svojim partnerom...) Kakav je osećaj kada tebe neko ne sluša? Ili možda sluša, ali ništa ne pita? Nije baš prijatan. Sem što propušta važne informacije -- uključujući često ono što je najvažnije, tvoje skrivene osećaje ili želje -- on kao da ti šalje i implicitnu poruku da nije zainteresovan (i pored toga što negde duboko u sebi možda i jeste).

A sada okreni stvar: šta misliš kako se drugi oseća kad ti njega ne slušaš dovoljno pažljivo? Isto tako, nije mu baš prijatno.

Ako si dobar slušalac, to ti donosi mnoge prednosti: sakupljaš korisne informacije, drugi osećaju da ti je stalo do njih, održavaš osećaj veze sa njima i istovremeno imaš priliku da stvari sagledaš iz drugačijeg ugla.

Jedan od najboljih načina slušanja jeste da postavljaš pitanja. To te čini aktivnim slušaocem, pokazuje da obraćaš pažnju na to što ti neko govori, čini stvari otvorenima (Mama, da li taj car ide samo u gaćama!?) i daje određeni balans konverzaciji.

Kako?
Kao terapeut, moj je posao da postavljam pitanja. Sem toga, tokom dugogodišnjeg braka prolazio sam kroz razne faze, ujedno podižući dvoje dece. Kako to kažu u medicini: dobro prosuđivanje proizlazi iz iskustva... a iskustvo proizlazi iz pogrešnog rasuđivanja. Zato ti ovde dajem neke od plodova mog pogrešnog rasuđivanja!

  • Pitanja mogu biti neverbalna. Podignuta obrva, klimanje glavom ili tek nekoliko sekundi tišine su signali koji pozivaju sagovornika da nastavi izlaganje.

  • Neguj dobre namere. Ne postavljaj pitanja poput islednika. Lepo je pokušati da se stigne do osnove stvari -- bilo da je to: što je najviše nerviralo tvog partnera u konverzaciji sa prijateljem, šta tvoj sin zapravo radi subotom uveče ili koja je tvoja uloga na predstojećem poslovnom sastanku. Ali ne postavljaj pitanja na način zbog kojeg će se drugi osećati loše.

  • Neka tvoj ton bude blag. Zapamti da postavljanje pitanja -- naročito čitave serije -- može kod druge osobe stvoriti osećaj da je zlostavljaš, kritikuješ ili pokušavaš da je kontrolišeš; seti se situacije kada detetu postavljaju seriju pitanja pre nego što krenu da ga grde ili na neki drugi način kazne. Proveri sa tom osobom da li su tvoja pitanja dobrodošla. Uspori pitanja, tako da ne izgledaju kao rafalna paljba. I kombinuj ih sa odgovarajućim informacijama o sebi koje, u manjoj ili većoj meri, odgovaraju emocionalnoj dubini onoga što ti druga osoba govori; na taj način ne tražiš od drugih da stave sve svoje karte na sto, dok ti svoje držiš u džepu.

  • Koliko je to moguće, insistiraj na jasnom odgovoru. Ako osećaš da u odgovorima drugih ljudi postoji još nejasnoća i konfuzije ili ako jednostavno želiš više da se obavestiš, možeš postaviti pitanje ponovo, možda sada formulisano malo drugačije. Ili -- bez prebacivanja -- objasni zašto ti još uvek nije jasno to što druga osoba govori. Ili postavi dodatna pitanja koja će možda pomoći da dublji slojevi misli, emocija i namera tvog sagovornika izbiju na površinu.

  • Različite vrste pitanja su prikladne u različitim situacijama. Na primer, pokušaj da razjasniš planove tvog šefa u vezi sa poslovima koje ti je poverio sasvim sigurno nije isto kao delikatno ispitivanje šta je krenulo naopako u tvojoj emocionalnoj vezi. Pitanja u vezi sa činjenicama ili planovima su obično vrlo direktna. Za maglovitiju, više emocijama nabijenu teritoriju veza sa prijateljima i članovima porodice, niže se date neke mogućnosti:
Kako ti se _________ učinilo?
Šta ti se dopada kod __________? Šta ti smeta (ili brine) kod ________?
Ima li još nešto što osećaš (ili želiš) osim ___________?
Na šta te to podseća?
Šta bi voleo da se dogodilo umesto ovoga?
Šta je za tebe najvažnija stvar u svemu tome?
Šta je u toj situaciji trebalo da se desi pa da tvoja očekivanja budu ispunjena? (Ili: "Šta si očekivao od mene?")
Kako bi želeo da bude od sad pa nadalje?
Možeš li mi reći malo više o __________?

*   *   *

Ako su tvoje namere dobre, zaista nije problem kad postavljaš pitanja. Obično, ljudi se tome obraduju, jer ih raduje tuđa pažnja. Zato, slobodno se pouzdaj u svoje dobre namere i dobro srce.

:)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #21 poslato: Jul 23, 2010, 10:34:23 »
Šta zapažate kod drugih ljudi?

Vežba za ovu nedelju
Vidi dobro u drugima.

Zašto?
Mnogi susreti i interakcije među ljudima ovih dana izgledaju poput sudara dva automobila. Na poslu, kod kuće, preko telefona, mejlova: kao da se odbijamo jedni od drugih dok razmenjujemo informacije, nasmešimo se ili namrštimo i nastavimo dalje. Koliko često zapravo priuštimo sebi dodatnih nekoliko sekundi kako bismo osetili šta je u drugim ljudima - naročito koji dobri kvaliteti?

Zapravo, zbog onoga što naučnici nazivaju "negativna pretpostavka" uma, verovatnije je da ćemo uočiti loše osobine u drugima, a ne dobre: stvari koje nas brinu, nerviraju ili čine više kritički nastrojenima. 

Nažalost, ako osećate kao da ste okruženi mnoštvom loših ili u najboljem slučaju neutralnih osobina u drugima, a tek ponegde nečim dobrim, tada je prirodno da se osećate bez podrške, nesigurniji i s manje volje da i sami budete dobronamerni ili da težite ispunjenju svojih snova.  Uz to, kao u začaranom krugu, kada druga osoba oseti da zapravo ne vidite mnogo dobroga u njoj, tada je manje verovatno da će se i ona sama potruditi da vidi dobro u vama. 

Videti dobro u drugima je tako jednostavan, ali moćan način da se osetite zadovoljnijima i stabilnijima, da više volite i budete produktivniji.

Kako?
Usporite - Izađite iz svojih trkačkih kola i odvojite nekoliko trenutaka tragajući za dobrim osobinama u drugoj osobi. Ne gledate pri tome kroz nekakve ružičaste naočare: umesto toga, otvarate oči, skidate zatamnjene naočare "negativne pretpostavke" i posmatrate stvari kakve zaista jesu.

Vidite pozitivne namere - Nedavno sam išao kod zubarke i njezina asistentkinja mi je ispričala priču o svojim nevoljama sa automobilom. Usta su mi bila puna tampona i ta priča me nije baš mnogo zanimala. Ali onda sam počeo da zapažam njenu nameru: želela je da mi malo skrene pažnju, da me opusti, prekrati vreme dok mi je vadila tampone i prepremala za narednu fazu, da ujedno stvori ljudsku vezu između nas. Možda je za to mogla da iskoristi i neku bolju temu. Ali njezin cilj je sam po sebi bio pozitivan, što važi za mnoge ciljeve čak i onda kada je odabrani metod da se oni ostvare neprikladan. Na primer, beba baca krompir pire iz tanjira jer želi da se zabavi, tinejdžer svojim ekscentričnim oblačenjem želi bolji status među svojim vršnjacima, a supružnik koji izbegava kućne poslove želi više odmora. Pokušajte da uočite te dobre namere u ljudima oko vas. Naročito, probajte da osetite žudnju za srećom u srcu svake od tih osoba.

Uočite sposobnosti: U školu sam krenuo godinu dana pre nego što je obavezno, tako da sam bio sitniji u odnosu na ostale đake. Tako sam se našao na začelju školskog fudbalskog tima. I sve to naravno nije baš najbolje za vaše samopouzdanje. A onda sam upisao fakultet i pokušao sa košarkom. Imali smo u timu sjajnog beka i posle jednog od treninga rekao mi je onako u prolazu i za mene sasvim neočekivano: "Čoveče, imaš talenta. Moraću ti dodavati više lopti." Ostao sam zabezeknut. Ali to je bio trenutak kada sam počeo da shvatam da sam prilično dobar u sportu. Njegovo priznanje me je takođe oslobodilo da igram mnogo bolje, što je opet pomoglo celom timu. Trideset pet godina kasnije ja se još uvek vrlo živo sećam njegove opaske. Nije imao pojma koliko mi je značila, a ipak je to bio veliki podstrek mom osećaju samopouzdanja. Na isti način, nevidljivi talasi šire se nadaleko kad avidimo sposobnosti u drugima - naročito ako to glasno iskažemo.

Prepoznajte pozitivne karakterne osobine: Sem ukoliko niste okruženi pacijentima i sociopatama, svako koga znate mora imati mnogo vrlina, kao što su odlučnost, velikodušnost, blagost, strpljenje, energičnost, istrajnost, poštenje, dobrota ili saosećanje. Zastanite i osmotrite vrline u drugima. Možete čak i napraviti listu vrlina ključnih ljudi u svom životu - čak i onih sa kojima imate problem!

*     *     *

Na kraju, ali ne i najmanje važno: prepoznajte da je dobro koje vidite u drugima isto tako i u vama. I ne biste to dobro mogli da uočite da ga niste  žprepoznali i u drugima. I vi takođe imate pozitivne namere, stvarne sposobnosti i vrline uma i srca. Ti kvaliteti jesu činjenica, isto onoliko koliko je to i stolica na kojoj sedite. Zastanite i postanite svesni te činjenice. Nije vam potrebna nikakva aura da biste bili istinski dobra osoba. Vi već jeste istinski dobra osoba.

 :srce

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #22 poslato: Avgust 03, 2010, 12:09:19 »
Kako razgovaraš sa drugim ljudima?

Vežba
Probaj da govoriš mekšim tonom.

Zašto?
Kad su nam deca bila mala, stigao bih sa posla željan malo mira posle napornog dana i često bih ušao u dnevnu sobu u metežu – na sve strane kamioni-igračke, patike, kese sa čipsom i slično. Onako nervozan, prve reči koje bi mi izletele upućene mojoj ženi bile su: "Otkud ovde ovoliki brlog?" Naravno posle čitavog dana jurnjave za klincima, uz borbu da nešto pozavršava i od svog redovnog posla, Džoan je osećala da je nepravedno kritikujem i uzvratila bi mi istom merom. Usledila bi kratka, ali žučna prepirka ili pak ledena tišina. Nijedno od toga nije bilo dobro.

A sve je počinjalo od tona kojim sam joj se obraćao. Lingvisti poput Debore Tanen ukazali su da velik deo naše komunikacije ima tri elementa, koje ću ilustrovati na osnovu gornjeg primera:

  • eksplicitni sadržaj – Šta je dovelo do toga da se svi ti predmeti nađu na podu?
  • emocionalni podtekst – Razdraženost, okrivljavanje; iznenađenost, prva stvar koju sam izrekao, umesto da prvo uspostavim pozitivan kontekst (recimo tako što ću je pitati kako joj je protekao dan, pre nego što pomenem rusvaj)
  • implicitni iskaz o prirodi odnosa – ja sam gore i prosuđujem koliko dobro ona obavlja svoju dužnost majke.
Mnoge studije ustanovile su da drugi i treći element – koje ja ovde zajednički označavam kao ton – obično imaju najveći uticaj na tok interakcije. Pošto su međuljudski odnosi sačinjeni od međusobnih interakcija, akumulirana težina koju u tome ima ton kojim govorite ima zaista veliki efekat. Pogotovo zbog "sklonosti našeg mozga ka negativnom" – koji je poput sunđera za neprijatna iskustva, a teflona za ona prijatna – česti kritički, nervozan, razočaravajući, zabrinut ili prebacivački ton može zaista da poremeti vezu; na primer, ispitivanja Džina Gotmana pokazala su da je obično potrebno pet pozitivnih interakcija da bi se izgladila jedna negativna.

I kako sam polako učio da koristim mekši ton, tako je i moja žena postajala zadovoljnija mnome – a i metež u našoj dnevnoj sobi je bivao sve manji.

Kako?
Budi svestan svog tona: Stalno motri da li je ton glasa, tvog ili tuđeg, bezrazložno negativan. I kada jeste, uključujući i one blage načine kao što je prevrtanje očima, uzdisaji ili prikrivena ironija – uoči i kakvi su rezultati toga. Takođe, registruj i rezultate neutralnog i pozitivnog tona.

Razmotri koji su tvoji pravi ciljevi:Tokom neke interakcije, zapitaj se jesi li ti tu da bi bio u pravu, pokazao drugoj osobi da nije u pravu, dao oduška svojim frustracijama ili postigao neki tajni cilj; svi ovi skriveni prioriteti će voditi do problematičnog tona. Umesto toga, pokušaj da sebe utemeljiš na nekim pozitivnijim ciljevima, kao što je taj da otkriješ šta se u određenoj situaciji zaista dogodilo, da govoriš iz srca, poseduješ više saosećanja, ojačaš odnos sa nekim ili rešiš praktičan problem.

Postavi dobar temelj: Prvo pokušaj da uspostaviš jedan okvir međusobne povezanosti i dobronamernosti, a ne da pokušavaš da komanduješ drugome. Čak ti nije potrebna ni kooperativnost te druge osobe da bi sebe izbalansirao, raščistio u sopstvenoj glavi šta je to što želiš da kažeš, da otvoriš svoje srce, pronađeš u sebi dobre želje i odvojiš malo vremena da bi što bolje osetio atmosferu pre nego što u razgovoru pređeš na stvar.

Budi oprezan sa besom: Mislim da u svemu ovome postoji prostor i za bes – on te opominje na klopke i energizuje da se nosiš sa njima – kao i za stavljanje do znanja drugome da si uznemiren ili jednostavno besan. Ali to kako izražavaš taj svoj bes može imati jako mnogo neželjenih posledica. Ljudi su evoluirali na način da vrlo lako reaguju na ton besa, zato što on u sebi nosi i signal za opasnost; ne znam da li si primetio kako se onaj uobičajeni žamor u restoranu odjednom utiša kad se začuje glas ispunjen besom.

Zato, stani na loptu, uradi nekoliko d-u-g-i-h udaha i izdaha da bi smirio svoje telo, pogledaj situaciju drugim očima i pokušaj da kroz slojeve gneva prodreš do onih nežnijih i ranjivijih slojeva koji su ispod njega. Zatim odaberi svoje reči pažljivo i kaži šta se nalazi iza besa, a da u isto vreme ne okrivljuješ drugoga (na primer, "Kada vidim sav taj metež na podu, osetim se uznemiren i zapostavljen, kao da niko ne vodi računa o mojim osećanjima"). Zapamti da prebacivanje besa na drugoga – uključujući i prikrivene i zajedljive žaoke – povređuje i tebe, ponekad i više nego drugu osobu. Kao što je to Buda davno rekao: Negovati bes prema drugome je poput držanja užarenog ugljevlja u šaci: kada ga dobacimo drugome, obojica ostanemo opečeni.

Umiri svoje telo: Opusti područje oko očiju, grla i srca. Time ćeš prirodno omekšati ton svoga glasa.

Ne upotrebljavaj zapaljiv rečnik: Preterivanja, optužbe, traženje dlake u jajetu, reči kao što su "nikad" ili "uvek", uvrede, kletve, pretnje, psihologiziranje (na primer "Ti imaš poremećaj ličnosti") ili jeftini verbalni trikovi (na primer "Isti si kao tvoj otac") deluju poput benzina kad se polije po onom užarenom ugljevlju. Umesto toga, koristi reči koje su precizne, a ne izazivačke. Zamisli da te neko snima i da će ljudi do kojih ti je stalo kasnije gledati taj snimak; ne reci bilo šta zbog čega ćeš kasnije zažaliti.

Kaži ono što treba da bude rečeno: Razuman i civilizovan ton zapravo podstiče iskrenost i samopouzdanje, zato što tada ne moraš da vodiš bitke ili da se na njih neprekidno vraćaš kako bi počistio bojno polje. Ali ako je mekši ton zamena za oslanjanje na sopstvene snage, trik kojim pokušavaš da izazoveš sažaljenje, to nije dobro ni za koga. Zato, neprekidno komuniciraj.

*   *   *

Neka ti tvoje dobre namere izgrade istinska prijateljstva!

 :bb

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #23 poslato: Avgust 09, 2010, 16:55:10 »
Šta je otvoreno srce?

Vežba za ovu nedelju
Za svakog nađi mesto u svom srcu.

Zašto?
Svi znamo za ljude koji mogu biti, uh... naporni. To može biti suviše kritički nastrojen roditelj, nadobudni šef, rođak sa kojim nikad niste načisto, dobar, ali malo čudan prijatelj, kolega na poslu koji vas jednostano ne voli, supružnik koji se pridržava onoga što ste se dogovorili ili političar koji vam nije simpatičan. Upravo sada, pada mi na pamet sused koji je odbio da plati svoj deo troškova oko postavljanja ograde između naša dva dvorišta.

Kako je to rekao Sartr: "Pakao, to su drugi."
Naravno, to je malo preterano. Ali ipak, većina naših povreda, razočarenja ili nerviranja dolazi od drugih ljudi.

Da ironija bude veća, da bi dobra veza bila toliko okrepljujuća za nas kao ljudska bića -- nas koji smo evoluirali dotle da smo na ovoj planeti životinje koje se najbliže povezuju -- morate da budete toliko bliski sa drugima da neki od njih zaista mogu da vas potpuno rasture!

Pa šta onda da radimo?
Pretpostavimo da ste pokušali da popravite stvar -- recimo da postupate vrlo predusretljivo prema nekoj osobi i da pokušate da sa njom razgovarate o problemu koji se javio, da izložite razumne argumente, postavite granice itd. -- ali rezultati su mršavi ili ih uopšte ni nema.

Na toj tački prirodno je da prekinete kontakt sa tom osobom, obično uz osećaj sumnjičavosti, ogorčenja ili prezira. I iako je um svakako evoluirao do tačke da je u stanju da se stara o "nama", on je takođe evoluirao da bi mogao da nas razdvoji od, plaši se, iskoristi i napadne "njih" -- i ti prastari, nervni mehanizmi vrlo brzo mogu ovladati nama.

Ali kakve su posledice? Prekid kontakta nije prijatan. On vaše srce čini teškim i zgrčenim. I podstiče vaš um da bude napetiji i eksplozivniji, što vas sve može uvaliti u nevolju, uz navođenje te druge osobe da se još gore ponaša prema vama.

Ponekad ste prisiljeni da nekome spustite slušalicu, stavite drugog na ignore listu na Facebooku, prebacite kanal na TV ili odsednete u motelu dok ste u poseti rođacima. Nekad morate nekog da izbacite iz svog tima na poslu, spiska zvanica za rođendan ili iz -- kreveta.

U ekstremnim slučajevima kao što je zlostavljanje, možda osetite kao nužno da se fizički odvojite od neke osobe izvesno vreme ili zauvek; vodite računa u takvim situacijama i slušajte to unutrašnje znanje u sebi o tome šta je zaista najbolje za vas. Ali generalno posmatrano, nikada ne morate da bilo koga izbacite iz svog srca

Kako?
Kada ti je srce otvoreno, kakav je osećaj? Fizički, u grudima -- nalik toplini i opuštenosti -- i u čitavom telu. Emocionalno -- nešto kao empatija, saosećanje, balans. Mentalno -- posmatranje stvari iz pravog ugla i želja da i drugima bude dobro.

Oseti snagu otvorenog srca, celovitog srca. Ne plaši se i budi dobroga srca. Paradoksalno, najotvorenija osoba u nekom odnosu je obično i najjača osoba.

Odneguj osećaj da je tvoje srce sve šire i sveobuhvatnije, poput neba. Nebo je otvoreno za sve oblake i ne povređuju ga čak ni oni olujni. Kad srce održavaš otvorenim, teže je drugima da te uznemire.

Zapazi da otvoreno srce još uvek omogućuje jasnoću u pogledu toga šta je za tebe dobro, a šta nije, kao i to da budeš odlučan, odmeren i direktan u govoru. Mahatma Gandi, Nelson Mandela i Dalai Lama su čuveni po svom otvorenom srcu, ali u isto vreme i po svojoj efikasnosti.

Uviđajući sve to, postani posvećen otvorenom srcu.

U svetlu toga, postani svestan kako to izgleda -- fizički, emocionalno, mentalno -- imati otvoreno srce za neku osobu. Budi svestan i onih naizgled jakih razloga koje ti saopštava dosadašnji, reaktivni um, opravdavajući svoje stare navike.

A onda, imajući u vidu sve nedostatke osobe sa kojom imaš poteškoća, postavi sebi pitanje: koji je odavde najbolji put za mene? Na primer, možda bi trebalo da dobiješ više podrške od drugih ili da sam sebe više zaštitiš, tako da čitava situacija na tebe ne utiče toliko? Ili bi trebalo da ranije iskažeš šta misliš, kako stvari ne bi otišle predaleko? Ili bi sa svojim unutrašnjim reakcijama trebalo da se nosiš na mnogo veštiji način? Možda si i sam učinio nešto što je drugu osobu navelo da ti stvara problem? Kakva god da je lekcija, ovde za tebe nema nikakvih pohvala ili kritike, samo učenje jedne dragocene pouke.

A onda, ako želiš, istraži mogućnost da otvoriš svoje srce prema toj osobi. I prema njoj je život možda bio surov. Pri svemu tome moguće je da se i pored otvorenog srca ništa neće promeniti u tvom ponašanju ili prirodi vašeg odnosa. Ali ćeš se osećati drugačije -- i bolje.

I na kraju, ostavi malo meste u srcu i za sebe. Ako bi sebe poznavao kao neku drugu osobu, zar ne bi poželeo da i nju zadržiš u svom srcu?
Rick Hanson



Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #24 poslato: Septembar 13, 2010, 21:18:24 »
Šta ti drugi daju?

Vežba

Kaži hvala.

Zašto?

Šta osetiš kad neko tebi zahvali za nešto? Za dobar komentar na sastanku, za posao koji si obavila kod kuće, za požrtvovanost, za ohrabrujuću reč.

Verovatno se osetiš primećena, cenjena, važna toj drugoj osobi. Možda si i malo zbunjena, pitaš se da li to zaista zaslužuješ, ali ti je u svakom slučaju drago. Barem se ja tako osećam.

A sad obrni celu stvar, kada ti kažeš "hvala" nekome. To je tek trenutak, ali sa velikim konsekvencama: potvrda duboke i prekrasne istine da svi mi zavisimo jedni od drugih, da smo svi povezani -- kad smo na različitim stranama stola i na različitim stranama sveta -- u jednu mrežu koju čine bezbrojni činovi davanja.

Na primer, često dok obedujem odvojim nekoliko trenutaka da zamislim detalje o tome kako je taj paradajz ili pirinač bio uzgajan i potom transportovan do mog tanjira, uključujući i ljude koji su tu biljku zasadili i na kraju uzbrali, potom osobu koja je vozila kamion noseći sve to do prodavnice u kojoj sam je kupio. Ti ljudi me ne znaju, ali su sve to stvarni ljudi, naporno rade, nadaju se boljem životu, staraju se o onima koje vole, svaki dan obavljaju svoj posao i time obezbeđuju nešto i za mene; sve je to utkano u tu hranu koja ulazi u moje telo, krvotok, moje kosti: hvala vam.

Verovatno ne možeš reći hvala za svaku individualnu stvar koju dobiješ. Niko ne može. Zato, kada kažeš hvala, to je znak tvog poštovanja za jednu veću celinu, tvog povezivanja sa tom celinom. I učiniće te srećnim to otvaranje za poklone na koje nailaziš svakoga dana.

Uzvraćajući sa hvala ljudima u svom životu, time otvaraš vrata i za njihovo hvala upućeno tebi. Bilo da je to na poslu ili u kući, to je jedan lep krug, korak ka negovanju zahvalnosti.

Kako?

U početku je teško reći hvala, ako ti je neprijatno da staviš do znanja da si dobila nešto. Možda ne voliš da se osetiš kao dužnik ili da izgledaš kao da ti nešto treba. Možda te je jednostavno sramota. Sva ta osećanja su normalna -- ali svakako da mogu biti prepreka tvom izražavanju zahvalnosti.

Da bi se nekako njima pozabavila, počni tako što ćeš ih sama sebi imenovati kad se pojave: nelagoda... stid... ogorčenje... zbunjenost... neću nikom ništa da dugujem... Drži ih u velikom, otvorenom prostoru svoje svesnosti, poput tamnih oblaka na nepreglednom nebu. Ne bori se sa njima, već blago prebaci fokus pažnje sa njih na ritam svog daha i osnovni osećaj u telu... priseti se osećaja kada neko brine o tebi... nabroj neke od svojih dobrih namera u životu... podseti se jedne ili više koristi  za tebe kada si se zahvalila... onoga što ti je ta druga osoba dala... seti se osećaja zahvalnosti... oseti da je u redu biti zahvalan... donesi u sebi odluku da ćeš izraziti tu zahvalnost.

A onda budi direktna, jednostavna i kaži "hvala" na način koji je prirodan.

Mnoga "hvala" uključuju u sebe male životne stvari, kao što je zahvaljivanje nekome što ti je dodao slanik za stolom. Neka ti i ti mali događaji budu važni. Oseti to svoje "hvala" u grudima i grlu. Kada kažeš hvala, pokaži ga i u svom pogledu. Čitav život je sačinjen od trenutaka, perli na zlatnom lancu; koje perle ti odabiraš da nanižeš? Kao što kažu na Tibetu: "Ako se pobrineš za minute, godine će se pobrinuti same za sebe".

Takođe, razmisli gde još duguješ neko "hvala", možda za neke velike stvari. Recimo da kažeš "hvala" svojim roditeljima ili drugim srodnicima, starim ili novim prijateljima, učiteljima i dobročiniteljima raznih vrsta. Hvala onima koje volimo i živimo sa njima, deci, kućnim ljubimcima, susedima -- možda ljudima koje nikada nisi ni srela, čak čitavoj prirodi. Divna i moćna vežba je da načiniš spisak ljudi kojima želiš lično da se zahvališ i potom polako ideš po toj listi. Svakako da se možeš zahvaliti i u mislima, recimo ljudima koji nisu više među živima, koji su daleko, čitavoj grupi ljudi ili određenoj životinji i prirodi u celini, čak duhovnim bićima ili silama koje imaju neki značaj i smisao za tebe.

Na kraju krajeva, veoma je lepo biti zahvalan nekome za priliku da mu kažemo "hvala". :)

Rick Hanson

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #25 poslato: Septembar 30, 2010, 15:18:12 »
Šta je najvažnija stvar?
Praksa
Ne ispuštaj iz vida glavnu nagradu.

Zašto?
Da li si čula ovu izreku?
Najvažnija stvar
jeste zapamtiti koja je najvažnija stvar.
Koje su najvažnije stvari za tebe? U tvom životu uopšte? Tokom određenog razgovora sa nekim? Upravo sada?

Najvažnije stvari često bivaju potisnute u stranu. Ono što je hitno potisne ono što je važno. Savremeni život prepun je ometajuće buke, od SMS poruka i mejlova do izloga prodavnica. Drugi ljudi ti nameću svoje prioritete -- koji ne moraju biti i tvoji. I možda ti je neprijatno da priznaš sebi šta je za tebe zaista važno, da to kažeš drugima i da tome zaista stremiš: preteći glasovi ti šapuću negde u pozadini: Šta ako ne uspeš?

Ali ako zaista ne braniš to što je važno, poješće ga korov drugirazrednih ili čak trećerazrednih priroteta.

Kako?
Znaj koji ti je cilj u životu. Zapiši ga u jednoj reči ili rečenici. Zaista. Prvi put kad mi je to neko predložio da učinim, mislio sam da je malo ćaknut. Ali onda sam se otvorio za jednu novu vrstu znanja o tome šta mi je najvažnije i to zapisao. U redu je ako se to i promeni ili ako ti reči ne dođu baš iz prve. Možeš svoju formulaciju kasnije i doterati. Staviti je u pozitivan oblik i sadašnje vreme, na primer. "Blagonaklona sam" je bolje nego "Prestaću da se toliko nerviram zbog drugih". Izgovori to naglas i vidi kakav je osećaj. Pronađi reči koje dopiru do tebe.

Drži svoj cilj blizu srca, možda ćeš ga osećati kao svetinju. Ako o njemu govoriš, čini to poštujući sebe, a ne dovodeći u sumnju. I onda svakoga dana, čim se setiš, osnaži svoju odluku: imenuj svoj cilj u životu i ponovo mu se posveti.

Razjasni svoje prioritete: Formuliši kroz reč ili rečenicu glavne ciljeve u svom životu ovih dana. Recimo: Zdravlje. Prijateljstvo. Finansije. Učenje novih stvari. Brak. Duhovni život. Zabava. Roditeljstvo. Kreativno izražavanje. Istraživanje života. Služenje. Možeš neki od ciljeva razložiti na nekoliko delova; na primer, "finansije" bi mogle da postanu "uravnoteženje prihoda i rashoda", "štednja za stare dane" i "postati imućniji".

Zatim, eksperimenta radi uradi malu vežbu: rangiraj sve te ciljeve prema važnosti, bez ikakvih obaveza. Ako bi mogla da ostvariš samo jedan od njih, koji bi to bio? To je naš najveći prioritet. Zatim ukloni neki od ciljeva sa liste, pogledaj one koji su preostali i postavi sebi opet isto pitanje: Ako bih mogla da ostvarim samo jedan od ovih ciljeva, koji bi to bio? Ponovi celu operaciju sve dok ne dođeš do samog kraja. Zapamti svoj cilj u životu. Dok radiš ovu vežbu, možda ćeš poželeti da revidiraš način na koji si ciljeve formulisala ili da neki podeliš na dva-tri dela. Kada si gotova, napravi novu listu ciljeva poređanih po prioritetu; ako ti se čini da je to prava lista, drži na mestu gde je možeš videti svakog dana, možda samo ti i niko više. Periodično, porazmisli o svojim istinskim prioritetima; oseti njihovu težinu; dopusti svojim glavnim prioritetima da te povedu u svom pravcu.

U kofu stavi prvo najveće kamenje. Pogledaj listu prioriteta koju si upravo napravila i onda upitaj sebe: Trošim li svoje vreme, pažnju i energiju srazmerno ovim prioritetima? Posedi malo sa svojim odgovorom u glavi. Ne skači d aistog momenta promeniš svoj život. Obično postoji nekakav konflikt između tvojih prioriteta i onoga što zaista radiš. Oseti tu tenziju, nemoj je odmah odgurivati od sebe. Dopusti svojim istinskim prioritetima da ti kažu šta imaju. Šta ti govore?

Normalno je da veliki deo vremena trošiš radeći stvari koje su neophodne, ali same po sebi nisu neki veliki pioritet, kao što je putovanje na posao i sa posla ili poslovi po kući. Razmisli kako bi mogla jedan ili više vrhunskih prioriteta uključiti u te periode relativno niskog prioriteta. Na primer, do kse voziš autobusom na posao, poslušaj sa plejera neki govor koji te nadahnjuje ili možda vežbaj vezivanje pažnje na dah dok pereš sudove.

Takođe, vidi koje promene realno možeš postupno napraviti u svom dnevnom rasporedu, koje ljude viđaš, čemu posvećuješ pažnju, kako trošiš novac. Ugradi svoje prioritete u svoj dnevni raspored i mesečni budžet. Na primer, počni dan vremenom odvojenim za razmišljanje, meditaciju, čitanje teksta koji te inspiriše, jogu, umetnost ili fizičke vežbe. Ili kada plaćaš račune, odvoj nešto i na svoj račin, makar to bilo i sto dinara.

U važnim susretima sa drugim ljudima ostani fokusirana na svoje prioritete. Mnogo je interakcija koje ne vode nigde specijalno. I to je OK. Ali ponekad je na stolu važan ulog, kao što je dogovor o novom projektu na poslu, kad želiš svom partneru da kažeš šta zaista osećaš prema njemu ili kad razgovaraš sa svojim detetom. U svim tim slučajevima uobičajeno je da u razgovoru i skreneš sa teme, da te preplave emocije ili se zaglibiš u začarani krug međusobnog prebacivanja -- ali tada glavna stvar ostaje nerešena. Umesto toga, neprekidno sebe podsećaj na rezultat koji želiš da ostvariš tom interakcijom. To ne mora da bude nešto veliko: ponekad je bolje usredsrediti se na nešto konkretno i ostvarivo. Nemoj se upecati na mamac optužbi ili skretanja pažnje sa druge strane; vraćaj se neprekidno na glavnu temu razgovora; sa tim ostalim stvarima se možeš pozabaviti i kasnije -- ako uopšte to budeš želela. Naravno, budi otvorena za mogućnost da iskrsne nešto mnogo važnije za razgovor od onoga što si prvo mislila. Ali neka ti uvek bude jasno šta su tvoji prioriteti, čak i ako se promene.

Vodi računa o sebi. Ovo je jedna vrlo važna stvar -- možda i najvažnija od svih. Kao što govore u avionu kad objašnjavaju postupak u slučaju opasnosti: "Masku sa kiseonikom prvo stavite sebi, pa onda svom saputniku, ako mu treba pomoć." Ili, kako je to Buda definisao pre mnogo vekova: "Ako neko skoči u reku, nabujalu i brzu, pa ga ona ponese -- kako on može pomoći drugima da je pređu?"

Rick Hanson

 :)
« Poslednja izmena: Septembar 30, 2010, 15:24:26 Sati »

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #26 poslato: Novembar 18, 2010, 13:10:11 »
Sa kime se svađaš?

Vežba
Ne svađaj se.

Zašto?
Dobro je biti privržen sebi i drugima. Ali je sasvim druga stvar uplesti se u žučno debatovanje, nadmetanje, sukobljavanje... jednom rečju: u svađe.

Slično ovome, jedna je stvar ne slagati se sa nekim, čak i do tačke rasprave -- ali je sasvim druga stvar toliko se ušančiti u svoju poziciju da izgubiš iz vida širu sliku, uključujući i svoj odnos sa tom drugom osobom. Tada počinješ da se svađaš.

Znaš da se svađaš onda kada si iznerviran, naročito kada si obuzet onim zavodljivim osećajem da nećeš popustiti ni po koju cenu sve dok ne pobediš.

Svađe se odigravaju spolja, između ljudi, ali i unutar našeg uma, recimo kada u sebi raspravljaš o nekoj osobi ili vraćaš film o prepirci sa nekim kako bi svoje argumente učinio još malo čvršćim. Najviše se svađamo sa porodicom i prijateljima, ali isto tako sa licima na TV ekranu ili sa političarima i društvenim grupama koje nam se ne sviđaju. Možem ose posvađati čak i sa okolnostima u kojima živimo (kao što su bolest ili besparica) ili sa predmetima, recimo sa vratima koja je promaja otvorila i mi ih besno zalupimo.

Kakve god da su, svađe su sresne, aktiviraju u našem telu i mozgu prastaru mašineriju nazvanu "bori se ili beži". Malo ovoga neće vam naškoditi, ali ako je ta mašinerija redovno u pokretu, to na duge staze nije dobro za vaše fizičko i mentalno zdravlje.

Sem toga, poput kiseline ono nagriza vaše odnose sa drugim ljudima. Na primer, u srednjim dvadesetim godinama bio sam u ozbiljnoj vezi koja je po svemu sudeći vodila ka braku. ALi naše redovne svađe na kraju su toliko spržile naša srca, da ona više nisu bila plodno tlo da u njima raste ljubav za drugoga.

Zato, ove nedelje, ne svađaj se sa bilo kime ili bilo čime.

Kako?

Postani svestan kakav osećaj svađa stvara u tvom telu, koje emocije i misli pokreće. Na primer, budi svestan tog osećaja napora, suprotstavljanja, tog osećaja "ja sam u pravu" i guranja svog stava u prvi plan tako karakterističnog za svađu. I upitaj sebe: Da li je to dobar osećaj? Da li je to dobro za mene?

Posmatraj efekte svađe na međusobne odnose, bilo da ih ti započinješ ili drugi. Zapitaj se: jesu li rezultati toga dobri? Kakav bi moj odnos bio da se nisam svađao sa njima?

Ako osetiš da u tebi raste temperatura pred svađu, napravi korak unazad, uspori, nemoj to da činiš. Pokušaj drugačiji pristup: kaži samo ono što je zaista neophodno reći; ostani miran i staložen; ne pokušavaj da ubediš drugu osobu; ne budi zajedljiv. Ako ipak dođe do takve situacije, pusti da druga osoba, a ne ti, izgleda zapenušeno i svađalački.

Najčešće, shvatićeš da zapravo ništa ni ne treba reći: da nije neophodno opirati se toj drugoj osobi. Njezine reči mogu i tako da prohuje poput povetarca što podigne poneki list i prođe. Ne moraš da se s anjom nadmećeš po svaku cenu. Niti tvoje ćutanje ne znači da se slažeš. A ne znači ni da je ta druga osoba u pravu -- i čak i da jeste, hoće li to biti toliko bitno za nedelju -- ili za godinu?

Ako ipak započneš svađu, čim to shvatiš, iskorači iz toga. Dobar prvi korak ka tome je da ućutiš. Razmisli šta je zaista bitno u toj interakciji -- recimo da kažeš šta nameravaš da uradiš u budućnosti, ili pronalaženje neke ključne činjenice -- i onda se fokusiraj na to šta god da je. Možda stavi do znanja drugoj osobi da si shvatila da si u sred rasprave, ali da to nije ono što zaista želiš da radiš. Ako druga osoba želi i dalje da održava svađu, ti ne moraš da u tome učestvuješ. Za svađu je potrebno dvoje i samo jedan da se ona prekine. Kasnije, kada dođe pravi trenutak i koliko je  to u tvojoj moći, pokušaj da popraviš štetu nanetu svađom.

Sve u svemu, istražuj taj osećaj izmirenosti sa čitavim svetom, bez svađe sa bilo kime.

Rick Hanson

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #27 poslato: Novembar 22, 2010, 16:48:48 »
Pet kajanja umirućeg

Mnogo godina radila sam u zdravstvu. Moji pacijenti su bili oni koje su otpustili iz bolnici da na miru umro kod kuće. Sa njima sa podelila neke od najneverovatnijih trenutaka u mom životu. Bila sa sa njima tokom poslednje tri do dvanaest nedelja njihovog života. Ljudi se toliko promene kad se suoče sa sopstvenom smrtnošću. Tako sam naučila da nikada ne podcenim nečiju sposobnost za duhovni rast. Neke od promena kojima sam prisustvovala bile su neverovatne. Svaka od tih osoba doživela je, kao što se može i očekivati, čitavu lepezu emocija: poricanje, strah, bes, kajanje, još malo poricanja i, na kraju, prihvatanje. No, svaki od pacijenata pronašao je svoj mir pre nego što smo se oprostili. Svaki od njih. A kada sam ih pitala ima li nečega zbog čega se kaju ili što bi drugačije uradili, neke zajedničke teme bi se uvek pojavile. Evo pet najčešćih:

1. Voleo bih da sam imao hrabrosti da živim život koji je odraz moje prave ličnosti, a ne onakav kakav su drugi očekivali od mene. Najveći broj se kajao zbog ovoga. Kada ljudi shvate da je njihov život skoro završen i osvrnu se da još jednom pogledaju, tada je lako uvideti koliko je mnogo snova ostalo neispunjeno. Većina ljudi nije uspela da se pozabavi ni polovinom svojih snova i sada mora da umre znajući da su uzrok odluke koje su načinili ili su izbegli da načine. Veoma je važno pokušati da ostvarimo i posvetimo se barem nekim od naših snova na putu. Onog trenutka kad izgubite zdravlje, suviše je kasno za to. Zdravlje nam donosi slobodu za koju mnogi ni ne shvataju da je imaju -- sve donde dok je ne izgube.

2. Voleo bih da nisam radio toliko. Ovo je izjavio svaki muški pacijent o kojem sam se starala. Propustili su detinjstvo svoje dece i druženje sa svojom suprugom. I žene su govorile o ovome sa žaljenjem. Ali pošto je većina njih bila starog kova, mnoge žene su bile domaćice. Svi muškarci su duboko žalili što su toliko mnogo vremena provodili upregnuti u posao. Pojednostavljivanjem svog života i praveći svesne odluke na putu, moguće je da vam ne treba toliki prihod za koji smatrate da bez njega ne možete. I stvarajući više prostora u životu, postajete srećniji i otvoreniji za nove mogućnosti, pogodniji za novi način življenja.

3. Žao mi je što nisam imao više hrabrosti da ispoljim svoja osećanja. Mnogi ljudi potiskivali su svoja osećanja kako ne bi narušili svoje odnose sa drugima. Kao posledica, pristali su da žive poput nekakvih invalida i nikada nisu postali ono što su zapravo mogli da postanu. Mnogi su oboleli usled gorčine i besa koji se u njima nagomilavao. Mi ne možemo da kontrolišemo reakcije drugih. Međutim, iako će možda ljudi reagovati u početku kada za promenu počnete da govorite ono što mislite, na kraju će to vaš međusobni odnos podići na jedan viši i zdraviji nivo. Ako se ne desi to i dođe do razlaza, barem ćete se osloboditi jednog nezdravog odnosa u životu. Kako god da se desi, na dobitku ste.

4. Voleo bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima. Često ljudi ne shvataju do kraja značaj starih prijateljstava, sve dok im ne ostane tek koja nedelja života, a tada vieš nije moguće pronaći ih. Mnogi su bili toliko obuzeti sopstvenim životom, da su dopustili da im zlatna prijateljstva tokom godina iskliznu iz ruku. Mnogo je bilo kajanja zbog neuzvraćenog prijateljstva na vreme i onda kada je postojala šansa za to. Svako nedostaju njegovi prijatelji kad umire. Ali je isto tako uobičajeno da ih izgubimo usled prebrzog načina života. Kada se suočite sa nadolazećom smrću, fizički delovi života gube na značaju. Ljudi žele da svoje finansijske poslove ostave iza sebe obavljene. Ali nisu novac i status ono što ima istinski značaj za njih. Oni žele da stvari ostave u redu zbog dobrobiti onih koje vole. No, obično su suviše bolesni i nemoćni da obave taj zadatak. I na kraju se sve svede na ljubav i međusobne odnose. To je sve što ostane u poslednjim nedeljama, ljubav i naši međusobni odnosi.

5. Želeo bih da sam sebi dopustio da budem srećniji. Ovo je iznenađujuće često kajanje. Mnogi do samoga kraja nisu shvatali da sreća jeste izbor. Ostajali su zaglavljeni u stare obrasce i navike. Takozvani konfor poznatoga obuzeo je i njihove emocije i njihov fizički život. Strah od promena ih je nagonio da s epretvaraju pred drugima, a i pred sobom, da jesu zadovoljni. A duboko u sebi žudeli su da se dobro ismeju i ponovo čine gluposti u životu. Kada ste na samrtnom odru, više vam zaista nije bitno šta drugi misle o vama. I kako bi bilo divno biti u stanju okrenuti leđa svemu i ponovo se smejati, mnogo pre nego što dođe čas smrti.

Život jeste izbor. To je tvoj život. Biraj svesno, biraj mudro, biraj iskreno.

Bonnie Ware
« Poslednja izmena: Novembar 22, 2010, 16:57:59 Sati »

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #28 poslato: Decembar 19, 2010, 20:54:17 »
Zbog čega se plašiš?

Vežba
Nemoj se plašiti

Zašto?
U ljudima se tokom evolucije razvio osećaj straha kao odbrambeni mehanizam -– pošto je to naše pretke održavalo u životu pred mnogim opasnostima -– ali danas kada mnogih od tih opasnosti nema, mi smo i dalje vrlo podložni strahovima od raznih stvarnih, ali i "papirnih tigrova". I ti strahovi mogu da s eispolje na raznim nivoima: individua, unutar parova ili porodice, u školskom dvorištu, u preduzeću ili na nivou čitavog naroda. Bilo da je pojedinac taj koji se brine zbog posledica toga što je u kancelariji ili svome partneru rekao šta misli, zbog despotskog oca, rizika u poslu ili zbog neprekidne opasnosti od "terorizma" – u svim tim slučajevima je jedan te isti čovekov um koji reaguje.

Zbog toga, prvi korak ka sticanju veće kontrole  nad ovim drevnim mehanizmom naše psihe jeste razumevanje na koji način je naš um postao tako uvek na oprezu i zabrinut, te ga svaka uzbuna vrlo lako potpuno zaokupi. Za ovim sledi osvešćivanje načina na koji naš um reaguje kad se oseća ugroženim, čime zapravo izgrađujemo neuronske slojeve u umu koje poseduju više mirnoće i podstiču osećaj unutrašnje snage – tako um stvarne prednje vidi jasnije, deluje efikasnije na njih i manje je usplahiren ili rastresen preteranim, podnošljivim ili lažnim alarmima.

Kako?
("Kako" se, ovom prilikom, uglavnom tiče razumevanja.)

Naš nervni sistem evoluirao je tokom 600 miliona godina, od drevne meduze do savremenom čoveka. Naši preci su morali da donose ključnu odluku mnogo puta na dan: približiti se plenu ili izbeći opasnost – dohvatiti šargarepu ili izbeći batinu.

I jedno i drugo je važno. Zamislite sebe kao hominida u Africi pre milion godina, koji pripada malog grupi. Da biste mogli da dalje prenesete svoje gene, morali ste da pronađete hranu, imate seks i sarađujete sa ostalima oko uzgoja dece (naročito sopstvene) kako bi stala na sopstvene noge: ovo su velike šargarepe u Serengetiju. Sem toga, morali ste da se sakrijete od prirodnih neprijatelja, držite podalje od alfa mužijaka i ženki koji traže kavgu i isto tako sprečite da vas neka druga grupa lovaca-sakupljača ubije: sve su ovo vrlo ozbiljne batine.

Ali između šargarepi i batina postoji važna razlika. Ako danas propustite šargarepu, verovatno ćete imati šansu za neku drugu već sutra. Ali ako vam ne pože za rukom d aizbegnete batinu danas -– MLJAC! -- nikada više nema šargarepi. U poređenju sa šargarepama, batine obično imaju daleko veći uticaj i prioritet.

Telo i um naginju ka negativnoj strani

Usled ovoga, tvoje telo generalno intenzivnije reaguje na negativne stimulanse nego na podjednako snaže pozitivne. Na primer, intenzivan bol možeš osetiti na svakoj tački tela. Ali intenzivno zadovoljstvo (za većinu ljudi) moguće je stimulisanjem tek nekoliko specifičnih tačaka.

U tvom mozgu postoje odvojeni (mada interaktivni) sistemi za negativne i pozitivne podražaje. Generalno, leva moždana hemisfera je u neku ruku specijalizovana za pozitivna iskustva, dok je desna više fokusirana na ona negativna (ovo je logično jer je desna hemisfera specijalizovana za oblike, procesiranje vizuelno-prostornih informacija, tako da je u prednosti kod registrovanja opasnosti koje dolaze iz okruženja.)

Negativni stimulansi proizvode više neuronske aktivnosti nego podjednako intenzivni (na primer po jačini zvuka ili svetlosti) pozitivni. Njih takođe percipiramo i lakše i brže. Na primer, ljudi su na testovima mogli brže da identifikuju besna lica od srećnih; čak i kad se slike tih lica prikazuju tako brzo (tek desetinku sekunde) tako da nemaju vremena da ih svesno raspoznaju, drevni beži-ili-se-bori sistem u mozgu će ipak biti aktiviran ljutitim licima.

Zvono za uzbunu u tvom mozgu – amigdala (imaš dva takva regiona u obliku badema, po jedan s asvake strane glave) – koristi otprilike dve trećine svojih neurona da bi tragala za lošim vestima: ona je predodređena da se okrene ka negativnom. A kada se jednom ona oglasi, negativni događaji i doživljaji bivaju hitro uskladišteni u memoriji, nasuprot onim pozitivnim, koje je obično neophodno zadržati u polju svesnosti desetak ili više sekundi da bi uopšte bili transferisani iz kratkoročne u dugoročnu memoriju.

Otuda, mozak je poput sunđera za negativna iskustva, a teflona za ona pozitivna. Zato su istraživači ustanovili da životinje, zajedno sa ljudima, obično brže uče od bola (jao!) nego od zadovoljstva.

Ono što ste naučili tokom detinjstva i mladosti – kako ono što ste sami doživeli, tako i ono što ste videli da doživljavaju oni oko vas – zapečaćeno je danas u vašoj glavi, spremno za hitro aktiviranje, bilo da se neko sa druge strane stola namrštio ili da je na TV ekranu slika automobila-bombe koji eksplodira 10.000 kilometara daleko od vas.

Šta da radimo?


Da bi naše pretke sačuvala u životu, Majka priroda je tako evoluirala mozak da ih prevari na tri načina: da preuveličaju opasnost, potcene dobre prilike i potcene svoje resurse (za otklanjanje pretnji i iskorišćavanje prilika). To je vrlo uspešan način da se kopije gena dalje prenesu na potomstvo, ali vrlo loš način da se unapredi kvalitet života.

I tako, za početak, osvestite stepen do kojeg je vaš mozak podešen da vas učini uplašenim, podešen da živite sa jednim neprekidnim alarmom koji treba da vas drži na oprezu. I podešen da se odmah zalepi za neku naizgled lošu vest u čitavom moru vesti, da prida manji značaj ili potpuno previdi dobre vesti i da neprekidno razmišlja o jednoj lošoj stvari koja se dogodila u danu u kojem se dogodilo još sto drugih sitnih stvari, a od njih 99% neutralnih ili pozitivnih. (Međutim, osvesti i svaku svoju eventualnu sklonost da stvari posmatraš kroz ružičaste naočare ili da poput noja glavu zabijaš u pesak.)

Sem ovoga, osvesti i one sile oko sebe koje udarajući u bubanj pozivaju na uzbunu – bilo da je to član porodice koji preti emocionalnim kažnjavanjem  ili političar koji govori o unutrašnjim i spoljnim neprijateljima. Razmisli svojom glavom jesu li njihovi strahovi opravdani – da li su prenaduvani ili prazni, a da se pri tome potcenjuje ili previđa širi kontekst prilika i resursa. Zapitaj sebe koji je razlog i kakav dobitak te sile dobijaju ovakvim alarmima.

Ovakva svesnost unutrašnjih mehanizama tvog uma i spoljašnjih mehanizama širenja straha može te sama po sebi učiniti manje podložnim nepotrebnom strahu.

Tada nećeš biti toliko ranjiv pred prividnim "tigrovima" koji su u stvari ukrotivi, prenaduvani ili jednostavno sačinjeni od papira.


Rick Hanson

Fuji

  • .
  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 233
  • Karma: +153/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Jedna stvar koju možete da učinite za sebe
« Odgovor #29 poslato: Septembar 15, 2011, 13:04:37 »
Odlične su ove vežbe  :ok

 :b