Autor Tema: Sutta nipata  (Pročitano 2095 puta)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Sutta nipata
« poslato: Septembar 26, 2019, 03:14:08 »
Sledeći prevodilački zadatak je prevod čuvene Sutta nipate, jedne od najstarijih zbirki govora u okviru Pali kanona.

Kad bude gotovo, prijavljujem ovde.  :ok


Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4091
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Sutta nipata
« Odgovor #1 poslato: Septembar 26, 2019, 03:14:44 »
Uraga sutta
Zmija [1]

Prevod sa pālija Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

1. Onaj ko razbuktali bes obuzda u sebi,
kao što lekovita trava zmijski otrov u telu umiri,
takav monah ostavlja za sobom obalu, i ovu i onu drugų, [2]
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

2. Onaj ko je strast sasekao, do kraja,
kao kad uzbere lotos, što u jezeru raste,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

3. Onaj ko je žudnju sasekao, do kraja,
kao kad pregrađeni krivudavi potok sasvim presuši,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

4. Onaj ko je obmanu razorio, do kraja,
k’o moćna bujica most od bambusa sačinjen,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

5. Onaj ko traži, ali u svemu što postoji srž našao nije,
isto k’o što na stablu udumbare nijednog cveta nema, [3]
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

6. Onaj ko ljutnje u sebi nema,
ko nadišao je rađanje i umiranje,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

7. Onaj ko je spalio loše misli svoje,
u umu i srcu sasvim ih uništio,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

8. Onaj ko niti juri napred, niti daleko zaostaje,
već napustio je šikaru zaludnih misli,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

9. Onaj ko niti juri napred, niti daleko zaostaje,
i zna u vezi sa ovim svetom: „Sve ovo je privid”,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

10. Onaj ko niti juri napred, niti daleko zaostaje,
lišen pohlepe jer zna: „Sve ovo je privid”,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

11. Onaj ko niti juri napred, niti daleko zaostaje,
lišen požude jer zna: „Sve ovo je privid”,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

12. Onaj ko niti juri napred, niti daleko zaostaje,
lišen mržnje jer zna: „Sve ovo je privid”,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

13. Onaj ko niti juri napred, niti daleko zaostaje,
lišen obmane jer zna: „Sve ovo je privid”,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

14. Onaj u kome nema skrivenih sklonosti,
svaki rđav koren iščupan,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

15. U kome nema ničeg rođenog iz strepnje
što bi ga vratilo na obalu ovu,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

16. U kome nema ničeg rođenog iz čežnje
što bi ga vezalo za točak rađanja i umiranja,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

17. Onaj ko je uklonio pet prepreka,
te bez bola, neokrznut, prevazišao zbunjenost,
takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugų,
kao zmija kad odbaci svoj stari svlak.

Beleške

[1] Uporedna studija kanonskih spisa koje su sačuvale razne rane budističke škole ukazuje da su ovi stihovi, kao i oni u 1:3, bili prvobino posebne pesme, recitovane u različitim prilikama, da bi tek kasnije bile spojene pošto imaju isti refren. Inače, nalazimo ih u raznim verzijama Dhammapade koje su do danas sačuvane. Tako, Gandhari Dharmapada, u poglavlju Monah (Bhikkhu), i Patna Dhammapada. Udānavarga, delo pisano na sanskritu koje se pripisuje sarvastivāda školi i do nas je došlo u više prevoda, takođe sadrže stihove Uraga sutte. [Natrag]

[2] Ovde nailazimo na važan termin orapāra, bliža i dalje obala. Obično u Kanonu “ova obala” predstavlja svet u kojem sada živimo, saṃsāru, a “druga obala” je oslobođenost, nibbāna. Međutim, u ovoj sutti značenje je drugačije i odnosi se na sve parove suprotnosti na koje nailazimo, sve dualnosti ili pojmove razlikovanja, koje naš um po navici stvara: unutra i spolja, prihvatanje i odbacivanje, sviđanje i nesviđanje. No, u vezi sa radom na našem oslobođenju, “ova obala” predstavlja naša iskustva u sadašnjem životu, ovaj svet, a “druga obala” svaki drugi svet izvan ovoga, sve naše prethodne i buduće egzistencije unutar kruga saṃsāre. Zato ovi stihovi govore o prevazilaženju svakog oblika uslovljene egzistencije i dostizanje stanja neuslovljenosti, nibbāne. To je jedini pravi cilj za svakog monaha, za svakog ko sebe vežba u obuzdavanju, u uklanjanju nečistoća uma. [Natrag]

[3] Poređenje sa cvetovima smokve kao ilustracija za nešto što se teško i retko vidi uobičajeno je u indijskoj književnosti. [Natrag]