Budizam
Budizam => Theravada => Temu započeo: Sati Mart 15, 2010, 15:09:26
-
Saćitta sutta (AN X.51) -- Sopstveni um
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Savatthija, u gaju princa Đete, u manastiru koji je podigao Anathapindika. Tu se on obrati monasima: "Monasi!"
"Da, poštovani gospodine", odgovoriše monasi.
A Blaženi ovako nastavi: "Čak i ako monah nije vešt u čitanju umova drugih, on treba sebe da vežba: 'Biću vešt u čitanju sopstvenog uma.'
A kako, monasi, monah postaje vešt u čitanju sopstvenog uma? Zamislite mladu ženu -- ili muškarca -- koja voli da se kiti, te posmatra odraz svog lica u blistavom, čistom ogledalu ili posudi sa bistrom vodom. Ako ugleda bilo kakvu prljavštinu ili fleku na licu, probaće da je ukloni. Ako ne vidi bilo kakvu prljavštinu ili fleku, biće zadovoljna, njen cilj postignut: 'O kako sam srećna! O kako sam čista!' Na isti način je i monahovo samoistraživanje vrlo korisno za razvijanje povoljnih kvaliteta: 'Jesam li ja obično gramziv ili nisam? Proganjaju li me misli zlovolje ili ne? Da li me savladaju tupost i pospanost? Ili nespokojstvo? Muči li me neizvesnost ili sam je prevazišao? Jesam li često obuzet besom ili nisam? Jesu li moje misli ružne ili čiste? Je li mi telo razgibano ili tromo? Da li se u meni rodila lenjost ili energičnost? Jesam li rastresen ili skoncentrisan?'
Ako, posle ovakvog ispitivanja, monah zna: 'Obično sam gramziv, zlovoljan, savladan tupošću i pospanošću, mučen neizvesnošću, besan, ružnih misli, trom, lenj i rastresen', tada bi trebalo da uloži dodatnu želju, dodatni napor, marljivost, trud, nepodeljenu koncentraciju i svesnost kako bi se oslobodio upravo tih rđavih, štetnih stvari. Baš kao što bi osoba kojoj bi turban ili kosa na glavi počeli da gore uložila dodatnu želju, dodatni napor, marljivost, trud, nepodeljenu koncentraciju i svesnost kako bi što pre ugasila tu vatru, isto tako bi i monah trebalo da uloži dodatnu želju, dodatni napor, marljivost, trud, nepodeljenu koncentraciju i svesnost kako bi se oslobodio upravo tih rđavih, štetnih stvari.
Ali ako, posle ovakvog ispitivanja, monah zna: 'Obično nisam gramziv, zlovoljan, savladan tupošću i pospanošću, prevazišao sam neizvesnost, nisam besan, čistih sam misli, gibak, energičan i skoncentrisan', tada je njegova dužnost da uloži napor kako bi upravo te osobine podigao na viši stupanj, dovoljan da se do kraja uklone sve nečistoće uma."
:pozdrav:
-
Ako bi te neko negde (ne daj bože :zeleni: ) zapitao: Koji je najstariji deo Pali kanona, odnosno koji je njegov deo vremenski najbliži Budi, pa otuda verovatno i najverniji trag njegovog učenja, šta bi mu odgovoro? :ces
Da se baš ne nađeš u nebranom grožđu, evo nekoliko infromacija;
Odgovor je zapravo prilično jednostavan.
Postoje dve male zbirke stihova koje u ogromnoj Tipitaki deluju pomalo kao zaturene, ali one ipak imaju neke vrlo zanimljive karakteristike, koje svedoče o njihovoj starini. Pre svega, njih su još u Budino vreme učili napamet i recitovali njegovi zaređeni i nezaređeni učenici. Otkuda mi to znamo? Jednostavno po tome što u Tipitaki imamo druge stare sutte u kojima se govori upravo o ovome, kako su ti stihovi bili opštepoznati među Budinim sledbenicima. Drugo, ove dve zbirke su jedine čiji su i komentari, nastali nešto kasnije od njih, ušli kao kanonske knjige u Tipitaku. I konačno, svega nekih 250 godina posle Budine smrti, car Ašoka preporučivao je koje delove bi bilo dobro da njegovi podanici nauče, promišljaju i po njima se ravnaju, a neki od tih delova su citati upravo iz ove dve zbirke.
Pa dobro, pitaš se nestrpljivi čitaoče :D , koje su to zbirke?
Obe su iz Sutta nipate, dela poslednje od pet zbirki kanona, Khuddhaka nikaye. Jedna je takozvano "Oktet poglavlje" (Atthaka-vagga), koje možeš naći ovde
http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/indexsn.html#ch4 (http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/indexsn.html#ch4)
a drugo "Put do druge obale" (Parayana-vagga) na ovom linku:
http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/indexsn.html#ch5 (http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/indexsn.html#ch5)
Eto sad smo i to raščistili. Ima još malo oko ovoga, ali pogledaj malo te tekstove, pa ćemo kasnije nastaviti...
:bye
-
Bahukāra sutta -- Velika korist
Monasi, tri vrste ljudi donose veliku korist drugim ljudima. Koje tri? Onaj, monasi, zahvaljujući kome neko uzme utočište u Budi, uzme utočište u Dhammi, uzme utočište u Sanghi. Takav čovek donosi veliku korist drugim ljudima.
Isto tako, onaj zahvaljujući kome neko zna u skladu sa stvarnošću: 'Ovo je patnja'; zna u skladu sa stvarnošću: 'Ovo je nastanak patnje'; zna u skladu sa stvarnošću: 'Ovo je prestanak patnje'; zna u skladu sa stvarnošću: 'Ovo je put koji vodi do prestanka patnje'. Takav čovek donosi veliku korist drugim ljudima.
Isto tako, onaj zahvaljujući kome neko sebe pročistivši od mentalnih nečistoća, u ovom životu, dostigne i boravi u čistom oslobođenju uma, u oslobođenju mudrošću, osvojivši ga sam za sebe uz pomoć neposrednog znanja. Takav čovek donosi veliku korist drugim ljudima. To su, monasi, tri vrste ljudi koji donose veliku korist drugim ljudima.
Monasi, kažem vam, od ove tri vrste ljudi nema nijednog drugog čoveka koji donosi veću korist ljudima. Monasi, kažem vam, toj se tri vrste ljudi nije lako odužiti iskazujući im poštovanje, ustupajući im mesto, pozdravljajući ih s uvažavanjem i ljubaznim gestovima i obezbeđujući im ogrtače, hranu, smeštaj i neophodne lekove.
Anguttara nikāya III.23
:andjali
-
Obe su iz Sutta nipate, dela poslednje od pet zbirki kanona, Khuddhaka nikaye. Jedna je takozvano "Oktet poglavlje" (Atthaka-vagga), koje možeš naći ovde
http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/indexsn.html#ch4 (http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/indexsn.html#ch4)
a drugo "Put do druge obale" (Parayana-vagga) na ovom linku:
http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/indexsn.html#ch5 (http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/indexsn.html#ch5)
:bye
hvala za ove korisne informacije...
-
Evo još jedna informacija koju nađoh danas. Ne znam koliko je važna, al nek ostane zabeležena ovde.
U Tajlandu kip Bude u manastirima je obično okrenut ka istoku, jer je navodno Buda tako sedeo u noći kada je dostigao probuđenje. Ne znam kako je u drugim budističkim zemljama, moguće da je isto.
E tako. Sad ko hoće da brže putuje ka probuđenju, nek sedi okrenut ka istoku dok meditira :D
-
Sevitabba sutta -- Uzor
Monasi, tri vrste ljudi se mogu naći na ovome svetu. Koje tri? Postoji, monasi, čovek kojeg ne treba slediti, sa kojim se ne treba družiti, na kojeg se ne treba obazirati. Postoji, monasi, čovek kojeg treba slediti, sa kojim se treba družiti, na kojeg se treba obazirati. I postoji, monasi, čovek kojeg treba slediti, sa kojim se treba družiti, na kojeg se treba obazirati s velikim poštovanjem i usrdnošću.
A koji je to čovek, monasi, kojeg kojeg ne treba slediti, sa kojim se ne treba družiti, na kojeg se ne treba obazirati? Kada je neko gori od nas po vrlini, koncentraciji i mudrosti. Takvoga ne treba slediti, sa takvim se ne treba družiti, na takvoga se ne treba obazirati, izuzev iz brižnosti, izuzev iz saosećanja.
A koji je to čovek, monasi, kojeg treba slediti, sa kojim se treba družiti, na kojeg se treba obazirati? Kada nam je neko ravan po vrlini, koncentraciji i mudrosti. Takvoga treba slediti, sa takvim se treba družiti, na takvoga se treba obazirati. A zbog čega? Monais, ovako razmišljajte: pošto smo obojica jednaki po moralu, naš razgovor biće o moralu i to će nam obojici biti na našu korist, na našu radost. Pošto smo obojica jednaki po koncentraciji... po mudrosti, naš razgovor biće o mudrosti i to će nam obojici biti na našu korist, na našu radost. Takvog čoveka treba slediti, sa takvim se treba družiti, na takvoga se treba obazirati.
A koji je to, monasi, čovek kojeg treba slediti, sa kojim se treba družiti, na kojeg se treba obazirati s velikim poštovanjem i usrdnošću? Kada je neko bolji od nas po vrlini, koncentraciji i mudrosti. Takvoga treba slediti, sa takvim se treba družiti, na takvoga se treba obazirati s velikim poštovanjem i usrdnošću. A zbog čega? Monasi, ovako razmišljajte: na taj način usavršiću svoju još neusavršenu vrlinu; ili ako je usavršena, pridodaću joj tu i tamo i mudrost. Na taj način usavršiću svoju još neusavršenu koncentraciju; ili ako je usavršena, pridodaću joj tu i tamo i mudrost. Na taj način usavršiću svoju još neusavršenu mudrost; ili ako je usavršena, pridodaću joj tu i tamo još mudrosti. Takvog čoveka treba slediti, sa takvim se treba družiti, na takvoga se treba obazirati s velikim poštovanjem i usrdnošću.
To su tri vrste ljudi koje postoje na ovome svetu.
U lošem društvu čovek propada,
ko je sa sebi ravnima ne greši,
boljima od sebe sklon brzo se diže.
Zbog toga, služite od sebe bolje."
Anguttara nikāya, III.26
:andjali
-
Sumana sutta -- Govor princezi Sumani
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Jetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anathapindika. Onda princeza Sumana u pratnji svojih petsto pratilja i sa petsto kočija otide do Blaženoga. Stigavši do Blaženoga i poklonivši mu se, sede ona sa strane. Sedeći tako, princeza Sumana reče Blaženome:
"Ako postoje dva sledbenika, gospodine, sa podjednakim poverenjem, sa podjednakom vrlinom, sa podjednakom mudrošću, i jedan je onaj koji daje, a drugi je onaj koji ne daje. I posle razlaganja tela, posle smrti, obojica se ponovo rode na nebu. Koja je razlika između njih? Koji je srećniji?"
Na to Blaženi odgovori: "Sumana, srećniji je onaj koji daje. Nebesko biće koje je dobrotvor na pet načina nadmašuje ono koje nije dobrotvor. Dužinom božanskog života, nebeskom lepotom, nebeskom srećom, nebeskom slavom i nebeskom snagom. Tako nebesko biće koje je dobrotvor na pet načina nadmašuje ono koje nije dobrotvor."
"Poštovani gospodine, ako se oni potom ponovo rode kao ljudska bića? Koja je razlika između njih? Koji je srećniji?"
Na to Blaženi odgovori: "Sumana, srećniji je onaj koji daje. Ljudsko biće koje je dobrotvor na pet načina nadmašuje ono koje nije dobrotvor. Dužinom ljudskog života, ljudskom lepotom, ljudskom srećom, ljudskom slavom i ljudskom snagom. Tako ljudsko biće koje je dobrotvor na pet načina nadmašuje ono koje nije dobrotvor."
"Poštovani gospodine, ako obojica napuste domaćinski život, ako odu u isposnike? Koja je razlika između njih? Koji je srećniji?"
Na to Blaženi odgovori: "Sumana, srećniji je onaj koji daje. Isposnik koji je bio dobrotvor na pet načina nadmašuje onog koji nije bio dobrotvor. Kad prosi odeću, dobije je u izobilju, a ne malo. Kad prosi hranu, dobije je u izobilju, a ne malo. Kad prosi sklonište, dobije ga u izobilju, a ne malo. Kada je bolestan, lekova koji su mu neophodni ima u izobilju. Dok živi zajedno sa svojom braćom u svetačkom životu, većina njegovih telesnih, verbalnih i mentalnih postupaka imaju prijatan plod, a malo njih neprijatan. Tako isposnik koji je bio dobrotvor na pet načina nadmašuje onog koje nije bio dobrotvor."
"Poštovani gospodine, ako obojica dostignu stanje svetosti (arahant)? Koja je razlika između njih?"
"Sumana, nema razlike u njihovom oslobođenju."
"Odlično, gospodine, izvanredno, gospodine. Zaista treba darove davati i zasluge činiti! Jer to je korisno nebeskim bićima, ljudskim bićima, čak i asketama."
Na to Blaženi reče:
"Baš kao što blistavi Mesec, idući po nebu,
sjajem svojim zaseni sva sazvežđa ovoga sveta,
isto tako i čovek koji je pun vrline i predanosti
darežljivošću svojom zaseni sve škrtice ovoga sveta.
Baš kao što olujni oblak, okićen munjama, sa bezbroj grebena,
preplavi i vis i dolinu, izlivši svoj tovar na zemlju.
isto tako i učenik Potpuno probuđenoga, obdaren uvidom
na pet načina, svojom mudrošću nadmašuje škrticu.
Tako, u dugovečnosti, slavi, lepoti i sreći,
u dobrom zdravlju, uživa on na nebu posle smrti.
Anguttara nikāya, V.31
:andjali
-
Uklanjanje prepreka
U Sāvatthiju.
11. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala čulna želja (kamaććhanda) tako nastaje, a već nastala čulna želja se tako uvećava kao što je to lep oblik. Kad je lep oblik tek površno promišljen, još nenastala štetna stanja uma nastaju, a već nastala štetna stanja uma se umnožavaju.
12. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala zlovolja (byapada) tako nastaje, a već nastala zlovolja se tako uvećava kao što je to odvratan oblik. Kad je odvratan oblik površno promišljen, još nenastala zlovolja nastaje, a već nastala zlovolja se uvećava.
13. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala lenjost i tromost (thina-midha) tako nastaje, a već nastala lenjost i tromost se tako uvećava kao što je to nezadovoljstvo, dosada, pospanost posle jela, sporost uma. Zahvaljujući sporosti uma, još nenastala lenjost i tromost nastaje, a već nastala lenjost i tromost se uvećava.
14. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala rastresenost i strepnja (uddhaćća-kukkućća) tako nastaju, a već nastala rastresenost i strepnja se tako uvećavaju kao što je to nemiran um. Zahvaljujući nemirnom umu, još nenastala rastresenost i strepnja nastaje, a već nastala rastresenost i strepnja se uvećava.
15. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala sumnja (vićikiććha) tako nastaje, a već nastala sumnja se tako uvećava kao što je to površan um. Zahvaljujući površnom umu, još nenastala sumnja nastaje, a već nastala sumnja se uvećava.
16. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala čulna želja tako ne nastaje, a već nastala čulna želja se tako smanjuje kao što je to odvratan oblik. Kad je odvratan oblik dobro promišljen (yoniso manasi karoto), još nenastala čulna želja ne nastaje, a već nastala čulna želja se smanjuje.
17. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala zlovolja tako ne nastaje, a već nastala zlovolja se tako smanjuje kao što je to um oslobođen prijateljskom ljubavlju (metta). Kad je um oslobođen prijateljskom ljubavlju dobro promišljen, još nenastala zlovolja nastaje, a već nastala zlovolja se smanjuje.
18. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala lenjost i tromost tako ne nastaje, a već nastala lenjost i tromost se tako smanjuju kao što su to sposobnost za napor, sposobnost za ulaganje truda, sposobnost za borbu. Zahvaljujući istrajnom naporu, još nenastala lenjost i tromost ne nastaje, a već nastala lenjost i tromost se smanjuju.
19. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala rastresenost i strepnja tako ne nastaju, a već nastala rastresenost i strepnja se tako smanjuju kao što je to spokojan um. Zahvaljujući spokojnom umu, još nenastala rastresenost i strepnja ne nastaje, a već nastala rastresenost i strepnja se smanjuju.
20. Ne znam, monasi, nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala sumnja tako ne nastaje, a već nastala sumnja se tako smanjuje kao što je to temeljan um. Zahvaljujući temeljnom umu, još nenastala sumnja nastaje, a već nastala sumnja se uvećava.
Nivaranappahana vaggo, Anguttara nikāya I.11-20
:andjali
-
Budini poucni saveti zenama u vidu recepta za srecan brak:
A kako se to, Visākhā, žena ophodi kako dolikuje prema svom mužu? Ono što njezin muž smatra neprihvatljivim, to ne bi učinila ni po cenu života. Na taj način se žena ophodi kako dolikuje prema svom mužu.
A kako je to, Visākhā, žena štedljiva? Šta god da njezin muž donese kući – novac ili letinu, srebro ili zlato – čuva ga na sigurnom. Ne potkrada, ne razmeće se, ne troši previše, ne razbacuje njegov imetak. Na taj način je žena štedljiva.
http://yu-budizam.com/canon/anguttara/an08-059.html (http://yu-budizam.com/canon/anguttara/an08-059.html)
-
Sutte iz Pali kanona mogu poslužiti i za praksu koja se naziva "Sutta meditacija", a sistem je vrlo jednostavan. Odaberete tekst ili zbirku i svaki dan pročitate po jednu rečenicu, pasus ili celu suttu iz Kanona, u zavisnosti od vremema koje ste u unapred odredili. Potom promislite o pročitanom.
Postoji recimo tri sistema rada. Odaberite jedan i njega se pridržavajte:
1. Tako, ako se odlučite da dnevno izdvojite 10-60 sekundi, možete pročitati po jednu strofu iz Dhammapade (i razmisliti o njoj).
http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/dhp.html (http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/dhp.html)
2. Duža varijanta može biti 1-10 minuta na dan (uključujući promišljanje). Po jedna sutta iz Anguttara nikaye
http://www.yu-budizam.com/canon/anguttara/index.html (http://www.yu-budizam.com/canon/anguttara/index.html)
ili Samyutta nikaye.
http://www.yu-budizam.com/canon/samyutta/index.html (http://www.yu-budizam.com/canon/samyutta/index.html)
3. I na kraju, najambicioznija varijanta je 10-30 minuta (uključujući promišljanje), kada čitate po jednu suttu ili odlomak sutte iz Mađđhima nikaye
http://www.yu-budizam.com/canon/majjhima/index.html (http://www.yu-budizam.com/canon/majjhima/index.html)
ili Digha nikaye.
http://www.yu-budizam.com/canon/digha/index.html (http://www.yu-budizam.com/canon/digha/index.html)
Ako se rešite da isprobate ovaj vid dubljeg upoznavanja sa Učenjem, evo nekoliko korsnih sugestija
Napomene:
Stav: skromnost i strpljenje će vam pomoći sa u sebi izgradite poverenje (saddhā), koje je veoma važno. Ne očekujte da shvatite značenje sutte odmah. Nastavite da redovno čitate bez obzira na svoju početnu reakciju. Na kraju ćete biti u stanju da bolje razumete svaku suttu. Biće mnogo njih koje su vam jasne već na prvi pogled. A biće i onih drugih. Pristupite svakom tekstu kao duhovnom dokumentu. Nemojte razmišljati o prikupljanju činjenica, informacija, ili pronalaženju neke greške. Sve što je važno u njemu, prirodno će dopreti do vašeg srca.
Prepreke: Kao i sa praksom meditacije, tako i kod sutta meditacije morate uložiti napor da uklonite prepreke koje se u vama jave. Na primer, ako su vas obuzeli pospanost ili sumnjičavost, normalno je da značenje neće dopreti do vašeg srca. Ako suttu krivite za prepreke, tada nema rešenja. Ako prepreke vidite kao svoje, tada je rešenje moguće.
Fizički prostor: odvojte mesto za sutta meditaciju, idealno isto ono koje koristite i za redovnu meditaciju. I svoj odabrani tekst tu držite ili na posebnom mestu određenom za njega.
Posvećenost: Odaberite jednu knjigu i držite je se. Počnite od samog početka i čitajte onoliko koliko ste odredili da je vaša dnevna norma. Kada stignete na kraj knjige, počnite od početka, tako da svaku knjigu pročitate najmanje dva puta. Mnogo više stvari će vam biti jasnije.
Lična antologija: Napravite sopstvenu antologiju sutta koje se najupečtljije obraćaju nečistoćama u vašem umu. Ako se vaša svakodnevna praksa proredi, još uvek ćete imati sa čime da radite kada se ukaže potreba. Onog dana kada su te nečistoće ili prepreke posebno jake, možda ćete se odlučiti da umesto redovnog teksta sa kojim radite pročitate nešto iz svoje antologije.
Ostalo:
* Vreme za vežbanje ne koristite za čitanje uvoda u knjigu, baš kao što i redovnu meditaciju ne biste zamenili čitanjem knjige o meditaciji.
* Ne radite sutta meditaciju ispred kompjutera. Radije odštampajte tekst.
* Ako vežbate na kraju dana, probajte da i sledećeg jutra provedete nekoliko trenutaka pokušavajući da se prisetite onoga što ste pročitali prethodne večeri.
* Vežbajte svaki dan. ne prekidajte lanac!
* Možda je bolje da ne pravite bilo kakve beleške dok prvi put čitate tekst. Imajte na umu da ćete ga pročitati po drugi put. Ako baš morate da hvatate beleške, probajte da dok čitate samo podvučete važna mesta, pa da beleške načinite posle čitanja.
* Fusnote vam mogu biti od koristi, ali i ne moraju, u zavisnosti od izdanja. Prosudite sami.
* Razmislite da li bi vam koristilo ako pred početak čitanja odrecitujete neku od klasičnih formula na paliju ili u prevodu. Recimo: Namo tassa Bhagavato Arahato Samma Sambuddasa (3 puta) ili nešto drugo.
:)
-
I na kraju, najambicioznija varijanta je 10-30 minuta
To je vec za monahe po samostanima, nemoj pretjerivati... :ces Ipak smo mi meditanti kali yuge :smeh
-
Ma, ona prva varijanta do 60 sekundi nekako se čini najprimaljivijom, što jes jes :kez2:
Al kao i u svemu i ovde je najvažnije pravilo - ne prekidati.
Mnogo je onih koji su napravili prve korake mnogo velikim, pa posle odustali.
Zato, minut po minut, ali bez pauze :)
-
Pamādavihārī sutta -- Život u nemaru (SN 35.97)
"Monasi, podučiću vas o tome ko živi nemaran i o tome ko živi marljiv. Dobro slušajte...
A kako to, monasi, neko živi nemaran? Ako neko ne obuzdava oko, um postaje zaprljan među oblicima dostupnim oku. Ako je um zaprljan, nema radosti. Kad nema radosti, nema ni ushićenja. Kad nema ushićenja, nema ni spokojstva. A kad nema spokojstva, takav onda živi u patnji. Um onoga ko pati ne postaje skoncentrisan. Kad um nije skoncentrisan, pojave ne postaju vidljive. I pošto mu pojave ne bivaju vidljive, takav se naziva 'onim koji živi nemaran'.
Ako neko ne obuzdava uho, um postaje zaprljan među zvucima dostupnim uhu... Ako neko ne obuzdava um, um postaje zaprljan među mentalnim pojavama dostupnim umu... I pošto mu pojave ne bivaju vidljive, takav se naziva 'onim koji živi nemaran'.
Na taj način , monasi, neko živi nemaran.
A kako to, monasi, neko živi marljiv? Ako neko obuzdava oko, um ne postaje zaprljan među oblicima dostupnim oku. Ako um nije zaprljan, radost se rađa. Kad je neko obradovan, ushićenje se rađa. Kad je um nadahnut ushićenjem, telo postaje spokojno. A kad je neko spokojnog tela, takav doživljava sreću. Um onoga ko je srećan postaje skoncentrisan. Kad je um skoncentrisan, pojave postaju vidljive. I pošto mu pojave bivaju vidljive, takav se naziva 'onim koji živi marljiv'.
Ako neko obuzdava uho, um ne postaje zaprljan među zvucima dostupnim uhu... Ako neko obuzdava um, um ne postaje zaprljan među mentalnim pojavama dostupnim umu... I pošto mu pojave bivaju vidljive, takav se naziva 'onim koji živi marljiv'.
Na taj način, monasi, neko živi marljiv."
:andjali
-
Četiri čudesne stvari
"Monasi, kada se u ovom svetu pojavi Tathāgata, arahant, potpuno probuđeni, četiri divne i čudesne stvari se takođe pojavljuju. Koje četiri?
Ljudi najčešće vole da se vezuju, ushićuju se vezivanjem, raduju vezivanju. Ali kada im Tathāgata izlaže pouku o nevezivanju, ljudi žele da ga čuju, pažljivo slušaju i trude se da ga razumeju. To je prva divna i čudesna stvar koja se pojavljuje kada se u ovom svetu pojavi Tathāgata, arahant, potpuno probuđeni.
Ljudi najčešće vole da se gorde, ushićuju se gordošću, raduju gordosti. Ali kada im Tathāgata izlaže pouku o napuštanju gordosti, ljudi žele da ga čuju, pažljivo slušaju i trude se da ga razumeju. To je druga divna i čudesna stvar koja se pojavljuje kada se u ovom svetu pojavi Tathāgata, arahant, potpuno probuđeni.
Ljudi najčešće vole da su uzbuđeni, ushićuju se uzbuđenjem, raduju uzbuđenju. Ali kada im Tathāgata izlaže pouku o smirenju, ljudi žele da ga čuju, pažljivo slušaju i trude se da ga razumeju. To je treća divna i čudesna stvar koja se pojavljuje kada se u ovom svetu pojavi Tathāgata, arahant, potpuno probuđeni.
Ljudi najčešće žive u neznanju, zaslepljeni su neznanjem, okovani neznanjem. Ali kada im Tathāgata izlaže pouku o uklanjanju neznanja, ljudi žele da ga čuju, pažljivo slušaju i trude se da ga razumeju. To je četvrta divna i čudesna stvar koja se pojavljuje kada se u ovom svetu pojavi Tathāgata, arahant, potpuno probuđeni.
Kada se u ovom svetu pojavi Tathāgata, arahant, potpuno probuđeni, ove četiri divne i čudesne stvari se takođe pojavljuju."
Dutiyatathāgatācchariya sutta - Drugi govor o Tathāgati kao učitelju, AN IV.128
:andjali
-
Anottappī sutta - Bez zazora od činjenja nedela (SN XVI:2)
Ovako sam čuo. Jednom su prilikom poštovani Mahākassapa i poštovani Sāriputta boravili u okolini Bārānasija, u Parku jelena, kraj Isipatane. Onda, jedno veče. poštovani Sāriputta izađe iz osame i dođe kod poštovanog Mahākassape, pa kada su se pozdravili i srdačno porazgovarali, sede on sa strane i ovako reče:
"Prijatelji, rečeno je da onaj ko nije marljiv i ne zazire od činjenja nedela nije u stanju da dostigne probuđenje, nije u stanju da dostigne nibbānu, da sebi obezbedi nenadmašnu sigurnost od jarma; ali onaj ko je marljiv i zazire od činjenja nedela, jeste u stanju da dostigne probuđenje, da dostigne nibbānu, da sebi obezbedi nenadmašnu sigurnost od jarma. [1] Kako ti na to gledaš, prijatelju?"
"U takvom slučaju, prijatelju, monah u sebi ne podstiče marljivost razmišljajući na ovaj način: 'Ako još nenastala štetna stanja uma u meni nastanu, to mi može nauditi'; niti na ovaj način: 'Ako već nastala štetna stanja uma u meni ne napustim, to mi može nauditi'; niti na ovaj način: 'Ako još nenastala povoljna stanja uma u meni ne nastanu, to mi može nauditi'; niti na ovaj način: 'Ako već nastala povoljna stanja uma u meni nestanu, to mi može nauditi'. Na taj način on nije marljiv. [2]
"A kako, prijatelju, on to ne zazire od činjenja nedela?"
"U takvom slučaju monah se ne uplaši kad se u njemu javi misao: 'Ako još nenastala štetna stanja uma u meni nastanu, to mi može nauditi'... niti kad se javi misao: 'Ako već nastala povoljna stanja uma u meni nestanu, to mi može nauditi'. Na taj način on ne zazire od činjenja nedela.
Na taj način, prijatelju, onaj ko nije marljiv i ne zazire od činjenja nedela nije u stanju da dostigne probuđenje, nije u stanju da dostigne nibbānu, da sebi obezbedi nenadmašnu sigurnost od jarma."
"A kako je, prijatelju, on marljiv?"
"U takvom slučaju, prijatelju, monah u sebi podstiče marljivost razmišljajući na ovaj način: 'Ako još nenastala štetna stanja uma u meni nastanu, to mi može nauditi'... i na ovaj način: 'Ako već nastala povoljna stanja uma u meni nestanu, to mi može nauditi'. Na taj način on je marljiv.
"A kako, prijatelju, on to zazire od činjenja nedela?"
"U takvom slučaju monah se uplaši kad se u njemu javi misao: 'Ako još nenastala štetna stanja uma u meni nastanu, to mi može nauditi'... ili kad se javi misao: 'Ako već nastala povoljna stanja uma u meni nestanu, to mi može nauditi'. Na taj način on zazire od činjenja nedela.
Na taj način, prijatelju, onaj ko je marljiv i zazire od činjenja nedela jeste u stanju da dostigne probuđenje, u stanju je da dostigne nibbānu, da sebi obezbedi nenadmašnu sigurnost od jarma."
-----------------
Beleške (Bhikkhu Bodhi)
[1] Komentar "nije marljiv" (anātāpi) objašnjava kao "biti bez energije koja topi (ātapati) nečistoće, a "ne zazire od činjenja nedela" (anottapi) kao odsustvo straha od nastanka nečistoća i nestanka povoljnih kvaliteta uma. Obe reči potiču od istog korena "tap", topiti, spaliti. Komentar sintagmu "nenadmašna sigurnost od jarma" takođe objašnjava kao stanje arahanta, koje se tako naziva zato što je zaštita od četiri jarma: čulnosti, postojanja, gledišta i neznanja.
[2] Četiri elementa ovog razmišljanja korespondiraju sa četiri vida ispravnog napora (videti Vibhanga sutta, XLV.8) ili sa četiri ispravne vrste napora (videti Sammappadhāna-samyutta, XLIX:1-12).
-
Pathamanānātitthiya sutta -- Različite askete (1)
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. U to vreme bilo je mnogo asketa, bramana i lutalica različitih škola koji su živeli oko Sāvatthija i oni su zastupali različita gledišta, različite sklonosti, različite namere, oslanjali se na različite stavove.
Neki bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Ovaj svet je večan. Samo je to istina, sve drugo je glupost". Ali neki drugi bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Ovaj svet nije večan. Samo je to istina, sve drugo je glupost".
Neki bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Ovaj svet je ograničen. Samo je to istina, sve drugo je glupost". Ali neki drugi bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Ovaj svet je bezgraničan. Samo je to istina, sve drugo je glupost".
Neki bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Ono što je duša, to je i telo. [1] Samo je to istina, sve drugo je glupost". Ali neki drugi bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Duša je jedno, a telo je drugo. Samo je to istina, sve drugo je glupost".
Neki bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Biće [2] postoji posle smrti. Samo je to istina, sve drugo je glupost". Ali neki drugi bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Biće ne postoji posle smrti. Samo je to istina, sve drugo je glupost".
Neki bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Biće i postoji i ne postoji posle smrti. Samo je to istina, sve drugo je glupost". Ali neki drugi bramani i askete ovako su tvrdili, ovako smatrali: "Biće niti postoji, niti ne postoji posle smrti. Samo je to istina, sve drugo je glupost".
I tako su se oni nadmetali, svađali i raspravljali, napadali jedni druge rečima oštrim poput mačeva, govoreći: "Dhamma je ovo, a ne to. Dhamma nije ovo, već je to."
Onda jednoga jutra velika grupa monaha, pošto su ogrnuli ogrtače i uzeli svoje zdele, odoše u Sāvatthi da prose hranu. Pošto su u Sāvatthiju isprosili hranu, posle obroka, odoše do Blaženoga. Kad su stigli, pokloniše mu se, pa sedoše sa strane. Dok su tako sedeli sa strane, obratiše se oni Blaženome: "Gospodine, mnogo je asketa, bramana i lutalica različitih škola koji žive oko Sāvatthija i zastupaju različita gledišta, različite sklonosti, različite namere, oslanjaju se na različite stavove.
Neki bramani i askete ovako tvrde, ovako smatraju: "Ovaj svet je večan. Samo je to istina, sve drugo je glupost"... I tako se oni nadmeću, svađaju i raspravljaju, napadaju jedni druge rečima oštrim poput mačeva, govoreći: "Dhamma je ovo, a ne to. Dhamma nije ovo, već je to."
"Monasi, askete različitih škola su slepi, bez očiju. Oni ne znaju šta je dobro, oni ne znaju šta nije dobro. Oni ne znaju šta je Dhamma, oni ne znaju šta nije Dhamma. I pošto ne znaju šta je dobro, ne znaju ni šta nije dobro, pošto ne znaju šta je Dhamma, ne znaju ni šta nije Dhamma. Tako se oni nadmeću, svađaju i raspravljaju, napadaju jedni druge rečima oštrim poput bodeža, govoreći: 'Dhamma je ovo, a ne to. Dhamma nije ovo, već je to'.
Jednom davno živeo je upravo u ovom Sāvatthiju kralj, te jednom ovako reče nekom čoveku: 'Okupi mi, dragi čoveče, sve ljude u Sāvatthiju koji su slepi od rođenja.'
'Dobro, vaše visočanstvo', odgovori čovek i, okupivši sve ljude u Sāvatthiju koji su slepi od rođenja, otide do kralja, te mu reče: 'Vaše visočanstvo, svi ljudi u Sāvatthiju koji su slepi od rođenja na okupu su.'
'Vrlo dobro, pokaži tim slepim ljudima jednog slona.'
'Kako vi kažete, vaše visočanstvo', odgovori čovek i dovede pred slepce jednoga slona. Nekima od njih dao je da opipaju glavu slona, govoreći: 'Ovako, slepci, izgleda slon.' Nekima je dao da opipaju slonovo uvo, govoreći: 'Ovako, slepci, izgleda slon.' Nekima je pokazao surlu... trup... nogu... stražnji deo slona.. rep... čuperak na vrhu slonovog repa, govoreći: 'Ovako, slepci, izgleda slon.'
I tako, monasi, pošto je svim slepcima pokazao slona, onaj čovek ode do kralja i reče: 'Vaše visočanstvo, slepci su opipali slona. Neka vaše visočanstvo sada učini ono što smatra da treba učiniti.'
Na to kralj stade pred one slepce i upita ih: 'O slepci, jeste li dobro opipali ovog slona?'
'Jesmo, vaše visočanstvo, dobro smo ga opipali'.
'Sad mi recite, o slepci, kako izgleda slon?'
Slepci kojima je bila pokazana glava odgovoriše: 'Slon je, vaše visočanstvo, nalik buretu.'
Slepci kojima je bilo pokazano uvo odgovoriše: 'Slon je, vaše visočanstvo, nalik lepezi.'
Slepci kojima je bila pokazana surla odgovoriše: 'Slon je, vaše visočanstvo, nalik gredi.'
Slepci kojima je bio pokazan trup odgovoriše: 'Slon je, vaše visočanstvo, nalik ambaru.'
Slepci kojima je bila pokazana noga odgovoriše: 'Slon je, vaše visočanstvo, nalik stubu.'
Slepci kojima je bio pokazan stražnji deo slona odgovoriše: 'Slon je, vaše visočanstvo, nalik avanu.'
Slepci kojima je bio pokazan rep odgovoriše: 'Slon je, vaše visočanstvo, nalik tučku.'
Slepci kojima je bio pokazan čuperak na vrhu slonovog repa odgovoriše: 'Slon je, vaše visočanstvo, nalik četki.'
Onda uz reči: 'Slon je ovakav, a ne takav. Slon nije ovakav, već takav', počeše oni da se međusobno udaraju pesnicama. I to vrlo razveseli kralja.
Na isti način, monasi, askete različitih škola su slepi, bez očiju. Oni ne znaju šta je dobro, oni ne znaju šta nije dobro. Oni ne znaju šta je Dhamma, oni ne znaju šta nije Dhamma. I pošto ne znaju šta je dobro, ne znaju ni šta nije dobro, pošto ne znaju šta je Dhamma, ne znaju ni šta nije Dhamma. Tako se oni nadmeću, svađaju i raspravljaju, napadaju jedni druge rečima oštrim poput bodeža, govoreći: 'Dhamma je ovo, a ne to. Dhamma nije ovo, već je to'.
Onda Blaženi, shvatajući značaj ovoga, bi nadahnut da izgovori sledeće stihove:
Neki od tih asketa i bramana su, čini se, vezani za svoja gledišta;
čvrsto ih se držeći, svađaju se, nalik ljudima koji vide samo jednu stranu.
--------------------------------------
Beleške (Anandajoti Bhikkhu)
[1] Zanimljivo je uočiti da terminologija koja se ovde koristi nije ista kao kod citiranja Budinih reči (gde bi odgovarajući termini molgi biti nāma i rūpa). Ovo može poslužiti kao potvrda da ovde imamo posla sa vernim izveštajem o gledištima koja su zastupale druge škole.
[2] Komentar termin tathāgata ovde definiše kao attā, sopstvo (ChS ima na ovom mestu varijantu satta, biće). Otuda ovde imamo još jednu upotrebu termina tathāgata koja nije poznata u budističkim tekstovima. Ovo pokreće pitanje odnosa između budističkog značenja, u smislu "onaj koji je dostigao probuđenje" i značenja koje se ovde podrazumeva, kao i da li je taj termin bio u upotrebi i pre nego što je počeo da se koristi u budističkom značenju.
(Udana VI:4)
-
Migađalo sutta -- Govor Migađalu
U Sāvatthiju. Tada poštovani Migađalo ode do Blaženog i stigavši, pokloni mu se, sede sa strane. Dok je tako sedeo reče on Blaženome: "Čovek živi sam. Čovek živi sam", tako je rečeno. U kom smislu treba shvatiti, gospodine, da neko živi sam, a u kojem smislu da neko živi u društvu?"
"Migađalo, postoje predmeti koje raspoznajemo okom -- poželjni, ugodni, prijatni i dragi, koji podstiču želju i izazivaju strasti -- i monah im se raduje, oduševljava se njima i one ga obuzimaju. Ako im se monah raduje, oduševljava se njima i one ga obuzimaju, onda se u njemu javlja užitak. Pošto nastane užitak, javlja se i strast. Ispunjen strašću, monah je zapravo u ropstvu. Za monaha zarobljenog strašću se kaže da živi u društvu.
Postoje zvuci koje raspoznajemo uhom... mirisi koje raspoznajemo nosom... ukusi koje raspoznajemo jezikom... taktilni podražaji koje raspoznajemo čulom dodira... ideje koje raspoznajemo razumom -- poželjni, ugodni, prijatni i dragi, koji podstiču želju i izazivaju strasti -- i monah im se raduje, oduševljava se njima i one ga obuzimaju. Ako im se monah raduje, oduševljava se njima i one ga obuzimaju, onda se u njemu javlja užitak. Pošto nastane užitak, javlja se i strast. Ispunjen strašću, monah je zapravo u ropstvu. Za monaha zarobljenog strašću se kaže da živi u društvu.
A onaj ko živi na taj način -- čak i ako boravi u šumi ili u pustinji, na nenaseljenom području, daleko od ljudi, na mestu pogodnom za osamljenost -- za toga se ipak kaže da živi u društvu. Zašto? Zato što je želja njegovo društvo i nju on nije napustio. Zato se za takvog čoveka kaže da živi u društvu.
Takođe, postoje predmeti koje raspoznajemo okom -- poželjni, ugodni, prijatni i dragi, koji podstiču želju i izazivaju strasti -- ali monah im se ne raduje, ne oduševljava se njima i one ga ne obuzimaju. Ako im se monah ne raduje, ne oduševljava se njima i one ga ne obuzimaju, onda se u njemu ne javlja užitak. Pošto ne nastaje užitak, ne javlja se ni strast. Neispunjen strašću, monah zapravo nije u ropstvu. Za monaha nezarobljenog strašću se kaže da živi sam.
Postoje zvuci koje raspoznajemo uhom... mirisi koje raspoznajemo nosom... ukusi koje raspoznajemo jezikom... taktilni podražaji koje raspoznajemo čulom dodira... ideje koje raspoznajemo razumom -- poželjni, ugodni, prijatni i dragi, koji podstiču želju i izazivaju strasti -- ali monah im se ne raduje, ne oduševljava se njima i one ga ne obuzimaju. Ako im se monah ne raduje, ne oduševljava se njima i one ga ne obuzimaju, onda se u njemu ne javlja užitak. Pošto ne nastaje užitak, ne javlja se ni strast. Neispunjen strašću, monah zapravo nije u ropstvu. Za monaha nezarobljenog strašću se kaže da živi sam.
A onaj ko živi na taj način -- čak i ako boravi blizu sela, zajedno sa drugim monasima i monahinjama, sa nezaređenim sledbenicima, sa kraljevima i plemićima, među sledbenicima drugih škola i učenja -- za njega se ipak kaže da živi sam. Zašto? Zato što je želja njegovo društvo koje je napustio. Zato se za takvog čoveka kaže da živi sam."
(Samyutta nikaya, 35:63)
-
Sedaka sutta -- Govor u Sedaki (SN 47:19)
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi živeo među narodom Sumba. I to u blizini grada Sedake. Tu se Blaženi obrati monasina: "Monasi!"
"Da, gospodine", odgovoriše monasi.
A Blaženi nastavi: "Nekada davno ovde je živeo akrobata, koji je svoju tačku izvodio uz pomoć dugog bambusovog štapa. I tako jednoga dana, uspravivši svoj bambusov štap, pozva on svoju pomoćnicu Medakataliku: 'Hajde, draga Medakataliko, popni mi se na ramena i uspni uz ovaj bambusov štap.'
'Da, učitelju' reče ona i uradi kako joj bi rečeno.
A onda akrobata reče: 'Sada, draga Medakataliko, ti dobro pazi na mene, a ja ću dobro paziti na tebe! Čuvajući i pazeći jedno drugo, bićemo u stanju da pokažemo svoju veštinu, dobro zaradimo, a ti se bezbedno spustiš sa tog bambusovog štapa.'
Ali pomoćnica Medakatalika odgovori: 'Ne tako, učitelju! Vi, o učitelju, treba da pazite na sebe, a ja ću paziti na sebe. Na taj način, ako svako od nas pazi na sebe, bićemo u stanju da pokažemo svoju veštinu, dobro zaradimo, a ja se bezbedno spustim sa ovog bambusovog štapa.'
"To je pravi način", reče Blaženi i nastavi dalje ovako:
"Upravo je tako kako je rekla pomoćnica Medakatalika: "Ja ću paziti na sebe" -- na taj način, monasi, treba praktikovati temelje sabranosti (satipatthana). "Ja ću paziti druge" -- na taj način, monasi, treba praktikovati temelje sabranosti. Štiteći sebe štitimo i druge; štiteći druge štitimo i sebe.
A kako to, monasi, štiteći sebe štitimo i druge? Istrajnošću, razvijanjem i negovanjem [četiri temelja svesnosti]. Na taj način štiteći sebe štitimo i druge. [1]
A kako to, monasi, štiteći druge štitimo i sebe? Strpljenjem, nepovređivanjem, prijateljskom ljubavlju i saosećanjem. Na taj način štiteći druge štitimo i sebe.
Temelje svesnosti treba vežbati ispunjen mišlju: 'Paziću na sebe.' Temelje svesnosti treba vežbati ispunjen mišlju: 'Paziću na druge.' Tako, monasi, treba vežbati temelje svesnosti. Kada pazimo na sebe, pazimo i na druge. Kada pazimo na druge, pazimo i na sebe."
---------------------
[1] Monah koji odustane od besmislenih poslova, već je istrajan, razvija i neguje svoj osnovni objekat meditacije, danju i noću, takav monah postaje arahant. Onda, kad ga drugi vide i steknu poverenje u njega, i oni postanu predodređeni da stignu na nebo. Tako štitimo druge štiteći sebe.
:andjali
-
Bāhiya sutta -- Pouka Bāhiyi
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. A u to vreme je Bāhija živeo u Suppāraki, kraj morske obale. On beše obožavan, poštovan, slavljen, uzdizan -- i beše darivan ogrtačima, hranom, prenoćištem i lekovima. Tada, dok je boravio u osami, ovakav tok razmišljanja javi mu se u svesti: "Među onima koji su na ovome svetu arahanti ili su na putu ka stupnju arahanta, jesam li i jedan od njih?"
Tada jedna boginja koja je ranije bila krvni srodnik sa Bahijom -- samilosna, želeći mu dobro, prepoznajući u svojoj svesti onaj tok razmišljanja koji se javio i u njegovoj svesti -- otide do njega i stigavši ovako mu reče: "Ti, Bāhiya, niti si arahant, niti si na putu ka stupnju arahanta. Ti čak ni ne vežbaš kako bi postao arahant ili stupiš na staza ka stupnju arahanta."
"Ali ko na ovome svetu, zajedno sa njegovim božanstvima, jeste arahant ili je na putu ka stupnju arahanta?"
"Bāhiya, postoji grad na severu po imenu Sāvatthi. I Blaženi -- arahant, potpuno probuđeni -- živi sada u njemu. On je pravi arahant i on podučava Dhammu, koja vodi ka stupnju arahanta.
Tada Bāhiya, otrežnjen rečima boginje, smesta napusti Suppāraku i za jedan dan i jednu noć pređe čitav put do mesta gde je Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. U to vreme velika grupa monaha praktikovala je meditaciju u hodu na otvorenom. On im priđe i stigavši reče: "Gde, poštovana gospodo, boravi Blaženi -- arahant, potpuno probuđeni? Želim da ga vidim."
"Otišao je u grad u prošenje hrane."
Tada Bāhiya žurno napusti Đetin gaj i ode u Sāvatthi, ugleda Blaženog u Sāvatthiju kako prosi hranu -- smiren, stišan, čula umirenih, uma umirenog, spokojan i odmeren u potpunosti, usavršen, uvežban, zauzdan, čula obuzdanih. Videvši ga, približi se Blaženom i, stavši pred njega, pade ničice, glavom dodirnu stope Blaženog i reče: "Poduči me Dhammi, o Blaženi! Poduči me Dhammi, o Dobro upućeni, što će mi zadugo biti na dobrobit i spokojstvo."
Kad to bi rečeno, Blaženi mu odgovori: "Nije sada vreme, Bāhiya. U grad smo došli radi prošenja hrane."
Po drugi put Bāhiya reče Blaženom: "Ali teško je zasigurno znati kakve opasnosti možda vrebaju život Blaženog ili kakve opasnosti možda vrebaju moj život. Poduči me Dhammi, o Blaženi! Poduči me Dhammi, o Dobro upućeni, što će mi zadugo biti na dobrobit i spokojstvo."
Po drugi put Blaženi mu odgovori: "Nije sada vreme, Bāhiya. U grad smo došli radi prošenja hrane."
Po treći put Bāhiya reče Blaženom: "Ali teško je zasigurno znati kakve opasnosti možda vrebaju život Blaženog ili kakve opasnosti možda vrebaju moj život. Poduči me Dhammi, o Blaženi! Poduči me Dhammi, o Dobro upućeni, što će mi zadugo biti na dobrobit i spokojstvo."
"Onda bi, Bāhiya, trebalo sebe da vežbaš na ovaj način: U onome što vidiš neka bude samo to što vidiš. U onome što čuješ neka bude samo to što čuješ. U onome što osetiš (kao miris, ukus, dodir) neka bude samo to što osetiš. U onome što saznaš neka bude samo to što saznaš. Tako treba sebe da vežbaš. Kada za tebe u onome što čuješ bude samo to što čuješ, u onome što osetiš bude samo to što osetiš, u onome što saznaš bude samo to što saznaš, tada ti Bāhiya nećeš biti 'zbog toga'. Kada, Bāhiya, ti nisi 'zbog toga', tada, Bāhiya, nećeš biti ni 'u tome'. Kada, Bāhiya, niti ni 'u tome', tada, Bāhiya, nećeš biti ni ovde ni izvan, a ni između ta dva. Samo to jeste kraj patnje.
Saslušavši ovo kratko razjašnjenje Dhamme iz usta Blaženog, um Bāhiyin upravo tu i tada postade oslobođen od nečistoća, zahvaljujući prestanku prijanjanja/životne žeđi. Pošto je uputio Bāhiyu ovim kratkim izlaganjem Dhamme, Blaženi otide.
A onda, nedugo pošto je Blaženi otišao, Bāhiyu napade krava u pratnji mladog teleta i usmrti ga. Tada Blaženi, kad je završio prošenje hrane u Sāvatthiju i vraćajući se praćen velikim brojem monaha, ugleda mrtvog Bāhiyu. Videvši ga, on reče monasima: "Uzmite Bāhiyino telo, stavite na nosila i odnesite do mesta za kremaciju; spalite ga i podignite stupu na tom mestu. Vaš saputnik u svetačkom životu je preminuo."
"Kako vi kažete, gospodine", odgovoriše monasi. Postaviše Bāhiyino telo na nosila, odnesoše ga do mesta za kremaciju, spališe ga i podigoše stupu na tom mestu, a onda odoše do Blaženog. Kad su stigli, pokloniše mu se, pa sedoše sa strane. Dok su tako sedeli, obratiše mu se ovim rečima: "Bāhiyino telo je spaljeno i stupa na tom mestu podignuta. Kakvo je njegovo odredište? Kakvo je njegovo buduće stanje?"
"Monasi, Bāhiya beše mudar. On je praktikovao Dhammu u skladu sa Dhammom i nije me saletao pukim pitanjima u vezi sa Dhammom. Bāhiya, monasi, jeste potpuno oslobođen."
Onda Blaženi, shvatajući značaj ovoga, bi nadahnut da izgovori sledeće stihove:
Tamo gde voda, zemlja, vatra i vetar oslonac nemaju:
Tu zvezde ne sijaju,
Sunce vidljivo nije,
Mesec ne izlazi,
a tame nigde nema.
I kada mudrac, braman,
mudrosti svojoj zahvaljući,
upozna to sam za sebe,
tada od obličja i bezobličja,
od blaženstva i patnje,
oslobođen biva.
-----------------------------------
Beleška
Detaljnu analizu ove važne sutte možete pogledati ovde (http://www.yu-budizam.com/lib/modern/brahm-bahiya.html).
-
Prvi Budin govor, čuvena Dhammaćakkappavattana sutta, recituje je ađan Suđivo, na tajlandski način. Moram priznati da mi se više sviđa šrilankanska verzija :)
Sama sutta počinje u 2:00 minuta. Do tada je uvodno recitovanje, koje nema veze sa suttom.
http://www.youtube.com/watch?v=_o1927h4LD4&feature=player_embedded#! (http://www.youtube.com/watch?v=_o1927h4LD4&feature=player_embedded#!)
-
Bāhiya sutta -- Pouka Bāhiyi
"Ali ko na ovome svetu, zajedno sa njegovim božanstvima, jeste arahant ili je na putu ka stupnju arahanta?"
Za koga se u danasnjem suvremenom theravada svijetu smatra da je postigao stupanja arahanta? Kakav je stav suvremene sanghe prema tom pitanju? Drzi li se koga takvim ostvarenim uciteljem/icom?
-
Svako za svog učitelja misli da je probuđen ili barem da je sotapana, tj. da je ušao u tok koji će ga najviše za sedam života odvesti do probuđenja. Ali ko to može da dokaže? Kao da je do sada bilo malo iznenađenja i ispostavilo se za razne učitelje da baš i nisu toliko visoko na duhovnoj lestvici. Zato takve procene treba ostaviti za dokone. A odnos između učitelja i učenika je vrlo specifična stvar i ko zna šta jednog privuče drugom. Važno je da učitelj i radi ono što govori, pa makar i ne bio probuđen :)
-
Čuveni Budin govor o pokretanju točka učenja, prvi posle probuđenja, u paralelno pali-engleski verziji. Ako miš postavite iznad neke pali reči, dobijate i njeno značenje. Vrlo korisno za dublje upoznavanje Budinog učenja :)
http://www.buddha-vacana.org/sutta/samyutta/maha/sn56-011.html (http://www.buddha-vacana.org/sutta/samyutta/maha/sn56-011.html)
-
Budino učenje povodm smrti voljenog učenika
Ova divna sutta govori o smrti prvog među Budiniom učenicima po dubini razumevanja učenja, poštovanog Sāriputte. Ono što je zanimljivo je na koji način Buda skreće pažnju svojih učenika sa žalopojke za dragim prijateljem ka istinskom utočištu, sabranosti pažnje na sadašnji trenutak i uočavanje zakona prolaznosti, da sve nastale stvari neminovno moraju i da nestanu, kao i onog mesta smirenja koje je izvan toga.
"Jednom prilikom dok je Blaženi boravio u Sāvatthiju..., redovnik Sāriputto je bolovao u mjestu Nala-gamaki u Māgadhi (u svom rodnom mjestu), srvan teškim bolovima. Njegovao ga je pitomac Ćundo. Od te je bolesti redovnik Sāriputto i preminuo. Pitomac Ćundo tada odnese Sāriputtin ogrtač i prosjačku zdjelu redovniku Ānandi...
(Ānando otiđe s Ćundom Budi, saopći mu događaj i doda):
-- Gospodine, obuzeo me je osjećaj tjelesne smalaksalosti, pogled mi je pomućen i sve mi je postalo nejasno kad sam čuo da je Sāriputto preminuo.
-- Ali, Ānando, zar ti je Sariputo svojom smrću oduzeo spasobnost ćudorednog života, i sabranosti, i mudrosti, i slobode, i oslobodilačkog uvida i znanja?
-- To mi, gospodine, nije oduzeo, ali mi je Sāriputto bio pouzdan savjetnik, sposoban da pouči, da upozori, da podstakne, da ohrabri, da oduševi, neumoran u razjašnjavanju istine, u pomoći drugovima u asketskom životu. Ta istinska snaga, istinsko blago, istinsko zauzimanje Sariputino zaokuplja našu misao.
-- Ali zar te nisam, Ānando, već ranije upozorio da je sve ono što nam je milo i drago u suštini nama strano, tuđe i raznorodno. Kako onda da postigneš da se nešto što je nastalo i postalo, što je ustrojivo i razorivo, ne raspadne?
To je stvarno nemoguće. Kao kad bi, Ānando, na velikom stablu, čvrstam i jedrom, usahnuo jedan od najvećih ogranaka, isto je tako, Anando, i u velikoj prosjačkoj zajednii, čvrstoj i jedroj, preminuo Sāriputto. Zato, Ānando, treba da budete učvršćeni sami u sebi, da sami sebi budete utočište, a da ne tražite utočište ni kod koga drugoga, da budete učvršćeni u Istini, da vam Istina bude utočište, da ne tražite utočište ni u čemu drugome. A kako, Ānando, isposnik postaje učvršćen sam u sebi i ni u kome drugome, učvršćen u Istini i ni u čemu drugome, kako nalazi utočište sam u sebi i nigdje drugdje?
(To se postiže četverovrsnom ustaljenošću pažnje [sati-patthanam] u odnosu prema tijelu, osjećajima, svijesti i sadržajima svijesti).
-- Ko god, Ānando, sada, a i kad ja umrem, ostane tako učvršćen sam u sebi i u Istini, ... taj će biti moj najdosljedniji sljedbenik u težnji za savršenstvom."
Ćunda sutta - O Ćundi (Sāriputtina smrt), SN 47.13
prevod: Čedomil Veljačić
(http://a8.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc7/427522_245652475521721_1222248089_n.jpg)
-
Dahara sutta - Mladost (SN 3:1)
Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio blizu Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. Onda Pasenadi, kralj Kosale, otide do Blaženog. Kad je stigao, prvo se srdačno pozdravi sa njim, pa onda sede sa strane. Dok je tako sedeo sa strane, reče on Blaženom: "Da li učitelj Gotama ovako tvrdi: ’Ja sam stigao do nenadmašnog potpunog probuđenja’?" [1]
"Ako bi neko, veliki kralju, govoreći istinu mogao da kaže za nekoga: ’On je stigao do nenadmašnog samoprobuđenja’, onda bi to mogao da kaže za mene. Jer ja, veliki kralju, jesam stigao do nenadmašnog potpunog probuđenja."
"Ali, učitelju Gotama, čak ni oni sveštenici i askete koji su na čelu monaških redova i zajednica, učitelji zajednica, dobro poznati i nadaleko čuveni osnivači škola, koje mnogi smatraju svetim ljudima -- dakle Pūrana Kassapa, Makkhali Gosāla, Nigantha Nathaputta, Sañđaya Belatthiputta, Pakudha Kaććāyana, Ađita Kesakambali -- čak i oni, kad sam ih pitao jesu li dostigli nenadmašno potpuno probuđenje, odbili su to da potvrde. [2] Pa zašto onda učitelj Gotama tako tvrdi, kad je još mlad i nema mnogo godina kako se okrenuo asketskom načinu života?"
"Postoje četiri stvari, veliki kralju, koje ne treba prezreti i podceniti zato što su "mlade". Koje četiri? Plemenitog ratnika, veliki kralju, ne treba prezreti i podceniti zato što je mlad. Zmiju, veliki kralju, ne treba prezreti i podceniti zato što je mlada. Vatru, veliki kralju, ne treba prezreti i podceniti zato što je mlada. Monaha, veliki kralju, ne treba prezreti i podceniti zato što je mlad. To su te četiri stvari.
Tako reče Blaženi. Izrekavši to, Srećni, Učitelj, ovako nastavi:
Ne treba prezreti
-- zato što je mlad --
hrabrog ratnika plemenitog roda,
na princa što rodi se u kraljevim odajama.
Niko njega neka ne podceni.
Jer moguće je da će
taj gospodar ljudskih bića,
taj plemeniti ratnik,
i do vladarskog trona stići
i srdit zbog prezrenosti,
kazniti nas svojom vladarskom moći.
Zato, čuvajući svoj život,
izbegavaj ga.
Ne treba prezreti
-- zato što je mlada --
zmiju kad je sretneš
u selu il’ u divljini:
Niko nju neka ne podceni.
Jer ta opasna zmija tumara unaokolo
krasnim bojama ukrašena,
i jednog dana može doći glave neznalici,
ženi ili muškarcu.
Zato, čuvajući svoj život,
izbegavaj je.
Ne treba prezreti
-- zato što je mlad --
plamen što guta sve pred sobom,
vatru što trag joj se crni:
Niko nju neka ne podceni.
Jer ako dovoljno goriva nađe
postaće veliki požar,
i jednog dana može doći glave neznalici,
ženi ili muškarcu.
Zato, čuvajući svoj život,
izbegavaj je.
Kad plamen sagori šumu
-- ta vatra što trag joj se crni --
mladi izdanci kreću nanovo
kako promiču u dani i noći.
Al’ ako monah, u vrlini usavršen,
spali nekog vatrom svoje vrline,
taj imati neće ni sina ni stada
niti će naslednici njegovi u blagu uživati.
Ogoljen postaće, bez izdanka,
poput panja palminog. [3]
Zato čovek koji je mudar,
starajući se za sopstveno dobro,
treba uvek da se na pravi način odnosi prema:
opasnoj zmiji i razgoreloj vatri,
čuvenom ratniku
i monahu, u vrlini usavršenom.
Kad ovo bi izrečeno, Pasenadi, kralj Kosale, obrati se Blaženom: "Izvanredno, poštovani gospodine! Izvanredno! Baš kao da je neko postavio kako treba nešto što je bilo okrenuto naglavce, otkrio nešto što je bilo skriveno, pokazao put onome ko se izgubio ili upalio svetiljku u mraku tako da oni što imaju oči mogu da vide, isto tako je Blaženi - na više načina - učinio Dhammu jasnom. Uzimam Blaženog, Dhammu i monašku zajednicu za svoje utočište. Neka me se od danas Blaženi seća kao nezaređenog sledbenika, koji ga uze za utočište, od danas pa do kraja života."
Beleške
[1] Kralj Pasenadi će vremenom postati jedan od Budinih najpredanijih sledbenika, iako se u Kanonu nigde ne spominje da je on dostigao neki od stupnjeva probuđenja. Čini se da ova sutta beleži njegov prvi susret sa Budom. Srdačno pozdravljanje, ali bez ikakvih naznaka dubljeg poštovanja, ukazuje da on ovde još uvek ne smatra Budu za svog učitelja.
[2] Ovo su učitelji šest škola (ćha satthāro) li "tvorci prelaza" (titthakārā) ka drugoj obali.
[3] Teške posledice preziranja i podcenjivanja čestitog monaha ne dolaze od monahove osvetoljubivosti, već kao prirodna posledica lošeg dela. Komentar za SN naglašava d amonah koji bi uzvratio na uvredu istom merom nije u stanju da povredi bilo koga "vatrom svoje vrline". Prekršilac biva "opečen" jedino kada monah strpljivo podnese uvredu.
-
https://suttacentral.net/sr/mn1
Koji su ovi? Neka strana theravadska stranica, na kojoj je puno prijevoda preuzeto sa oSrednjeg puta... Brane, jel' ti suradjujes s ovima? Jel' im dostavljas prijevode?
-
Na radaru su, druže, bez brige :)
Odličan sajt, koji je osmislio Ajahn Suđato, sa idejom da pruži uporedne prevode budističkog kanona na različitim jezicima od palija, preko kineskog, sanskrita i tibetanskog, do srpskog.
Preuzeli su neke od mojih prevoda, ali pošto fabrika radi 24 sata, zaostaju u transferu :)
tako da ću morati da im šaljem ono što je u međuvremenu urađeno. Još samo da se sajt digne iz mrtvih :tuga
-
Svaka čast Sati Prevodioče! :ok
-
Predivno, korisno i vrlo strucno akademsko predavanje o epistemologiji i psihologiji ranog (izvornog) budizma kakvo nalazimo u Buddhinim govorima sacuvanim u Tipitaka kanonu skole theravada:
Andrew Olendzki: Early Buddhist Maps of the Mind (https://www.youtube.com/watch?v=sD5Hkz4CwXI)
Preporucujem i pretplatu na kanal Barre centra za budisticka istrazivanja (https://www.youtube.com/channel/UC_o6z3yYb7CPVcI-2VIneBw/feed) koji donosi puno ovakvih predavanja. Nisu sva ovako strucna i akademska, ali su svakako korisna i zanimljiva. Usprkos svojoj strucnosti, ovo je predavanje izuzetno razumljivo i pitko. Preporucujem!
-
Hvala, legendo, što misliš na sve nas.
Uvek imaš korisne linkove :ok :sesir