Neki misle sanskrit, drugi pali. Sasvim sigurno da Buda sa svojim sagovornicima nije govorio sankskrit, jezik koji u to vreme koriste isključivo bramani, kasta vedskih sveštenika. U Budino vreme su u Indiji postojali različiti dijalekti, verovatno slični među sobom, kao što imamo slučaj i kod nas. Pali, jezik theravada budističkog kanona, nastao je verovatno standardizacijom tih različitih dijalekata u trenutku kada je zbog geografske razuđenosti budizma bilo neophodno uvesti jedan zajednički razumljiv jezik. Nešto kao latinski u srednjem veku. Ovo se dogodilo nekoliko vekova posle Budine smrti, tako da on sigurno nije mogao govoriti ni pali kakvog ga danas znamo.
U opticaju je još jedan naziv, a to je magadhi. Magadha je uz Kosalu jedno od dva najmoćnija indijska kraljevstva Budinog doba. Dobar deo Budine propovedničke aktivnosti odvijao se i u Magadhi i njenom glavnom gradu Rađagahi gde je prosjački red imao veliki manastir nazvan Veluvana (Bambusov gaj). Dobio ga je na poklon od kralja Magadhe po imenu Bimbisara, kojeg srećemo i u Pali kanonu. E sad termin "magadhi" je naziv za dijalekat kojim je govoreno u Magadhi i moguće je da je Buda, iako stranac govorio njime. A moguće je da je njegov maternji Sakya dijalekat bio sličan magadhiju, pa nije ni morao mnogo da se trudi.
No istorija je promenila i zakomplikovala značenje termina magadhi, jer se i samo kraljevstvo Magadha dva veka posle smrti proširilo na skoro čitav indijski potkontinent, pod vladavinom moćnog Ašoke. U njegovo vreme budizam se seli i na Šri Lanku, a njime i pali tekstovi. No njihovi komentatori na Šri Lanki jezik kojim su napisani ne zovu pali, već magadhi, što je i logično jer su tekstovi stigli iz Magadhe, ali ovoga puta "velike Magadhe", tj. Indije. Tako i termin magadhi za pali jezik kanona zapravo znači "indijski". Tek kasnije ovaj termin je zamenjen terminom pali, koji zapravo znači "red" ili "(sveti) tekst", pa se onda taj naziv proširio i na jezik kojim su zapisani ti tekstovi.
