Ipak san otisa do budistickog centra u Splitu, nova kadampa budizam.. vise onako da promeditiram jednom u grupi i da vidim malo druge ljude koji imaju slicne interese (prosvjetljenje, jelte..) i tako, malo dhamma talk-a.
Tip koji vodi meditacije mi je preporucija knjigu od Geshe Kelsang Gyatso - tantra mahamudre i reka mi da slobodno ignoriran religiozne stvari i procitam malo o meditaciji na prazninu.
na dosta su zanimljiv nacin diskutirali o tome kako je um odvojen od tjela i kako je tjelo isto ka i auto samo koncept, i da nema tjela unutar tjela.
takodjer se zanimljivo objasnjava meditacija na pojam "ja" kojega se takodjer trazi, ali ga se nemoze pronaci.
osim ovoga imaju meditaciju u kojoj umom promatraju um. E sad... Kao ideja je promatrat "ono" sta dozivljava sve situacije koje nam se dogadjaju. E sad vezano za ovo ja imam par pitanja.
1. Ako podjemo od toga da sve proizlazi iz naseg uma i ne postoji nezavisno od naseg uma tada mozemo rec da su i "san" i "java" jednako ili realni ili nerealni. Sad oni dalje (citao sam malo i taj dio s religijama) zapravo preuzimaju identitet nekog bozanstva i od tu malo po malo rascjepljuju svoj ego. Ako je situacija da sve proizlazi iz uma i da za vidit pravu realnost treba kultivirat odredjeni stupanj prakse i promatrat malo sam um po sebi i sve sta izlazi iz njega, jeli to znaci da se ekipa koja preuzima identitet nekog bozanstva samo prebacuje s jedne iluzije na drugu iluziju posto je ultimativna stvarnost dosta drugacija od onog sta oni uce u pocetku.
2. Kazu da se kao promatra iz podrucja srca, ali kad god ja idem "promatrat um" i kao vizualizirat neku situaciju meni na pamet padne kako je to samo jos jedna zamka mozga tj da tako mogu vizualizirat i veliko sjajno svjetlo za pocetak dok mi se um ne smiri a onda nastavit promatrat um. Takodjer, ja ne osjecam "oko srca" nikakve posebnije stvari nego "oko glave". Koliko je kljucno da ja vizualiziram "um" kod srca umjesto kod mozga?
3. Jeli mi mudro dolazit s vremena na vrijeme pricat s ekipom o nekim vlastitim vidjenjima bar dok ne uspijem doc do Theravada samostana.
dosta mi je zanimljiva ova meditacija "tihog promatraca" di samo postoji promatranje onoga sta um dozivljava, ali mene nekako sve to vodi na dah, tj kada se idem koncentrirat na um, primjeti se disanje i to uglavnom bude jedino na sta je um fokusiran. Tip koji vodi meditaciju mi je reka da zaboravim na dah, ali kad to pocmem radit izgleda mi kao da se gusim. Jeli mozda imam problem opcenito s disanjem, imam sumlju da ga cijelo vrijeme kontroliram.
i ako cemo da iz uma proizlaze sve stvari, jeli to u neku ruku znaci i da je meditacija samo tu za smirit um koji skace lijevo desno a onda promotrit situacije u zivotu, tj da nema nekog fiksnog "5min sad pa 10 min poslje" nego smiri um dok se ne osjeca smirenim a tad kontemplacija na ne sebstvo, patnju i prolaznost npr.
malo pomoci