dr. Pavle Jevtic je legenda jugoslavenske indologije, imam njegov znameniti prijevod Bhagavad Gite u cijem predgovoru nalazi usporedbe bitke na Kurukshetri s bojem na Kosovu. Dobro, mozda jeste malo slobodna usporedba, ali u svakom slucaju zanimljiva. Ipak, nisam znao da se osobno poznavao sa Woodroffeom - legendom zapadnih tantrickih studija.
Woodroffeova proucavanja tantre, tocnije shaktizma, su otvorila vrata dubljem razumijevanju indijske duhovnost na (divljem nam) zapadu, ali i unutar same Indije su bitno pridonijela rusenju mita o vedantinskoj premoci. Vedantinsko jednoumlje i iskljucivost, ne samo na duhovnom i filozofskom planu, apslutno dominira indijskom drustvenom i socijalnom mislju. Radi se tu prije svega o namjernom odrzavanju kastinske obespravljanosti koja svoje ideolosko uporiste nalazi upravo u vedantinskoj filozofiji. U tom smislu izrazito mocni i utjecajni vedantinski krugovi vrlo promisljeno i (zlo)namjerno namecu stav da je vedanta temelj, izvoriste i jedini sadrzaj cijelokupne indijske duhovne filozofije. Namjerno se potiskuju svi drugi pravci duhovne misli, pa su u tom smislu Woodrofeeova istrazivanja tantrizma dala veliki doprinos upravo afirmaciji shakta duhovnog puta.
Inace povijesno gledano, osobno mislim (dopustam da grijesim) da je shaktizam prva religija koja se... da tako kazem... tantrizirala. Opce je poznato da su u cijelom svijetu u razdoblju od oko 20.000 godina, do oko 5.000 godina prije naseg vremena, kultovi obozavanja zenskog nacela, stvaralacke snage prirode i sl. bili glavni oblici duhovnosti ljudi. Ostatke zenskog kulta nalazimo u gotovo svim dijelovima svijeta.
Ovaj zenski kult Boginje je poceo vrlo postupno i polako iscezavati s prelaskom na sjedilacki nacin zivota, razvoj poljoprivrede i napustanje lovacke organizacije zivota ljudi. U svim je dijelovima svijeta potpuno iscezao, osim u Indiji gdje se nesumljivo (jednako kao i arijske Vede) prozeo yogom i jednom mnogo sirom filozofskom nadogradnjom koja mu je omogucila opstanak u obliku vise manje poznatom i danas kao - shaktizam.
Nedavno sam gledao zanimljiv dokumentarac o poznatom britanskom neolitskom svetistu Stonehenge. Kako se cini po suvremenim iskopavanjima, bilo je to mjesto porilicnih partijanja i zabava ljudi kamenog doba. Naucnici pretpostavljaju da su se nekoliko puta godisnje tu odrzavala masovna obredna okupljanja, uz obilno trosenje hrane (uglavnom mesa, nadjena je gomila kostiju), a vjerovatno i pica te uz obredno zajednicko spolno opcenje. Kada sam bio na Malti, ima isto jedno slicno svetiste iz kamenog doba (Malta je tada bila spojena s kopnom jer je razina vode u ledenom dobu bila oko 120 m niza u danasnjem Sredozemlju). Tamo su nam pokazali jedan kameni zrvanj za koji se vjeruje da su tu gnjecili opojne trave i bacali ih na zeravicu kako bi se opkupljeni udisanjem mogli dobro... naduvati. Uglavnom, nesto kao suvremeni tehno party
Hrana, cuga, sex, zabava... samo sto za ljude kamenog doba to nije bila samo zabava, vec kult obozavanja plodnosti i obnavljanja.
Nije tesko pretpostaviti da su tada ljudi vrlo tesko zivjeli, brzo umirali, a da je najveci drustveni kapital bila brojnost ljudske zajednice. Samo brojna zajendica je mogla opstati u surovoj prirodi. Nesumnjivo je prirodna obnova (godisnja doba) i moc radjanja bila ono sto je ljude toliko fasciniralo, sto su iskreno obozavali. Vjerovatno je to psiholoska osnova oko koje su u cijelom svijetu nastali kultovi Boginje, a zene tada igrale sredisnju ulogu u ljudskom drustvu.
Indijski shaktizam nam cuva i jednu praksu poteklu vjerovatno iz tog doba. To je obredna upotreba 5 stvari koje su inace ili zabranjenje u yogi, ili se preporuca njihova sto umjerenija upotreba. Nazivaju se painca makara (5 stvari koje na samskrtu pocinju slovom M). To su mamsa (meso), matsya (riba), madhya (vino, alkohol opcenito), mudra (zrnevlje, misli se na opojne droge... one sa Malte) i maithuna (spolnost). Meso i riba i danas predstavljaju ljudima najvrijedniju hranu koju mogu nabaviti. Droga i alkohol i danas mnogima predstavljaju glavni izvor uzitaka, a spolnost i da ne govorimo. Nije tesko zamisliti obredne svecanosti u cast Prirode i zenskog nacela u kojima su ljudi jeli najbolju hranu, pili, drogira li se i slavili zivot obrednom spolnoscu.
Samo je u Indiji ova ekstaticka razina kluta Boginje nadogradjena jednom visom filozofskom nadogradnjom i praksom yoge koje imaju za cilj ne samo obozavanje Prirode, nego i licno prepoznavanju nacela Boginje u svemu sto postoji. Tako je kult Boginje u Indiji opstao prozet yogom, a u drugim dijelovima svijeta je jednostavno napusten. U osnovi, to ucenje o svepristunosti Jednog nacela je je sustina tantre. Tako je ono postalo i sustina indijskog shaktizma... jednako kao i svih drugih ucenja koja su se tantrizirala u dodru sa tantorm (npr. mahayanski koncept o Buddhinoj prirodi prisutnoj u svim pojavama i bicima je u osnovi ista ova postavka).
Vjerovatno je shaktizam prva religija koja se tantrizirala. Vrlo vjerovatno cak i u razdoblju prije dolaska Arijaca i veda u Indiju. Nakon dolaska vedskog kulta (vec uveliko muskog kulta Gromovnika, govorili smo o tome na drugim temama, osobito na temi o staroslavenskoj religiji) vrlo je zanimljivo pratiti kako se i vedski brahmanizam jednakim procesom prozima novim ucenjima yoge i polako preoblicuje u - vedantu. Tako je vedanta vjerovatno druga religija koja se u dodiru sa tantrom jednostavno - tantrizirala. To naravno nije bio jednosmjeran proces pa se i povratni utjecaj veda i vedante na tantircku misao moze vrlo lako uociti. Pri tome se meni barem cini da je u tom procesu vec vrlo rano doslo do jednog cisto pojmovnog obrata, pri kojem je vedanta preuzela na sebe glavninu izvornih filozofskih ucenja i praksi yoge (od tantre), ali joj je pri tome dala svoje ime, svoj naziv.
Vrlo lako se moze dokazati iz upanishadskih i ostalih vedskih izovra da je vrlo rano nastala jedna skupina brahmanskog visokog svecenstva koje je prihvatilo praksu i ucenje yoge, ali je usporedno nastavilo obavljati i vedske zrtvene obrede (zrtvovanja u oganj) koja su imala vise jednu socijalnu ulogu. Iz upanishada svjedocimo ne samo da je ovakva praksa bila odobravana i od onih brahmanskih krugova koji nisu prihvatili yogu, nego da su ovi brahmani (koji su radili i yogu) uskoro postali postovaniji od drugih. Iako je sadrzajno prihvatila i asimilirala yogu kao temeljnu tantricku duhovnu disciplinu u svoj vedski kult, ova skupina vedskih posvecenika za sebe nije koristila naziv tantra, tantrici i sl. nego se nastavila nazivati brahmanima. Ova je skupina brahmanskog klera vrlo vjerovatno na shaktizam kao izrazito zenski klut gledala s povelikim prezirom. A vrlo vjerovatno se sam pojam "tantra" nastavio dalje vezati samo na shaktizam i njemu slicne pravce kao na neku rubnu i marginalnu pojavu na perifiriji arijskog kastinskog drustva.
Taj se stav odrzao do danas, pri cemu je shaktizam u ocima vedantinskih krugova shvacen kao religija nižih i priprostih narodnih slojeva, vrlo često najnižih kasti izvan ili na rubu brahmanskog drustva, vrlo cesto poistovjecena s magijom i necistim praksama. Upravo u tom smislu je Woodroffeova afirmacija shaktistickog ucenja i stalno utemeljeno akademsko dokazivanje o istovjetnosti temeljnih postavki shaktizma i vedante igrala znacajnu ulogu u razbijanju vedantinske kulturne superiornosti unutar Indije.
Anketa