Jako je zanimljivo da ugriz komarca manje svrbi kada ga pustimo da odradi svoje i ode, jer otrov koji on ubrizga na kraju i pokupi pa rana brze zacjeli i tada ne svrbi. Sve sta svrbi zapravo je to sta se rana ne moze zatvorit (tako on i siše krv) i onda vas to iritira.
ne da ne ubijam nista u zadnje vrijeme nego se svaki dan podsjecam da je par kapi krvi pre velika cjena za jedan zivot, tako da sam proveo par puta pustajuci komarca da me grize i gledajuci cjeli proces.
Iz prve ruke mogu rec da su i alkohol i droge bjeg od dosade i da su zavodljive i jednostavne za koristenje, ali takav je i internet. Ne pusite travu ali igrate farmville ili visite na facebooku 4-5 sati dnevno? Nebi se slozio da je trava gora.
Zapravo se polazi od te averzije ako mene pitate. Nadjemo se u jednom momentu u kojemu se osjecamo na jedan nacin i onda krenu averzije prema tom osjecaju.
Ako cjeli dan imate posao pa zenu i djecu pa neki mali hobi, pa malo citanja pa vecera pa pola sata tv-a s obitelji bla bla, zapravo i necete spoznat dosadu koliko cete je spoznat ako jedan dan jednostavno odlucite ne radit apsolutno nista. E kako onda krene zelja za prvim jointom, drugim, petim, necim za jest, necim za pit, malo na kompjuter i ispuni se dan a kao cjeli dan "plutanje" bez svjesnosti.
Al eto neki dan osa u šalici i topi se a dvije cure za šankom panicare. Uzeo osu zlicicom otisao van caffe bara i pustio je. Na moje cudenje, osa poleti i nestane. Vratio se nazad a onda pola sata ispitivanja da koji je meni bog i kakvi to ljudi spasavaju zivotinje.
No dobro.
Iskreno najveci problem u svim stvarima imam sa drogom i sa lazima, iako se vecina mojih lazi ovih dana svodi na izbjegavanje djeljenja cinjenice da sam budist sa obitelji i bliznjima.
Droga se nekako ljepo uklopila u taj problem. Ako nas 5 stoji na suncu i uziva, ali svi kao sute i vidno im je dosadno. Meni bude dobro, promotrim dosadu i gledam takodjer kako se javlja ponos i uzivanje jer ja mogu protiv toga a oni ne. Ali onda pocmu razgovori i kao "zasto sutis non stop, zasto ne pricas" a meni na kraj pameti zabavljat ekipu sa povrsnim pricama (a pricat im o dhammi sam pokusao ali odbivaju)
pa je jednostavnije zavrtit jedan.
eto. Ovo je bilo onako, bez nekog strukturnog razmisljanja i pretjeranog pravopisa ili koordiniranja teksta. nadam se da sam pomogao nekome s ovim, a ako nisam nadam se da nitkome nisam odmogao na njegovom putu. <3