Evo, bas sam se vratio s otvorenja izlozbe. Bilo je vrlo dobro. Ljudi iz Padmasane su to stvarno vrlo lijepo organizirali. Sreo sam mnogo dragih ljudi, medju kojima blogera Vajrapanija, profesora Jezica i jos mnoge druge drage ljude. Bilo je nekoliko vjerskih zajednica koje su gostovale i izvodile svaka svoje molitve i mantre za mir. Osim rabina, hodze i pravoslavnog prote, bili su tu Zarko Andricevic iz Chan centra, Sai Baba grupa, Joga u svakodnevnom zivotu, Hare Krshna i Ananda Marga. Upadljivo su nedostajali predstavnici drugih buddhistickih skola s tibeta, kao i predstavnici Katolicke crke i hrvatskih drzavnih ministarstava. To je vrlo cudno jer je RKC prije nekoliko godina organizirala dolazak Dalai lame u Hrvatsku, a ovaj puta nisu poslali niti lokalnog zupnika iz susjedstva. Takodjer, podbacaj predstavnika drzavnih vlasti je bio vrlo razocaravajuci, jer se na izlozbi pojavio indijski ambasador sa zenom. Ministarstvo kulure je trebalo poslati barem sluzbenika zaduzenog za nabavku papira i olovaka...
Izlosci su strasni! Najvise su me odusevili izvorna Buddhina brojanica s kojom je svaki dan meditirao i Sariputtin molitveni mlin. Nevjerovatno da su te stvari tako dobro sacuvane...
Salim se, naravno, ali sada za pravo. Malo me zapanjilo da sva ta izlozba stane na jedan poveci stol. Ocekivao sam koske, pokoji zub, dio necije podkoljenice... a ustvari to su neke kuglice koje nastaju prilikom spaljivanja. Izlozba pocinje od ostataka Buddhe Sakyamunija. Njegove kuglice su nekako najmanje. Mora da se on posve realizirao bez povratka nazad, pa su njegove relikvije ili najmanje ili ovdje nisu bas naveci ostaci izlozeni. Razmisljao sam otkuda Tibetancima ostaci Buddhe Sakyamunija? Mozda su to cuvali mahayanski samostani u Bengalu ili gdje drugdje u Indiji, pa su im donijeli ucitelji poput Padmasambhave i Atishe?!
Malo me je zacudilo sto su uz Buddhine ostatke izlozeni i ostaci buddhe Kasyape
On je mitska licnost i navodni prethodnih Buddhe Sakyamunija, pa si sve nesto mislim od kuda im njegove kuglice?!
Onda slijede ostaci izravnih Buddhinih ucenika, Sariputte, Mahamoggallana, Anande i zbirni ostaci 50 arhanata. Prije otvaranja izlozbe uvodno je predavanje drzala jedna gelugpa redovnica koja je objasnila da sa gledanjem o te zemne ostatke velikih prosjvjetljenih bica mi ostvarujemo vezu sa duhovnim titrajima tih velikih bica. Ta veza je veliki blagoslov. Moram priznati da sam kod promatranja ostataka Anande osjetio jednu veliku ljubav i postovanje prema Njemu. Tako da sam dugo zagledao Njegove ostatke i jos se mnogo puta vracao. Uvijek sam osjecao nesto toplo oko srca kada sam promatrao Anandine ostatke. Mozda placebo, mozda umisljanje, ali meni je stvorilo jedan jako ugodan i nadahnjujuci ugodjaj. Od svih tih kuglica, najbolju sam vezu ostvario sa Anandinim kuglicama. One su mi nekako najbolje sjele.
Nakon toga slijede ostaci Nagarjune, Milarepe, Atishe i mnogih velikih tibetskih ucitelja sve do 19. i 20. stoljeca. Moj kriticki um je nekako lakse prihvatio da su njihove ostatke Tibetanci mogli sacuvati, ali nekako mi jos uvijek crv sumnje potkopava vjerovanje da su Sariputtine, Magamoggllanine i Anandine ostatke mogli doista ocuvati? A opet, s druge strane, ako su theravada buddhisti cuvali ostatke Buddhe i slali ih okolo po zemljama sirenja, zar to nisu mogli uciniti i sa znamenjima ranih buddhistickih svetaca? Mahasamghike (sarvastivada, sautrantike, lokayate i druge skole) su lako mogle preuzeti manastire u kojima su se neke od tih relikvija cuvale i prenijeti ih kasnije u mahayansku i vajrayansku tradiciju.
Kako god okrenes, vrlo lijepo du'ovno druzenje...