Polozaja u meditaciji ima 4, ali zapravo se pitan sljedece.
ako je cilj da smo svjesni bas svakog trenutka, tada bi meditaciju mogli (kao i sta nazivaju) nazvat jednim stanjem u kojem se "vježba" ta svjest. Ako se tada uspori tok misli i ako se tada hvataju lakse tj primjecuju lakse sve situacije koje iskusimo to nas u neku ruku vjezba da te stvari lakse primjetimo i dok zivimo nas svakodnevni zivot.
takodjer znam da je vazno da je kraljesnica (kicma) uspravna jer je tako tjelo energicnije i disanje ispravnije. Ali zapravo ne postoji "ispravno disanje" samo kontrolirano ili promatrano jer svaki dah (ili ako cemo u preciznost) svaki trenutah daha je razlicit, a ako zelimo postic neko "savrseno disanje" samo cemo stvorit patnju ocekujuci to jer se vezemo za odredjeni pojam.
e sad kad smo sve ovo nekako rekli, ja se pitam koliki je problem ako sam ja upravo plivao / trenirao / radio / blabla / i umorniji sam, da se ja izvalim na stolicu, dignem noge na tronozac ili zid i tad meditiram, tj promatram abdomen ili sam dah i malo sve usporim.
znam da je jedan aspekt gledanja toga da jednostavno imam neku averziju prema sjedecem polozaju u lotus stavu ili polu lotus ili po turski, i da bi trebao promatrat taj umor ili tu zelju da se opustim (ili averziju prema sjedenju ispravnom) ali ako jos uvjek mogu promatrat abdomen i ne spava mi se od tog polozaja, jeli to problem od velike vaznosti ili jedan koji ce se rjesit sam vremenom ako ustrajem u meditaciji.
Hvala