Budizam i monaski zivot na Sri Lanki

[Dhammadeepa]

Na primer ja sve donedavno nisam imao pojma da na Šri Lanki zapravo postoje mislim četiri nikaye, kako ih zovu, iliti zaređenja unutar theravada budizma i da njihovo razgraničenje ide linijom podela unutar šrilankanskog društva na više i niže slojeve. Buda lepo primao u Sanghu koga je stigao. Kad ono njegovi sledbenici postali izbirljiviji. 

Evo sta na ovu temu kaze Ven. Nyanatusita u svom odlicnom vodicu za strane monahe u Sri Lanki:



The standards of discipline vary from tradition to tradition, and from monastery to monastery. In Sri Lanka there is not such a strong tradition of refined teacher-and monastery-etiquette as there is in the Thai Forest traditions. The Galdúva Forest  Tradition is the strictest vinaya tradition in Sri Lanka and the bhikkhus follow strictly the commentarial traditions. In forest monasteries and meditation centres that are  not affiliated with the Galdúva tradition the vinaya standards are generally less strict, but still reasonable. [In many city and village temples and monks schools (pirivenas) the vinaya-standards can be low.]


Usually the tradition a monastery or meditation centre belongs to is given as it gives an indication what the vinaya standards and customs are like in a place.


There are many traditions in Sri Lanka. The main ones are:


The Kaÿyána Yogáshramaya Saístháva or Galdúva tradition is an independent part of the Rámañña Nikáya. The headquarters is in Galdúva, near Ambalangoda. It is the largest forest sect in Sri Lanka. There are close to a hundred centres affiliated with this tradition. The monks are easily recognised by the palm-leaf umbrella they carry and by the habit of wearing the double robe whenever they go outside the monastery boundaries. Members of all castes are accepted. Bhikkhus from other traditions who wish to become resident for a long period at one of their monasteries are usually  requested to reordain at Galdúva. Until recently, the procedure would be to do a daÿhikamma, a short ceremony intended to reconfirm the original upasampadá in accordance with the Galdúva standards, but this is not done anymore. Monks who  got their upasampadá in the Pa Auk monatery in Burma or in the Ajahn Chah are accepted and don’t need to get a new upasampadá.


The Deldúva group is a small group of forest monasteries. It is an older forest division of the Rámañña Nikáya, which is not affiliated with the Galdúva tradition.


The Mahávihára Vaíshika Shyámopáli Vanavása Nikáya or Vaturavila group has over  80 branch monasteries throughout the country. The Vinaya standards are not as strict as in the Galdúva group, but are generally reasonable. Only members of the Sinhalese high caste are accepted for upasampadá and, judging from the population of Vaturavila monasteries, it appears that many of them are elderly, retired men. The headquarters are in Vaturavila in Gálla district.


A sub-sect of the Vaturavila group that follows stricter Vinaya standards has its headquarters in Madakada Aranya near Ingiriya. This group follows the example of the Galdúva group.


The Kanduboda group or Swejyin Nikáya chapter of the Amarapura Nikáya is a group  of monasteries connected to the Kanduboda International Meditation Centre. It originates from the Burmese Swejyin Nikáya. The Mahási meditation technique tradition of Burma is practiced. It has reasonable standards of Vinaya.  There are about twenty small meditation centers connected to this tradition in and  near  towns but most are of no significance for westerners.


The Tapovana group or Kaÿyáóavaísa chapter of the Amarapura Nikáya is a small group  of semi forest monasteries usually situated near major towns. The headquarters are near Colombo. Usually the Mahási meditation method is practised. The monks  have reasonable Vinaya standards.


The Mahamevnáva  group. A rapidly  growing new tradition, or rather movement, led by the popular meditation teacher Venerable  Kiribathgoda  Ñáóánanda. In June  2004, Ven. Ñáóánanda together with 45 other novice disciples received the Upasampadá and in 2005 another 40 became bhikkhus. They follow a strict practice of the Dhamma and Vinaya with an emphasis on studying the Suttas and Vinaya rather than the Abhidhamma, Commentaries and the Viduddhimagga. There is meditation in the monasteries, but the main emphasis of Ven. Ñáóánanda is missionary activity, i.e. to spread  the Dhamma and set up new monasteries, which  has led to quite a few problems due to lack of experience of the often young and recently ordained abbots and teachers. At the time of writing there are 34 branch monasteries connected to this tradition, including one in Canada, and more are being set up all the time. There are some monasteries which could be classified as forest monasteries, with kutis and (regrowing) forest, but most are in village and  town areas and all are generally crowded. The monasteries are well kept and the monks, who are usually young and well educated, are diligent and motivated. The headquarters is Mahamevnáva Asapuva near Kægalla. The first upasampadá
ceremony was carried through the Kalyáóavaísa branch of the Amarapura Nikáya.


Information on the formation and history of the forest traditions in Sri Lanka can be found in Michael Carrither's book called The Forest Monks of Sri Lanka, Oxford 1983.

[unicus]

Šteta što nisam do sada naučio engleski jezik..

[Sati]

Sad će to Bhante časom da prevede 

[Dhammadeepa]

Unapred se izvinjavam za sve eventualne greske 
 


Standard discipline varira od grupe do grupe i od manastira do manastira. U Sri Lanki ne postoji, kao npr. na Tajlandu, kult ucitelja. Grupa Galduva vazi za grupu ciji se monasi najvise pridrzavaju discipline. U manastirima i meditacionim centrima koji nisu povezani sa Galduva grupom, disciplina nije tako stroga, ali je zadovoljavajuca. U mnogim hramovima i pirivenama (skolama za monahe za uzrast do 17 godina) disciplina moze biti na ne tako zavidnom nivou, ali sve zavisi od hrama do hrama i od glavnog monaha do glavnog monaha. Ponekada je disciplina u nekom hramu na visem nivou nego u nekom od manastira.


Glavne grupe su:


Kajana Jogasramaja Saistava ili Galduva je grupa koja je nezavisni deo Ramanja Nikaye. Sediste ove grupe nalazi se u manastiru Galduva Aranja Senasanaja u malom mestu Galduva, na jugu ostrva, izmedju Hikaduve i Ambalangode. Glavni monah ove grupe Ven. Nauyane Ariyadhamma zivi u manastiru Naujana u sredisnjem delu Sri Lanke i samo nekoliko puta godisnje posecuje sediste grupe. Galduva je najveca grupa u Sri Lanki. Preko 100 centara je povezano sa ovom grupom. Najpoznatiji meditacioni manastiri povezani sa ovom grupom su Naujana (ucitelj meditacije je Ven. Arijananda) i Mitirigala (ucitelj Ven. Damadjiva). Monasi iz Galduva grupe se prepoznaju po kisobranu koji je bele boje i napravljen je tako da lici na palmin list. Takodje, monasi koji imaju Upasampadu prilikom odlaska van manastira koriste duplu odoru. Pripadnici svih slojeva drustva su prihvaceni u ovoj grupi. Nekada je vazilo pravilo da su monasi koji zele biti rezidenti u nekom od Galduva manastira, a dolaze iz drugih grupa, morali proci kratku ceromoniju prijema u monaski red po Galduva standardu. Izuzetak su bili monasi koji su monaskom redu pristupili u nekom od Pa-Auk manastira na Burmi ili u nekom od Adjan Ca manastira. Danas nije retko da se monahu koji zeli biti rezident u Galduva manastiru, a dolazi iz manastira za koji se zna da je disciplina na jako niskom nivou, pre dobijanja dozvole za duzi boravak, sa monaskog staza skidaju sve one godine koje je proveo u tom manastiru. Ove prakse se striktno drze u Naujana meditacionom manastiru.


Delduva je mala grupa sumskih manastira. Ona je starija grupa u okviru Ramanja Nikaye i nije povezana sa Galduva tradicijom.


Mahavihara Vaisika Sjamopali Vanavasa Nikaya ili Vaturavila je grupa koju cini preko 80 manastira sirom ostrva. Disciplina nije kao u Galduva grupi ali je na zadovoljavajucem nivou. Samo clanovi sinhaleske visoke kaste su prihvaceni u ovoj grupi, tako da danas populaciju Vaturavila manastira cine uglavnom starije osobe i penzioneri koji nakon odlaska u penziju postaju monasi. Centar se nalazi u manastiru Vaturavila na jugu ostrva.


Podgrupa Vaturavila grupe koja se stroze pridrzava discipline ima sediste u Madakada manastiru kod Ingirije. Ova podgrupa sledi primer Galduva grupe.


Kanduboda grupa ili Swejyin Nikaya pripada Amarapura Nikayi i cini grupu manastira koji su povezani sa Kanduboda Internacionalnim meditacionim centrom. Koreni ove grupe poticu iz burmanske Swejyin Nikaye. Koriste Mahasi meditacionu tehniku sa Burme. Disciplina je na zavidnom nivou. U vecim gradovima ili u njihovoj neposrednoj blizini postoji oko dvadesetak manjih meditacionih centara koji su povezani sa ovom tradicijom.


Tapovana grupa ili Kayaoavaisa je grupa koja pripada Amarapura Nikayi. Grupu cini mali broj polu-sumskih manastira koji su uglavnom smesteni u blizini vecih gradova. Centar grupe je u blizini Kolomba. U okviru grupe praktikuju Mahasi meditacionu tehniku. Monaska disciplina je zadovoljavajuca.


Mahamevnava grupa. Na ostrvu se brzo razvija nova tradicija, odnosno pokret, na cijem je celu popularni ucitelj meditacije Ven. Kiribathgoda Naoananda. U junu 2004, Ven. Naoananda zajedno sa jos 45 drugih ucenika prima Upasampadu, da bi 2005 to uradilo jos 40 monaha. Monasi ove grupe strogo prate praksu Dhamme i Vinaje sa naglaskom na proucavanje Sutta i Vinaje. Monasi praktikuju meditaciju, ali glavna aktivnost Ven.Naoanande je sirenje Dhamme i pokretanje novih manastira, sto je dovelo do dosta problema zbog nedostatka iskustva cesto mladih i tek nedavno zaredjenih monaha. U vreme kada je pisan ovaj vodic (2007 godina) pokrenuto je 34 manastira koji su u vezi sa ovom tradicijom ukljucucjuci i jedan u Kanadi. Postoje manastiri koji bi mogli biti svrstani u sumske manastire u kojima postoje osamljene kucice za monahe, ali vecina se nalazi u blizini manjih mesta i gradova gde je velika buka i guzva. U manastirima ove grupe zive uglavnom mladi i dobro obrazovani monasi koji su vredni i motivisani. Centar grupe se nalazi u Mahamevnava Asapuvi blizu mesta Kegale. Prva Upasampada svecanost je bila odrzana u okviru Kalyaoavaisa grane Amarapura Nikaye.


Vise informacija o istoriji i osnivanju sumskih tradicija u Sri Lanki mogu se pronaci u knjizi Michaela Carrithera pod nazivom “The Forest Monks of Sri Lanka” u izdanju Oxforda iz 1983 godine.

[Sati]

Hvala na trudu 

Možda bi mogao da opišeš kojoj nikayi ti pripadaš i kako izgleda tvoj monaški trening.
Unapred hvala 

[unicus]

Hvala za prevod...

[Dhammadeepa]

Možda bi mogao da opišeš kojoj nikayi ti pripadaš i kako izgleda tvoj monaški trening.
Unapred hvala 

Naravno, nije problem ;) Na sta si konkretno mislio pod "monaski trening"?

Hvala na trudu 

Hvala za prevod...

 

[Sati]

po monaški trening sam mislio: Kako od laika postaješ monah? Kako učiš i vežbaš Vinayu? Kako učiš i vežbaš meditaciju? Ili ako ti je jednostavnije, šta radiš kad ne spavaš 

[uneasy]

I, Bhante, ako bi mogli da objasnite šta u monaškom životu znači reč 'disciplina', pošto vidim da varira od manastira do manastira.

[Dhammadeepa]

po monaški trening sam mislio: Kako od laika postaješ monah? Kako učiš i vežbaš Vinayu? Kako učiš i vežbaš meditaciju? Ili ako ti je jednostavnije, šta radiš kad ne spavaš 

Sati, a ko kaze da uopste i spavam 
 


Pripadam Ramanja Nikayi, i najbrojniji smo na ostrvu 
 


Od laika do monaha.. Pa, prvo pitas Branka za info o tome da li osoba iz Evrope moze postati monah u Sri Lanki    Zatim procitas odlican prirucnik “The Bhikkhus` Rules - A Guide for Laypeople - The Theravadin BuddhistMonk`s Rules” autor je Ariyesako Bhikkhu (ovaj prirucnik je dostupan na Internetu). Naravno, obavezno gradivo su i dve knjige pod nazivom “The Buddhist Monastic Code”, koje su takodje dostupne na Internetu. U ovim knjigama-prirucnicima je objasnjeno i navedeno koja su sve pravila za monahe, pa ako mislis da ti nece biti problem da ih postujes, zakucas na vrata nekog od brojnih manastira na ostrvu.. Ako i pogresis manastir, tj, dodjes u manastir gde stranac ne bi imao odgovarajucu podrsku na jeziku koji razume ili taj manastir nije “trening”manastir, nije problem, dobices adresu manastira gde postoje odlicni uslovi za ucenje budizma i meditacije… Uvek ce vam monasi maksimalno izaci u susret ako zaista zelite postati monah    Veoma je korisno neko vreme u manastiru boraviti kao laik, pa tek posle postati deo Sange.. Tako imate priliku uciti o monaskom zivotu i pravilima bez bojazni da cete prekrsiti neka od njih…
 


Vinaya (monaska disciplina).. Zivot monaha je, mozda ne uvek tako lak, ali uglavnom veoma jednostavan! Moda za monahe nije se menjala stotinama godina, ujutru ne morate razmisljati da li vam frizura lepo stoji, i apsolutno vas ne zanima da li je crvena boja odece ove godine u modi! E, sada..  Postoje pravila koja se moraju postovati, da se ne bi sramotila Sanga (monaska zajednica), a dodatni "teret" nosi cinjenica da ste monah u drzavi gde je budizam religija... Prilikom stupanja u monaski red postajete Samanera, i imate 75 pravila kojih se morate pridrzavati. Ovo su tzv. “trening pravila”.. Bez brige, uvek je tu neko od iskusnijih monaha koji vas savetuje i “ispravlja” eventualne greske   Kada mislite da ste spremni za puno zaredjenje, ako prodjete glasanje ostalih monaha koji imaju puno zaredjenje, postajete Upasampada.. To znaci da, po pravilu, ne smete uzeti nista sto vam nije dato, osim vode i lekova! Upasampada postuje 227 osnovnih pravila i jos stotine drugih…
 


Meditacija… Jednostavno, radite tehniku koju ste i do sada radili, ali se svaki dan u odredjeno vreme srecete sa iskusnim monahom koji vas “nadgleda” u meditaciji i u razgovoru sa njim dogovarate kako da nastavite tok meditacije.. Mozda vam posle nekog vremena predlozi da krenete sa nekom drugom tehnikom, i daje vam savete u vezi toka vase trenutne meditacije.. Kada ste u manastiru, imate na raspolaganju svo vreme ovoga sveta samo za meditaciju    Nema price sa ostalima u manastiru, nema  televizije, mobilnog telefona, Interneta, novina… Neki meditacioni manastiri nemaju struju, pa je dozivljaj meditacije onaj pravi    U dogovoru sa glavnim monahom, mozete uzimati samo jedan mali obrok u toku dana.. Pola sata odvojite za ciscenje vase kucice i dvorista, ali i to moze da vam bude meditacija.. Uglavnom, ako zelite mozete meditirati non-stop, osim dok spavate, mada…   


Monaska odora nema dugmadi ili rajfeslusa, pa je nosenje iste na neki nacin meditacija.. Ako pokrijete oba ramena, tada je glavni “osigurac” ispod leve miske i ako ne obracate paznju na taj deo, pa vam se “izmigolji”, lako mozete ostati bez gornjeg dela odece! Pa jos ako ste na nekom javnom mestu 
 

I, Bhante, ako bi mogli da objasnite šta u monaškom životu znači reč 'disciplina', pošto vidim da varira od manastira do manastira.

Mozemo bez problema preci na TI  Monaska pravila su jasno definisana, i na svakom monahu je da odluci da li ce ih postovati ili ne! To sto disciplina varira od mesta do mesta, zavisi iskljucivo od toga koliko je glavni monah odlucan u pogledu postovanja pravila. Uglavnom se krsi pravilo u vezi upotrebe novca. Mnogi monasi smatraju da to pravilo vise nema smisla, jer je napisano u vreme kada je svet, kako oni kazu, “izgledao” mnogo drugacije... Na temu discipline i monaskih pravila se moze diskutovati satima i satima... Da li je prekrsaj ako glavni monah dozvoli da se "mali" monasi u skoli edukuju u radu sa racunarom i Internetom pa da jednoga dana budu i "elektronski pismeni"    Licno mislim da to nije prekrsaj, ali pod uslovom da se zaista ova tehnologija koristi u svrhu prosirivanja znanja o budizmu! Koliko je samo meni sajt yu-budizam.com pomogao u boljem shvatanju budizma, pali jezika, meditacije.... Prava enciklopedija budizma, koja ovde na licu mesta moze da se primeni i u praksi 

[uneasy]

Bhante, nakon čitanja knjige "Broken Buddha" Š.Dhammike i tvojeg ranijeg navoda da neki monaški redovi socijalno diskriminišu, ovo sada zvuči sjajno .

[Dhammadeepa]

Dobro, nismo rekli da pet monaha sedi u parlamentu SL    Al` to je ona druga strana budizma, a mi tamo ne zalazimo 


"Skinuo" sam knjigu koju si spomenuo.. Cini mi se, onako na prvi pogled, veoma zanimljiva!


 

[Sati]

"Skinuo" sam knjigu koju si spomenuo.. Cini mi se, onako na prvi pogled, veoma zanimljiva!

Pisao ju je monah koji je dobar deo svog monaškog staža proveo upravo na Šri Lanki, pa će biti zanimljivo uporediti njegove ocene iz knjige o stanju jednog dela theravade i tvoja zapažanja sa licinog mesta danas 

[Dhammadeepa]

Ova knjiga se cita u jednom dahu! Zaista iskreno 

[Dhammadeepa]

Malo monaskih slika sa Sri Lanke, autor je Bhikkhu Nyanatusita

http://picasaweb.google.com/nyanatusita