Šravasti Dhammika - Broken Buddha
http://www.buddhistische-gesellschaft-berlin.de/downloads/brokenbuddhanew.pdfKontroverzna knjiga, nešto najkritičnije prema Theravadi što sam ikada pročitao. Šravasti Dhammika se od vremena kada je napisao knjigu više ne smatra isključivo Theravada redovnikom već općenito budističkim. Podsjeća me na Veljačićev način kritike bez dlake na jeziku, samo što ovo ide i mnogo dalje od toga.
Ono što nije u skladu s mojim mišljenjem o Theravadi, jest da je Dhammika kritizirao Theravadu iz pozicije liberalizma dominantnog na zapadu, kao što je rečeno na jednom drugom forumu. U svakom slučaju odlična knjiga, posebno za one koji idealiziraju Theravadu i općenito istok, da spoznaju kakva je istina iako po meni iz suviše kritičkog pristupa.
Dhammika tvrdi da se budizam običnih ljudi u Theravada zemljama svodi na služenje redovnicima i ritualne obrede, kao i da sami redovnici rijetko prakticiraju istinski budizam, što uključuje i brojne prakse koje nemaju veze sa izvornim budizmom. To je vjerojatno istina, ali teško je održavati praksu istinskog budizma kod većine budista u Theravada zemljama koje spadaju u najreligioznije zemlje svjeta, u rangu sa najreligioznijim islamskim zemljama, jer tamo su budisti gotovo svi pripadnici glavnih naroda i u nekim zemljama gotovo svi barem jednom u životu bivaju zaređeni na neko vrijeme. Zamislimo kakvo bi bilo stanje u kršćanskim samostanima da se npr. svi Hrvati i Srbi barem jednom tokom života zarede i to u mlađoj dobi. Ne slažem se sa konstatacijom da je Theravada u opadanju, a kamoli nekakvoj krizi, baš suprotno, gledajući nekoliko zadnjih desetljeća je upravo suprotno, npr. ne tako davno u Kambodži je Sangha bila uništena, a danas su gotovo svi stanovnici te zemlje budisti i zemlja spada u najreligioznije na svijetu. Ako bi se napravila usporedba sa Mahayana zemljama, one uglavnom spadaju u najmanje religiozne na svijetu, sa tendencijom opadanja religioznosti, a sve Theravada zemlje spadaju u krug najreligioznijih na svijetu, zato bi po mom mišljenju trebalo biti oprezniji u prosudbi prakse u time zemljama, jer teško je čitave narode usmjeriti u pravom smjeru, kao i iskorijeniti predbudističke prakse prisutne kod budista u tim zemljama, za što bi bili potrebni budističke verzije križarskih ratova ili džihada što je pak teško zamisliti. Budisti su u tim zemljama oduvijek tolerirali predbudističke prakse i zato su one opstale, kao što su i vjerojatno bili načisto sa time da velika većina naroda neće nikada biti zainteresirana za istinski budizam, zato je po meni velika prisutnost ne-budističkih praksi u Theravada zemljama samo odraz tolerancije i odsutnosti volje za nametanjem vjerskih dogmi svekolikom pučanstvu.