Budizam > Zajedničke teme

Preporađanje

(1/3) > >>

Sati:
Reincarnation research by Ian Stevenson Children's past life memories


O Janu Stivensonu

http://en.wikipedia.org/wiki/Ian_Stevenson

Vladimir Simović:

BBC - Supernatural Science - Previous Lives (English)

Dječak koji se sjeća prošlog života (croatian subtitle)


Bodhisattva Mahadeva:
Kazu da djeca zaborave do pete godine, kako bi mogla izgraditi novu licnost... A starije ponekad oplete iz cista mira. Poznat je slucaj jednog Engleza koji je na TV gledao reportazu o tek (tada) pronadjenom gradu Petri u Jordanu. Odmah se prisjetio da je nekada tamo bio i javio se britanskim arheolozima koji su istrazivali Petru. Poveli su ga sa sobom i na licu mjesta im je pokazao za sto su se koristile neke gradjevine. Bila je jedna mala kucica na rubu grada za koju nisu znali cemu je sluzila. Objasnio im je da je to bila strazarska kucica u kojoj je ponekad imao obavezu drzati strazu. Jedne veceri su ga na tom strazarskom mjestu neki uljezi ili lopovi ubili pogodivsi ga kopljem, objasnio je.

Sati:
Premnogo takvih slučajeva i to sasvim uverljivih da se objasnili slučajnim koincidencijama ili jednostavno prevarom.

Bodhisattva Mahadeva:
Ne volim odlaziti u Veneciju, dapace je izbjegavam. Otisao sam jedared kao vrlo mlad i oplelo me odmah nakon izlaska iz zeljeznicke stanice Santa Lucia. To je kao da zakoracic u 16-17.stoljece. Nista se nije promijenilo. Sve je ostalo isto. Jak osjecaj da mi je tu negdje kuca. Tu negdje iza ugla, samo ne mogu da se sjetim. Slike. Mladenacka macevanja uz kanale. Prepirke u parlamentu u zrelijim godinama. Vecernje zabave po privatnim kucama. Na jednoj od takvih zabava koncert, sviraju baroknu glazbu. Muzicari sviraju ali vrijeme koristim razmisljajuci o intrigama. Trgovanje na trgu ispred crkve sv.Marka. Ladje dovoze zito (vjerovatno iz Egipta), plemstvo ga odmah pretvara u zlato prodajuci ga Republici. Republika trguje s cijelom Evropom. Mladi plemici, razdragani od srece nakon prodaje zita silaze niz stepenice vladinih ureda na trgu sv.Marka. Dobacuju se vrecama punim zlatnika. Vrtim se oko sebe od srece i padam na zemlju smijuci se. Zasipaju me zlatnici iz vreca. Prijatelji me dozivaju: ustaj budalo, sta si se tu ispruzio, dozivaju me imenom, skoro mogu cuti svoje ime... ali ne uspjevam cuti ime. Pocela je kisa, sklonio sam se u jednu crkvu. Tamo nove slike. Plemic je star i sijed. U toj istoj crkvi polako sece i razgovara s redovnikom o Bogu. Redovnik objasnjava mehanicisticki model svemira. Planete se krecu oko Sunca, milijuni sunaca oko sredista svemira - to srediste je sam Bog. Plemic razmislja, to je istina, tako je i sa ljudima. Mi smo sunca, obican svijet su planete. Mi smo prvi do Boga. Prozivio sam uspjesan i sretan zivot. Nista vise nije moguce dostici. Sada me jos samo ocekuje izravan susret s Bogom. Nakon smrti andjeli me nose izravno u raj gdje cu vjecno uzivati s Bogom.


Radja se, medjutim, na brdovitom Balkanu...  :bravo: :dsmeh :to


Parma, Italija. Suvremen grad. Malo stvari jos podsjeca na proslost. Suvremena ulica. Ipak, jedna stara dvorisna vrata okovana zeljezom. Mozda nekoliko stotina godina stara. Trenutna slika. Mletacki plemic prolazi pored tih vrata dok ga pobuzima osjecaj gadjenja i prezira prema stanovnicima Parme - koje seljacine, koji primitivci... dojmovi o domacinima na trgovackoj misiji. Trgujemo sirom i drugim poljoprivrednim proizvodima...


Dubrovnik. Puno puta sam odlazio, nikada prije i nikada kasnije slican dozivljaj. Ipak, jednom prilikom bila je zima. Grad je bio pust. Vecer. Secemo bocnim ulicama i dolazimo na pocetak Straduna. Na mjestu gdje se iz luke ulazi u grad kroz prolaz ispod zvonika. Najednom slika. Mletacki brod na proputovanju za istok (vjerovatno Tursku) pristaje nocu u Dubrovniku. Nisu dobrodosli, nisu u prijateljskoj zemlji, ali moraju pristati. Brod vozi diplomatskog poslanika. Na putu za istok mora predati diplomatsku postu Mletackoj ambasadi u Dubrovniku (da ne mora predati postu brod ne bi niti pristao u toj luci, vlada vrlo hladan i zategnut mir s tom drzavom). Ulazi u grad prolazom ispod zvonika. Gleda taj isti pust Stradun nocu. Preplavljuje ga cudjenje - zar je to Dubrovnik?! Zar se to nama opire?! Jedna cetvrt u Veneciji je veca od cijelog ovog grada...

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana

Idi na punu verziju