Budizam > Theravada

Pali kanon

<< < (5/6) > >>

Fazlija:

--- Citat: Sati  Decembar 17, 2011, 19:31:04 ---Bāhiya sutta -- Pouka Bāhiyi

"Ali ko na ovome svetu, zajedno sa njegovim božanstvima, jeste arahant ili je na putu ka stupnju arahanta?"
--- Kraj citata ---
Za koga se u danasnjem suvremenom theravada svijetu smatra da je postigao stupanja arahanta? Kakav je stav suvremene sanghe prema tom pitanju? Drzi li se koga takvim ostvarenim uciteljem/icom?

Sati:
Svako za svog učitelja misli da je probuđen ili barem da je sotapana, tj. da je ušao u tok koji će ga najviše za sedam života odvesti do probuđenja. Ali ko to može da dokaže? Kao da je do sada bilo malo iznenađenja i ispostavilo se za razne učitelje da baš i nisu toliko visoko na duhovnoj lestvici. Zato takve procene treba ostaviti za dokone. A odnos između učitelja i učenika je vrlo specifična stvar i ko zna šta jednog privuče drugom. Važno je da učitelj i radi ono što govori, pa makar i ne bio probuđen  :)

Sati:
Čuveni Budin govor o pokretanju točka učenja, prvi posle probuđenja, u paralelno pali-engleski verziji. Ako miš postavite iznad neke pali reči, dobijate i njeno značenje. Vrlo korisno za dublje upoznavanje Budinog učenja :)

http://www.buddha-vacana.org/sutta/samyutta/maha/sn56-011.html

Sati:
Budino učenje povodm smrti voljenog učenika

Ova divna sutta govori o smrti prvog među Budiniom učenicima po dubini razumevanja učenja, poštovanog Sāriputte. Ono što je zanimljivo je na koji način Buda skreće pažnju svojih učenika sa žalopojke za dragim prijateljem ka istinskom utočištu, sabranosti pažnje na sadašnji trenutak i uočavanje zakona prolaznosti, da sve nastale stvari neminovno moraju i da nestanu, kao i onog mesta smirenja koje je izvan toga.

"Jednom prilikom dok je Blaženi boravio u Sāvatthiju..., redovnik Sāriputto je bolovao u mjestu Nala-gamaki u Māgadhi (u svom rodnom mjestu), srvan teškim bolovima. Njegovao ga je pitomac Ćundo. Od te je bolesti redovnik Sāriputto i preminuo. Pitomac Ćundo tada odnese Sāriputtin ogrtač i prosjačku zdjelu redovniku Ānandi...

(Ānando otiđe s Ćundom Budi, saopći mu događaj i doda):

-- Gospodine, obuzeo me je osjećaj tjelesne smalaksalosti, pogled mi je pomućen i sve mi je postalo nejasno kad sam čuo da je Sāriputto preminuo.

-- Ali, Ānando, zar ti je Sariputo svojom smrću oduzeo spasobnost ćudorednog života, i sabranosti, i mudrosti, i slobode, i oslobodilačkog uvida i znanja?

-- To mi, gospodine, nije oduzeo, ali mi je Sāriputto bio pouzdan savjetnik, sposoban da pouči, da upozori, da podstakne, da ohrabri, da oduševi, neumoran u razjašnjavanju istine, u pomoći drugovima u asketskom životu. Ta istinska snaga, istinsko blago, istinsko zauzimanje Sariputino zaokuplja našu misao.

-- Ali zar te nisam, Ānando, već ranije upozorio da je sve ono što nam je milo i drago u suštini nama strano, tuđe i raznorodno. Kako onda da postigneš da se nešto što je nastalo i postalo, što je ustrojivo i razorivo, ne raspadne?

To je stvarno nemoguće. Kao kad bi, Ānando, na velikom stablu, čvrstam i jedrom, usahnuo jedan od najvećih ogranaka, isto je tako, Anando, i u velikoj prosjačkoj zajednii, čvrstoj i jedroj, preminuo Sāriputto. Zato, Ānando, treba da budete učvršćeni sami u sebi, da sami sebi budete utočište, a da ne tražite utočište ni kod koga drugoga, da budete učvršćeni u Istini, da vam Istina bude utočište, da ne tražite utočište ni u čemu drugome. A kako, Ānando, isposnik postaje učvršćen sam u sebi i ni u kome drugome, učvršćen u Istini i ni u čemu drugome, kako nalazi utočište sam u sebi i nigdje drugdje?

(To se postiže četverovrsnom ustaljenošću pažnje [sati-patthanam] u odnosu prema tijelu, osjećajima, svijesti i sadržajima svijesti).

-- Ko god, Ānando, sada, a i kad ja umrem, ostane tako učvršćen sam u sebi i u Istini, ... taj će biti moj najdosljedniji sljedbenik u težnji za savršenstvom."

Ćunda sutta - O Ćundi (Sāriputtina smrt), SN 47.13
prevod: Čedomil Veljačić


Sati:
Dahara sutta - Mladost (SN 3:1)

Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio blizu Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. Onda Pasenadi, kralj Kosale, otide do Blaženog. Kad je stigao, prvo se srdačno pozdravi sa njim, pa onda sede sa strane. Dok je tako sedeo sa strane, reče on Blaženom: "Da li učitelj Gotama ovako tvrdi: ’Ja sam stigao do nenadmašnog potpunog probuđenja’?" [1]

"Ako bi neko, veliki kralju, govoreći istinu mogao da kaže za nekoga: ’On je stigao do nenadmašnog samoprobuđenja’, onda bi to mogao da kaže za mene. Jer ja, veliki kralju, jesam stigao do nenadmašnog potpunog probuđenja."

"Ali, učitelju Gotama, čak ni oni sveštenici i askete koji su na čelu  monaških redova i zajednica, učitelji zajednica, dobro poznati i nadaleko čuveni osnivači škola, koje mnogi smatraju svetim ljudima -- dakle Pūrana Kassapa, Makkhali Gosāla, Nigantha Nathaputta, Sañđaya Belatthiputta, Pakudha Kaććāyana, Ađita Kesakambali -- čak i oni, kad sam ih pitao jesu li dostigli nenadmašno potpuno probuđenje, odbili su to da potvrde. [2] Pa zašto onda učitelj Gotama tako tvrdi, kad je još mlad i nema mnogo godina kako se okrenuo asketskom načinu života?"

"Postoje četiri stvari, veliki kralju, koje ne treba prezreti i podceniti zato što su "mlade". Koje četiri? Plemenitog ratnika, veliki kralju, ne treba  prezreti i podceniti zato što je mlad. Zmiju, veliki kralju, ne treba  prezreti i podceniti zato što je mlada. Vatru, veliki kralju, ne treba  prezreti i podceniti zato što je mlada. Monaha, veliki kralju, ne treba  prezreti i podceniti zato što je mlad. To su te četiri stvari.

Tako reče Blaženi. Izrekavši to, Srećni, Učitelj, ovako nastavi:

Ne treba prezreti
-- zato što je mlad --
hrabrog ratnika plemenitog roda,
na princa što rodi se u kraljevim odajama.
Niko njega neka ne podceni.

Jer moguće je da će
taj gospodar ljudskih bića,
taj plemeniti ratnik,
i do vladarskog trona stići
i srdit zbog prezrenosti,
kazniti nas svojom vladarskom moći.
Zato, čuvajući svoj život,
izbegavaj ga.

Ne treba prezreti
-- zato što je mlada --
zmiju kad je sretneš
u selu il’ u divljini:
Niko nju neka ne podceni.

Jer ta opasna zmija tumara unaokolo
krasnim bojama ukrašena,
i jednog dana može doći glave neznalici,
ženi ili muškarcu.
Zato, čuvajući svoj život,
izbegavaj je.

Ne treba prezreti
-- zato što je mlad --
plamen što guta sve pred sobom,
vatru što trag joj se crni:
Niko nju neka ne podceni.

Jer ako dovoljno goriva nađe
postaće veliki požar,
i jednog dana može doći glave neznalici,
ženi ili muškarcu.
Zato, čuvajući svoj život,
izbegavaj je.

Kad plamen sagori šumu
-- ta vatra što trag joj se crni --
mladi izdanci kreću nanovo
kako promiču u dani i noći.

Al’ ako monah, u vrlini usavršen,
spali nekog vatrom svoje vrline,
taj imati neće ni sina ni stada
niti će naslednici njegovi u blagu uživati.
Ogoljen postaće, bez izdanka,
poput panja palminog. [3]

Zato čovek koji je mudar,
starajući se za sopstveno dobro,
treba uvek da se na pravi način odnosi prema:
opasnoj zmiji i razgoreloj vatri,
čuvenom ratniku
i monahu, u vrlini usavršenom.

Kad ovo bi izrečeno, Pasenadi, kralj Kosale, obrati se Blaženom: "Izvanredno, poštovani gospodine! Izvanredno! Baš kao da je neko postavio kako treba nešto što je bilo okrenuto naglavce, otkrio nešto što je bilo skriveno, pokazao put onome ko se izgubio ili upalio svetiljku u mraku tako da oni što imaju oči mogu da vide, isto tako je Blaženi - na više načina - učinio Dhammu jasnom. Uzimam Blaženog, Dhammu i monašku zajednicu za svoje utočište. Neka me se od danas Blaženi seća kao nezaređenog sledbenika, koji ga uze za utočište, od danas pa do kraja života."

Beleške

[1] Kralj Pasenadi će vremenom postati jedan od Budinih najpredanijih sledbenika, iako se u Kanonu nigde ne spominje da je on dostigao neki od stupnjeva probuđenja. Čini se da ova sutta beleži njegov prvi susret sa Budom. Srdačno pozdravljanje, ali bez ikakvih naznaka dubljeg poštovanja, ukazuje da on ovde još uvek ne smatra Budu za svog učitelja.

[2] Ovo su učitelji šest škola (ćha satthāro) li "tvorci prelaza" (titthakārā) ka drugoj obali.

[3] Teške posledice preziranja i podcenjivanja čestitog monaha ne dolaze od monahove osvetoljubivosti, već kao prirodna posledica lošeg dela. Komentar za SN naglašava d amonah koji bi uzvratio na uvredu istom merom nije u stanju da povredi bilo koga "vatrom svoje vrline". Prekršilac biva "opečen" jedino kada monah strpljivo podnese uvredu.

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana

[*] Prethodna strana

Idi na punu verziju