Nastavak uvodnih vežbi:
2. Evaṃ me sutaṃ:
sutaṃ (past. part. od sunati, ovde pasivna konstrukcija) = čuto
Ovako sam čuo.
Ekaṃ samayaṃ Bhagavā Āḷaviyaṃ viharati Āḷavakassa yakkhassa bhavane.
Jednom je Blaženi boravio kraj grada Āḷavī, u boravištu demona Āḷavake.
Atha kho Āḷavako yakkho yena Bhagavā ten’upasaṅkami; upasaṅkamitvā Bhagavantaṃ etadavoca:
Tada Āḷavaka dođe do Blaženog i viknu:
"Nikkhama [#1], samaṇâ"ti.
„Izlazi odavde, asketo!”
"Sādhâvuso"ti Bhagavā nikkhami.
„U redu, prijatelju,” reče Blaženi i izađe.
"Pavisa, samaṇâ"ti.
„Uđi ovamo, asketo!”
"Sādhâvuso"ti Bhagavā pāvisi.
„U redu, prijatelju,” reče Blaženi i uđe.
Dutiyaṃ pi kho Āḷavako yakkho Bhagavantaṃ etadavoca:
Po drugi put demon Āḷavaka ovako reče Blaženom:
"Nikkhama... pāvisi." / "Izađi... uđi."
Tatiyaṃ pi kho Āḷavako yakkho Bhagavantaṃ etadavoca:
Po treći put demon Āḷavaka ovako reče Blaženom:
"Nikkhama... pāvisi." / „Izlazi odavde, asketo!”
Catutthaṃ pi kho Āḷavako yakkho Bhagavantaṃ etadavoca:
Po četvrti put demon Āḷavaka ovako reče Blaženom:
"Nikkhama, samaṇā"ti. / „Izlazi odavde, asketo!”
"Na khvâhaṃ [kho + ahaṃ] taṃ, āvuso, nikkhamissāmi.
„Neću izaći, prijatelju.
Yante [Yaṃ te] karaṇīyaṃ, taṃ karohî"ti.
karaṇīyaṃ - budući pasivni particip glagola karoti (gram. VII,2.1, X,5)
Učini ono što moraš da učiniš.”
"Pañhaṃ taṃ, samaṇa, pucchissāmi.
„Postaviću ti pitanje, asketo.
Sace me na byākarissasi, cittaṃ vā te khipissāmi, hadayaṃ vā te phālessāmi, pādesu vā gahetvā pāragaṅgāya khipissāmî"ti.
khipissāmi bud. vr. od khipati = baciti, izbaciti, uznemiriti / phāleti = učiniti da pukne (phalati = raspoluti, otvara)
Ako mi ne odgovoriš, pomutiću ti razum ili iščupati srce ili te zgrabiti za noge i zavitlati na drugu obalu Ganga.”
"Na khvâhaṃ taṃ, āvuso, passāmi sadevake loke sabrahmake / sassamaṇa-brāhmaṇiyā pajāya sadevamanussāya / yo me cittaṃ vā khipeyya hadayaṃ vā phāleyya pādesu vā gahetvā pāragaṅgāya khipeyya.
„Prijatelju, ne vidim nikoga u ovome svetu, sa njegovim božanstvima i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, sa vladarima i običnim ljudima, ko bi mi mogao pomutiti um ili rastrgnuti srce ili me zgrabiti za noge i zavitlati na drugu obalu Ganga.
Api ca tvaṃ, āvuso, puccha yad ākaṅkhasî"ti.
api ca = pa ipak; međutim / ākaṃkhati = želi
No svejedno, prijatelju, pitaj me to što želiš.”
Atha kho Āḷavako yakkho Bhagavantaṃ gāthāya ajjhabhāsi:
ajjhabhāsi = 3. lice jedn. aor. od adhi+bhāseti = obraća se, govori (nekome)
A demon Āḷavaka se onda obrati Blaženom u stihovima:
--------------------
"Kiṃ sū’dha vittaṃ purisassa seṭṭhaṃ?
Kiṃ su suciṇṇaṃ sukhamāvahāti?
Kiṃ su have sādutaraṃ rasānaṃ?
Kathaṃ jīviṃ jīvitamāhu seṭṭhaṃ?"
su = zaista, uistinu + idha = ovde / vittaṃ = vlasništvo, svojina, imetak
seṭṭha = plemenit, izvrstan, najbolji / su+cciṇṇa (pp. carati = ići) = dobro praktikovan / āvahāti = -āvahati = donosi, uključuje (sa drugom dužinom radi pesničkog metra) / have = zaista, sigurno / sādutara = slađe, prijatnije (u paliju komparativ često ima značenje superlativa) <- sādu = slatko
jīviṃ (pridev) = živeći, vodeći život / jīvita = život, životni vek + āhu (pl. aorist) = rekoše
„Šta je najveće čovekovo blago?
Šta, dobro praktikovano, donosi sreću?
Šta je zaista najslađe među ukusima?
Kako živi onaj za kojeg rekoše da živi najbolje?”
--------------------
"Saddhîdha vittaṃ purisassa seṭṭhaṃ,
Dhammo suciṇṇo sukhamāvahāti;
Saccaṃ have sādutaraṃ rasānaṃ,
Paññājīviṃ jīvitamāhu seṭṭhaṃ". (Snp. 1:10)
saddha = poverenje
„Poverenje je najveće čovekovo blago.
Dhamma, dobro praktikovana, donosi sreću.
Istina je zaista najslađa među ukusima.
Za onog ko živi s mudrošću kažu da živi najbolje.”
3. Na antalikkhe na samuddamajjhe – na pabbatānaṃ vivaraṃ pavissa
Na vijjatī so jagatippadeso – yatthaṭṭhito mucceyya pāpakammā.
antalikkhaṃ = atmosfera, vazduh / samuddo = okean, more /
vivaro(aṃ) = šupljina, rupa / pavissa ili pavisitvā = ger. od pavisati = ući /
vijjati = čini se, izgleda; postoji / jagati = u svetu (lokativ od jagat = svet) padeso = provincija, region / mucceyya = opt. od muñcati = oslobađa /
yattha = tamo gde + ṭ-ṭhito = pp. of tiṭṭhati = stoji) = tamo gde stavši /
--------------------
Ni u visinama, ni u utrobi mora, ni u sred planine,
nema mesta na svetu gde nas loša dela ne sustižu.
Na antalikkhe na samuddamajjhe – na pabbatānaṃ vivaraṃ pavissa.
Na vijjatī so jagatippadeso – yatthaṭṭhitaṃ nappasaheyya maccu.
--------------------
pasahati = podčinjava, podjarmljuje / maccu = smrt
Ni u visinama, ni u utrobi mora, ni u sred planine,
nema mesta na svetu gde nas smrt pobediti neće.
Sukhakāmāni bhūtāni – yo daṇḍena vihiṃsati;
Attano sukhamesāno – pecca so na labhate sukhaṃ.
sukhakāma = željan sreće / bhūtaṃ = živo biće / vihiṃsati = ranjava, povređuje, tlači
esāna = tragajući za, žudeći za / labhate [#4, str. 153, "srednji" glas, 3. l. j.] - korišćen kao uzvišeni stil u stihovima. -te nastavak za 3. l. j.)
Onaj ko bića željna sreće štapom povređuje, jer i sam
sreću priželjkuje, za toga posle smrti sreće nema.
Sukhakāmāni bhūtāni – yo daṇḍena na hiṃsati;
Attano sukhamesāno – pecca so labhate sukhaṃ.
bhūtaṃ = živo biće / esāna = tragajući za, žudeći za
Onaj ko bića željna sreće štapom ne povređuje, jer i sam
sreću priželjkuje, za toga posle smrti sreće ima.
--------------------
Parijiṇṇamidaṃ rūpaṃ - roganīḷaṃ pabhaṅgunaṃ.
Bhijjati pūtisandeho – maraṇantaṃ hi jīvitaṃ. (Dhp.)
parijiṇṇa = raspadnut / rogo = bolest + nīḷa = gnezdo / pabhaṃguna = lak za uništavanje
bhijjati (pasiv od bhindati = slama) = slomljen
-- izvedena iz ove je i reč koju smo već imali bheda, kao u saṇgha bheda = raskol u sanghi ili kāya bheda - slom tela, smrt
/ pūtisandeho = akumuliranje truleži, masa truleži / anta = cilj; kraj --> X anta = ima X za svoj kraj
Trošno je telo ovo, leglo bolesti, propadljivo.
Ta gomila truleži je propala; život se zaista smrću okončava.
--------------------
4. Anatta-lakkhana sutta
Atha kho Bhagavā pañcavaggiye bhikkhū āmantesi:
pañca = pet + vaggiye (vagga = koji pripada grupi, grupa od... [chabbaggiyā = grupa od šest (monaha)]
Onda blaženi grupi od pet monaha reče:
--------------------
"Rūpaṃ, bhikkhave, anattā. = "Monasi, materijalni oblik je bez trajne suštine.
--------------------
Rūpaṃ ca h’idaṃ, bhikkhave, attā abhavissa, nayidaṃ rūpaṃ ābādhāya saṃvatteyya, labbhetha ca rūpe: ‘evaṃ me rūpaṃ hotu, evaṃ me rūpaṃ mā ahosî’ti.
abhavissa = kondicional od bhavati (videti gramatiku 2) = ako bi bilo
ābādho = bolest / saṃvattati = postoji; vodi do / labbhetha (opt. 3 l.j.) = mogao bi da
Monasi, kada bi oblik zaista imao trajnu suštinu, ne bi oblik vodio ka bolesti i moglo bi se postići u pogledu oblika: "Neka moj oblik ovakav bude; nema moj oblik ne bude ovakav".
--------------------
Yasmā ca kho, bhikkhave, rūpaṃ anattā, tasmā rūpaṃ ābādhāya saṃvattati, na ca labbhati rūpe: ‘evaṃ me rūpaṃ hotu, evaṃ me rūpaṃ mā ahosî’ti.
Ali pošto oblik nema trajnu suštinu, otuda oblik vodi ka bolesti i ne može se narediti obliku: "Neka moj oblik ovakav bude; nema moj oblik ne bude ovakav".
--------------------
Vedanā, bhikkhave, anattā. Vedanā ca h’idaṃ, bhikkhave, attā abhavissa, nayidaṃ vedanā ābādhāya saṃvatteyya, labbhetha ca vedanāya: ‘evaṃ me vedanā hotu, evaṃ me vedanā mā ahosî’ti.
Yasmā ca kho, bhikkhave, vedanā anattā, tasmā vedanā ābādhāya saṃvattati, na ca labbhati vedanāya: ‘evaṃ me vedanā hotu, evaṃ me vedanā mā ahosî’ti.
--------------------
Saññā, bhikkhave, anattā.
Saññā ca h’idaṃ, bhikkhave, attā abhavissa, nayidaṃ saññā ābādhāya saṃvatteyya, labbhetha ca saññāya: ‘evaṃ me saññā hotu, evaṃ me saññā mā ahosî’ti.
Yasmā ca kho, bhikkhave, saññā anattā, tasmā saññā ābādhāya saṃvattati, na ca labbhati saññāya: ‘evaṃ me saññā hotu, evaṃ me saññā mā ahosî’ti.
--------------------
Saṅkhārā, bhikkhave, anattā. Saṅkhārā ca h’idaṃ, bhikkhave, attā abhavissaṃsu, nayidaṃ saṅkhārā ābādhāya saṃvatteyyuṃ, labbhetha ca saṅkhāresu: ‘evaṃ me saṅkhārā hontu, evaṃ me saṅkhārā mā ahesun’ti. Yasmā ca kho, bhikkhave, saṅkhārā anattā, tasmā saṅkhārā ābādhāya saṃvattanti, na ca labbhati saṅkhāresu: ‘evaṃ me saṅkhārā hontu, evaṃ me saṅkhārā mā ahesun’ti.
--------------------
Viññāṇaṃ, bhikkhave, anattā. Viññāṇañca h’idaṃ, bhikkhave, attā abhavissa, nayidaṃ viññāṇaṃ ābādhāya saṃvatteyya, labbhetha ca viññāṇe: ‘evaṃ me viññāṇaṃ hotu, evaṃ me viññāṇaṃ mā ahosî’ti. Yasmā ca kho, bhikkhave, viññāṇaṃ anattā, tasmā viññāṇaṃ ābādhāya saṃvattati, na ca labbhati viññāṇe: ‘evaṃ me viññāṇaṃ hotu, evaṃ me viññāṇaṃ mā ahosî’ti.
