Autor Tema: Tibetanski budizam.  (Pročitano 20949 puta)

oblica

  • .
  • Član
  • ***
  • Poruke: 1158
  • Karma: +429/-1
Tibetanski budizam.
« poslato: Mart 16, 2010, 10:37:43 »
S obzirom da je Vajrayana,ipak,siri pojam od tibetanskog budizma,mislim da je sasvim ok da se otvori tema sa ovim nazivom.

Trenutno nemam vremena za neki ozbiljniji post,ali cu ga sjutra sigurno imati te obecavam neki uopsteni,svima poznati uvod na temu tibetanskog budizma.

Do tada,ne bi bilo lose ni ako me neko preduhitri. :))

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3996
  • Karma: +537/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #1 poslato: Mart 16, 2010, 10:38:21 »
Imam neki predosećaj da neće  :mgreen:

Acko

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 125
  • Karma: +69/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #2 poslato: Mart 16, 2010, 10:39:15 »
*post je moj slobodni prevod djelova teksta o tibetanskom budizmu sa engleske vikipedije,tako da su sve primjedbe na eventualne greške dobrodošle.  :dkez:

Tibetanski(hr. tibetski) budizam je ogranak koji se praktikuje na Tibetu,ali i u sjevernom Nepalu,Butanu,indijskim pokrajinama Arunačal Pradeš,Ladak i Sikim,zatim u Mongoliji i u ruskim pokrajinama Burjatia,Tuva i Kalmikia(za koju je interesantno da je jedina pokrajina u Evropi sa budističkim stanovništvom u većini).

Od druge polovine 20. vijeka Tibet je često aktuelna tema na političkoj pozornici zbog poznatih previranja sa Kinezima,što je itekako doprinijelo širenju ovog ogranka budizma na zapad.

Cilj duhovne obuke u tibetanskom budizmu je dostizanje prosvetljenja ili budinstva kako bi se što efikasnije pomoglo drugim bićima da dostignu to isto stanje.

U tibetanskoj tradiciji,treba ispuniti dva kriterijuma da bi se bilo budistom: uzeti utočište(u dami,sangi i budi) i prihvatiti tri karakteristike svega postojećeg(postojanje patnje,prolaznost i nepostojanje sopstva).

Tibetanci su,baš kao i pripadnici ostalih škola,implementirali u budizam neke izvorno svoje metode-tu se,prije svega,misli na generacijama prenošen sistem pronalaženja inkarnacija lama kao i na brojna učenja i tehnike čiji je cilj što bolja priprema za smrt i korišćenje iste kao izuzetne prilike za duhovni napredak.

Četiri su škole tibetanskog budizma: Njingma,Kađu,Sakja(tzv. škole crvene krune) i Gelug(tzv. škola žute krune kojoj,recimo,pripada i Dalaj Lama).Uz pomenute četiri,ponekad se može naići i na izvor po kojem postoji i peta škola,a to je Bon,prastara pred-budistička tradicija Tibetanaca.

U budističkom svijetu Tibet je poznat kao zemlja manastira i hramova.Do dolaska komunsita na vlast u Kini postojalo je oko 6 000 manastira na Tibetu,od kojih je većina,nažalost,oštećena ili uništena tokom Kulturne Revolucije.Iako je najveći broj značajnijih mansatira makar dijelom opravljen,i dalje je jako velik broj onih od kojih su ostale samo ruševine.


Evo ovo je bio najkraći mogući uvod,nadam se da ćemo se vremenom upustiti u dublje analize kako teorijskog tako i praktičnog dijela.

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3996
  • Karma: +537/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #3 poslato: Mart 16, 2010, 10:40:09 »
Meni ovde nedostaju vremenske odrednice. Recimo, kada je budizam stigao na Tibet i na koji način, postoje li neke faze u razvoju budizma na Tibetu itd.
 :)

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 787
  • Karma: +302/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #4 poslato: Mart 16, 2010, 10:41:00 »
Citat: Sati
Meni ovde nedostaju vremenske odrednice. Recimo, kada je budizam stigao na Tibet i na koji način, postoje li neke faze u razvoju budizma na Tibetu itd. :)

Ima o tome u clanku o Atishi na temi o mahayani.

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 787
  • Karma: +302/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #5 poslato: Mart 16, 2010, 10:41:19 »
Prenosim isjecak sa web stranice buddhsitickog drustva Shechen: http://www.shechen.hr/tibetbud.htm

Tibetski učitelji često ističu da tibetski budizam (ili lamaizam, kako su ga svojevremeno prozvali "dobro informirani" zapadni poznavatelji) kao autonomna škola duhovnosti ustvari ne postoji. Tibetski budizam najbolje je razumjeti kao riznicu sačuvanih znanja drevne budističke Indije, u kojoj se budizam u svojim mnogostrukim oblicima razvijao tijekom perioda od 1.500 godina (sve do kraja 10. i početka 11. stoljeća iza Krista, kada su ga muslimanski osvajači posve iskorjenili iz te zemlje). Osnivači pojedinih budističkih škola u Tibetu ili su sami bili Indijci, ili pak Tibetanci koji su studirali kod indijskih učitelja. Premda se tijekom tisuću godina samostalnog postojanja tibetski budizam nesumnjivo razvijao, te s vremenom poprimio i neke sasvim tibetske osobenosti, važno je istaknuti da su u srcu svih postojećih duhovnih loza ostala indijska budistička učenja, sačuvana u kolekcijama Kanjura i Tanjura.

   

Osobenost tibetskog budizma koja danas nesumnjivo izaziva najviše interesa jesu njegova sveprisutna tantrička učenja i meditacijske metode koje se temelje na korišćenju vizualizacije meditacijskih božanstava, izgovaranja mantri i izvođenju mudri. Premda su ranije generacije zapadnih učenjaka zbog toga često tibetsku duhovnost proglašavale degeniranim oblikom izvornog Buddhinog učenja, danas je već posve jasno da su takva stajališta bila plod nedovoljne informiranosti i kontakta s autentičnim predstavnicima tibetskih budističkih škola.

U temelju sve četiri budističke škole Tibeta nalazi se želja sa potpunim oživotvorenjem mahayanskog ideala Bodhisattve, bića koji koristi sve svoje znanje i moć kako bi sva bića oslobodio patnje. Sve što takvo biće čini, posvećeno je dokidanju patnje svega što živi, a sve metode kojima se služi posvećene su usavršavanju sposobnosti da u tome bude što uspješniji. Da bi netko postao Bodhisattva, valja u potpunosti probuditi Bodhichittu, svijest koja istovremeno percipira prazninu svih fenomena i istovremeno osjeća beskrajno suosjećanje i ljubav prema svim osjetilnim bićima. S takvim idealima na umu početnik u tibetskoj budističkoj tradiciji prvo pristupa treningu poznatim kao ngondro (doslovce - praksa "prije tantre") u kojem kroz sklop specifičnih praksi meditativnih kontemplacija treba sam za sebe provjeriti jesu li budističke postavke o životu i svijete utemeljene na realnosti. Kad se u to uvjeri, tada počinje s temeljnom obukom u praksama meditacije kroz koje počinje vlastitu svijest koristiti kao vješto oruđe, kojim šikaru vlastitog uma pretvara u dobro uređen vrt u kojem mogu dozrijeti željeni plodovi. Taj bazični proces obrađivanja vlastitog uma može potrajati godinama, a u nekim školama u koje spada i Shechen tradicija on predstavlja temeljni trening koji se njeguje cijeli život. Kada učitelj procijeni da je učenik dovljno sazrio u praksi i razumijevanju, tek tada počinje učenika uvoditi u pojedine tantričke prakse.



Bez obzira o kojoj se školi radilo, sve one koriste filigranski precizne metode za transformaciju grube i neznanjem opterećene ljudske svijesti u savršeno čistu Budddhinu mudrost, ispunjenu sveobuhvatnom ljubavlju za sve što živi. Za razliku od vanjskih meditacijskih metoda koje koriste raznovrsne protuotrove da bi zaustavili bujanje neznanja, mržnje, ponosa, pohlepe i ljubomore u ljudskoj svijesti, tantra podučava načinima kako otrove pretvoriti u njihove prosvijetljene ekvivalente, bez potrebe da se bilo što odbacuje kao grešno i otrovno. Za takvu praksu potrebna je velika zrelost, istinska posvećenost idealu Bodhisattve i direktna podrška učitelja u vidu suštinskih uputa, koje otključavaju skrivena značenja pojedinih praksi. Bez svih tih elemenata tantrički trening ne služi ničemu, te premda netko može provesti godine izgovarajući mantre i izvodeći tantričke rituale (lako dostupne na internetu), oni ga neće nikamo dovesti. U stvarnosti, tantrička učenja su i danas skrivena kao što su uvijek i bila, te funkcioniraju samo kad ih na adekvatan način predstavi autentičan tantrički majstor.  :svetac:

Acko

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 125
  • Karma: +69/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #6 poslato: Mart 16, 2010, 10:42:16 »
Citat: Sati
Meni ovde nedostaju vremenske odrednice. Recimo, kada je budizam stigao na Tibet i na koji način, postoje li neke faze u razvoju budizma na Tibetu itd.
 :)

Legenda kaže da su budistički spisi i relikvije stigle u južni Tibet još u 5. vijeku,za vrijeme vladavine kralja Laa Totorija Njancena(Lha Thothori Nyantsen).

Za one koji nemaju povjerenja u legendu,vjerodostojniji će biti podatak da prvi uticaji budizma na Tibetu datiraju iz 7. vijeka,za vrijeme vladavine čuvenog kralja Songcen Gampa(Songtsän Gampo).On je,naime,oženio kinesku princezu iz dinastije Tang koja je po dolasku na Tibet sa sobom donijela Budinu statuu.Takođe,osnovao je prve budističke hramove na Tibetu a do druge polovine 8. vijeka već je bio smatran otelotvorenjem bodisatve Avalokitešvare.

U 8. vijeku,kralj Trisong Decen je uspostavio budizam kao zvaničnu tibetansku religiju.Za njegove vladavine,dvor su posjećivali brojni indijski učenjaci,a legenda kaže da je na Tibet upravo u toj epohi stigao čuveni tantrički mistik Padmasambava i tu osnovao Njingma školu.

Do izvršenja većeg uticaja na ostala područja došlo je tek u 11. vijeku,i to na stanovništvo centralne Azije,Mongolije i Mandžurije.Tako je,recimo,u Kini pod dinastijama Yuan i Ćing budizam bio zvanična religija(Yuan su,inače,bili porijeklom iz Mongolije,a Ćing iz Mandžurije).

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3996
  • Karma: +537/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #7 poslato: Mart 16, 2010, 10:56:45 »
Zanimljivo mi je da je budizam stigao na Tibet prvo iz Kine, a ne iz Indije...

Acko

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 125
  • Karma: +69/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #8 poslato: Mart 16, 2010, 10:57:43 »
Citat: Sati
Zanimljivo mi je da je budizam stigao na Tibet prvo iz Kine, a ne iz Indije...

Po meni je to vrlo diskutabilno.

Naime,kineski čan je na Tibet stigao u drugoj polovini 8. vijeka i to iz tri pravca: preko učitelja Kima Ho-Šanga(oko 750.),zatim Pao-Tanga Wu-Čua(koji je pripadao istoj čan školi kao i učitelj Kim) i,konačno,preko Hešanga Mohejana(krajem 8. vijeka). Hešang Mohejan je,inače,učestvovao u za tibetanski budizam epohalnoj debati koja se odigrala u Samjeu,zastupajući Čan i kineski budizam uopšte i tvrdeći da je kineski uticaj daleko značajniji za dolazak budizma na Tibet nego li indijski.

Kralj Trisong Decen,međutim,nije mislio tako.Debata se odvijala u tom pravcu da je kralj podržao indijsku stranu,predvođenu monhaom Kamalašilom,a Mohejan je optužen da njegovo učenje nije pravo.On je potom napustio Tibet a kraljevskim dekretom uništeni su svi njegovi spisi.

Od tada pa sve do danas,sasvim je jasno da se tibetanski budizam više oslanja na indijsku nego na kinesku tradiciju.

A ko je tu došao prvi - ja to ne mogu sa sigurnošću reći,ali će nas možda neko sa foruma obradovati i tom korisnom informacijom. :)

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 787
  • Karma: +302/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #9 poslato: Mart 16, 2010, 11:00:25 »
Danas je ponovno kineski utjecaj na tibetski buddhizam vrlo jak, bratski stizak... Sad je došla naplata za Kamalašilu i sve ono od protjerivanja Hešang Mohejana...  :djavo:

panonac

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 454
  • Karma: +270/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #10 poslato: Mart 16, 2010, 11:01:57 »
Verujem da je to sto je napisao Acko tacno. Interesantno je da u Nepalu imaju pricu da je budizam u Tibet stigao preko kceri nepalskog vladara Amsuvarmana (vladao 605.– 621. g.). To je bila princeza Brikuti koja je bila udata za tibetanskog kralja Songcen Gampo i poznata je pod imenom Zelena Tara. Druga supruga istog kralja je bila iz Kine i bila je poznata kao Bela Tara. Postoje i danas popularne pesme o njima dvema.
Ocigledno da je ljudska priroda univerzalna i da uvek postoji teznja da se istakne neka svoja prednost nad drugima. :dkez:
put je dug, vremena je malo

Acko

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 125
  • Karma: +69/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #11 poslato: Mart 16, 2010, 11:02:44 »
Da,kralj Songcen Gampo je imao dvije žene - jedna je ona koju si ti pomenuo,nepalska princeza Brikuti poznata i kao zelena tara,a druga je ona koju sam ja pomenuo - kineska princeza Venćeng iz dinastije Tang,poznata i kao bijela tara.  :)

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 787
  • Karma: +302/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #12 poslato: Mart 16, 2010, 11:04:06 »
Vazna osoba za sirenje tibetske buddhisticke predaje na Zapadu je svakako i Nijemac Lama Anagarika Govinda. Prenosim ovdje svoj clanak o njemu, koji je vec objavljen na buddhistickom blogu Vajrapani:
http://vajrapani.blog.hr/2009/04/index.2.html

POD BIJELIM OBLACIMA NA VRHU SVIJETA
Lama Anagarika Govinda - Ernst Lothar Hoffman

Ernst Lothar Hoffman je rođen 1898. u Waldheimu u Njemačkoj, kao dijete iz mješovitog braka njemačkog oca i bolivijske majke. Umro je gotovo cijelo stoljeće kasnije (1985.) kao svjetski poznat lama i širitelj mahayanskog i vajrayanskog buddhizma na Zapadu. Nakon dvije godine vojne službe u Prvom svjetskom ratu, biva otpušten zbog sušice (tuberkuloze). Nakon rata od 1920. do 1928. boravi na Capriju u Italiji gdje kao nadaren crtač polazi umjetničku školu ujedno boraveći u sredozemnoj klimi koja je pogodovala njegovom liječenju od sušice. U tom razdoblju se upoznaje s buddhizmom, i 1928. odlazi na Šri Lanku kako bi učio pali kod njemačkog redovnika Nayanatolike There (Anton Geuth, prvi zapadni theravadski redovnik ne-britanskog porijekla). Uskoro pristupa cejlonskom theravadskom monaškom redu kao pripravnik i uzima duhovno ime Brahmacari Govinda. Posvećuje se učenju Abhidhamme, usavršavanju palija i pisanju.



1931. godine odlazi na buddhistički skup u Darjelingu, Indija, kao predstavnik theravadske tradicije, riješen da zastupa čistoću theravadskog buddhizma pred zastranjenjima mahayane, ali tom prilikom upoznaje svojeg budućeg tantričkog gurua, tibetskog lamu Tomo Geshe Rimpočea i postaje njegov učenik. Prima inicijaciju u Gelug-pa školu tibetske mahayane (kasnije i u Karg-yu i Nying-ma škole) te narednih gotovo 30 godina provodi u sjevernoj Indiji (uglavnom u predjelima planinskih gradova Almore i Rišikeša) te Tibetu, putujući od samostana do samostana, pišući, crtajući i usavršavajući se u svojim duhovnim praksama. Iz tog razdoblja potječe njegova odlična putopisna i biografska knjiga Put bijelih oblaka. Tijekom Drugog svjetskog rata biva kao njemački državljanin uhapšen od strane britanskih kolonijalnih vlasti i deportiran u logor za ratne zarobljenike. No već nakon puštanja iz pritvora 1946. putuje u Tibet, gdje boravi s dužim ili kraćim prekidima sve do kineske okupacije Tibeta (osobito u razdoblju 1946-49.). Lama Anagarika Govinda se 1947. ženi s britanskom fotografkinjom perzijskog porijekla Lee Gotami s kojom nastavlja svoja putovanja po Tibetu i sjevernoj Indiji.

Već 1933. za vrijeme svojih prvih posjeta Tibetu, Lama Anagarika Govinda je osnovao red Arya Maitreya Mandala (kao i Tibetsko palijsko društvo čiji je cilj bio povezivanje mahayanske i theravadske tradicije). Arya Maitreya Mandala je do današnjih dana ostao aktivan red posvećen očuvanju i širenju tibetske duhovne i kulturne baštine. Prvi ogranak je osnovan 1952. u Njemačkoj, a dva desteljeća kasnije i u Americi. Za vrijeme svojih boravaka u Indiji poznati orijentalist Mirče Elijade se osobno upoznao i surađivao s Lamom Govindom, jednako kao i poznati orijentalisti John Blofeld i W.Y. Evans-Wentz u čijoj je kući u Almori Govinda živio dugi niz godina zajedno s Lee Gotami.


Lama Govinda i Alan Watts u Kaliforniji

Od 1960. počinju njegova značajna putovanja na Zapad koja su trajala sve do konca 70'tih godina, a tijekom kojih je posjetio gotovo sve važnije zemlje svijeta držeći predavanja o mahayanskoj i vajrayanskoj filozofiji i duhovnosti. Vrijeme između međunarodnih turneja je uglavnom provodio u Kaliforniji, boraveći u kući Alana Wattsa s kojim se sprijateljio, a nakon Wattsove prerane smrti boravi u Mill Valley u blizini San Franciska. Govinda je u San Francisku i Mill Valleyu utemeljio ogranke svojeg Arya Maitreya Mandala reda, čiji su meditacijski centri tako postali prvi ogranci mahayanske škole yogacara u Americi.

Važnija djela:
Psiho-kozmički simbolizam buddhističkih stupa (1940)
Temelji tibetskog misticizma (1960) – kod nas prevedena kao Tibetanska mistika, Grafos, Beograd 1986.
Psihološki pristup rane buddhističke filozofije (1969)
Kreativna meditacija i multi-dimenzionalna svijest (1976)
Unutrašnja građa I Chinga – Knjige promjena (1981)
Neka su predavanja objavljena nakon njegove smrti u dvije antologije Živi buddhizam na Zapadu (1990) i Spoznaje himalajskog hodočasnika (1991)

Lobsang

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 5
  • Karma: +4/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #13 poslato: Mart 16, 2010, 11:05:35 »
Pre nego što počnem da pišem o samom tibetanskom budizmu voleo bih da sažeto predstavim Tibet i tibetance.

      Kako več neko reče od svih ljudi Tibetanci su najbliži bogovima.Ime njihovog glavnog grada Lase znači,mesto bogova.Njihova zemlja kao da je prvi stepenik na koji svaki bog zakorači na putu ka zemlji.To simbolizuje i njihov preobražaj posle usvajanja budizma.Takvog preobražaja da sličnog nije bilo ni pre ni posle među zemaljskim narodima.Nadahnuti Budinom vizijom oni su potpuno zaboravili ciljeve svog drevnog kralja Song-tsena Gampoa,koji je u sedmom veku počeo da stvara najmočniju imperiju u Aziji.Masovno lomljenje oružja se desilo kada su bili u največoj teritorijalnoj ekspanziji,osvojili su do tada veliki deo Kine,Nepala i spuštali se niz obronke Himalaja ka Indiji.Imperija je propala,jer se ista nemože nistvoriti ni očuvati bez nasilja,a velika večina nekada ratobornih žitelja snežne zemlje postali su blagi,miroljubljivi,srdačni.Tako su Tibetanci dali čovečanstvu božanski primer plemenite promene,čiji primer niko nikada nije sledio.
       
      U Tibetu kao i u nekim drugim azijskim zemljama postoji mit o legendarnom kraljevstvu koje je praosnov kulture i znanja današnjih zajednica u Aziji.Prema tim sečanjima,to je bilo mesto napretka kojim su upravljali mudri i saosečajni vladari.Stanovnici tog kraljevstva bili su isto tako pametni i ljubazni pa se ovo društvo zaista moglo smatrati uzornim.To kraljevstvo se zvalo Šambala.(Pre desetak godina sam se spremao da posetim to mesto ali se to nije ostvarilo.)
Priča dalje kaže da je budizam imao veoma važnu ulogu u razvoju Šambale i da je čak prvog kralja te zemlje Davu Sangpoa lično Buda učio tantričkim učenjima.To učenje poznato kao Kalačakra Tantra smatra se jednom od temeljnih tantri u tibetanskom budizmu.Kada je kralj Sangpo savladao to učenje,kako kaže legenda,čitav narod Šambale takođe je počeo da se bavi meditiranjem i da sledi budistički put ljubavi i brige za sva živa bića.Tibetanci kažu da se Šambala može pronači negde u zabačenim dolinama između himalajskih vrhova.Postoji više stari budističkih tekstova u kojima su data ipak zamršena i nejasna uputstva o putu za  ŠambaluPrema budističkom učitelju Mifamu iz prošlog veka,Šambala se nalazi u pustoši severnog Tibeta.Priča dalje govori da je kraljevstvo Šambala nestalo pre više vekova.Ovo se dogodilo zato što jepostepeno stalnim praktikovanjem i usavršavanjem,svaki stanovnik Šambale dostigao prosvetljenje.Kaže se da su mnoge Bodisatve upravo ti stanovnici koji se inkarniraju da bi bili od pomoći ostalim bićima.
Neki zapadni naučnici su nagovestili mogučnost da je Šambala mogla biti jedno od kraljevstava koje se spominje u istorijskim dokumentima o drevnoj državi Zang-Zung koja je davno postojala u centralnoj Aziji,dok drugi misle da su priče o Šambali čista izmišljotina.Mnogi tibetanski učitelji i ne smatraju za potrebno istorijsko dokazivanje Šambale,več je posmatraju kao spiritualnu osnovu zdravog razuma koji kao potencijal postoji u svakom ljudskom biću.Kako reče Čogjam Trungpa;nije važno dokazivati dali je Šambala postojala ili je izmišljena,več taj pojam valja shvatiti kao ideal prosvetljenog i srečnog društva,što Šambala svakako jeste.
Dalaj Lama;da,Šambala svakako postoji ali ne u bilo kakvom konvencionalnom smislu.
OM MANI PEME HUM

Lobsang

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 5
  • Karma: +4/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Tibetanski budizam.
« Odgovor #14 poslato: Mart 16, 2010, 11:06:04 »
Sa prihvatanjem budizma,pre više od hiljadu godina,Tibetanci su se sasvim promenili.Posle toga oni više nikad nisu nikoga napadali,pa su dospeli dotle da nisu bili u stanju ni da se brane.U pripadnicima ovog ratničkog naroda dogodila se duboka psihološka promena,koja je dovela i do preziranja vojničkog poziva.Budizam je u Tibetu učinio ono što hriščanstvo,uprkos isto tako plemenitom moralnom kodeksu,nije moglo da postigne u evropskim nacijama.A Evropljani nisu bili ništa više ratoborni nego stari Tibetanci.Budizam i lojalnost Dalaj Lami ujedinjavali su te daleke krajeve sa onima u centralnom Tibetu i podsticali osečanje jedinstva tibetske nacije ma gde se njeni pripadnici nalazili.

       Suprotno često pogrešnim predstavama po kojima je Tibet gotovo pustinja,tu postoje mnoge plodne doline nadmorske visine između 4000 i 5500 metara što je više od bilo kog planinskog vrha u Evropi ili Americi.Postojale su i guste šume dok ih Kinezi u proteklih nekoliko decenija nisu skoro uništili a ima i mnogo bistrih planinskih jezera.Mineralno blago Tibeta pre dolaska Kineza nikada nije istraživano.Ovde su izvorišta največih azijskih reka Inda,Bramaputre,Jangcea,Mekonga i više manjih.

       O poreklu tibetske rase malo se zna.Tibetski narod se danas svrstava u žutu ili mongoloidnu rasu.Velika sličnost između Tibetanaca i severnoameričkih i južnoameričkih Indijanaca pokazuje da svi oni najverovatnije pripadaju najstarijoj rasi sveta.Bilo kakva sistematska istraživanja u Tibetu nisu nikada obavljena zbog nedostupnosti zemlje a i zbog nevoljnosti večine Tibetanaca koji su u Indiji i svetu uopšte da se podvrgnu antropološkim ispitivanjima.Osim toga,pošto u ovoj zemlji nikad nije bilo arheoloških istraživanja,nisu ni otkriveni radovi ili grobovi drevnih Tibetanaca.Čogjam Trungpa pominje da je u pečinama nedaleko od manastira Drolma Lakang u istočnom Tibetu video primitivne ali veoma interesantne crteže na stenama za koje veruje da su delo pradavnih stanovnika ovog kraja.Sem toga malo ispod vrha obližnje veoma visoke planine Kulha-ngang-ja nalazi se prostrana pečina sa podom od debelog prozirnig leda.U tome ledu zamrznute su ogromne kosti od kojih neke liče na ljudske,ali su toliko velike da nisu mogle pripadati poznatim rasama ljudi.Moguče je da u Tibetu s obzirom na suvu klimu postoje neki drevni zapisi koji nisu poznati naučnoj javnosti Zapada.Šteta za nauku zbog zatvorenosti te oblasti od strane Kineza za obimnija naučna istraživanja.
OM MANI PEME HUM