Kada sam nedavno bio u Beogradu kupio sam ovu knjigu:
http://www.dereta.co.rs/knjiga.jsp?id=5913 Ona govori uglavnom o Kagyu skoli tibetskog buddhizma, tocnije o glavnom i sredisnjem ogranku te skole, Karma Kagyu, i okolnostima izbora 17. poglavara te skole (Karmape) itd.
Mogu reci da mi je dala mnogo bolji uvid u unutrasnji ustroj Kagyu skole (nisam uopce znao da imaju nekoliko smjerova, od kojih je Krama smjer glavni unutar Kagyu-a), kao i bolji povijesni uvid u odnos 4 glavne tibetske skole buddhizma (odnos Kagyu sa Gelug, Nyingma i Sakya skolama, kao i povijesni odnosi Tibeta s Mongolima, Kinezima i Indijom u zadnjih 500'tinjak godina, promjene kineske politike prema Tibetu od 1980. na ovamo i sl.).
S druge strane moram da primjetim da mi je potvrdila i neke sumnje u gomilu praznovjerja i motologije koja prekriva tibetski buddhizam. Svi ti tulkui, rimpochei i bodhisattve slove za inkarnacije velikih lama iz poslosti, a ustvari su sasvim obicni i uglavnom sasvim prosjecni ljudi koji sami kazu da nisu oni nikakve inkarnacije niti tih lama cijim se nasljednicima smatraju, a jos manje buducih velikih buddha poput Maitreye i sl. Nije mi jasno zasto onda odrzavaju takve beskorisne mitove?
Juddu Krishnamurti je barem imao toliko moralne snage kada je malo poodrastao da se odupre manipulaciji sacice zapadnjackih bezveznjaka i fantazera okupljenih u Teozofskom drustvu koji su ga proglasili Avatarom. Kao dijete su ga manipulirali, ali dok je odrastao jasno je rekao da nije on nikakav Avatar.
Ova knjiga pokazuje da najveci broj tibestkih "inkarnacija" nije ustvari utjelovljenje osobe za koju se smatraju. Po tom pitanju je indijska tantra (kao i druge skole buddhizma) mnogo razumnija. Osobe koje dostignu du'ovno savrsenstvo se vise ne radjaju, a ako se i radajaju svakako to ne cine na nacin da o tome obavjestavaju svoje ucenika da ih potraze nakon par godina kako bi opet bili poglavari svoje skole. U indijskoj tantrickoj predaji se to ostavlja na slobodu "slucaju" ili volji tih ostvarenih bica (necu reci dusa, jer niti buddhizam, niti tantra ne vjeruje u dusu)... Zna se dobro da se neki ucitelji/ice radaju ponovno s namjerom da ponovno pomognu ljudima (i drugim bicima), ali to se ostavlja da bude onako kako sudbina tj. njihova volja nanese. Veliki yogini se s vremena na vrijeme radjaju unutar pojedine skole, a ne svako novo pokoljenje ucitelja nakon par godina. Osim toga, velika osoba se moze roditi i u nekoj drugoj skoli, ili osnovati novu skolu unutar sire bastine.
Tako su indijske skole yoge (tantre, vedante i sl.) doista pokazale da se stalno radjaju novi ucitelji/ice i obnavljaju tradiciju, ali ne na nacin da se zna tko su i sto su bili u proslom zivotu. Niti da li ce se nakon smrti ponovno vratiti ili ce se zauvijek stopiti s Parama Brahmanom. Tako mi ne znamo sto su u proslom zivotu bili Ramakrshna ili Anandamayi Ma. Osim toga, sadasnji duhovni ucenici napreduju i netko od njih ce biti neki buduci ucitelj u nekom od buducih zivota. Tako indijske skole tantre ili vedante imaju obicno velikog ucitelja, pa onda slijed sasvim prosjecnih nastavljaca, pa opet nekog velikog ucitelja itd. Mislim da je takav sustav zasnovan na prirodnom odvijanju tih stvari.
Osim toga, ne mozemo znati gdje je prosvjetljeno bice otislo cak i ako se odlucilo opet roditi? Zasto bi opet sluzio onima koje je vec poducio? Tako je npr. (ako je za vjerovati njihovoj tradiciji) Sai Baba iz Shirdija:
http://en.wikipedia.org/wiki/Sai_Baba_of_Shirdi bio muslimanski (sufijski) svetac, a u slijedecoj se inkarnaciji smatra utjelovljenjem hinduistickog ucitelja Satya Sai Babe. To mi se cini mnogo razumnijim. Muslimanski ucitelj koji je stalno propovijedao jednakost muslimana i hindusa da se rodio kao ucitelj hindusa.
Tako da mi taj tibetski nacin inkarnacija nije bas posve pouzdan i vjerujem da izranja iz srednjovjekovne mitologije i namjerno gajenog praznovjerja za potrebe politickih utjecaja raznih skola i obitelji iz kojih su dolazili "tulkui". Barem ja na to tako nekako gledam, mozda grijesim?!