873. OproštajPitanje: Kako možemo oprostiti nekome ko nastavlja da pribegava nasilju?
Godwin: Ovo je veoma dobro pitanje i ja volim takva praktična pitanja, sa kojima se svi susrećemo. Svi smo bili u takvoj situaciji u nekom trenutku. Dakle, kako da se odnosimo prema njoj kao meditanti koji praktikuju meditaciju prijateljske ljubavi?
Prva reakcija -- možda neće biti baš laka -- ali jedna stvar koju možemo pokušati da vežbamo is budističke perspektive jeste: nemojmo biti iznenadjeni u takvim situacijama.
Zašto to kažem? Zašto se uvek iznenadimo kad nam se tako nešto dogodi? Zato što imam ideju, sliku, očekivanje da drugi ne treba da pribegavaju nasilju. naročito protiv mene.
Postoji vrlo interesantno gledište, budistička analiza čovekove prirode. Da naše mane -- one mogu biti bes, mogu biti nasilje, u bilo kojem obliku -- imaju iza sebe tri razloga. A ta tri razloga su pohlepa, mržnja i obmanutost, Dakle, sve dok u sebi imamo ove tri karakteristike, ponašaćemo se nasilno, ponekad iracionalno, na sve one načine na koje se ljudska bića ponašaju u ovom svetu. Kada vidimo postupke pokretane pohlepom, mržnjom i obmanutošću -- drugim rečima, kad vidimo postupke koji dolaze od nesavršenih ljudskih bića -- treba li da budemo iznenadjeni? Pre bi trebalo da se iznenadimo ako ljudi ne žive na taj način!
Prema budizmu, mi živimo u ludom svetu. U tom smislu svi smo mi ludi. Tek kad se probudimo, postajemo potpuno normalni. Zašto kažem da smo ludi? Zato što smo stvorili jedan subjektivni svet i živimo u tom subjektivnom svetu koji ne korespondira sa stvarnošću. Ko od nas ovde može reći da uvek vidi stvari upravo kakve one jesu? Naš problem je da taj ludi svet uzimamo suviše ozbiljno. Zato, kada vidite ludo ponašanje, molim vas ne budite iznenadjeni. To je prva stvar.
Druga stvar o kojoj razmišljamo jeste osoba koja pribegava nasilju i nastavlja da to čini. Možda ona ne zna za bilo koji drugi način ophođenja sa ljudskim bićima. Pretpostavljam da mora biti vrlo nesrećan čovek, sa mnogo patnje, koje možda nije ni svestan. Zato, ako smo u stanju da stvarnost tog bića vidimo na ovaj način, pre nego da se ljutimo, počinjemo da saosećamo sa njim. Počinjemo da žalimo takve ljude koji ne znaju ni za jedan drugi način ponašanja, osim da budu destruktivni prema sebi i prema drugima, što je potpuna suprotnost življenja na duhovni način. Ponekad može biti izuzetno teško dopreti do takvih ljudi i komunicirati sa njima, pošto su potpuno zatvoreni za bilo kakve sugestije.
Dakle, analizirajmo celu stvar iz ugla naše patnje. Dogodila vam se takva stvar i uticala je na vas, nosite ranu u odnosu na to što vam je druga osoba učinila. I tako, svaki put kad se setite tog čoveka, šta se događa? Ljuti ste na njega; povredio vas je. To što je učinio jeste vaša patnja i ta rana zbog koje patite može biti vrlo destruktivna.
I ako ne možete da pomognete toj drugoj osobi, kao neko ko praktikuje meditaciju prijateljske ljubavi, možete se potruditi da naučite kako da pomognete sebi. Ako neko želi da isceli takve rane, koja sredstva može upotrebiti? Prva je da promisli kako je ta rana nastala. I tada shvatite: rana je nastala zbog slike, zbog očekivanja kako bi drugi trebalo da se pomašaju prema meni. Drugi način lečenja rane je shvatiti da se to dogodilo u prošlosti, prošlo je, i ja ga ne mogu izmeniti, ali ipak nosim sa sobom bol prošlosti tako što svuda nosim tu ranu u sebi.
I tako treba da se odlučite: hoću li nastaviti da patim ili ću pokušati da zaustavim tu patnju tako što ću prošlost ostaviti za sobom? I zatim pokušati da razume njegovo ponašanja i da mu, koliko je to moguće, oprostim. S ovim u vezi Hrist je rekao nešto što mi se veoma dopada: "Oprosti im jer ne znaju šta čine".
Nekad pretpostavljamo da čovek zna zašto radi to što radi. Ali ako slučajno povedemo razgovor o tome sa njime, može nam reći: "Zaista ne znam zašto sam to učinio, jednostavno se dogodilo". Zar i sami ne postupamo na takav način u određenim situacijama? I zaista ne znamo zašto smo nešto uradili, ne možemo da pronađemo razlog.
Dakle, sve ovo može biti teško, ali je zaista vredno truda, ako uspete da svoje rane zacelite na ovaj način, da odložite tovar koji ste možda nosili sa sobom mnoge godine. To vam može doneti takav osećaj slobode i lakoće.
Možda ćete morati prekinuti svaki kontakt sa tom osobom, ali ipak ćete možda hteti da nastavite da budete u vezi indirektno, tako što ćete joj poželeti: "Neka i ti jednoga dana shvatiš šta radiš, neka jednoga dana uvidiš šta radiš, i neka na taj način prekineš uvek isto destruktivno ponašanje iz prošlosti". Ovo bi bile neke od mojih sugestija.
Godwin Samararatne: Meditation for Everyday Life
