Autor Tema: Budizam za savremene skeptike  (Pročitano 4153 puta)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Budizam za savremene skeptike
« poslato: Mart 15, 2010, 14:53:16 »
Paul Davy
BUDIZAM ZA SAVREMENE SKEPTIKE

Uvod

Ovo je doba nauke. Današnji ljudi nemaju utopije.
Oni neće prihvatiti bilo kakve teorije, osim ako rezultati nisu valjani, konkretni,
u vezi sa ličnim iskustvom i ovde-i-sada. [1]

[1. Sayagyi U Ba Khin (1968), The Essentials of Buddha-Dhamma in Practice, International Meditation Centre, Yangon, Myanmar. http://www.ubakhin.com/ubakhin/ESSENTIA.html]

Kad pogledamo naš sadašnji život, neprekidno se suočavamo sa mnogim stresovima. Pa ipak, bez obzira koliko se brzo tehnologija razvija, naše težnje ka materijalnoj obezbeđenosti i sigurnosti nikako ne uspevaju da u znatnijoj meri uklone patnju koja nas okružuje. Bez obzira ko smo, uvek smo podložni stresu, žalosti, razočarenju, strahu, bolesti, neizvesnosti, bolu, odvojenosti od onoga što volimo i susretu sa onim što ne volimo. Svako od nas doživljava sve te oblike patnje i naša želja da ih uklonimo snažna je danas isto onoliko koliko je bila u vreme Bude, pre 2500  godina. Glavno pitanje sa kojim se svako od bas suočava jeste: "Kako ova neprekidna patnja može biti prevaziđena?"

Razočarani neuspesima materijalizma da donese trajni mir i sreću, ljudi će se često okrenuti duhovnosti i religiji, u potrazi za odgovorom na ovo važno pitanje. Nažalost, mnogi članovi savremenih društava takođe zaziru od svake forme religije, jer je mnogo dogmatizma i nenaučne iracionalnosti koja zagađuje teističke religije sa kojima su se do sada sretali. Kao rezultat neuspeha materijalizma i teističkih religija da obezbede oslobađanje od muka življenja, mnogi inteligentni i kreativni ljudi potpuno su odustali od traganja za primenljivim rešenjem za ovaj problem i potražili utočište u alkoholu i drogama, kako bi sebe učinili manje osetljivim na nedaće života. Oni najočajniji su otišli i korak dalje i sami sebi oduzeli život.

Iako je na Zapadu uglavnom pogrešno shvaćen, ipak postoji dobar deo ljudi koji priznaju da je budizam jedna logična i racionalna religija, koja ne zahteva slepu veru, niti potčinjavanje nekim višim bićima ili Bogu. Za neke on jeste religija, za druge je više filozofija ili moralni kodeks – pa ipak, oni koji sami slede budistički put slažu se da bi ga pre svega trebalo razumeti kao mudar način života. Upravo zbog ovakvih "terapeutskih" kvaliteta, čak i oni koji su skeptici, koji svoje poverenje poklanjaju pre svega nauci i racionalnim činjenicama, pokušali su da sami za sebe istraže tu drevnu religiju koja se naziva budizam. Na prvi pogled, početniku je teško da odredi koji je najbolji pristup i kako testirati budizam da bismo proverili je li on taj lek za našu emocionalnu bolest za kojim tragamo.

Ukoliko malo zagrebemo površinu budizma, uočićemo neke od vidova ove religije koji nam se ne čine "logičnim i racionalnim" kako smo možda pre toga očekivali. Bezbrojna nebeska bića i božanstva sa bezbroj ruku koja krase budističku umetnost mogu se nekim ljudima učiniti kao nelogični ostaci iz preistorijskih vremena. Ako takvu ikonografiju poveže sa devocionalnim ritualima, recitovanjem i prikazima budističke kosmologije, neupućeni duhovni tragalac će možda odlučiti da brže-bolje od svega toga pobegne i pre nego što bude imao šanse da ključne delove budističkog učenja testira sam za sebe.

Cilj ove knjižice jeste da izbegne ovakve zabune, obezbeđujući savremenom duhovnom tragaču razumevanje načina na koji se način budizam može upotrebiti radi olakšavanja mentalnih patnji sa kojima se svako od nas suočava u svakodnevnom životu. U tom pogledu ovaj tekst nije unikatan, jer postoje i mnogi drugi koji pružaju više nego kompetentan uvod u budizam za početnike. Ono u čemu se ovaj tekst razlikuje od većine drugih uvodnog tipa jeste u tome da se on ne oslanja ni na jednu tvrdnju ili pojavu koju ne biste mogli sami proveriti na naučni način, ovd ei sada. Čak i ključni budistički termini kao što su karma i nirvana biće predstavljeni na takav načinda ih je moguće razumeti i proceniti samo uz pomoć logike i iskustva.

Sem toga, nema nameru da razglabam nadugačko i naširoko da bih vam rekao kako je budizam divan i čudesan. Potpuno sam svestan da su takve hiperbole bezvredne za savremenog skeptika i da ih je lako videti u negativnom svetlu, kao pokušaj da s eprikrije nešto sumnjivo u vezi sa budizmom i njegovim učenjem.

Za razliku od mnogih religijskih učitelja, Buda nije obeshrabrivao temeljno i kritičko istraživanje sopstvenog učenja. Zapravo, on ih je u tome ohrabrivao i to na sledeći način:

"Ne povodite se za usmenim predanjima, niti za rodoslovima, za glasinama, za onim što piše u svetim tekstovima, za deduktivnim domišljanjima, za induktivnim domišljanjima, za posrednim zaključivanjima, za aksiomima, za time što vam se onaj koji govori čini kompetentnim, ni iz uverenja: 'Ovaj asketa je naš učitelj'. Tek kada se sami uverite: 'Ove stvari su štetne, ove stvari su sramotne, njih kritikuju i mudraci; onome ko ih čini i praktikuje donose štetu i patnju", tek tada ih napustite'.  " [2]

[2. AN 3.65: Kalama sutta.]

Učitelji čan tradicije često citiraju izreku koja bi se mogla ovako prevesti:

"Male sumnje rezultiraju malim uvidom; samo velike sumnje donose veliki uvid. Odsustvo sumnje znači i odsustvo uvid."

Vaša inteligencija ne mora biti zamenjena potčinjavanjem, kako bi budizam za vas imao smisla. Drugim rečima, kad proučavate budizam ili bilo koju drugu religiju, vaše sumnje ne bi trebalo da potiskujete. Ako određena religija ne može da izdrži takvo istraživanje i analizu, onda ona nije ni vredna vašeg interesovanja.

(Sledi nastavak: Kako prići osnovnim budističkim pojmovima?)

 :pozdrav:

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #1 poslato: Mart 15, 2010, 14:53:42 »
Kako prići osnovnim budističkim pojmovima?

Postoje neki budistički pojmovi koji se čine suprotnim onome što bi savremeni skeptik očekivao. Neke od tih pojmova je, upravo zbog njihove psihološke ili metafizičke prirode, vrlo teško ili dokazati ili pobiti na tradicionalan naučn inačin. U skladu sa tim, neke teme će ovde biti odložene sa strane i posvetićemo se onima koje je lakše vrednovati na jedan logički, naučni način.

Iako smo neke delove učenja za sada odložili na stranu, moramo biti oprezni da te metafizičke postavke sasvim ne prenebregnemo, oslanjajući se na rigidan i prerano donet zaključak da su one bilo pogrešne, bilo tačne. Ukoliko odavde ne bismo napredovali otvorenog i znatiželjnog uma, mogli bismo ustanoviti da su okovi naših krutih stavova suviše jako da ih raskinemo i time bismo znatno umanjili svoju sposobnost da umanjimo patnju.

Na primer, ako bi se neko popeo na planinu i po povratku vam opisao vidik koji se pruža sa vrha, ne bi bilo načina da li je taj vidik zaista takav ili nije kao što je opisan, izuzev ako ne biste odlučili da se i sami ispnete a planinu. Ako biste unapred formirali mišljenje da je njegov izveštaj istinit ili lažan, a bez neposrednog iskustva, postojale bi vrlo velike šanse da grešite. Zbog toga, dok nešto ne možemo sami sebi da dokažemo, ostajemo istinski agnostici i otvoreno uma za svaki dokaz koji će nam se možda ukazati u budućnosti.

Filozofija koja stoji iza ovakvog ničim ograničenog pristupa proučavanju lepo je oslikana ovo zen pričom:

Profesor univerziteta jednom je posetio čuvenog zen učitelja. I dok mu je učitelj ćutk sipao čaj, profesor je pričao o zenu. Učitelj nasu čaj do vrha šolje, a onda nastavi da i dalje sipa. Profesor pogleda kako se čaj preliva i sliva mu se niz ruku, pa kad više nije mogao da izdržu, uzviknu: "Prepuno je! Ne može više da stane!" Na to učitelj mirno odgovori: "I vi ste prepuni poput ove šolje. Kako mogu da vam pokažem zen ako prethodno šolju ne ispraznite?"

Doduše, selektivno izlaganje kako se ovde iznosi nikada ne može do kraja da iznese svu dubinu Budinog učenja, ali će vam pružiti šansu da sami testirate osnove budističke filozofije i prakse. Tako imate priliku da iz prve ruke osetite da li Budino učenje deluje u pravcu toga d aumanjuje vašu patnju i to je upravo ona prilika na koju je mislio Buda kada je odlučio da 45 godina svoga života posle probuđenja nesebično podeli svoju mudrost sa onima koji žele da o njoj slušaju.

Kada jednom budete u stanju da Učenje razumete na nivou pojmova, možda ćete osetiti i onaj stepen poverenja potreban da se krene budističkim putem na jedan detaljniji i sistematičniji način. Međutim, čak i ako se zaustavite ovde, na onome što je dato u ovom kratkom tekstu, moguće je d aće vam i to biti dovoljno da načinite značajan pomak ka življenju na jedan spokojniji i plodonosniji način.


(Sledi nastavak: Četiri plemenite istine)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #2 poslato: Mart 15, 2010, 14:54:19 »
Četiri plemenite istine

Četiri plemenite istine jesu sam temelj Budinog učenja. Sva druga nauka i postavke sadržani u različitim budističkim tradicijama mogu se posmatrati kao dalja elaboracija ovih osnovnih mudrosti. Otuda je vrlo važno odvojiti vreme za njihovo pomno istraživanje, pre nego što se otisnemo dublje u Budino učenje. Budite oprezni da ne prihvatite slepo ove istine samo zato što ih je formulisao Buda. Umesto toga, tretirajte četiri plemenite istine pre kao seriju hipoteza, koje je moguće testirati na osnovu logike i ličnog iskustva.

1. Patnja
"A ovo je, monasi, plemenita istina o patnji: rođenje je patnja, starost je patnja, bolest je patnja, smrt je patnja, biti sa onim što nam je mrsko jeste patnja, biti razdvojen od onoga što nam je drago jeste patnja, ne dobiti ono što želimo jeste patnja. Ukratko, pet osnova prijanjanja su patnja." (http://www.yu-budizam.com/canon/samyutta/sn56-011.html)

Jako dugo prva plemenita istina prevođena je na različite načine. Vrlo često korišćena, ali suviše uprošćena sintagma glasila je "život je patnja". Ovaj pesimistički prevod nije učinio veliku uslugu budizmu, jer će razboriti čitalac s pravom tvrditi da isto tako postoji mnoštvo divnih stvari koje je moguće proživeti u životu! Svi mi znamo zadovoljstvo radosti, saosećanja, prijateljstva, humora, ljubavi i sreće. Sama činjenica d aodlučujemo da nastavimo život i da nismo počinili samoubistvo trebalo bi da bude dovoljan dokaz da zaista postoji sreća zbog koje vredi živeti.

Daleko verniji prevod prve plemenite istine jeste da je "patnja neizbežna u svačijem životu". Uprkos mnogim čudima života, ne možemo umaći od činjenice da smo na svakom njegovom zaokretu suočeni sa različitim oblicima patnje ili makar neugodnosti.

Čak i oni među nama koji naizgled žive lagodno i srećni ne mogu izbeći različite oblike patnje svojstvene životu. I oni pre ili kasnije dožive razočarenje, bolest i smrt. Bez obzira koliko smo zadovoljni svojim životom sada, niko ne može s razlogom reći da ga s vremena na vreme ne zadese ovakvi oblici patnje.

 :tuzan:

(Sledi nastavak: Uzrok patnje)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #3 poslato: Mart 15, 2010, 14:54:48 »
2. Uzrok patnje

"A ovo je, monasi, plemenita istina o izvoru patnje: to je ona žudnja koja vodi do novog rođenja, što združena sa ushićenjem i strašću, neprestano traži sve novo uživanje, sad tu, sad tamo -- dakle, to je žudnja za čulnim užicima, žudnja za postojanjem i žudnja za nepostojanjem."

Sada prelazimo na drugu plemenitu istinu, koja će nam pomoći da objasnimo tu boljku koja u nama izaziva bolne simptome -- a to je žudnja.

Žudnja je žeđ za stimulacijom u vidu dodira, ukusa, mirisa, slika, zvukova i za stimulacijom uma. Možemo ovu pojavu i sami videti dok posmatramo sopstveni um kako skače sa jedne stvari na drugu u beskrajnom lovu za sve novijim čulnim zadovoljstvima. I upravo ono za šta verujemo da će nam najveću stimulaciju, to je ono za čime smo najskloniji da žudimo.

Svaka od tih žudnji može s epripisati barem jednom od tri faktora koji su joj u osnovi: pohlepa, odbojnost i neznanje. Ovde je važno napraviti razliku između želje i žudnje, jer po budizmu nema u suštini ničeg lošeg u našim željama i ciljevima kao takvima.

Na primer, mogu imati želju da eliminišem žudnju i zato odlučujem da sledim budistički put. Ova želja vodi do pozitivnih postupaka i izaziva patnju jedino ako ujedno u  izazove i žudnju zasnovanu na pohlepi ("frustriran sam zato što još uvek nisam probuđen, iako meditiram već dva meseca"), na odbojnosti ("ne volim svoje mane") ili obmanutosti ("ja sam suviše glup da bih dostigao svoj cilj probuđenja")

Razmotrimo sada nekoliko primera različitih žudnji i kako one izazivaju patnju, barem prema budističkom modelu patnje. Sami za sebe razmotrite da li zaista smatrate da ovi oblici patnje izrastaju iz nepovoljnih korena kakvi su pohlepa, odbojnost i neznanje.

Primer 1: Žudnja za posedovanjem

Kada žudimo za vlasništvom ili posedovanjem, mi time u sebi gajimo patnju, jer čeznemo za onim što nemamo. Čak i ako dođemo u posed onoga što smo želeli, moguće je da ćemo doživeti novu patnju brinući se da to što imamo u budućnosti ne bude oštećeno, izgubljeno ili ukradeno.

Upravo zbog ovoga je umerenost jedan od ključnih elemenata budizma. Umerenost ne znači da moramo da odbacimo sve što imamo, već pre da se prema spoljašnjim objektima odnosimo na takav način koji u nama neće stvarati nezasitu žudnju.


Primer 2: Žudnja za ljudima


Naši odnosi sa drugim ljudima su takođe često opterećeni žudnjom. Ona može biti u obliku požude, koja se manifestuje kao želja za seksualnim odnosom.

Žudnja i vezanost za druge učiniće nas nesrećnim onda kada ti ljudi neizbežno postanu bolesni i umru ili kada smo razdvojeni od njih u prostoru i vremenu. kao i u primeru žudnje za posedovanjem, uopšte ne moramo sasvim da prekinemo sve veze sa drugim ljudima, već se radi o tome da ćemo biti spremniji da izbegnemo patnju ukoliko smo svoje odnose zasnovali na istinskoj ljubavi i saosećanju, pre nego na sebičnom vezivanju.

Primer 3: Žudnja za postojanjem

Mnogi od nas bi voleli da žive večno i da se nikada ne razbole. Međutim, sasvim je očigledno da jedna takva želja za večnim zdravljem i životom nikada jeste nemoguća. Ako očajnički žudimo za dobrim zdravljem, tada sebi samo donosimo dodatnu patnju, koju inače možemo izbeći ako smo prijemčiviji za normalne činjenice života kakve su bolest i smrt. Za one od nas koji se sa bolešću i smrću suočavaju ispunjeni strahom, žudnja za postojanjem postaje još akutnija i vodi do sve veće patnje i frustracije.

Primer 4: Žudnja za nepostojanjem

Postoje trenuci u našem životu kada jednostavno poželimo da nas nema. Možda smatramo da smo se zbog nečega obrukali na javnom mestu i želimo da se zemlja pod nama otvori i proguta nas. Ili smo možda ulovljeni u zamku rada na posla koji mrzimo ili smo u obavezi da odemo na neko okupljanje na koje najradije ne bismo išli. I tako hvatamo sebe kako nestrpljivo gledamo svaki čas na sat, čekamo da sekunde, muniti, sati prođu i postanemo oslobođeni kuluka u kojem smo se našli višom silom. Kod nekih ljudi žudnja za nepostojanjem je toliko velika da je za njih jednostavno najlakše zaista sebe uništiti drogama, alkoholom, pilulama ili pak samoubistvom.

Primer 5: Žudnja za tim da stvari budu drugačije nego što su sada

Mi često imamo velika očekivanja od ljudi i društva u kojem živimo. U skladu sa tim, često se dogodi i da patimo kada ta očekivanja nisu ispunjena. Smatramo da društvo treba da je pravedno, logično i na dobrom putu. A kada nije, tugujemo zbog takvog stanja stvari. Možda očekujemo da naši prijatelji nikada ne kasne, da se uvek sete našeg rođendana i budu spremni da nas uvek do kraja saslušaju. Kada stvarnost odstupi od naših ideala, skloni smo da patimo, zato što smo svoju sreću zasnovali na spoljašnjim uslovima koji su izvan naše kontrole.

Primer 6: Žudnja zasnovana na odbojnosti i mržnji


Ako postoje ljudi ili organizacije koji nam se ne sviđaju, možda im želimo da pate ili da nestanu sa lica zemlje. Uprkos našim gnevnim željama, oni srećno nastavljaju svojim putem, ni ne primećujući mržnju koju osećamo prema njima. Bilo da ta mržnja na kraju bude ugašena ili ne, ona je jedno vrlo neprijatno osećanje i svako ko je pun mržnje neizostavno će i patiti.

Vrlo je važno da smo u stanju da razlikujemo pojam "patnje" od svakodnevnog pojma fizičkog bola, pošto se ne radi o sinonimima. Zamislite maratonca koji je upravo pobedio u trci posle godina intenzivnog vežbanja. Kao što bi se moglo i očekivati, trkač je veoma zadovoljan svojim uspehom i prilično je euforičan. Mišići u nogama ga sigurno bole posle takvog napora, ali trkač zbog toga ne pati zbog tih fizičkih senzacija. Zapravo, sasvim je moguće da ih trkač doživljava kao potvrdu i integralni deo čitavog tog pozitivnog iskustva koje dolazi od nadmetanja i pobede u maratonu.

Ovaj prime rpokazuje da "bol" i "patnja" nisu sinonimi i da čak i kada neko doživljava fizički bol, iz toga ne sledi logički da mora doživljavati i patnju kao posledicu tog bola. Zahvaljujući uviđanju ove razlike, razumemo poentu da je patnja mentalni fenomen, a ovaj uvid je ključ razumevanja Budinog učenja u celini.

Kada se na kraju osvrnemo na drugu plemenitu istinu, trebalo da još jedno osmotrimo gornje primere i pokušamo d apronađemo bilo koji oblik patnje koji se ne zasniva na pohlepi, odbojnosti i neznanju. Ako, posle detaljnog istraživanja, nismo u stanju da pronađemo nijedan takav primer, tada ima osnova da drugu plemenitu istinu prihvatimo kao valjanu.


Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #4 poslato: Mart 15, 2010, 14:55:19 »
3. Prestanak patnje

"A ovo je, monasi, plemenita istina o prestanku patnje: to je potpuno iščezavanje i iskorenjivanje upravo te želje, odustajanje od nje i odbacivanje, oslobađanje i okretanje od nje."

Naša analiza druge plemenite istine pokazala je da žudnja jeste uzrok patnje. Tada i nije neko iznenađenje da ako smo u stanju da uklonimo uzrok, time ćemo ukloniti i posledicu. Drugim rečima, uklonite žudnju i uklonićete patnju.

Krajnji cilj budizma, poznat pod pojmom "nirvana", zaista jeste kompletno iskorenjivanje patnje, postignuto iskorenjivanjem žudnje. Otuda se nirvana, kao stanje uma, može zamišljati i kao um koji se zauvek oslobodio patnje.
 
Buda je govorio:

"Um je preteča svih stvari (mentalnih stanja),
um ih stvara i njima upravlja"

Ove čuvene stihove možemo predstaviti i uz pomoć dijagrama:

čulni podražaj   ----->   um   ----->   mentalna stanja

Iz ovoga je jasno da ako želimo da postignemo pozitivna mentalna stanja, koja su oslobođena patnje, moramo naučiti da efikasno baratamo komponentama ovog procesa, na način koji donosi najbolji rezultat.

Kada se radi o baratanju bujicom čulnih podražaja koje doživljavamo, trebalo bi da izbegavamo one koji deluju kao okidač za žudnju (na primer, reklame, potencijalne objekte požude itd.), jer imaju tendenciju da dovode iskušenje i uznemiruju naš um. Slično ovome, moguće je svesno sebe okružiti pozitivnim stimulansima ili čak koristiti metod vizualizacije kako bismo stvorili određeni čulni input.

Zatim, um treba da obradi sve ove stimulanse i sa njima postupa na način koji rezultira povoljnijim mentalnim stanjima. Kako to Buda kaže:

"Usplahirenu, nepostojanu misao,
koju je teško zadržati i obuzdati,
mudrac izoštrava kao kovač strijelu."

Postoje tomovi i tomovi budističke literature koji razmatraju interakcije između čula i uma. Proces Uslovljenog nastanka sve te veze prikazuje kao jedan proces sastavljen od 12 koraka, a Abhidhamma (ili "više učenje") uzima jedan još više redukcionistički i psihološki pristup kako bi razjasnila način na koji naš um obrađuje različite inpute. (Oba ova koncepcijska okvira su suviše detaljna i kompleksna da bismo ih izložili u ovom kratkom uvodu u budizam.)

Dakle, sada kada znamo koje izazove nose obrada čulnih stimulansa i sam um, krećemo u potragu za praktičnim metodom čija će nas primena dovesti do željenog cilja. To nas dovodi i do poslednje o četiri plemenitih istina -- načina vežbanja koji se obično naziva Plemeniti osmostruki put.

4. Put ka iskorenjivanju patnje

"A ovo je, monasi, plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje: to je upravo onaj Plemeniti osmostruki put sačinjen od ispravnog razumevanja, ispravne namere, ispravnog govora, ispravnog delovanja, ispravnog načina života, ispravnog napora, ispravne svesnosti i ispravne koncentracije."

Pri razmatranju komponenti Plemenitog osmostrukog puta trebalo bi da zadržimo naš istraživački elan i potrudimo se ne samo da identifikujemo koje delovanje je preporučivao Buda, već isto tako i da razumemo koja je uloga svakog od njih u redukovanju žudnje, a time i u smanjivanju patnje. Zato ćemo svaki od ovih osam koraka obraditi posebno.

1. Ispravno razumevanje

Ispravno razumevanje odnosi se na istinsko razumevanje četiri plemenite istine, kao i veze između žudnje i patnje. Ispravno razumevanje počinje sa ovim pojmovnim okvirom i dalje jača kako u sopstvenom životu doživljavamo posledice četiri plemenite istine.

Zanimljivo je ovde primetiti da se razumevanje odnosi samo na naše stavove koji imaju veze sa stvaranjem patnje. Ono se ne tiče bilo kojeg drugog znanja koje je irelevantno za eliminisanje patnje. Ako pogrešno verujemo da je Sunce ravna ploča ili d apaukovi imaju deset nogu, to nije ni "ispravno razumevanje", niti "pogrešno razumevanje" u pogledu Plemenitog osmostrukog puta. S obzirom na eliminisanje patnje, takve informacije su nevažne.

2. Ispravna namera

Ispravna namera je odlučnost da radimo na nužnom mentalnom razvoju i etičkom ponašanju nužnom za smanjivanje patnje. To je odluka da preduzmemo korake koji će iz naših misaonih procesa eliminisati pohlepu i odbojnost, te tako sprečiti nastanak žudnje.

3. Ispravan govor

Ispravan govor standard komunikacije u kojoj se izbegava govor koji je lažan, zlonameran ili isprazan. Lažan govor širi neznanje, zlonameran govor širi mržnju, a isprazan govor nas samo skreće sa puta i predstavlja gubljenje vremena i za nas i za druge. Otuda nije teško uvideti na koje je sve načine pogrešan govor kontraproduktivan i prepreka razvoju uma.

4. Ispravno delovanje

Ispravno delovanje je standard postupanja koje izbegava povređivanje drugih bića putem fizičke sile ili krađe. Ono takođe uključuje izbegavanje svakog oblika nedopuštenih seksualnih odnosa, među kojima su najgori oblici silovanje, pedofilija, ali se danas najčešće manifestuju kao bračno neverstvo ili seks pod prinudom. Cilj ispravnog postupanja, posmatran kroz pozitivne ciljeve, jeste da budemo dobronamerni, da saosećamo i poštujemo druge, tako da ne sam odrugi imaju koristi od naših postupaka, već i da mi sami sprečimo bujanje pohlepe i odbojnosti u svom umu.

5. Ispravno življenje

Ispravno življenje znači da da za život zarađujemo na način koji je kompatibilan sa principima ispravnog govora i ispravnog delovanja. Poslovi koji imaju udela u stimulisanju pohlepe (na primer, kockanje), odbojnosti (na primer, trgovina oružjem), neznanja (na primer, rasturanje druge, prodaja alkohola) ili koji nanose štetu drugima (na primer, kriminal) imaju za posledicu po one koji u njima učestvuju jedino patnju, u skladu sa modelima nastanka patnje koji su već opisani.

6. Ispravan napor

Kao i sa svime u životu, ništa se ne može postići bez pravih dela i uloženog napora. U kontekstu Plemenitog osmostrukog puta, ovo znači biti neumoran u naporima da se spreče negativna stanja uma, kako bismo umesto njih generisali pozitivna stanja i tako sebe oslobodili patnje.

7. Ispravna svesnost

Ispravna svesnost znači da stvari vidimo jasno, onakve kakve one jesu, i to iz trenutka u trenutak, a da ne budemo savladani i zavedeni milionima signala koji bombarduju naša čula. Kada se pohlepa javi, moramo nastojati da je budemo svesni i da je ukrotimo pre nego što se ona razvije u žudnju. Kada se javi odbojnost, svesnost će nam pomoći da iskorenimo ovu negativnu emociju pre nego što se razvije u snažan osećaj gađenja i mržnje.

8. Ispravna koncentracija

Ispravna koncentracija jeste razvijanje fokusiranosti uma, pri čemu su sve mentalne funkcije ujedinjene i fokusirane na jedan predmet. Sposobnost da se u svakom trenutku fokusiramo samo na jedan objekat ili posao, koja se razvija meditacijom, daje nam bolju kontrolu nad sopstvenim umom i sprečava ga da neprekidno luta u traganju za stimulacijom. I kako um dolazi u svoje prirodno stanje mirovanja, on u odsustvu pohlepe, odbojnosti i neznanja doživljava osećaj spokojstva. Sa skoncentrisanim i spokojnim umom, lakše je posmatrati nastajanje i nestajanje svih mentalnih i fizičkih senzacija, a naše do tada tek na pojmovima zasnovano znanje o Budinom učenju sada je u prilici da prodre dublje u naše nesvesno. tako da su i buduće misle sve više u skladu takvim načinom postupanja i govorenja koji redukuje patnju i za nas i za druge.

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #5 poslato: Mart 15, 2010, 14:55:51 »
Praznina i prolaznost

Jedna od postavki budizma, koja ga zapravo odvaja od svih drugih religija, jeste poricanje postojanja bilo kakvog urođenog ili nepromenljivig sopstva u nama. Suptilno učenje o praznini ili o "ne-ja" ne želi da kaže da vi uopšte ne postojite -- Buda je eksplicitno odbacio takve nihilističke teorije. Umesto toga, prazninom se sugeriše da ono za šta mi obično mislimo da je naše sopstvo, ja, ego, nije ništa više od skupa pet sastojaka:

1. oblik -- fizička meterija
2. svest -- osnovna svesnost raznih podražaja
3. osećaj -- doživljaj senzacije (na primer, ukus, dodir, miris, slušanje, viđenje, ideje)
4. opažaj
5. mentalni obrasci -- sve voljne misli, želje, emocije kojima se podstiču telesni postupci, govor ili neke nove misli.

Ključna osobina svakog od ovih sastojaka jeste d aoni ne traju večno, već da nastanu i pre ili kasnije nestanu. Drugim rečima, svaki od ovih pet sastojaka bića jeste prolazan. -- ništa ne traje zauvek.

Već godinama naučnici nam govore da ćelije našeg tela umiru i bivaju zamenjene novim tokom čitavog našeg životnog veka. Specifična forma svesti javlja se u trenutku kad postanemo svesni pojedinih podražaja i zatim nestaje kada fokus pomerimo pažnje na nešto drugo. Mentalni obrasci nastaju i nestaju velikom brzinom dok našum obrađuje podatke i smišlja načine delovanja ili govora zasnovane na tim misaonim procesima. Ono što mi mislio da je "sopstvo" nije ništa drugo do stalno menjajući proces i interakcija ovih sastojaka.

Izazov koji je Buda postavio pred nas jeste da pokušamo da pronađemo supstancijalno, odvojeno i uočljivo sopstvo ili ego izvan ovih pet sastojaka. Ukoliko želimo da iskreno pokušamo da odgovorimo na ovaj izazov i ovu hipotezu testiramo na ličnom primeru, postoje posebni oblici budističke meditacije poznati kao meditacija uvida, koji se posebno fokusiraju na posmatranje nastanka i nestanka ovih pet sastojaka kao sume svih mogućih iskustava. Ako se odlučimo na ovakav eksperiment, moguće je da kroz strpljivu introspekciju posmatramo svoje iskustvo i tragamo za jednim nezavisnim sopstvom koje bi bilo izvan pet klasifikacija svih prolaznih fenomena.

I ako nismo u stanju da to sopstvo pronađemo odvojeno od ovih sastojaka bića, razumno je prihvatiti Budino učenje o praznini ili "ne-sopstvu" kao valjano. Zanimljivo je razmisliti, ako je sve ono što nas čini tek kontinuirani proces fenomena koji nastaju i nestaju, šta onda ostaje unutar nas zašta bismo mogli da se pouzdano uhvatimo kao za lični identitet?

Ovaj govor o sastojcima i pobijanje pojma ega može se učiniti prilično apstraktnim, ali on ima nekoliko vrlo važnih uloga u smanjivanju žudnje. Prvo, rastvarajući ego, mi u isto vreme rastvaramo i polaritet i dihotomiju između "ja" i "sve ostalo", te možemo početi da delujemo sa pozicije odsustva ega i uravnoteženosti. Bez ega koji bi je osanživao, žudnja nema gde da pušta svoj koren, te time nije pružena ni šansa patnji da nastane. Umesto toga, postupci i govor postaju fokusirani na aktivnosti koje redukuju patnju, ne samo za nas lično, već isto tako i za naše prijatelje, porodicu i druge članove društva.

Ako se zaista na čas zaustavimo i razmislimo o svemu ovome, počećemo da jasno uviđamo da je samo sebičnost ta koja nas navodi da mislimo kako su naše želje i potrebe važnije i značajnije od potreba drugih. Sada uporedimo ovo učenje sa individualizmom koji promoviše savremeno društvo, a što ljude navodi da pumpaju svoj ego, stvarajući time snažnu osnovu da poglepu i odbojnost, a u isto vreme uopšte se ne obazirući na potrebe i dobrobit drugih.


Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #6 poslato: Mart 15, 2010, 14:56:18 »
Karma

Termin karma (pali: kamma) prevodi se doslovno kao "delo, postupak" i može se posmatrati i kao oblik zakona uzročnosti na mentalnom planu. Mentalni obrasci, o kojima je bilo reči u prethodnom poglavlju, formiraju naše misli i time predstavljaju osnovu za ono što izgovorimo ili uradimo telom. Za mentalne obrasce se kaže da stvaraju dobru karmu ako su uspereni ka pozitivnim stanjima svesti, a generišu lošu karmu ako naginju ka negativnim stanjima.

Na naš mentalni kontinuum, koji se sastoji od nastanka i nestanka četiri sastojka bića zasnovana na umu, karma utiče u smislu da neki postupci prerastaju u naviku i ukoliko danas recimo lako planemo, vrlo je verovatno da će nas bes mučiti i u budućnosti. Dok se danas borimo sa svojim gnevom mi patimo, a patićemo i ubuduće jer naše ponašanje hvata sve čvršći koren u našem umu. Ako smo pak danas skloni da činimo nešto velikodušno i dobro, tim ej manje verovatno da ćemo u budućnosti postupati vođeni egoističnim motivima. Slično tome, podsećanje na štetne postupke koje smo učinili često je izvor kajanja, osećaja krivice, napetosti i dubokih emocionalnih problema. Otuda je neprekidni zadatak Plemenitog osmostrukog puta podsticanje pozitivne karme i ta dobra karma će nas voditi do sve manje patnje.

Buda je savetovao da kada razmišljamo o karmi, trebalo bi ovako da mislimo:

"Ja sam vlasnik svojih dela, baštinik svojih dela, rođen iz svojih dela, u vezi sa svojim delima i imam svoja dela kao svog sudiju. Šta god da uradim, dobro ili loše, to će mi ostati u nasleđe"

Kada jednom uklonimo uobičajene zablude o karmi kao nekakvoj velikoj kosmičkoj knjizi u kojoj je zapisano sve što smo dobro i loše učinili, a koju ispisuje nekakva tajanstvena viša sila, ona postaje mnogo racionalnija i prihvatljivija za savremenog skeptika nego što je to bila do tada. Posmatran u relacijama uzročnosti, prirodnom zakonu karme nije potrebno nikakvo više upravljanje da bi delovao na mentalnom planu, baš kao što prirodnim zakonima gravitacije ili inercije nije potrebno ništa izvan njih da bi obavljali svoju funkciju na fizičkom planu.

Još jedan koristan način gledanja na karmu u našim životima uopšte jeste posmatrati je u analogiji sa rekom. Tokom niza godina nova voda (mentalni obrasci i ostali sastojci bića) teče tom rekom. Pod uticajem rečne struje i te vode koja neprekidno teče, dno reke i njezine obale se postepeno menjaju, reka im daje oblik. Na isti takav način karmičke akumulacije stvorene našim voljnim postupcima oblikuju naš budući proces mišljenja i u skladu sa tim utiču i na našu buduću sklonost da doživljavamo žudnju i patnju.

Jedna zanimljiva stvar u vezi sa karmom jeste da pošto je zasnovana na mentalnim obrascima, a ne na telesnim postupcima, moguće je na primer slučajno zgaziti nekog insekta i ipak ne gomilati time negativnu karmu. Nasuprot ovoga, kad neko postane pun mržnje i pokuša da pištoljem ubije drugu osobu, bez obzira da li ju je pogodio ili nije, mentalni obrazac koji se pri tome formirao ili je verovatnije već postojao i samo je ovim činom još pojačan, čime je povećana i loša karma. Ako je ta osoba dovoljno loše sreće da i uspe u ubijanju svog neprijatelja, ona će morati da živi sa tim teretom do kraja života. Ta loša karma će uticati na mentalni tok u njenom umu na takav način da će patnju možda osećati i sada i u budućnosti.

Sve u svemu, možemo videti da je karma oblikovanje mentalnog tok u skladu sa našim navikama ili je možemo nazvati "silom navike", i ta sila može biti pozitivna ili negativna, u zavisnosti od toga da li nas misli koje ona podstiče vode ka povećanju ili smanjenju patnje.


karuna

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 26
  • Karma: +12/-0
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #7 poslato: Mart 16, 2010, 14:37:21 »
kad ce nastavak....  :naocare:

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #8 poslato: Mart 16, 2010, 14:38:06 »
sam' što nije   :kez:
« Poslednja izmena: Mart 24, 2010, 22:20:25 Sati »

karuna

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 26
  • Karma: +12/-0
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #9 poslato: Mart 16, 2010, 14:38:49 »
 :dsmeh :dsmeh    :kez:
 :krst   nadam se...
« Poslednja izmena: Mart 24, 2010, 22:20:48 Sati »

unicus

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 115
  • Karma: +110/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #10 poslato: Maj 18, 2010, 10:24:44 »
Svaka čast..kako se kaže.. ovaj tekst je tako sažet a tako precizno iznosi ono bitno. Mislim da svaki skeptik kada bi ovo pročitao mora osjetiti dašak istine u sebi i malo preispitati način svojega "funkcioniranja".  :resp

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4092
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Budizam za savremene skeptike
« Odgovor #11 poslato: Maj 18, 2010, 21:02:01 »
E dobro si me podsetio da tekst nisam završio. Evo ima još:  :bravo:

Preporađanje

Preporađanje je zaista tvrd zalogaj za savremenog skeptika! Već po samoj svojoj prirodi, preporađanje predstavlja skoro nemoguć izazov, jer se radi o hipotezi koju je  neverovatno teško dokazati ili pobiti naučnim sredstvima. Za skeptika, na zadovoljavajući način utvrditi da li postoji neka vrsta nastavka posle smrti praktično je nemoguće (izuzev da sam umre i lično se uveri). Međutim, u slučajevima kada neku tvrdnju nije moguće lično verifikovati, treba priznati da slepi skepticizam nije ništa racionalniji od slepe vere. Otuda ćemo stvar ispitati širom otvorenih očiju i uma, kako bismo nadogradili na ono što smo do sada ustanovili.

U Budino vreme postojalo je pleme po imenu Kalame, koji su postali izuzetno skeptični pošto su ih posećivali razni askete i učitelji, te bi svaki od njih upravo svoje učenje proglašavao za konačnu istinu, iako su sva ta učenja često međusobno bila i protivrečna. Shvativši da je nemoguće da su sva ona istinita, Kalame su isto tako zaključili da im nedostaje objektivan kriterijum na osnovu kojeg bi procenili valjanost svakog od tih učenja. Buda je shvatio njihov položaj i otuda kada ih je jednom posetio i oni mu izložili svoju dilemu, nije želeo da ih dalje zbunjuje direktno izlažući svoje učenje o preporađanju, kao što su to neki pre njega možda činili. Umesto toga on im je rekao:

"Sledbenik Plemenitih, Kālāme, čiji je um na ovakav način oslobođen neprijateljstva, oslobođen zle namere, neuprljan i čist, nalazi ovde i sada četiri podstreka:
"Pretpostavimo da postoji drugi svet i da postoji plod, rezultat dobrih ili loših dela. Tada je moguće da ću se posle sloma tela, posle smrti, preporoditi na srećnom odredištu, u nebeskom svetu". To mu je prvi podstrek.
"Pretpostavimo da ne postoji drugi svet i da ne postoji plod, niti rezultat dobrih ili loših dela. Tada ja ovde i sada. u ovome svetu, živim srećan, daleko od neprijateljstva i zle namere." To mu je drugi podstrek." [11 Kalama sutta, AN III.65]

Iz ovog citata i naše dosadašnje analize možemo zaključiti da bez obzira šta se događa posle smrti, budistički put donosi koristi koje je moguće osetiti u ovom životu. U izvesnom smislu to je dobra polazna tačka i dovoljno opravdanje za to da taj put i sledimo, mada još uvek samo po sebi ne doprinosi ništa tome da dokaže ili opovrgne valjanost tvrdnje o preporađanju.

Kako je opisano u Apannaka sutti [12 MN 60], Buda se upustio u razgovor o preporađanju sa grupom domaćina. Prvo im je razložio poziciju onih koji su verovali u karmu i preporađanje, kao i posledice koje je to verovanje imalo po njihove voljne postupke. Verujući da će karma učinjena u prošlosti pre ili kasnije doneti plod, bili su odlučniji da čine onu vrstu korisnih postupaka nabrojanih u Kalama sutti. I tako...

"Može se očekivati da će, kad odbace ove tri štetne aktivnosti – loše telesne postupke, loše verbalne postupke, loše mentalne postupke – usvojiti i praktikovati tri povoljne aktivnosti: dobre telesne postupke, dobre verbalne postupke, dobre mentalne postupke. A zašto? Zato što ti poštovani bramani i askete vide u štetnim aktivnostima mane, propadanje i prljanje; a u povoljnim aktivnostima nagradu obuzdanosti, potpunog pročišćenja." (MN 60 – Apannaka sutta)

Kao što je izloženo u Kalama sutti, bez obzira šta se dogodi posle smrti, tokom života biše pošteđeni neprijateljstva, mržnje i nevolja, a sve kao jedan indirektan rezultat njihovog verovanja u karmu i preporađanje. Potom je buda izložio poziciju onih koji ne veruju u karmu ili preporađanje. Takvi ne veruju da će neminovno snositi posledice bilo kakvih loših postupaka koje učine. Pošto ne veruju u preporađanje, oni smatraju da je posledice takvih dela moguće izbeći potpunim iščezavanjem posle smrti, što im sve smanjuje motivaciju za pročišćavanje uma. Ovakav pogled na svet, lišen karme i preporađanja, one koji ga zastupaju takoće ne motiviše da čine dobra dela koja izviru iz mudrosti, velikodušnosti i prijateljske ljubavi. Otuda...

"Može se očekivati da će, kad odbace ove tri povoljne aktivnosti – dobre telesne postupke, dobre verbalne postupke, dobre mentalne postupke – usvojiti i praktikovati tri štetne aktivnosti: loše telesne postupke, loše verbalne postupke, loše mentalne postupke. A zašto? Zato što ti poštovani bramani i askete ne vide u štetnim aktivnostima mane, propadanje i prljanje; a ni u povoljnim aktivnostima ne vide nagradu obuzdanosti, potpunog pročišćenja." (MN 60 – Apannaka sutta)

Štetni postupci, kako se vidi iz ovog teksta, vod eka patnji. Otuda, upravo ovakvo gledište posebno je štetno za svakoga, čak i u sadašnjem životu, upravo zato što ne potpomaže makar olakšavanje ili pak prestanak patnje. A ako je ideja preporađanja tačna, kao što je to tvrdio Buda, pojedinac će u stvari profitirati dvostruko, jer ne samo da će mu dobra dela doneti blagotvoran rezultat sada, već će mu to doneti u budućnosti.

Čak i ako se ispostavi da je tvrdnja o preporađanju netačna i pored toga što nam je Buda govorio, još uvek ostaje dobitak vezan za sadašnji život, pri čemu preporađanje možemo uzeti tek kao radnu hipotezu. Ako se pokaže pogrešnom, ima li ikakvog osnova da se osetite prevarenim ili obmanutim zato što ste navedeni da verujete u nešto pogrešno, a ipak ste na drugoj strani profitirali? Ako je tako, u čemu se sastoji prevara, šta ste to u stvari izgubili?

Bez obzira šta odlučite da je primeren odgovor na ovakve okolnosti, ovaj život ćete dostojno proživeti ukoliko odlučite da činite dobra dela. Na kraju, uvek pragmatični Buda tvrdi...

"U takvoj situaciji, mudar čovek ovako razmišlja: 'Ako postoji uzročnost, onda će se ovaj dobri čovek – posle sloma tela, posle smrti – ponovo pojaviti na dobrom odredištu, u nebeskom svetu. Čak i ako zanemarimo uzročnost i tvrdnje ovih poštovanih asketa i bramana, ovog dobrog čoveka mudraci hvale ovde i sada, kao nekoga sa dobrim ponašanjem i ispravnim razumevanjem, kao nekoga ko se drži učenja o uzročnosti. A ako uzročnost zaista postoji, onda je ovaj dobri čovek dobio dva zgoditka, po tome što ga  mudraci hvale ovde i sada i po tome što će se -- posle sloma tela, posle smrti – ponovo pojaviti na dobrom odredištu, u nebeskom svetu. Tako ovo pouzdano učenje, kada se dobro razume i usvoji, pokriva obe strane i isključuje mogućnost nepromišljenosti u delovanju." (MN 60 – Apannaka sutta)


 :andjali
« Poslednja izmena: Maj 18, 2010, 21:04:01 Sati »