Autor Tema: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)  (Pročitano 10999 puta)

oblica

  • .
  • Član
  • ***
  • Poruke: 1158
  • Karma: +429/-1
Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« poslato: Mart 16, 2010, 08:46:11 »
Hajde da posvetimo jednu temu, čoveku koji je širom otvorio vrata Budinom učenju u Jugoslaviji.  :pcelica:

Čedomil Veljačić,
rođen u Zagrabu, 1915. - Preminuo u Kaliforniji, 28.12. 1997. godine

Diplomirao je filozofiju 1939. godine, a 1962.god. doktorirao sa tezom ''Komparativno izučavawe indijske i indoevropske filozofije''.
1966. Godine odlazi u Šri Lanku, gde se potpuno zamonašio u theravada budističkom redu 1969. godine.
Tamo dobija monaško ime Nanajavako, što znači onaj koji živi znanje.

Šta ga je navelo da proučava budizam? Šta je objavio?
Kakav i koliki odjek ima njegovo delo na našim prostorima?

Nastavite... :yes

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 766
  • Karma: +296/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #1 poslato: Mart 16, 2010, 09:01:41 »
GAĐENJE, MUČNINA I BIJEG IZ SVIJETA
Bhikkhu Nanajivako - Čedomil Veljačić:


Veljačić kao theravadski redovnik Bhikkhu Nanajivako na Šri Lanki

Veljačić svakako predstavlja najznačajnije, gotovo mitsko, ime jugoslavenskog buddhizma u drugoj polovici 20. stoljeća. Rođen je 1915. god. u Zagrebu, gdje 1939. godine završava Filozofski fakultet. Zgrožen užasima Drugog svjetskog rata, po vlastitom kazivanju, sredinom ratnog razdoblja mu pod ruke dolazi talijanski prijevod Bhagavad Giite koji na njega ne ostavlja dublji dojam. Što više, Bhagavad Giitu je cijeli život smatrao više-manje ratno-huškaškim djelom ranog, neuljuđenog i divljeg arijskog plemstva koje opravdava ubijanje i volju za moć. Sličan dojam već u mladosti na Veljačića ostavljaju djela judeo-kršćanskog kulturnog kruga. Stoga, već zarana mnogo veću utjehu nalazi u Gandhijevskoj etici nenasilja i učenjima bliskim jinizmu i buddhizmu. Vjerovatno su ga ta rana iskustva i traganja usmjerila ka daljnjem istraživanju istočnih filozofija, pa 1962. godine doktorira s tezom „Komparativno izučavanje indijske i evropske filozofije“ i već slijedeće godine postaje voditelj kolegija azijskih filozofija na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tom razdoblju zajedno s kolegama profesorima Radoslavom Katičićem i Svetozarom Petrovićem sudjeluje u osnivanju studija indologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu

Veljačič u razdoblju od 1963. do 1965. boravi u Indiji kao gostujući profesor u okviru indijsko-jugoslavenske kulturne razmjene i predaje na poznatim sveučilištima u Madrasu (južna Indija), Delhiju i Šantiketanu (istočna Indija, pokrajina Bengal, sveučilišna ustanova osnovana od strane poznatog indijskog nobelovca Rabindranatha Tagora). Razdoblje provedeno u Indiji je Veljačić iskoristio za daljna proučavanja indijskih filozofija, osobito buddhizma, usavršavanje jezika (samskrta, palija i ostalih prakrta) te intenzivno prevođenje nekih od temeljnih indijskih filozofskih djela, kao i za pisanje komparativnih studija istočnih i zapadnih filozofija.


prof. Rada Iveković

Zgrožen svijetom, po vlastitom kazivanju - Sartreovskom mučninom, u njemu je tinjala iskra žudnje za buddhističkim povlačenjem, točnije bijegom, iz svijeta. Mladenačka zgroženost nad nasiljem i ljudskim zločinima, u Veljačića je bila osnova koja je kasnije potaknuta osjećajima dubokog gnušanja nad konzumentskim materijalizmom socijalizma i kapitalizma podjednako, a dodatno i najezdom hippy naraštaja sa „divljeg zapada“, kako ga je nazivao, čiju je masovnu i besciljnu navalu u traganju za smislom života osobno svjedočio u Indiji 60'tih godina. Tako početkom 1966. godine odlazi na Šri Lanku te ispunjava svoj san o zaređivanju u buddhistički theravadski prosjački red. Nakon dvije godine pripravništva, 1968. godine biva potpuno zaređen i uzima redovničko ime Bhikkhu (redovnik, prosjak) Nana-jiivako (koji živi znanje). U meditativnoj osami piše svoja glavna djela i nebrojene članke, pisma, osvrte, pisane i objavljivane na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Odlazak u buddhističke redovnike Veljačiću daje svojevrsnu aureolu legendarnog i mističnog junaka ili sveca, a njegova naglašena akademska aktivnost, usprkos udaljenosti i borvaku na Šri lanci (s koje se, usprkos stalnom zapitkivanju znatiželjnika s područja Jugoslavije, nikada nije vratio) ga i dalje održava stalno prisutnim u jugoslavenskim i zapadnim akademskim krugovima. Kao svojevrsna legenda i pionir jugoslavenskog akademskog izučavanja istočnih filozofija (osobito buddhizma), Veljačič uskoro postaje i naš najpoznatiji popularni promicatelj buddhizma i općenito istočnih filozofija. Tako je u razdoblju druge polovice 20. stoljeća postao najpoznatije ime domaće filozofske indologije, i najplodniji domaći pisac na tom području. Potakao je mnoge ljude i izvan akademskih krugova na traganje za smislom u okviru buddhizma i ostalih istočnih filozofija. Iako u osami na udaljenoj Šri Lanki, Veljačič tako postaje najpoznatiji misionar buddhizma u Jugoslaviji. Pod njegovim utjecajem i vodstvom nastavljaju djelovati poznata imena domaće filozofske indologije, od kojih je najpoznatija svakako Rada Iveković, tadašnja profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koja je uz Veljačića postala najplodnija domaća autorica komparativnih studija i prevoditeljica brojnih istočnih (osobito buddhističkih) filozofskih djela.

Na „pustinjačkom otoku", kako ga je zvao, ostaje sve do 1989. godine, kada mu se zdravlje pogoršava, a ratna zbivanja koja su toliko snažno obilježila njegovu mladost, i koja su se nekako baš u to vrijeme pripremala da ponovno razore zemlju iz koje je potekao, konačno ga sustižu u obliku građanskog rata i na njegovoj pustinjačkoj Šri Lanki. Tako na nagovor svoje kčerke Snježane Akpinar (s kojom je radio na istraživanju ostataka jainske kulture u predislamskoj Arabiji), prelazi živjeti u SAD, gdje je posljednje godine života proveo u mahayanskom samostanu Deset tisuća Buddha u Kaliforniji, gdje mirno umire 28. prosinca 1997. godine.

dimke

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 1
  • Karma: +0/-0
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #2 poslato: Mart 16, 2010, 09:02:49 »
Veljačić je nesumnjivo bio vrhunski intelektualac i nesporni autoritet u pitanjima budizma, ali ne mogu da se otmem utisku da se njegovo vidjenje budizma malo previše približava nihilizmu. Čitanje njegovih dela uvek kod mene ostavlja gorak ukus u ustima. Nedavno sam imao prilike da se uverim, u razgovoru sa ljudima koji imaju nešto više znanja od mene, da ovo nije samo moj utisak. Prirodno, gorak lek obično je mnogo bolji izbor od šarenih (placebo) pilula, ali ipak mi se čini da Veljačićevo vidjenje budizma može pre da predstavlja njegovu antipropagandu na ovim meridijanima, naročito kod ljudi koji tek dolaze u kontakt sa učenjem. Voleo bih da čujem i druga mišljenja o ovoj temi.

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3973
  • Karma: +535/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #3 poslato: Mart 16, 2010, 09:04:00 »
Mogu da govorim jedino u svoje ime.
I tu imam da kažem da sam ja jedan od primera te "antipropagande"  :mgreen:

Davno je bilo, ali se sećam da sam video jedan intervju sa njim na TV. Mislim da ga je pravio, gle čuda, Ljubivoje Ršumović. Posle sam pročitao neke njegove tekstove u ondašnjoj Književnoj reči i Poljima, kao i prevode iz Kanona. Sve to me je toliko inspirisalo, da sam mu odmah napisao pismo i on mi je ljubazno poslao nekoliko knjižica u izdanju Buddhist Publication Society. Sećam se da je jedna bila Kalama sutta, druga je bila Bulenova knjiga Veština življenja, zatim zbornik o kammi, gde je bio i jedan Veljačićem tekst (Kamma - dozrevanje ploda) i još neke druge knjižice kojih se više ni ne sećam. Imao sam sreću da razmenim sa njim još nekoliko pisama i sebi razjasnim neke početne nedoumice. I tako je krenulo.

Naravno, kasnije sam pokušao da čitam i njegove druge radove, ali se oni često bave komparativnom filozofijom, a pošto nemam filozofsko obrazovanje, nisam ni imao sa čime da "kompariram".  :dkez:  Ali svejedno, i iz tih tekstova je naravno bilo moguće izvući ponešto meni razumljivo, što mi je pomagalo da sklopim mozaik.

Da, moguće je da je Veljačić ponegde stavljao jači naglasak na "gađenje prema svetu" kao osnovnom razlogu svog povlačenja na Šri Lanku, ali svako ima pravo na svoje razloge i interpretacije. Ono što je meni bilo važno je da mi je skrenuo pažnju na theravada budizam i dovoljno zainteresovao da se i sam udubim i stvorim svoje razloge za praktikovanje. Od njega, za mene, dovoljno  :yes

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 766
  • Karma: +296/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #4 poslato: Mart 16, 2010, 09:05:11 »


Nadam se da cuvas ta pisma, jednom kada ce se raditi kakav muzej buddhizma ili Veljacica, to ce biti vrijedni izlosci. Veljacicevoj ulozi na nasim prostorima je upravo nedostajalo ovo sto su kasnije pokrenuli (stanoviti) Branko Kovacevic i drugi pioniri buddhizma u Jugoslaviji (npr. Zarko Andricevic i sl.). On je ostavio ogroman utisak na siroke mase, ali nije bio u prilici osigurati i prakticna sredstva da se ljudi ovdje pocnu time baviti u svakodnevnom zivotu. No, vjerovatno je zasluzan za to sto su se pioniri pojavili kasnije. Mogli bi smo reci da je Veljacic otkrio buddhizam za nas, a da su prvi naseljenici tog nepoznatog kontinenta nasi danasnji pioniri i svi oni koje oni vode u nove predjele neotkrivene duhovnosti.

Nego, Sati, kako si ti kasnije od Veljacica dosao do (pra)Sumske zajednice i osnivanja drustva (o)Srednji put? Sto ti je Veljacic rekao kako da pocnes s vjezbanjem? Kojoj je on skoli pripadao, i kako si dosao od Sri Lanke do Tajlandjana? Kako to da te nije Veljacic uputio na neke skole sa Sri Lanke, ili Burme? Od kuda bas Sumska skola?

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3973
  • Karma: +535/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #5 poslato: Mart 16, 2010, 09:16:42 »
Pa kad sam čuo za Veljačića i njegov odlazak na Šri Lanku naravno da mi je prva misao bila da se i ja zaputim tamo.
U tom smislu sam mu, između ostalog, i pisao. Ali je on onda počeo da me odgovara od toga. I uspeo  :D
Poznato je da nije imao visoko generalno mišljenje o monasima na Šri Lanci i nazivao ih je "popovima", verovatno zato što se njihova uloga svodila na ritual i na zanemarivanje prakse meditacije.

Eto, i tako otpade Šri Lanka i umesto na Istok, ja odoh na Zapad. Tokom boravka u Londonu sam posećivao šrilankansku viharu, sredom sam išao na časove meditacije koje je vodio rezidencijalni monah. I onda jednoga dana vidim tamo neki letak, na kojem piše Amaravati Buddhist Monastery. Pa pomislim, kad sam već tu, što ne bih otišao i da vidim kako to izgleda. I tako stigoh do šumske škole, o kojoj naravno u to vreme nisam imao pojma. Dakle, čista slučajnost. Ako tako nešto postoji.  :D

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 766
  • Karma: +296/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #6 poslato: Mart 16, 2010, 09:24:59 »
Citat: Sati
Ali je on onda počeo da me odgovara od toga. I uspeo  :D Poznato je da nije imao visoko generalno mišljenje o monasima na Šri Lanci i nazivao ih je "popovima", verovatno zato što se njihova uloga svodila na ritual i na zanemarivanje prakse meditacije.

Pa od koga je Veljacic naucio meditaciju, ako je tamosnji monasi nisu upraznjavali? Jel' ti sto pisao o tome da li uopce meditiraju tamo? Jel' ti sto pisao o tome zasto ne ode u Burmu ili Tajland ako nije zadovoljan s redovnicima na Sri Lanci?

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3973
  • Karma: +535/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #7 poslato: Mart 16, 2010, 09:26:18 »
Citat: Fazlija
Citat: Sati
Ali je on onda počeo da me odgovara od toga. I uspeo  :D Poznato je da nije imao visoko generalno mišljenje o monasima na Šri Lanci i nazivao ih je "popovima", verovatno zato što se njihova uloga svodila na ritual i na zanemarivanje prakse meditacije.

Pa od koga je Veljacic naucio meditaciju, ako je tamosnji monasi nisu upraznjavali? Jel' ti sto pisao o tome da li uopce meditiraju tamo? Jel' ti sto pisao o tome zasto ne ode u Burmu ili Tajland ako nije zadovoljan s redovnicima na Sri Lanci?

Shvatio sam ga da govori o trendu i o većini, ali naravno da ima i pozitivnih primera. Za njega je najsvetliji verovatno bio Nanaponika Thera.

Inače zanimljivo je da sam sasvim slučajno otkrio da je on na Šri Lanki živeo jedno vreme  i sa Š. Dhammikom. Evo šta Dhammika o tome piše u dva pisma koja mi je poslao:

... Interesting that you mentioned Ven Nyanajivako, who was a friend of mine. In fact, in 1978 he stayed with me for a few months. He always had trouble finding a place to live that suited him. We used to have long talks about western philosophy. In fact, I think I have an old photo of him and me. Ill see if I can find it and send it to you...

... This is what I recall about Nyanajivako. He came to stay with me because he was having difficulties finding a suitable place for himself. This is not uncommon for Western monks in Sri Lanka. To be honest, monasteries are not always particularly very spiritual places; some westerners have difficulties adapting to the Sri Lankan way of doing things, lack of knowledge of the local language can cause misunderstandings etc. I know in Nyanajivako's case it was because he was very particular about having a clean bathroom/toilet and unless he had his own, he was not comfortable. He asked if he could stay with me at the large bungalow at Peradeniya and I agreed. Previously I had met him when he was staying with Ven Nyanaponika, at a place he was staying at in Neureliya (in the mountains) and on several other occasions.  When he was at my place we mainly met for lunch and often had long talks afterwards, usually about eastern and western philosophy. I always found him polite, deeply learned (a bit theoretical) and very happy to share with others his vast knowledge. He was never dogmatic and was interested to receive opinions different from his own. I think the only thing about him which made me feel uncomfortable was that he was slightly anti-Semitic, which I put down to his pre-war upbringing and education. However, like many anti-Semitist, while he didn’t like 'Jews' he liked individual Jews. Nyanaponika was Jewish and I know Nyanajivako had the highest respect for him - as a scholar, a meditator and as a monk. At that time there were very few foreigner things available in Sri Lanka. However an American friend of mine at the university used to give me his Time magazines when he was finished with them and I would pass them onto N, which he really appreciated. I think he felt a bit 'cut off' in Sri Lanka. After a few months he told me he had managed to find another place to stay and he left. He gave my servant a very generous amount of money as he left. A few years later he visited me to give me an article he had written about Evola, the Italian Buddhist in the 1930, I think it had been published in the Buddhist Studies Review. We never met again. in those days there were three types of western monks in SL - those who came before WWII, those who came after (mainly existentialists,  N was representative of this group) and the 'hippy generation' group, of which I was one.  We tended to communicate within our own group and although N was known to us all, he didn’t really mix much with others. I looked through my old photos but cant find one of N. My other old photos are in Australia. Sorry....

Eto, svet je mali i često možeš nabasati na informacije koje te zanimaju, samo ako malo kopaš...  :D

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 766
  • Karma: +296/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #8 poslato: Mart 16, 2010, 09:27:21 »
Da, Sartre i Schopenhauer su ga malo vozili na svoju stranu. Otuda i mucnina nad svijetom. Dobro kaze Dhammika, egzistencijalisti.

Sto se tice anti-semitizma, mislim da ga je Dhammika posve krivo razumio. Veljacic nije bas gajio obiteljske katolicke konzervativizme proistekle iz odgoja, bas suprotno. Vrlo je kritican bio prema svim tzv. biblijskim religijama, i tvrdio da su one sve zajedno samo krivotvorina i izopacenje jednog starijeg arhajskog kulturnog sloja koji je bio prisutan u pred-historijskim kulturama Sredozemlja, Bliskog istoka, Indije i Kine. Bio je vrlo ljut na ta biblijska izopacenja, Bibliju (jednako Thoru, kao i Novi zavjet) je smatrao krivotovorinom. Vjerovatno niti o Ku'ranu nije imao mnogo bolje misljenje. Trazio je (i vjerovatno nasao) jainske utjecaje u pred-islamskoj i pred-biblijskoj Arabiji. Mozda je iz toga Dhammika zakljucio da ima nesto protiv Jevreja, ali mislim da je imao protiv sve tri biblijske religije jednako.

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3973
  • Karma: +535/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #9 poslato: Mart 16, 2010, 09:29:05 »
Ma ne kažem ja ni da je Dhammika u pravu ni da nije.
Otkud znam, kad Veljačića nikada nisam ni sreo, niti sa njim razgovarao.
Po onome što sam čitao, nigde nisam našao bilo kakav trag tome.
Tako ga je Dhammika video, a meni se učinilo zanimljivim da sa vama podelim  :D

miki

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 32
  • Karma: +32/-0
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #10 poslato: Mart 16, 2010, 09:30:22 »
Vladeta Jerotic je u svojoj knjizi "Pretece hriscanstva" objavio pisma (ukupno oko 60 strana) koje je njemu slao Čedomil Veljačić iz Sri Lanke.

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3973
  • Karma: +535/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #11 poslato: Mart 16, 2010, 09:32:17 »
Citat: miki
Vladeta Jerotic je u svojoj knjizi "Pretece hriscanstva" objavio pisma (ukupno oko 60 strana) koje je njemu slao Čedomil Veljačić iz Sri Lanke.

Zanimljiva informacija.  :ok
Jel imaš tu knjigu? Da li bi mogao da skeniraš tih 60 strana?
Bilo bi lepo da se i to doda na njegovu stranicu na sajtu "Budizam"...

miki

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 32
  • Karma: +32/-0
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #12 poslato: Mart 16, 2010, 09:34:02 »
Citat: Sati
Citat: miki
Vladeta Jerotic je u svojoj knjizi "Pretece hriscanstva" objavio pisma (ukupno oko 60 strana) koje je njemu slao Čedomil Veljačić iz Sri Lanke.

Zanimljiva informacija.  :ok
Jel imaš tu knjigu? Da li bi mogao da skeniraš tih 60 strana?
Bilo bi lepo da se i to doda na njegovu stranicu na sajtu "Budizam"...

Da imam je. Skeniracu i poslacu ti negde oko nove godine.

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 3973
  • Karma: +535/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #13 poslato: Mart 16, 2010, 09:35:10 »
Nema žurbe. Kad stigneš.
Samo okači negde na free server, pa javi link  :yes

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 766
  • Karma: +296/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Bhikkhu Ñanajivako (Čedomil Veljačić)
« Odgovor #14 poslato: Mart 16, 2010, 09:37:13 »
NOSOROG

Prijevod: Čedomil Veljačić

Ispred svakog bića ukloni svoj štap   
da ne povrijediš ni jedno od njih.   
Ne poželi sina ni suputnika.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

U druželjubivom nastaje sklonost,   
za sklonošću slijedi sva ova patnja.   
Predvidi opasnost u sklonostima.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

Suživljujući se sa drugom i svojtom,   
sputana misao napušta svoj cilj.   
Predvidi bojazan privrženoga.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

Kako se zapleće razgranat bambus   
tako i muž željan žene i djece,   
a kao što strši vršak trstike,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

K'o jelen u šumi ničim nesputan   
što ide na pašnjak kuda god hoće,   
budi mudar, čuvaj neovisnost,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Okolina će ti se obraćati   
u stanu, na putu i putovanju.   
Ostaj nepoznat, čuvaj neovisnost,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Okolina ti je željna zabave.   
Bezgranična je privrženost djeci.   
Da izbjegneš nevolju rastanka,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Bez otpora i pred čim na svijetu   
zadovolji se u svakom pogledu.   
Neustrašivo pred nepogodama   
osamljen se kreći kao nosorog.   

I beskućnika je ponekad teško   
zadovoljiti, još teže okućenog.   
Zato bez brige i za čiju djecu,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Odrođen domaćim osobinama   
kao bezlisno stablo kovilaro   
presijeci junački domaće spone,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Ako se nađe razborit prijatelj   
za suputnika, krepostan i mudar,   
da nadvlada sve teškoće na putu,   
s njim rado pođi i budi obazriv.   

Ako ne nađeš razborita druga   
za suputnika, kreposna i mudra,   
k'o kralj iz ratom osvojene zemlje   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Hvale je vrijedna radost prijateljstva   
kad je drug bolji ili ravan nama,   
a kad ga nemaš, živi besprijekorno,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Pogledaj dvije zlatne narukvice,   
sjajno i vješto remek-djelo, kako   
zveče u srazu, sparene na gležnju.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

- Da sam s nekim drugim, dolazilo bi   
do naklapanja, nekad i do svađe.   
Tu opasnost predvidi unaprijed.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

Šarenilo, slast, opojnost užitka   
mijenom oblika uzbuđuje duh.   
Podozriv prema užicima čula,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Nevolje, gnojave rane i bolest,   
zaraženi ubod strašne strijele   
opasnosti su čulnih užitaka.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

Zimu i vrućinu, gladovanje i žeđ,   
vjetar i žegu, muhe i gmazove,   
sve te nepogode podnesi radije.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

Kao što slon kad se odvoji od krda,   
snažna uzrasta, pjegav, veličanstven,   
gdje mu se svidi boravi u šumi,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Nemoguće je druželjubivome   
i privremeno postići slobodu.   
Sunčevo pleme nek ti bude uzor.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

Umaknuvši borbi gledišta, kada   
stigneš na čistinu, uzmi ravan smjer.   
Vlastitim znanjem, a ne vođen drugim,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Ni lakom ni lukav, a niti žedan,   
ni razdražen, ni ogorčeno nastran,   
neovisan ni o čem' na svijetu,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Treba se čuvati zlog suputnika   
koji ovlaš skreće na stranputicu   
i prepušta se razonodi. Zato   
osamljen otiđi kao nosorog.   

Cijeni prijatelja obazrivog,   
čvrstog u znanju, jasnog u izrazu.   
Kad shvatiš smisao, prevladaš sumnju,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Igrom, razonodom, svjetovnom srećom   
nezadovoljan, ne obaziri se.   
Odvraćen od raskoši, istinoljubiv,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Napusti sina, ženu, oca, majku,   
novac, imanje, cijelu rodbinu,   
i tako bez želja, a i bez strasti,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

To je okov, ugodnost je tu mala,   
bijedno zadovoljstvo, veća je patnja,   
to je tek mamac - kome je to jasno,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Rastrgni spone kao riba koja   
prodre kroz mrežu i otpliva dalje,   
il' vatra što se ne vraća zgarištu.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

Spuštena pogleda, bez zastajanja   
kroči obuzdanih čula, suspregni   
izlive i žar čuvstva i pomisli.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

Odbaci svojstva domaćeg života   
kao ogoljelo stablo parićhatto.   
S požutjelim ogrtačem na ramenu,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Bez lakomosti za dobrim zalogajem,   
ničiji hranitelj, neprivrženo   
proseći hranu od kuće do kuće,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Srca nesputana s pet prepreka,   
pročišćenog od sve zagađenosti   
raskidom veza ljubavi i mržnje,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Sreći i nesreći okreni leđa,   
radosti, tuzi prošlih vremena,   
ravnodušan, smiren u pročišćenju,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Usmjeren prema krajnjem dostignuću,   
otvorena duha spremnim zahvatom,   
uvježbanom snagom, nepokolebiv,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Postojan u osami zadubljenja,   
u zbiljnosti dosljedan ozbiljenju,   
uviđajući bijedu bivanja,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Istrajan u naporu da dokončaš   
žudnju, razbistren, iskusan i pažljiv,   
pouzdan znalac, siguran u smjeru,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Kao lav neuznemiren galamom,   
k'o vjetar što se ne hvata u mrežu,   
il' lotos uz kog ne prianja voda,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Kao lav siguran u snagu zubi,   
neustrašivi vladar životinja   
nastanjen na nepristupačnom mjestu,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Sućut, ravnodušnost, samilost, slobodu,   
nekad i suradost iskazujući,   
bez mržnje prema ikom u svijetu,   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Napusti strast i zlobu, zaslijepljenost.   
Kada okovi budu raskinuti,   
neustrašen i na kraju bivanja   
osamljen se kreći kao nosorog.   

Društvo i uslužnost za svoju korist   
prijatelji traže, danas je rijetko   
nekoristoljublje. Čovjek je prljav.   
Osamljen se kreći kao nosorog.   

(Iz zbirke Sutta-nipato, I, 3, 35-75)