Autor Tema: Preporađanje  (Pročitano 11284 puta)

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4094
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Na kraju je samo tišina

Bodhisattva Mahadeva

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 109
  • Karma: +33/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #2 poslato: Oktobar 20, 2014, 23:36:44 »
Kazu da djeca zaborave do pete godine, kako bi mogla izgraditi novu licnost... A starije ponekad oplete iz cista mira. Poznat je slucaj jednog Engleza koji je na TV gledao reportazu o tek (tada) pronadjenom gradu Petri u Jordanu. Odmah se prisjetio da je nekada tamo bio i javio se britanskim arheolozima koji su istrazivali Petru. Poveli su ga sa sobom i na licu mjesta im je pokazao za sto su se koristile neke gradjevine. Bila je jedna mala kucica na rubu grada za koju nisu znali cemu je sluzila. Objasnio im je da je to bila strazarska kucica u kojoj je ponekad imao obavezu drzati strazu. Jedne veceri su ga na tom strazarskom mjestu neki uljezi ili lopovi ubili pogodivsi ga kopljem, objasnio je.


Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4094
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #3 poslato: Oktobar 22, 2014, 13:25:33 »
Premnogo takvih slučajeva i to sasvim uverljivih da se objasnili slučajnim koincidencijama ili jednostavno prevarom.


Bodhisattva Mahadeva

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 109
  • Karma: +33/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #4 poslato: Oktobar 22, 2014, 23:59:34 »
Ne volim odlaziti u Veneciju, dapace je izbjegavam. Otisao sam jedared kao vrlo mlad i oplelo me odmah nakon izlaska iz zeljeznicke stanice Santa Lucia. To je kao da zakoracic u 16-17.stoljece. Nista se nije promijenilo. Sve je ostalo isto. Jak osjecaj da mi je tu negdje kuca. Tu negdje iza ugla, samo ne mogu da se sjetim. Slike. Mladenacka macevanja uz kanale. Prepirke u parlamentu u zrelijim godinama. Vecernje zabave po privatnim kucama. Na jednoj od takvih zabava koncert, sviraju baroknu glazbu. Muzicari sviraju ali vrijeme koristim razmisljajuci o intrigama. Trgovanje na trgu ispred crkve sv.Marka. Ladje dovoze zito (vjerovatno iz Egipta), plemstvo ga odmah pretvara u zlato prodajuci ga Republici. Republika trguje s cijelom Evropom. Mladi plemici, razdragani od srece nakon prodaje zita silaze niz stepenice vladinih ureda na trgu sv.Marka. Dobacuju se vrecama punim zlatnika. Vrtim se oko sebe od srece i padam na zemlju smijuci se. Zasipaju me zlatnici iz vreca. Prijatelji me dozivaju: ustaj budalo, sta si se tu ispruzio, dozivaju me imenom, skoro mogu cuti svoje ime... ali ne uspjevam cuti ime. Pocela je kisa, sklonio sam se u jednu crkvu. Tamo nove slike. Plemic je star i sijed. U toj istoj crkvi polako sece i razgovara s redovnikom o Bogu. Redovnik objasnjava mehanicisticki model svemira. Planete se krecu oko Sunca, milijuni sunaca oko sredista svemira - to srediste je sam Bog. Plemic razmislja, to je istina, tako je i sa ljudima. Mi smo sunca, obican svijet su planete. Mi smo prvi do Boga. Prozivio sam uspjesan i sretan zivot. Nista vise nije moguce dostici. Sada me jos samo ocekuje izravan susret s Bogom. Nakon smrti andjeli me nose izravno u raj gdje cu vjecno uzivati s Bogom.


Radja se, medjutim, na brdovitom Balkanu...  :bravo: :dsmeh :to


Parma, Italija. Suvremen grad. Malo stvari jos podsjeca na proslost. Suvremena ulica. Ipak, jedna stara dvorisna vrata okovana zeljezom. Mozda nekoliko stotina godina stara. Trenutna slika. Mletacki plemic prolazi pored tih vrata dok ga pobuzima osjecaj gadjenja i prezira prema stanovnicima Parme - koje seljacine, koji primitivci... dojmovi o domacinima na trgovackoj misiji. Trgujemo sirom i drugim poljoprivrednim proizvodima...


Dubrovnik. Puno puta sam odlazio, nikada prije i nikada kasnije slican dozivljaj. Ipak, jednom prilikom bila je zima. Grad je bio pust. Vecer. Secemo bocnim ulicama i dolazimo na pocetak Straduna. Na mjestu gdje se iz luke ulazi u grad kroz prolaz ispod zvonika. Najednom slika. Mletacki brod na proputovanju za istok (vjerovatno Tursku) pristaje nocu u Dubrovniku. Nisu dobrodosli, nisu u prijateljskoj zemlji, ali moraju pristati. Brod vozi diplomatskog poslanika. Na putu za istok mora predati diplomatsku postu Mletackoj ambasadi u Dubrovniku (da ne mora predati postu brod ne bi niti pristao u toj luci, vlada vrlo hladan i zategnut mir s tom drzavom). Ulazi u grad prolazom ispod zvonika. Gleda taj isti pust Stradun nocu. Preplavljuje ga cudjenje - zar je to Dubrovnik?! Zar se to nama opire?! Jedna cetvrt u Veneciji je veca od cijelog ovog grada...

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4094
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #5 poslato: Oktobar 25, 2014, 21:31:02 »
Mogao bi napisati neki istorijski roman  :ok

Bodhisattva Mahadeva

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 109
  • Karma: +33/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #6 poslato: Oktobar 26, 2014, 00:43:16 »
Nema velike koristi od Jataka obicnih ljudi. Iskusnijima mogu sluziti kao zabava. Neiskusne mogu odvesti u mastarije ako im pridaju znacenje, kao i one naivne Hesseove i Huxleyeve pripovjetke. A za samog vinovnika je kao da se sjeti proslih snova. Ponekad moze postati sjetan i tuzan za njima. Ali bilo bi glupo ozbiljno racunati s njima. Zato i ne odlazim u Veneciju vise, ili barem ne tako cesto, a u Egipat nisam niti pokusavao. Njega vrlo strogo izbjegavam i otklanjam sve pozive za turisticke i poslovne obilaske. Mislim da jos uvijek ne bih mogao izdrzati uvid u sve ono sto su nam od carstva uradili, mama. Mozda jedared smognem snage da se suocim s prolaznoscu svih stvari.


Jednom sam u Veneciji ugledao na ulici stariju gospodju, od kakvih 50-60 godina, dotjeranu damu, ali u vrlo kratkoj suknji iznad koljena. Gotovo sam se izgalamio na nju kako se usudjuje tako bestidna hodati po ulicama presjajne i presavrsene Republike. Skoro sam joj zaprijetio sibanjem. Ali onda sam se u zadnji cas zaustavio... opa, opa, polako... nisi vise u 17. stoljecu, drugacija je moda, nisi vise povlastena klasa ovdje, ne smijes uvoditi reda i vikati na ljude... Cudjenje ovog covjeka, i zgranutost suvremenom modom onog covjeka su se mijesale.


Isprva sam mislio da je problem u tome sto se pri takvim iskustvima mijesaju identiteti, ali vjerujem da pravi problem nije u tome. Mi u kazalisnim predstavama i karnevalima preuzimamo druge identitete za zabavu, ali za njih ne prijanjamo. Ne poistovjecujemo se doista s tim likovima koje igramo. No s nasim "pravim" zivotom se toliko poistovjecujemo. Zato mi se i svidja naslov one buddhisticke knjige - Ne uzmajte svoj zivot toliko licno... ili tako nekako. Pri takvim iskustvima na tren osjetimo ponovno sve ono za sto je ta osoba prijanjala, a kako je um bio mnogo jednostavniji i nerazvijeniji, i kako obicno ta osoba nije provodila kultiviranje uma, prijanjanje je obicno vrlo jako. Postajemo svjesni da i sada prijanjamo za "ovaj" zivot. Dobra je vijest u svemu da postoji osobni razvoj, ako po nicem drugom onda barem po iskustvu koje je osoba stekla u medjuvremenu. Uvijek je sadasnji um barem malo razvijeniji od onog prethodnog. Cesto se moze covjek i nasmijati vlastitim glupostima (kao sokiranoscu mletackog plemica sadasnjom modom), a posebno ako se desi da vidi i jos ranije zivote kada je bio jos veca budala :) Zato nekako ne vjerujem u one Buddhine Jatake. To su lijepe i poucne price, ali nije on mogao biti mudar jelen ili tako nesto. Pravo iskustvo Jataka, Buddhinih ili bilo cijih, jeste uvid u vlastite greske i nesavrsenstvo. To je kao kada bi covjek otisao jednu vecer otisam na zabavu i tamo se dobro napio, a drugi dan razmisljao o mudrosti svojih postupaka prethodne noci...


Ipak, jedna stvar koja zna biti korisna, ali samo onima koji sada provode meditativno kultiviranje uma, i usudio bih se reci posebno buddhisticko kultiviranje uma, jeste uvid u razliku izmedju shvacanja morala (a ne mode). Drustveni moral i norme znaju biti vrlo povrsni. To i nije ustvari moral u pravom smislu te rijeci. To su vise drustvene uvjetovanosti, obicaji i sl. Potpuno je svejedno da li neka zena hoda gola ili je obicaj da nosi haljinu ako na to gledamo s ispravnom paznjom i svjesnoscu... noge, noge, noge... ruke, ruka, ruke... koza, koza, koza... kosa, kosa, kosa... odbojnost, odbojnost, odbojnost... (ili) pozuda, pozuda, pozuda... slika, slika, slika...


Taj plemic se nicim nije kultivirao. Razvijao je oholost, umisljenost, samoljublje, mrznju i prijezir prema svojim protivnicima i konkurentima, lazni osjecaj vise vrijednosti prema drugima i jos gomilu nepovoljnih stanja uma. Malo je bilo ljubavi, samilosti i suosjecanja za druge u njemu. A malo ih je bilo jer nije bio svjestan vlastitih gresaka i patnje, i nije razvijao samilost prema greskama i patnji drugih. Vjerovao je da ce doci u raj samo zato sto je plemenski poglavica i oligarh, dok je ustvari padao sve nize, prljao um i stvarao uvjete za povecanje patnje, a ne uzivanja. Pazio je na obicaje poput odijevanja, a nije pazio na svoj vlastiti um. Bolje bi mu bilo da je pazio kada bi se pojavila... mrznja, mrznja, mrznja... oholost, oholost, oholost... Tako u pravom smislu rijeci nije bio moralan i primjer je osobe pod utjecajem neznanja. Kada se ono sto je lazno i prolazno uzima za istinito i vjecno. Obicaji se mijenjaju, ali ljudski um uvijek ostaje isti. Iz zivota u zivot. Kada se pocne raditi posebno buddhisticka duhovna praksa, covjek postaje vrlo svjestan toga. Shvaca da svaka losa misao odmah izaziva neugodu u umu i tijelu, a dugorocno ako se ne iskorijeni vodi u povecanje patnje, a ne u smanjenje. Zato trebamo meditirati sada, a ne fantazirati o proslim zivotima i... citati one new age budalastine u knjigama Hessea i Huxleya.


Ako ih se covjek sam od sebe sjeti, sjeti. Ako ne, nikome nista. Ako vec knjige cita iz zabave, ne treba ih ozbiljno shvacati. Zato je moja omiljena zabavna emisija bas ona od mojeg dragog poznanika Krese Misaka - Na rubu pameti :) Ali tjesi me barem to sto Kreso o tome ima jedan sasvim pristojan jainisticki stav - mozda jeste istina, a mozda i nije :)

Acko

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 125
  • Karma: +69/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #7 poslato: Oktobar 27, 2014, 20:16:49 »
Može od sjećanja na prošle živote zbilja i nema neke vajde, ali mi je u svakom slučaju bilo vrlo zanimljivo da pročitam ovo - hvala.  :buda

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 806
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #8 poslato: Oktobar 15, 2016, 13:15:44 »
Veliki strucnjak za reinkarnaciju, otac Arsenije tvrdi da to - uopce ne postoji.


Mada se meni cini da je on jako slabo razumio te istocne filozofije, i da nije dovoljno duboko domislio neke temeljne stvari...


Dharma Documentaries donosi vrlo zanimljiv dokumentarac o pokusaju naucnog istrazivanja reinkarnacije na djeci.


Ne znam kome sada vjerovati, Arseniju ili ovoj djeci...

Sati

  • Administrator
  • Član
  • *****
  • Poruke: 4094
  • Karma: +546/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #9 poslato: Oktobar 16, 2016, 09:02:07 »
Kako kome? Pa zna se - Arsenju.
Šta zna dete šta je reinkarnacija  :naocare:

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 806
  • Karma: +309/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Preporađanje
« Odgovor #10 poslato: Decembar 27, 2016, 00:33:26 »
Evo jos jednog strucnjaka za reinkarnaciju, ovaj put - pop iz Kostajnice  :dsmeh