Budizam
Budizam => Zajedničke teme => Temu započeo: oblica Januar 09, 2011, 17:47:21
-
Ukoliko naiđete na neku prepreku koju niste trenutno sposobni da rešite, ili ste isplivali iz nekog
problema, pa bi vaše rešenje možda dalo ideju drugima, izvolite, recite. :D
Znam da su naša iskustva različita i da ono što je rešenje za jednoga nije i rešenje za sve,
ali možda smo blizu pa ćemo se razumeti.
Evo ja ću probiti led. :kez:
U poslednjih par godina lutam od faze kad mi je sve potpuno jasno, do faze kada mi baš ništa
nije jasno i kada mi se čini da sam načisto izgubljena. (Da bar to ja hoće stvarno negde da se
izgubi, nego se samo uzvrpolji da napavi pometnju.)
Prošle nedelje sam pročitala knjigu ''Neočekivana sloboda'' (http://www.yu-budizam.com/knjige/pdf/Munindo.pdf), koju je napisao ađan Munindo i dobar
deo knjige sam prešla sa reakcijama kao štu su: ''aha, ko da je to lako'', ''ništa mi nije jasno'',
''kako to da izvedem'' i slično. I onda sam sklopila knjigu i zapitala se da li je to zaista ona ista
knjiga koju sam pročitala pre tri godine sa onakvim oduševljenjem. Ma sve o čemu sam ikada
razmišljala i što sam slutila da je tako ađan Munindo mi je tada u toj knjizi potvrdio, a sada mi
najednom ništa nije jasno. Da, to jeste ta knjiga, ali šta se sa mnom desilo? Pa su me onda
obuzele crne misli ''ja sam se vratila hiljadu godina unazad'' ''izgubila sam ove tri godine načisto''
''to nije za mene i ja neću uspeti''.
E srećom, bila sam na godišnjem odmoru i mogla sam da priuštim sebi malo više vremena, pa sam
rešila da krenem od početka knjige, pročitam poglavlje, pa odsedim 15 ili 20 minuta, i sve tako
do kraja knjige. I do kraja su se sve kockice sklopile. :D
Kada sam privi put čitala knjigu, nisam imala nikakvog iskustava sa meditacijom, niti sam iskreno
pokušavala da živim u skladu sa budističkim učenjem. Imala sam punu glavu ideala koje sam godinama
stvarala, i ađan Munindo mi jeste te ideale potrvrdio, ali sve one napomene o poteškoćama da se
ti ideali dostignu, ja tada jednostavno nisam videla. Kao što ađan Đajanto ima običaj da kaže
''Jeste jednostavno, ali nije lako''. Eto, to mi se desilo. Nije isto gledati u put i diviti se ljudima
koji njime hodaju, i sam zakoračiti.
Pa dobro, neka nije lako - vredi. :to
-
Jel' se vama koji puta desi da vas nakon meditacije zabriju najgluplje moguce samskare?! Veceras sam meditirao jedno sat i po' i nakon toga sam kao malo ogladnio, a ustvari nisam. Mogao sam to sasvim lijepo izdrzati i nastaviti sa asanama nakon meditacije. Ali... prvo sam mislio sto cu slatko? Onda sam uzeo svjezeg sira, umijesao unutra javorovog sirupa i saku i po' oraha, i malo meda. To kada sam pojeo, onda mi je doslo da bih necega slanog. Pa sam uzeo kukuruznog kruha, domaceg ajvara i maslaca. Onda mi je palo na pamet da nije to ono slano sto sam htio, pa sam ispekao lonac kokica...
Sada sam se zarekao da cu napraviti asane prije spavanja, pa makar cekao do 3h ujutro da mi to sve malo slegne...
-
Jel' se vama koji puta desi da vas nakon meditacije zabriju najgluplje moguce samskare?! Veceras sam meditirao jedno sat i po' i nakon toga sam kao malo ogladnio, a ustvari nisam. Mogao sam to sasvim lijepo izdrzati i nastaviti sa asanama nakon meditacije. Ali... prvo sam mislio sto cu slatko? Onda sam uzeo svjezeg sira, umijesao unutra javorovog sirupa i saku i po' oraha, i malo meda. To kada sam pojeo, onda mi je doslo da bih necega slanog. Pa sam uzeo kukuruznog kruha, domaceg ajvara i maslaca. Onda mi je palo na pamet da nije to ono slano sto sam htio, pa sam ispekao lonac kokica...
Sada sam se zarekao da cu napraviti asane prije spavanja, pa makar cekao do 3h ujutro da mi to sve malo slegne...
Kod mene je bilo da umišljam glad kada treba da radim asane, pa pojedem nešto i time dobijem izgovor da ne vežbam - kao eto morao sam jesti.
Uhvatio sam sebe da mi je umišljena glad (mada je apetit itekako stvaran) bila izgovor za nevežbanje. Možda i kod tebe ta glad nije imala veze sa meditacijom, već sa onim što sledi?
-
E ako je samo glad ta koja vas izbaci iz ritma, onda ste vi super :ok
:kez:
-
Jel' se vama koji puta desi da vas nakon meditacije zabriju najgluplje moguce samskare?! Veceras sam meditirao jedno sat i po' i nakon toga sam kao malo ogladnio, a ustvari nisam. Mogao sam to sasvim lijepo izdrzati i nastaviti sa asanama nakon meditacije. Ali... prvo sam mislio sto cu slatko? Onda sam uzeo svjezeg sira, umijesao unutra javorovog sirupa i saku i po' oraha, i malo meda. To kada sam pojeo, onda mi je doslo da bih necega slanog. Pa sam uzeo kukuruznog kruha, domaceg ajvara i maslaca. Onda mi je palo na pamet da nije to ono slano sto sam htio, pa sam ispekao lonac kokica...
Sada sam se zarekao da cu napraviti asane prije spavanja, pa makar cekao do 3h ujutro da mi to sve malo slegne...
Kod mene je bilo da umišljam glad kada treba da radim asane, pa pojedem nešto i time dobijem izgovor da ne vežbam - kao eto morao sam jesti.
Uhvatio sam sebe da mi je umišljena glad (mada je apetit itekako stvaran) bila izgovor za nevežbanje. Možda i kod tebe ta glad nije imala veze sa meditacijom, već sa onim što sledi?
Jedna od stvari koje sam rano naučio je da ne slušam sebe :D .
-
:ok
Dopala mi se tema i iskrenost s kojom ste joj svi pristupili. Asane radim i/ili pre dorucka ili kasno uvece, kad se isprazni prostorija u kojoj imam mesta da ih radim, te pazim da nikako ne radim asane neposredno nakon jela. Uvek sacekam 4h nakon obroka, te pristupim asanama. Mene, naime, vrlo retko muci misao o gladi. Najvise me muci nestrpljenje i za vreme meditacije i dok radim asane. Borim se sa tim i tada pokusavam da ne mislim ni o cemu, sem o sveobuhvatnoj povezanosti sa sobom i kosmosom :andjali
Nadam se da cu to u skorije vreme prevazici.
-
Ja moram da priznam da sam udario u neki dobar zid. I osjećam se kao na nekoj litici ne mogu ni nazad ni naprijed. Mislim da znam kako da to prevaziđem ali to ne stavljam u akciju. Lakše mi se sakrivat od ovog momenta, nego ga u oči pogledati. A prije ili kasnije moram, pitanje je koliko hoću da se mučim u međuvremenu.
-
Kod mene nije zid, nego više tobogan. Jednom se smirim i meditacija teče bez problema, fokusiran sam dah bez većeg napora. Onda se posle par minuta stvari promene i krenu misli, trne noga, svrbi uvo ili s eveć nešto nađe da čačka. Posle nekoliko minuta opet tiha voda i tako do sledećeg vrtloga. Ali dobro, samasara radi svoje, šta da joj radim ;))
-
Kod mene nije zid, nego više tobogan. Jednom se smirim i meditacija teče bez problema, fokusiran sam dah bez većeg napora. Onda se posle par minuta stvari promene i krenu misli, trne noga, svrbi uvo ili s eveć nešto nađe da čačka. Posle nekoliko minuta opet tiha voda i tako do sledećeg vrtloga. Ali dobro, samasara radi svoje, šta da joj radim ;))
Poznat mi je dobro taj tobogan, mi smo stari prijatelji. Meni je zapelo na tome da znam da put naprjed zahtjeva određenu žrtvovanje nekih starih navika i koje sam se zaglavio. Ali i to je slab izgovor. Ima tu i straha, od nekog nepoznatog terena.
-
Hvatam mozak kako nalazi isprike za ne meditirat u odredenom momentu, koje jednostavno nestanu kad se ne uhvatim za njih i ne dam im znacenje. Tako su djetinjaste. Takodjer sam se uhvatio u ekstremnoj ljenosti dosta puta otkada sam poceo obracat paznju na to sta se dogadja tu (u meni), umjesto da cili dan odlebdim: od dizanja ujutro, posla, visesatnog vegetiranja na kompjuteru i druzenja uz thc navecer. mislia san da je isprika prije sta imam 24 godine, ali ne vidim nikakvog razloga da godine budu isprika.
Uglavnom ljenost, ogromna i nekada lagano odustajanje ("nemogu ni dah da pratim pa di je ovo za mene, buda je mojih godina uzivao sve blagodati zivota..") zatvaram krug misli koji me vuce nekim drugim stvarima. :/
-
i druzenja uz thc navecer
THC nece bas poboljsati meditaciju. Takve stvari otupljuju um i volju. Poticu na mastanje, sanjarenje. U doba kada sam imao 24 godine ili nesto manje, poceo sam se baviti meditacijom, a moji neki drugovi su ostali na THC-u. Sve su vise citali bajke poput Gospodara prstenova, SF fantastiku i sl. Um im je uskoro postao vrlo slab i podlozan fantaziranju, mastanju, sanjarenju...
-
O nije mi se svidilo uopce kad sam se jednom na dah probao fokusirat pa sam ostavio jedno od drugog po strani.
Ali dosta puta sam primjetia da je razgovor (pod thc-om) dosta intimniji tj vise izvire samokritika ili realizacija vlastitih postupaka u proslosti.
Naravno da ima ljudi koji lose utjecu na mene u mom drustvu, naravno da ima krivih navika i radnji koje radim, i naravno da je cilj bit osloboden svih losih navika ali forsirati neke stvari koje su dio mene - van mene, mi zvuci kao kad inace registriramo nesto lose i onda bjezimo od toga.
Nekako sam prihvatio da kao sta mi je cilj izlaska vani petkom i subotom prestao bit alkohol vec par mjeseci da ce se pravilnim ponasanjem i njegovanjem dobrih kvaliteta koje imam povuci i drugi koraci prema oslobodenju od mana.
tema je sasvim zanimljiva i tija san bas 100% iskreno prenit i svoje prepreke na putu. Da san odgovara polovicno presucujuci nesto sta vidim ka prepreku mislim da bi se gore osjeca
-
Ma nije problem, samo sto to dvoje nece ici zajedno. Sto manje trave to bolje. Meditirai i duvaj travu, jedno od toga ce otpasti prije ili kasnije.
-
Uglavnom ljenost, ogromna i nekada lagano odustajanje ("nemogu ni dah da pratim pa di je ovo za mene, buda je mojih godina uzivao sve blagodati zivota..") zatvaram krug misli koji me vuce nekim drugim stvarima. :/
Ovo je bitna stvar koju si ovdje spomenuo. Ego zna tačno kako da te smetne sputa ;)) . Zato ga ne treba puno slušati ali kao što znamo nije to baš lako.
-
Obradovala me je ova tema, kao početnik imam i šta da pitam a i potrebu da sa
nekim podelim početničko iskustvo.
Kako sam napredovao u meditaciji i razvijanju svesnosti sve sam češće bio u situaciji da u osnovi nekih osećanja i reakcija na neka događanja prepoznam svoj ego. I pitanje je bilo - šta onda, prepoznao sam ga i šta treba dalje da radim. I dok sam se rešavao da postavim to pitanje nekom iskusnijem, ovih dana se dešava nešto što mi izgleda kao odgovor. Ja sam član planinarskog društva koje svake godine organizuje izložbu fotografija svojih članova. Više puta sam ranijih godina smatrao da je neka moja "dobra" fotografija nepravedno izostavljena i bio nezadovoljan zbog toga, a evo ove godine čak nisam ni pitao da li je neka moja fotka uopšte predložena za izložbu. I mislim da je to odgovor - na nekom podsvesnom nivou sam razumeo da su u pitanju neki trenutak koji više ne postoji a koji je pokušao da zadrži neki ja koji takođe više ne postoji, i neki sadašnji ja koji smatra da je jako važno da se ljudi tome dive. I izgleda da ja nemam baš velike veze sa njima . Zapravo mislim da i nije važno kako se to dogodilo, bito je da se dogodilo. E sad, šta bi bilo da je neka važnija stvar u pitanju...
-
I izgleda da ja nemam baš velike veze sa njima.
Nedavno me jako nasmijao i ugodno iznenadio ona naslov jedne buddhisticke kjige... Ne dozivljavajte svoj zivot tako licno... ili tako nekako :ok
-
Obradovala me je ova tema, kao početnik imam i šta da pitam a i potrebu da sa
nekim podelim početničko iskustvo.
Kako sam napredovao u meditaciji i razvijanju svesnosti sve sam češće bio u situaciji da u osnovi nekih osećanja i reakcija na neka događanja prepoznam svoj ego. I pitanje je bilo - šta onda, prepoznao sam ga i šta treba dalje da radim. I dok sam se rešavao da postavim to pitanje nekom iskusnijem, ovih dana se dešava nešto što mi izgleda kao odgovor. Ja sam član planinarskog društva koje svake godine organizuje izložbu fotografija svojih članova. Više puta sam ranijih godina smatrao da je neka moja "dobra" fotografija nepravedno izostavljena i bio nezadovoljan zbog toga, a evo ove godine čak nisam ni pitao da li je neka moja fotka uopšte predložena za izložbu. I mislim da je to odgovor - na nekom podsvesnom nivou sam razumeo da su u pitanju neki trenutak koji više ne postoji a koji je pokušao da zadrži neki ja koji takođe više ne postoji, i neki sadašnji ja koji smatra da je jako važno da se ljudi tome dive. I izgleda da ja nemam baš velike veze sa njima . Zapravo mislim da i nije važno kako se to dogodilo, bito je da se dogodilo. E sad, šta bi bilo da je neka važnija stvar u pitanju...
Sada čekam ove ''starije'' da te ubiju u pojam sa nečim, kao.. ''pa i to što si zadovoljan tim 'uspehom'' je samo sujeta''... :kez:
-
:ok kojica
no nadam se da nikome ovde nije cilj ubijat druge u pojam. Meni isto bude pre napeto kad promjenim neki aspekt zivota pa onda cili ponosan govorim ljudima do kojih mi je stalo kako sam uspio, ali neznan bas jeli dozivljavaju te moje promjene. Nevalja ni pre ponosan bit, al sve ce to doc na svoje, postepeno.
-
:ok kojica
no nadam se da nikome ovde nije cilj ubijat druge u pojam. Meni isto bude pre napeto kad promjenim neki aspekt zivota pa onda cili ponosan govorim ljudima do kojih mi je stalo kako sam uspio, ali neznan bas jeli dozivljavaju te moje promjene. Nevalja ni pre ponosan bit, al sve ce to doc na svoje, postepeno.
:ok Sve u svoje vrjeme.
-
Ex01, vazno je da si ti zadovoljan promenama, a ostali neka se sami snadju tj. i ako im se ne svidi tvoja promena, morace je prihvatiti kad vide da si ozbiljan da u njoj istrajes ;))
-
(http://www.wisdom-books.com/Covers/22287.jpg)
Evo knjige ciji naslov me je nedavno vrlo ugodno dojmio. Nisam citao sadrzaj knjige, ali poruka je odlicna vec u naslovu!!! :ok
-
Fazlija,
Ovo je jako dobro.
Nesto poluprivatno: kada stizes da sve to obavis, mislim na meditacije, asane, forumi..? Ako legnes u 3 po ponoci kako funkcionises u toku dana i sl.
Pri tome zaista mislim da je divno da postoje takvi ljudi koji sve stizu da porade i nikada (ili skoro nikad) nisu u minus fazi. Meni stalno nedostaju 2-3 sata u danu :)
-
Pa ujutro malo stisnem meditaciju, na jedno 15-20 minuta i izletim na posao. Nije nuzno da doruckujem, to obavljam radije kasnije na poslu. Onda uvijek sam imao naviku da radim 6 h dnevno, od 9h do 3h. A kako sam uvijek bio sam sebi i drugima sef, onda sam tu blagotvornu du'ovnu i socijalisticku naviku uvijek prenosio na cijeli kolektiv. Tako da mi vec godinama radimo po jednom naprednom socijalistickom i anti-kapitalistickom sustavu po kojem se radi 6 sati dnavno. Naravno da se placa prima kao da se radi 8h, i da smo svi prijavljeni na 8h. Mislim da je to vrlo bitno, da se smanjenjem radnog vremena postize bolje zdravlje ljudi, veca motivacija i povecanje vremena za obitelj i djecu, prijatelje, samorazvoj, du'ovnost, sport ili jednostavno za prodavanje zjaka... To je vrlo bitno za razvoj svijesti u ljudi.
Naravno, pri tome, nekada se ostaje na sastancima popodne i navecer. Nekada se, kada je stiska, radi i preko vikenda... ali to je ponekad i okvirno gledajuci uvodjenjem 6-satnog radnog vremena se puno dobiva. Kada treba zapet ce jace i duze, kada treba radit ce par dana godisnje ili mjesecno i od kuce jos sat-dva (tada ce si sami odrediti kada i kako), ali okvirno njihovi su umovi nauceni na 6-satno radno vrijeme. I tako se provodi u preduzecu jedna prosvjecena, blagotvorna i dobronamjerna diktatura kao sto i Tao Te King kaze... Kada mudar covjek vlada ljudima, oni postaju toliko sretni da zaboravljaju da jednog dana trebaju umrijeti. Mozda je tu tajna uspjeha?
-
Nemam reči! Ovo mi je zaista osunčalo ovaj magloviti i ledeni dan!
:sesir
-
Usprkos socijalistickom radnom vremenu, navratim, pogledam i pridopisem pokoju brzopoteznu. Ali neki suvisao odgovor ne mogu bas tako brzo smisliti. Evo, recimo, Panda je nesto vrlo zanimljivo napisao na Tantri, ali nemam vremena da ozbiljno odgovorim, jer bi trebalo uzeti jednu buddhisticku knjigu i jednu tantricku (vec znam i koje) i navesti ili barem provjeriti 2-3 stvari... Vec u glavi imam odgovor, ali za to nikako uhvatitit vremena. Pola godine se spremam citati onaj clanak sa Theravadin bloga o Patanjalijevim Yoga-sutrama i buddhizmu, a i pali-kanon grupa ide vrlo polako... Tako da je moje bavljenje forumom ustvari samo... obmana :kez2:
Za prave stvari uglavnom nemam vremena. Imam jos jedan obicaj. Ne radim nista subotom (kao da sam subotar :smeh ). Odmaram se, obitelj i du'ovnost. Ovu subotu sam ponovno procitao zadnje predavanje na pali-grupi jer mi nesto nije bilo jasno. Sada mi je sve sjelo. Ali novo predavanje jos nisam niti otvorio. Tako da... laprdanje ide, ali prave vrijednosti ovog foruma vrlo polako...
-
Ja sam ti isto svoj šef. Radim sve od kamenih staza i zidova do drvenih ograda i stolarije od punog drveta po naručbi (i sve ostalo između ;)) ). Tako kad mi treba više para više radim, kad mi treba više meditacije idem na sesshin :) . Srećom moja žena zarađuje više od mene pa se mogu malo opustiti i posvetiti se porodici i svojoj praksi. A nije njoj do para i imanja, više je sretna da imam vremena da dođem kući i skuham finu večeru i da se igram sa kćerkom. A ona mi je motivacija i tjera me da meditiram kad popustim, a ona nit je budista nit meditira, ali vidi da je dobar uticaj i da sam i ja sretniji a po tom i ona. :cmok
-
jao zena, djete, firma... javlja mi se zavist, pa strah.
zavist jer imam neki osjecaj da su to prioriteti u zivotu kada drugi ljudi gledaju zivot. Tj da se takav put od mene ocekuje.
Javlja se strah jer i prije upoznavanja s budinim ucenjima ja nisam tio imati zenu i dijete dok ne postignem sredjenu zivotnu situaciju, a radje sam pomagao ocu u obiteljskom biznisu nego krenuo svojim putem samostalne zarade. Neznam.. tu sam se razocarao ali oopet mi novac nije prioritet. Ima dosta primjera u drustvu u kojem se ja krecem di su momci posvetili mladost diplomi i sad je taj novac koji imaju samo rasplamsao njihovu zudnju za stvarima koje su propustili (pice, droge, zene) pa se dolazi do pretjerivanja a i ne izgledaju mi narocito sretni.
kakav je vas "mindset" bio s 24 godine ako smijem pitat.
-
jao zena, djete, firma... javlja mi se zavist, pa strah.
zavist jer imam neki osjecaj da su to prioriteti u zivotu kada drugi ljudi gledaju zivot. Tj da se takav put od mene ocekuje.
Javlja se strah jer i prije upoznavanja s budinim ucenjima ja nisam tio imati zenu i dijete dok ne postignem sredjenu zivotnu situaciju, a radje sam pomagao ocu u obiteljskom biznisu nego krenuo svojim putem samostalne zarade. Neznam.. tu sam se razocarao ali oopet mi novac nije prioritet. Ima dosta primjera u drustvu u kojem se ja krecem di su momci posvetili mladost diplomi i sad je taj novac koji imaju samo rasplamsao njihovu zudnju za stvarima koje su propustili (pice, droge, zene) pa se dolazi do pretjerivanja a i ne izgledaju mi narocito sretni.
kakav je vas "mindset" bio s 24 godine ako smijem pitat.
Ohh sa 24 sam ti ja bio u Njemačkoj i pripremao se na novo seljenje u Kanadu. To konstantno seljenje te istrese iz gaća pa stvarno možeš vidjeti kako su stvari prolazne. Jedno godinu dana prije sam imao priliku da prisustvujem jednom Karma Kagyu povlačenju koje je na mene ostavila veliki utisak. Poslje tog iskustva sam bio siguran da je Budizam put za mene. Ali u isto vrjeme sam radio i zaradu trošio na kompjuterske igrice, travu i zajebanciju sa rajom. Mladost ludost :) .
A ženidbu ni taj samostalni rad ni u snu nisam mogo predviditi niti sam to očekivao. Ali isto tako nikad nisam bio tip koji prati očekivanje drugih ljudi ili društva i idem svojim putem.
-
Ajd zakon!
'vako, sta na ovo reci. Imam super posao ovo ljeto vec sredjen. Trebao bi pomagat pri vođenju jednog Hostela u podrucju makarske. To ukljucuje i razvozivanje gostiju po stvari koje im trebaju uz alkohol kao i prodavanje alkohola drugima. Nikako nacin na koji bi trebao profitirat. Ali... :/
Mislim nema ali, znam da nije u djelu nego mentalno stanje dok izvodis djelo ali nekako mi se cini da cu dosta lose kamme nagomilat ovo ljeto.
S novcem planiram na duzi put, recimo u samostalniju i nadam se bolju buducnost
-
Ajd zakon!
'vako, sta na ovo reci. Imam super posao ovo ljeto vec sredjen. Trebao bi pomagat pri vođenju jednog Hostela u podrucju makarske. To ukljucuje i razvozivanje gostiju po stvari koje im trebaju uz alkohol kao i prodavanje alkohola drugima. Nikako nacin na koji bi trebao profitirat. Ali... :/
Mislim nema ali, znam da nije u djelu nego mentalno stanje dok izvodis djelo ali nekako mi se cini da cu dosta lose kamme nagomilat ovo ljeto.
S novcem planiram na duzi put, recimo u samostalniju i nadam se bolju buducnost
Ja to vidim sa više strana pošto ne volim sve da gledam kao crno i bjelo nego neke stepene sive ;)) . Na jednu ruku kao što kažeš moraćeš da prodaješ alkohol i tebi to smeta, jer se očigledno sa tim ne slažeš. Sa druge strane nisi vlasnik tog hostela pa prema tome bilo kakav profit od tog alkohola ide njemu. Ti si plaćen da radiš puno drugih stvari a jedna od njih je prodaja alkohola. Da si ti rekao "E ode ja da otvorim kafanu da prodajem alkohol" to bi ja smatrao kršenjem tog pravila što se tiče opojnih sredstava.
Nema tu nekog lakog odgovora. Možeš da porazgovaraš sa nekim saradnikom i da probaš da zamjeniš tu odgovornost sa nekom njegovom. Možda da probaš da popričaš sa vlasnikom ili menadžerom i da vidiš da li ima neka alternativa po tom pitanju. Ja bi tu bio iskren oko tvoje motivacije da se ne osjećaš udobno sa prodajom alkohola. Ne moraš da odma ideš u previše detalja, da si budista ili tako nešto. Budi kreativan. Možda imaš neko loše iskustvo sa alkoholom, ili neko koga znaš, pa možeš da navedeš to kao razlog. Ja sam siguran da tu vjerovatno ima još par alternativa koje ne mogu da predvidim.
Ako na kraju krajeva dođe do toga da moraš to da radiš onda prihvati bilo kakvu karmu koja od toga nastaje i sljedeći put kad budeš tražio posao budi siguran da to nije dio tvojih obaveza. I tu ima mjesta za kreativnost. Ne prodaj alkohol nekom ko je već pijan, nadaj im da voze auto, pazi na njih i reci im da ne pretjeruju itd. Napravi najbolje od loše situacije.
Kao što sam rekao ranije nema tu nekok "pravog" odgovora, pogotovo na hipotetična pitanja. Moraš sam da donosiš odluke na bazi situacije u kojoj se zatekneš. Ako napraviš grešku prihvati rezultate i budi pametniji sljedeći put.
-
Slazem se s prethodnim. Dok god ti kod nekoga radis, pa izmedju svega ostalog razvazas ili prodajes pice, to je u redu i prihvatljivo. Pogotovo kao privremen ljetni posao. Nemoj otvarati vlastitu gostionicu. A ako i otvoris, budi mastovit pa ponudi gostime neki sadrzaj koji ih manje navodi na pusenje i pice. Npr. slasticarna, pizzeria, etno restoran s domacim jelima u kojem ne nudis samo i jedino alkoholna pica, nego sirok raspon ponude. Pice samo po sebi nije problem. Meni bi bio problem proizvoditi alkohol, pogotovo neki nize kvalitete i jeftiniji za koji znam da ce ga kupovati samo da se obliju. Ali ako u restoranu imas skupi konjak ili kvalitetno vino kojeg boca kosta 100 EUR... vidio sam jednom i bocu konjaka koja je kostala 40.000 EUR... za to mozes biti siguran da ce ga gosti uzimati u medicinski preporucenim kolicinama. Kao sto ayurveda kaze... alkohol je lijek, uzima se cajnom zlicom, a ne casom...
Tako da gostiona u kojoj je 98% ponude jefitni alkohol je svakako nesto sto potice druge da se truju. Ali restoran u kojem 10% ponude sacinjavaju kvalitetna alkoholna pica meni se ne cini nesto moralno upitnim. Meni bi vise bilo neprihvatljivo narucivati meso za kuhinju takvog restorana. Na koncu kako god okrenes, slasticarna je najbolje rjesenje. Svojedobno je u Splitu radila jedna mala slasticarna koju su vodili buddhisti Nove kadampe, ali je propalo... Navodno je bilo lijepo mjesto, cesto i s du'ovnim predavanjima, manjim koncertima. Hm... :mislilac valjda nije bilo dovoljno prifinjenih gostiju za takav poslovni poduhvat???
-
Split je dosta cudan po pitanju "drugacijih" stvari, ali ima tu i ljubavi :ok i tolerancije. Samo treba trazit