Budizam
Budizam => Zajedničke teme => Temu započeo: abusaef Oktobar 01, 2012, 09:58:59
-
Budizam, više Đainizam sam proučavao u knjizi „Religije svijeta“ (no morao sam vratiti knjigu brzo :) ). Pa eto radi boljeg razumijevanja trebam malo diskusije sa Budistima.
Kršćanin sam no smatram da večina religija govori o istome i da je dobro naučiti bar nešto i iod drugih. Baza je moja religija, a otale mi samo pomažu da nešto brže i bolje razumijem.
Uglavnom, zanima me da li se slažete sa mojim razmišljenjem oko sličnosti naših religija?
Oboje težimo glavnom cilju – pročišćenju duše! Mi to zovemo Rajem, a Vi nemate naziv za to – no pričate o mjestu gdje su duše oslobođene karme i kruga rađanja i umiranja.
Put do tamo je također isti, različiti su nazivi. Tako oboje smatramo da ovaj život nije sve, već da postoji i život poslije.
Život poslije mi kršćani nazivamo čistilište (katolici i pravoslavci, protestanti ne), a Budisti govore o reinkarnacijama. Za mene je to ista stvar, jer moramo nešto napraviti da bi se očistili naše duše. Kod nas to nije dovoljno detaljno opisano, spominje se samo čistilište gdje mi na neki način čistimo dušu od grijeha (karme). Kod Vas je to znači ponovno i ponovno rađanje do prosvjetljenja.
Isto tako i pojam karme kod Vas se opisuje kao nešto loše bez obzira da li karma bila dobra ili loša. Karma je ono što nas i dalje drži u krugu rađanja i umiranja (ono što nas drži u čistilištu). Karma je ono što mi opisujemo kao navezanost, neumjerenost i ovisnost o nečem materijalnom – nešto što nam je postalo toliko bitno da nas odvaja od Boga – postaje čak i idol koji mijenja Boga. Nešto smo mi zovemo grijeh odnosno ono što nas zarobljava.
Također i sustav vrijednosti (moral) nam je jako sličan. Ne ubij, ne laži ... s time da Vi imate i ono što mi nemamo a to je ne koristiti alkohol i drogu koja nam muti um (kod nas je to možda umaskirano u grijehu neumjerenost)
Najveća razlika je što mi smatramo da postoji stvoritelj, Bog, dok Vi smatrate da mi ljudi postajemo Božanska bića onog trenutka kada se očistimo od grijeha – karme.
Da li se slažete samnom?
-
I ova razlika što sam spomenuo je opet u djelovima ista. Vi tvrdite da postoje čiste ili prosvjetlene duše koje su na neki način božanske. I kod nas poznajemo takve duše u vidu svetaca. Recimo kod Islama takve duše zovu anđelima ili barem u nekom dijelu (i kod kršćana su anđeli nematerijalna stvorenja, ali ipak mislim da ih malo drugađije doživljavamo - osim ako i naši sveci nisu postali anđeli).
Pojam patnje mi je za sada misterij. Pokušavam shvatiti što je patnja za Budizam, jer koliko sam shvatio Budi je ona bila na prvom mjestu (njeno uklanjanje) ako nisam nešto krivo shvatio?
:nov
-
ima i sličnosti. ima i razlika.
Koliko ja razumem, polazište je isto, učvršćivanje u moralu kroz dobra dela i reči,
ali iza toga dolazi do razilaženja u praksi, jer Buda govori o pročišćenju uma kroz meditaciju,
a odbija postojanje bilo kakve večne duše koja nastavlja da postoji posle smrti.
:)
-
Samo brzinski pošto nemam puno vremena.
Cilj Budinog traganja je uvjek bio oslobođenje od nezadovoljstva (ili patnje, strepnje, muke) ovog života. Sada u ovom momentu, ne poslje smrti ili u nekoj nepostojećoj budućnosti. U budističkoj kosmologiji postoji pakao i raj (i par drugih sfera postojanja) ali za razliku od abrahamskih religija ni jedna sfera postojanja nije trajna. Dakle, i ako završiš u raju prije ili kasnije i ta egzistencija će da prestane i završićeš u jednoj od drugih sfera. Isto važi i za pakao. Egzistencija u ovim sferama traje veoma dugo vremena, koja se može činiti vječnom, iako možeš tu da provedeš hiljade i stotine hiljada ili milione godina na kraju i to prođe. Dakle jedno od osnovnih učenja budizma je da ništa nije trajno. Taj zakon važi i za boga i ostala nebeska bića i sva ostala bića nebitno od toga gdje se nalaze (pakao itd).
Grjeh kao takav ne postoji u budizmu. Pogotovo iskonski grjeh. Umjesto njega Buda nas uči da su sva bića već iz samog početka prosvjetljena i sjaje mudrošću i vrlinom. Karma nije grjeh. Karma su naša djela. Dakle isto kao kad posadiš sjeme paprike plod biljke koja izraste biće paprika, tako kad posadiš dobra djela plod će biti pozitivne okolnosti u tvom životu i obratno.
Nadam se da je ovo malo pojasnilo razliku. :)
-
Aha znači karma je ipak nešto drugo od grijeha? Znači li to da je dobra karma dobro, jer koliko sam pročitao Buda je govorio da se moramo osloboditi svake karme jer nas ona veže u krug neprestanog rađanja - nema prosvjetljenja - ako to nije Đainizam (nisam proučio dobro :tuga )?
Iskreno imalo bi mi smisla da je dobra karma dobro - a ne nešto što nas veže za niže oblike života.
A vezano uz patnju - u kom smislu oslobođenje i to što prije?
Recimo danas sam saznao da sam teško bolestan - patim. Što mi je lijek toj patnji? Ako meditiram na što se oslanjam?
I sada me zbunilo ovo oko nestalnosti - kako se netko tko je pročišćen, prosvijetljen može ponovno "zaprljati" i otići iz raja na neku nižu razinu?
Recimo u kršćanstvu postoji ta prića o Luciferu (Sotoni) koji je anđeo - gotovo jednak Bogu (razlika je što je i on stvoren kao i sve - osim samog Boga koji je biće), ali je htio biti više od Boga pa je ispao iz Raja - figurativno govoreći. Ali teško mi je vjerovati da to može prosvijetljenja duša učiniti, da joj se to može dogoditi - djeca su drugo (čista, ali ne prosvijetljenja pa se zato svi mi zaprljamo prije ili kasnije).
-
Abusaef, dobro ti ide :ok Pitao si za patnju?! Patnju mozes posmatrati u uzem i u sirem smislu. U uzem smislu, odnosi se na mentalni stav tj. odnos prema necemu. Dao si primer bolesti...u tom smislu, sama bolest nije patnja. Bolest dolazi i odlazi. Vezanost (mentalni sklop) za fizicko telo na kome se javlja bolest jeste patnja. U sirem smislu, patnja je rodjenje-smrt u fizickom obliku. U uzem smislu, oslobadjanje od patnje jeste prestanak vezivanja za ono sto je prolazno. U tom smislu se koristi meditacija gde je oslanjanje na samu svest. Hriscanin ce uciniti isto ali oslanjajuci se na Boga - visa, superiornija, trajnija instanca. U sirem smislu, oslobadjanje od patnje je prestanak radjanja tj. gasenje vatre ili ti nirvana. Nirvana nije gasenje zivota vec zivot izvan fizickog oblika, bez radjanja i umiranja, bez individualnosti. Hriscanstvo govori o vecnom zivotu kroz Hrista.
Nemoj da te zbuni meditacija. Hriscani cine isto kroz tihovanje. Forma je manje ili vise slicna ili razlicita ali je sustina ista. Ovde govorimo o formi ali ako udjes u sustinu, razgovor nece biti potreban. Pre ili kasnije, citava duhovna praksa se svede na samoposmatranje i oslanjanje na nesto unutar svakog pojedinca. Da li ce to biti svest ili Bog, nebitno je, rezultat je isti: prociscenje, umirenje, prepustenost, jednostavnost....
-
Vladimire, slično razmišljamo o ovom stvarima.
Da li mogu reći da je proces rađanja i umiranja, iz kojega želimo izaći, zapravo vezan za naš sadašnji život, sadašnji trenutak, a ne samo na cijeli proces rađanja i umiranja?
Baš ovu nedjelju na misi je naš svećenik govorio o jednoj Isusovoj izjavi (Ako te oko tvoje ili ruka sablažnjava, iščupaj ga i odsijeci je, jer bolje ti je bez oka i ruke otići u život ...). I onda je svećenik to opisao kao kušnju koju imamo i stotinu puta dnevno ponekada ... na tu patnju zbog materijalnoga, odnosno navezanosti na to.
BTW
Imate li meditacije tu na forumu ili negdje na webu? Volio bi malo proučiti meditacije. Ono malo što sam pročitao u knjizi mi je bilo jako zanimljivo.
-
I sada me zbunilo ovo oko nestalnosti - kako se netko tko je pročišćen, prosvijetljen može ponovno "zaprljati" i otići iz raja na neku nižu razinu? Recimo u kršćanstvu postoji ta prića o Luciferu (Sotoni) koji je anđeo - gotovo jednak Bogu (razlika je što je i on stvoren kao i sve - osim samog Boga koji je biće), ali je htio biti više od Boga pa je ispao iz Raja - figurativno govoreći. Ali teško mi je vjerovati da to može prosvijetljenja duša učiniti, da joj se to može dogoditi - djeca su drugo (čista, ali ne prosvijetljenja pa se zato svi mi zaprljamo prije ili kasnije).
Ja mislim da je zabuna u tome što misliš da u raj idu prosvjetljena bića. U budizmu svih 6 domena postojanja (pakao, domen gladnih duhova, domen životinja, domen ljudi, domen titana i domen nebeskih bića) su dio kruga života (postojanja) i nisu trajni. Izlazak iz tog kruga je nirvana i prosvjetljenje.
-
Covek generalno posmatrano ima jednu teznju ka necemu savrsenijem. Moze se reci da oseca jednu nedovoljnost. Zapravo, pali rec "dukkha" se obicno prevodi kao "patnja" ali precizniji prevod te reci bi bio "nedovoljnost". Covek oseca/uocava tu nedovoljnost i tezi necemu savrsenijem. Neko put napretka uocava u intelektualnom razvoju, neko u fizickom, neko u duhovnom...pak, neki svestraniji ljudi se razvijaju u sva tri pravca i mozda u nekim drugim. Od onih ostvarenih mozemo cuti tj. procitati reci: "Vise nista nije ostalo, sve je ucinjeno" ili slicno. Ostvaren vise ne tezi savrsenstvu....zbog cega?!!! :D Neki kazu: "Stvari su takve kakve jesu". To nas dovodi na sadasnji momenat....zbog nedovoljnosti um razvije ideju o necem savrsenijem i tezi tome...sto je dobro jer ta teznja sacinjava neki napredak. Religija je puna parabola i nekih, nazovi obecanjima o savrsenstvu nakon ostvarenja nekih uslova iz same prakse te religije. Ali ako smo iskreni prema sebi, sta mi zapravo znamo?! Mi verujemo na osnovu nekog iskustva ali sta znamo?! Da li mi stvarno znamo sta je nakon toga?! Jedino sto stvarno znamo to je ovo ovde, ovo sada....ako si stvarno sada i ovde, sta se radja a sta umire?! Da li se nesto radja ili umire?!
Isusova izjava o isecanju udova je takodje jedna parabola koja ukazuje na to da forma nije sve. Upozorava na teznju tela i uma da se vezuje za formu...na znacaj prebacivanja paznje sa forme na njenu sustinu.
Sto se tice meditacije, najbolje bi bilo da te Sati uputi posto je upuceniji gde je sta na sajtu i forumu.
-
Ja mislim da je zabuna u tome što misliš da u raj idu prosvjetljena bića. U budizmu svih 6 domena postojanja (pakao, domen gladnih duhova, domen životinja, domen ljudi, domen titana i domen nebeskih bića) su dio kruga života (postojanja) i nisu trajni. Izlazak iz tog kruga je nirvana i prosvjetljenje.
Ok, nisam išao u dubinu jer ima površno znanje o Budizmu. Vidio sam onaj krug života gdje se spominju tih 6 domena (zar nije 5, a 6 ima po nekoj grani Budizma ili kakvu već podjelu imate) i Buda van kruga koji pokazuje u nebo. Ja sam mislio na te duše koje su izašle iz kruga života - pojam Raj se vidim u Budizmu spominje za nešto drugo pa je tu zabuna.
Mislio sam na Raj kako pojam za krajnje mjesto - od tamo se ne ispada da tako kažem?
-
Vladimire, mi zapravo ne znamo ništa :namiguje: !
Imamo velike učitelje koji su svoje živote posvetili upravo odgovoru na ta pitanja - tko smo i zašto smo. Upravo zato mi je interesantno proučavanje religija, jer vidim isto u njima. Ok neke detalje koji su različiti smatram krivim tumačenjem (zar nema podjela unutar svih religija).
Tek kada sam shvatio (relativno, malo više od osnova) svoje kršćanstvo, mogu vidjeti sličnosti u drugima - i lakše zapravo prihvatiti druge. Na žalost ego je veliki problem, svako drugačije mišljenje osjećaš kao napad - evo tek sada se ja osobno polako oslobađam toga (te loše karme).
Recimo meni je jako bio interesantan onaj intervju sa Howard Stormom (imate na youtube). Čovjek je bio ateist, pa postao protestantski svećenik - nakon što je prešivio kliničku smrt i razgovarao sa Isusom (naravno sve je to navodno i tko zna što je doživio). Međutim on govori o čistilištu (protestanti to ne priznaju), ali on govori i o drugim svjetovima i životima gdje je on osobno mogao otići ali je vračen u svoj sadašnji svijet gdje je postao svećenik (to je recimo nešto kao reinkarnacija). A postao je protestant jer je tako odgajan - kaže da mu je Bog rekao da sam izabere što će biti - nije mu On savjetovao što je najbolje ... no dobro da ne duljim, pogledajte filmić :)
-
Lepo :)
-
Ovo sam davno gledao ali nekako mi je ostalo u secanju da cesto pravi paralelu izmedju budizma i hriscanstva....u svakom slucaju, vredi saslusati...to je prvi deo a ima ih 12 :)
Diamond Sutra 101 - Lecture 01 of 12 by Monk Hyungak (http://video.google.com/videoplay?docid=-8691172765637795347)
-
Ako te zanima meditacija, imaš ovde 4 audio fajla vođenih meditacija, pa možeš da probaš.
Praksa (http://www.yu-budizam.com/bud27b.html)
I naravno ima gomila tekstova koji objašnjavaju smisao i cilj meditacije
-
Ah šteta za video - nisam jak sa Eng. Nešto sam pohvatao ali kada je počeo čitati to prvo poglavlje iz Diamond sutre nisam ga razumio - a kaže da je to ključ ... Ali već sam shvatio nešto o praznini u Budizmu - praznini prema tim ovisnostima o materijalnom - lijepo je to objasnio... možda s vremenom uspijem pohvatati više.
Može samo u kratko ono što mi još nije najjasnije, pa da ne duljim sa ovom temom:
1. Karma - da li je dobra karma dobra? Možeš li sa dobrom karmom doživjeti nirvanu i prosvjetljenje ili moraš biti bez ikakve karme?
2. Sfere unutar kruga života su promjenjive (ideš iz jedne u drugu - nije trajno stanje) - no kada izađeđeš iz tog kruga da li ulaziš u prostor/sferu gdje si trajno? Znači da li su prosvijetljene duše prosvijetljene zauvijek? Po meni bi trebale biti ...
3. Sejmyo je napisao nešto što mi isto nije jasno - da su sva bića već iz samog početka prosvijetljenja. Zar nije prosvijetljenje ono do čega dolaziš tokom života???
Grjeh kao takav ne postoji u budizmu. Pogotovo iskonski grjeh. Umjesto njega Buda nas uči da su sva bića već iz samog početka prosvjetljena i sjaje mudrošću i vrlinom. Karma nije grjeh. Karma su naša djela. Dakle isto kao kad posadiš sjeme paprike plod biljke koja izraste biće paprika, tako kad posadiš dobra djela plod će biti pozitivne okolnosti u tvom životu i obratno.
Ljudi se rađaju čisti, ali se upravo zato i zaprljaju jer nisu prosvijeljeni pa ne razumiju što rade. Jednom je jedan svećenik rekao da Bog nije stvorio zlo - zlo je samo izokrenuto dobro. Na zlo mi ljudi nasjedamo zbog slabost, neznanja, straha ... - od tuda i pojam istočni grijeh kod nas - rodimo se čisti i bez grijeha, ali smo ranjenji grijehom jer ga ne prepoznajemo - prevari nas materija i začas smo vezani za nešto materijalno bez obzira kako nas roditelji ili tko već ući - loša karma nam je suđena bar u maloj količini :) .
No jel to loše? Kako ćemo se prosvijetliti ako nam je super u materijanom životu? Može li se nirvana postići bez patnje???
Hvala Sati na linkovima!
-
Zao mi je sa klipove ali, sta je tu je....Svidja mi se tvoja tema jer govori o slicnostima a one spajaju, ne razdvajaju...rekao bih da je to dobra karma :D No, karma krece iz namere. Da li je dobra ili losa, odredjena je pocetnim impulsom uma gde ideja nastaje. Sama ideja bice uslovljena prethodnim akumuliranim iskustvom uma - iskustvom akumuliranim kroz nadrazaje putem cula (s tim da ti u budizmu misao jeste sesto culo). Zbog toga budisti vezbaju svesnost kako bi "strazarili" nad svojim culima i bili u mogucnosti da svaku nameru presretnu pre nego je sprovedena i onda posmatrajuci je odluciti da li ce je realizovati ili ne. Kriterijumi koji odredjuju realizaciju su razni: da li je to delo pravedno; da li je pravi trenutak; da li donosi dobro sprovodiocu i drugima itd itd. Kao sto vidis, moze se reci da postoji dobra i losa karma. Nas narod kaze: "Kako sejes tako ces i znjeti". Ali krug karme je vrlo komplikovan....najvisa instanca je nedostupna umu jer um radi sa mislima, idejama...U konacnoj instanci ne postoji nesto tako kao dobro ili lose. Sama podela je dualnost uma koja nastaje upravo kroz ucenje/karmu u sirem smislu. Imamo primere ljudi koji su citavog zivota pravicni i slicno ali im se nista dobro ne vraca. Sama karma ne poznaje tu podelu na dobro i lose no to ne znaci da je sve jedno sta ces ciniti. Kod ovih stvari, postoji fenomen paradoksa. Prosto se ne moze objasniti visa instanca recima sem ako ne upotrebis neke kontraste, paradokse, nelogicnosti....um na to nije navikao :)
Tvoje drugo pitanje...o onom trajnom. Hm?! Rekao si da si hriscanin...mozda je najbolje napraviti neku paralelu sa time. U kojoj je sferi Bog?!!!
Seymo ti je lepo rekao. Pogledas osmeh deteta i ne moras dalje ici....osmeh mu je cist, nevin. Ono je prisutno sada i ovde, otvoreno za sve impulse uceci iz njih. Prosvetljenje nije nista imaginarno mada smo skloni da kujemo ideje o prosvetljenju. Sta god smislio da je prosvetljenje...to je samo ideja i nema nista sa prosvetljenjem. Sto vise ideja, to dalje od prosvetljenja. Ti jesi prosvetljen....ili kao hriscanin, ti jesi savrseno Bozije dete onakvo kakvo jesi. Da bi video Boga sve sto treba da uradis je da prestanes da zamisljas i da pogledas ovaj trenutak i sve ono sto on sadrzi bas onakvo kakvo jeste....i eto prosvetljenja :) Put do diplome je sakupljanje znanja, drzanje za znanje...put do prosvetljenja je put zaboravljanja, napustanja :) Otac kaze nesto tipa: "Necete uci u carstvo nebesko dok ne budete kao deca".
Ako si zadovoljan zivotom, zasto bi se bavio nirvanom?! :) Nirvana je za one nezadovoljne.... Smisao zivota se krije u svakom pojedincu ponaosob...i on jeste individualni :)
-
Ovo sa karmom me sada jako posjetilo na mog duhovnog autoriteta Richarda Rorha (Slomljen a blagoslovljen) – on kaže jako slično:
„Proces ide ovako: događaj-pretpostavka-osjećaj-odluka-ponašanje. I na pretpostavci i na odluci i vi i ja možemo rasti, mijenjati se, razvijati se i educirati svoj emocionalni svijet, kao i ponašanje.“
Ali isto tako i ona izjava majke Tereze:“Ako daš sve od sebe svijet će ti izbiti zube – daj sve od sebe!“
Ne znam i ne mogu tvrditi da sam u pravu, no ne mogu se složiti sa ovim oko prosvjetljenja – bar za sada.
Naime smatram da za prosvjetljenje treba spoznaja i onda nakon svega ti postaješ ponovno dijete – u smislu čistoće. Dijete je životinja (ugrubo), čisto jer drugačije ne može biti čak i da hoće – nema mogućnosti biti nešto drugo. Dijete je 100% materijalno i 0% duhovno i njegov svijet je samo mama, hrana i duda – tada dovoljno, ali kasnije ne – zato i imamo pubertet kao neizbježnu promjenu i na toj fizičkoj/materijalnoj razini.
Sa druge strane čovjek ima puno mogućnosti i one ga redovito zaprljaju – to je pravilo, jer nema čovjeka bez grijeha ili loše karme bar u nekom dijelu života (za razliku od djeteta ili životinje). Prosvijetljena osoba se NE može zaprljati, a pošto se čovjek zaprlja u 100% slučajeva to mi govori da nije prosvijetljen. Možda čovjek treba manje razmišljati – ali to čovjek ne može odmah – jednostavno to treba spoznati sam – kao da smo programirani i moramo ići takvim putem.
Nirvanu traže ljudi koji pate – slažem se, no što je sa drugima koji ju ne traže – da li su stvarno sretni? Budin početak života je izmišljena priča (po mom shvaćanju) koja upravo to opisuje – život u izmišljenom, ljudskom svijetu koji nema veze sa stvarnošću. Isto tako „sretni“ su i narko bosovi, lopovi i ubojice – jer žive u svom svemiru koji nije stvaran. Spoznaja da nije stvaran ih vodi prema prosvijetljenu. Zar to nije i temelj Budizma – gledati stvari onakve kakve stvarno jesu? Svijet djeteta i odraslog čovjeka nije isti.
:zbunj:
-
Ne znam i ne mogu tvrditi da sam u pravu, no ne mogu se složiti sa ovim oko prosvjetljenja – bar za sada.
Naime smatram da za prosvjetljenje treba spoznaja i onda nakon svega ti postaješ ponovno dijete – u smislu čistoće. Dijete je životinja (ugrubo), čisto jer drugačije ne može biti čak i da hoće – nema mogućnosti biti nešto drugo. Dijete je 100% materijalno i 0% duhovno i njegov svijet je samo mama, hrana i duda – tada dovoljno, ali kasnije ne – zato i imamo pubertet kao neizbježnu promjenu i na toj fizičkoj/materijalnoj razini.
Sa druge strane čovjek ima puno mogućnosti i one ga redovito zaprljaju – to je pravilo, jer nema čovjeka bez grijeha ili loše karme bar u nekom dijelu života (za razliku od djeteta ili životinje). Prosvijetljena osoba se NE može zaprljati, a pošto se čovjek zaprlja u 100% slučajeva to mi govori da nije prosvijetljen. Možda čovjek treba manje razmišljati – ali to čovjek ne može odmah – jednostavno to treba spoznati sam – kao da smo programirani i moramo ići takvim putem.
Nirvanu traže ljudi koji pate – slažem se, no što je sa drugima koji ju ne traže – da li su stvarno sretni? Budin početak života je izmišljena priča (po mom shvaćanju) koja upravo to opisuje – život u izmišljenom, ljudskom svijetu koji nema veze sa stvarnošću. Isto tako „sretni“ su i narko bosovi, lopovi i ubojice – jer žive u svom svemiru koji nije stvaran. Spoznaja da nije stvaran ih vodi prema prosvijetljenu. Zar to nije i temelj Budizma – gledati stvari onakve kakve stvarno jesu? Svijet djeteta i odraslog čovjeka nije isti.
:zbunj:
Problem je u tome što svako ime svoju vrstu predstave o tome šta je to prosvjetljenje
A nijedna nije tačna :kez:
-
Problem je u tome što svako ime svoju vrstu predstave o tome šta je to prosvjetljenje
A nijedna nije tačna :kez:
Čekaj, kako znaš da baš nijedna nije tačna? Možda barem jedna jeste :kez2:
-
Ima jedna ali ti ne mogu reći :zviz:
-
A ne mogu se Sejmyo složiti niti sa tobom oko ovoga :) .
Ako imaš 2 milijarde ljudi u 3, 4 najveće religije, sa 100nama učitelja koji su svoj živo dali za proučavanje biti našeg postojanja - i svi govore o istome (barem u većem dijelu) onda valjda postoji neki put i neka karta. Mislim da Đainizam govori o relativizmu, jer nemaš cjelokupno znanje - no opet relativizam dovodi do puno teorija i kaosa gdje se svaka istina izgubi u moru neistina. Tu dolazi bitnost vjere - kao nešto najprihvatljivije, najlogičnije i najbliže istini - kao temelj (kao kg ili zakon relativnosti - nešto što smo dogovorili kao polazište za dalje). Neki djelovi su sigurno osobne prirode i ovise o svakom posebno - ali ako sve ovisi samo o meni onda je to New Age (a životopis Paulo Coelha mi govori da to i nije baš pametan put - već lutanje i konstantko skretanje u zlo).
Recimo ona praznina i ne puno razmišljanja mi više ide u kontekstu - ne otkrivaj sam toplu vodu jer je već otkrivena, koristi se njome sada. Ako imam meditacije za ovo ili ono - meditiram, a ne razmišljam o nekim novim i možda boljim - osim ako nisam znanstvenik pa istražujem (iako i ja sada više istražujem umjesto da se molim ili meditiram :andjeo: ).
-
To se ja malo zezam sa tobom i Satijem. Suhi budistički humor :)
Ako imaš 2 milijarde ljudi u 3, 4 najveće religije, sa 100nama učitelja koji su svoj živo dali za proučavanje biti našeg postojanja - i svi govore o istome (barem u većem dijelu) onda valjda postoji neki put i neka karta.
Slažem se u potpunosti. Odgovori mogu doći samo od hodanja tim putem. Da nam ga može neko drugi dati već bi svi bili prosvjetljeni.
Pošto se iskustvo "buđenja" (prosvjetljenja) nalazi van našeg intelekta, misli, rječi i razuma, svaka ideja o prosvjetljenju je automatski netačna ili u najboljem slušaju nekomplatna.
Naravno samo iskustvo buđenja je isto za sviju, razlike su u nijansama uvida u prirodu uma i svjeta oko nas.
Nažalost jedini način komuniciranja je da koristimo jezik i rječi koliko god one bile nepotpune. Diskusija o ovoj temi može biti komplikovana i kada se vodi među samim budistima koji rade u istom sistemu ideja. Kada se ona vodi između dvije različite tradicije bilo bi dobro da se složimo oko toga šta prosvjetljenje uopšte znači. Krišćanstvo i Budizam imaju sličnosti ali isto tako imaju i svoj jedinstveni vokabular koji možda koristi iste rječi ali im pridaje drugačija značenja.
-
Prosvijetljenje je kundalini aktivacija. Postoji nekoliko načina na koji se može aktivirati, a meditacija je najbezbjedniji.
-
Izgleda da reč probuđenje za svakog znači nešto drugo :ces
-
Ja se svakog jutra probudim. Ovih dana me uhvatio virus pa se budim i vise puta na dan.
-
Za mene bi jedna definicija probuđenja bila razumevanje da su rešenja naših problema u nama, a ne izvan nas.
-
Može još dodatna pitanja :) ? Ovo je jako bitno po meni, jer i mi kršćani često nailazimo na podsmjehe - zbog neznanja, jer ljudi često doslovno sve shvačaju i ne vide dubinu stvari.
Što znači reinkarnacija? Da li Budizam govori i o tome da se možemo roditi kao ptica, žaba ili cvijet?
Znači postoje svijetovi u krugu života (tražim na netu i ne mogu ih pronaći, ali sam čitao u knjizi pa se nešto sječam). To su ti svjetovi u koja ulazimo i izlazimo za vrijeme našeg života (pakao i raj kako je dolje super objašnjeno u priči o samuraju i redovniku) - mjesto gdje nismo stalno.
Mogu li zaključiti da je reinkarnacija zapravo duhovno rođenje u materijalnom životu - SADA??? Znači danas proživljavam pakao, a sutra raj je se nešto dogodilo i ja sam reinkarnirao! Isto tako već sutra mogu iz tog raja ići u neki drugi od tih 5 ili 6 svjetova koje opisuje Bodizam - ali sve su to svijetovi unutar mog sadašnjeg života!?
Priče o životinjama mi nemaju smisla - kako će čovjek napredovati i pokušati nešto popraviti ako je postao žaba :) ??? Ali opet našao sam tekstove gdje pišu neki ljudi da je to svojstveno Budizmu (ne znam kako je u Hinduizmu).
Mladi samuraj susreo je starog redovnika. Nakon što mu je propisno iskazao poštovanje priupitao ga je: Redovniče, recite mi, kako izgleda pakao i kako izgleda raj.
Redovnik mu je odgovorio: Gledaj ti priglupi samuraju, nemam ja vremena da ga trošim na tebe, odlazi od mene.
Samuraj, čuvši ovaj odgovor pobjesni i izvuče sablju spreman da napadne redovnika.
Prije nego ga je napao redovnik mu se obrati: Vidiš samuraju, ovo sada je za mene pakao.
Samuraj se zamisli i shvati te kaže: Oprostite mi što sam ovako postupio. Objasnili ste mi što je pakao i ja sada to razumijem. Hvala vam.
Redovnik mu tada odgovori: Vidiš samuraju, ovo sada je za mene raj.
-
Dobro pitanje. Evo mog mišljenja.
Prvo da kažem nešto o terminu "reinkarnacija". Većina ljudi koji čuju taj termin smatraju da se reinkarniše neka trajna duša (atman). Dakle "Ja" umrem "Ja" se reinkarnišem kao životinja. Buda iz samog početka poriče postojanje takve trajne duše, tog "Ja" koje putuje iz života u život. Pokušavam da nađem neki termin koji bi bio prigodniji, možda nam Sati može pomoći.
Druga predpostavka je da taj proces počinje poslje našeg sadašnjeg života. Buda nam govori da smo mi u tom krugu života od pamtivjeka. Mi smo bili kroz svih 6 svjetova po ko zna koliko puta. Dakle protutnjali smo bezbroj puta kroz pakao, svjet gladnih duhova, životinja, ljudi, polu bogova (titana) i bogova, i u momentu se nalazimo tu gdje jesmo i onda u zavisnosti od naših akcija (karma) iz ovog i iz prijašnjih života idemo dalje.
Ja smatram da životinje znaju biti veći "ljudi" od ljudi tako da ih nebi baš tako lako odpisao. Koliko je samo priča iz današnjeg doba gdje vidimo životinje koje spašavaju ljudske živote. A i sam Buda priča o svojim bivšim životima u kojima je bio majmun, papagaj, jelen, itd. Jataka priče su pune takvih primjera. Između ostalog Buda nas uči da sva živa bića imaju Buda prirodu, prema tome žaba može da radi na svom duhovnom putu u svom žabljem kapacitetu.
Mogu li zaključiti da je reinkarnacija zapravo duhovno rođenje u materijalnom životu - SADA??? Znači danas proživljavam pakao, a sutra raj je se nešto dogodilo i ja sam reinkarnirao! Isto tako već sutra mogu iz tog raja ići u neki drugi od tih 5 ili 6 svjetova koje opisuje Bodizam - ali sve su to svijetovi unutar mog sadašnjeg života!?
To se može na neki način prevesti u naše sadašnje živote kao što ti kažeš. Mi se u suštini rađamo i umiremo svaki momenat u neku ruku. To je ta netrajnost. Jednog momenta sam ljut (pakao) drugog momenta sretan (raj) itd. Kontinuitet misli koji se stalno mjenja, kao rjeka koja teče. Ako je posmatramo površno možemo reći to je ta rjeka, uvjek ista. Ali ako obratiš pažnju onda vidiš da u stvari ta rjeka nikad nije ista. Valovi se pojavljuju i nestaju, korito rjeke se ispira i mjenja; boja je drugačija iz dana u dan u zavisnosti od taloga, vremena dana, temperature, oblaka. Tako je i sa našim egom, koji mi smatramo trajnim, ili nekim "Ja", duhom, dušom. Ako se stalno mjenja u zavisnosti od okolnosti onda nije trajno. Nešto trajno se ne mjenja. Dakle ako to nisam "Ja", ko sam onda? To pitanje je srž Budizma po mom mišljenju. Ako njega rješiš, rješićeš pitanje života i smrti.
P.S.
Ne shvataj moje zezanje kao podsmijavanje. Drago mi je da pitaš. Da je više ljudi kao ti nebi imali toliko problema u ovom svjetu.
-
Ja sam razmišljao da li je čovjek najineligentnije stvorenje na Zemlji i iskreno ne znam :D . Uzmimo npr. delfine - jako su inteligentni i mi to znamo, no mi mislim da smo inteligentniji jer jedini stvaramo strojeve, lijekove i sl - što niti jedna druga životinja ne stvara. No bi li mi ljudi bili to što jesmo da imamo samo peraje, odnosno što bi bili delfini da imaju ruke i noge :) ???
E sada definitivno ne znam što su životinje i što je u njima. Kad ih gledam meni su one sve iste - ne vidim da je neki pas bolji od drugoga i da se može sam popraviti ili pokvariti. Ima inteligentnijih pasmina, ali ... ne znam, a kada ne znaš onda filozofiraš ... a to je baš bilo ono protiv čega je bio Buda i smatrao manje bitnim...
-
Da li inteligencija ima uticaj na nečiju narav? Svi smo mi vidili pse koji bi te napali ako bi slučajno prišao a isto tako ima ih koji su tako dobri da im možeš uzeti hranu iz usta. Pogledaj u istoriju koliko veoma inteligentnih ljudi može učininiti najveća zla, ili onih neobrazovanih koji su činili toliko dobro.
Čuo sam jednu dobru izreku: Razum je odličan sluga a užasan gospodar.
-
Slažem se - imaš pravo.
Ali ne mogu si predoćiti što može učiniti jedan pas koji ima traumu - recimo sudar sa autom ili teror čovjeka. Ne kažem da je nemoguće, ali ne vidim da će taj pas išta sam učiniti. On će instiktivno bježati od auta ili režati na čovjeka. E sada dal može nešto manje učiniti - ne znam tko bi to mogao znati.
-
Predložio bi ti da pročitaš neke od radova Majstora Ekarta (Meister Eckhart), njemačkog theologa iz 14 stoljeća. Za njegove propovjede je rečeno da imaju najviše sličnosti sa budističkim doktrinama pisanu koristeći krišćansku terminologiju.
-
Predložio bi ti da pročitaš neke od radova Majstora Ekarta (Meister Eckhart), njemačkog theologa iz 14 stoljeća. Za njegove propovjede je rečeno da imaju najviše sličnosti sa budističkim doktrinama pisanu koristeći krišćansku terminologiju.
D.T. Suzuki pise o tome u Knjizi "Misticizam: hriscanski i budisticki", u prvom poglavlju "Majstor Ekhart i budizam".
-
Što znači reinkarnacija?
Ovo pitanje se cesto pojavljuje na svim forumima, u svim religijskim razgovorima. Pocev od pitanja sta je reinkarnacija pa do pitanja koliko puta se mozemo roditi, u kojoj formi i slicno. Onda se javljaju nedoumice po pitanju duse, njenog postojanja...pa potom razlicita resenja tj. odgovori. Smatram da ni jedan od tih odgovora i ako u svojoj relativnoj prirodi jesu tacni, ne zadovoljava u potpunosti sustinu. Gde je sustina? Sustina je u samom unutrasnjem istrazivanju kroz pitanja i odgovore - posmatranje; pocev od samog pitanja ka onome koji pita. Na kraju, sta se reinkarnira?! Svakako, novo rodjenje donosi smrt - smrt donosi novo rodjenje. Ali, sta se radja i sta umire - sta se ne radja i sta ne umire. I to mozemo donekle intelektualno objasniti ali sama sustina citavog tog procesa koji koncipiramo kao "Reinkarnacija" je ne-konceptualna; ne izraziva a moguce je spoznati samo zbog postojanja radjanja i smrti koji jesu ogledalo sustine.
-
Evo ja sam razmišljao malo o reinkarnaciji i životinjama (jer mi je to nerazumljivo) ovih dana i sada ujutro mi došla ova vizija. Ne kažem da je istina ...
Znači mi ljudi smo po materijalnoj prirodi jednaki životinjama u potpunosti! Naše tijelo funkcionira identično kao i tijelo večine drugih sisavaca - imamo i iste NAGONE.
U čemu je onda razlika osim po samoj vrsti (čovjek sam, nisam konj, kao što konj nije svinja ...)?
Razlika je u duši, duhu, svijesti ... biti. Dakle ja kao adamov čovjek (materijalni) jedini imam vlast nad svojom životinjskom prirodom. Ja jedini mogu reći NE životinjskim nagonima DOBROVOLJNO (ono što mi kršćani kažemo Bog nam je dao slobodu). Životinja ne može reći NE nagonu, osim ako nije izdresirana od čovjeka, no to je programiranje - nije slobodno NE.
Reinkarnacija u životinju (ali duhovna, na materijalna)
Kao što je Buda rekao - patnja se događa sada i nema smisla istraživati što i kako i patiti zbog toga cijeli život - treba djelovati odmah! Dakle kako, koliko, gdje i zašto oko reinakrancije je zapravo nebitno NAMA i SADA (no volimo istraživa i to je ok sve dok ne postanemo neumjereni u tome - to je onda grijeh).
Ja vidim da čovjek koji popusti nagonu spolnosti (grijeh bluda u kršćanstvu) se istog trenutka reinkarnira u životinju (ne znam koju - konja, zeca ili neku koja je već jako spolno aktivna). Onog trena kada postanemo neumjereni u recimo jelu i piću (prepoznati grijeh u kršćanstvu) mi se reinkarniramo u svinju, voden konja ili tako nešto. Kada nas nagon odvede prema srđbi (opet grijeh) mi se reinkarniramo u bika, ovna ... itd. itd.
Ovo su duhovne reinkarnacije - ne materijalne jer po meni je čovjek uvijek čovjek, a slon slon. Ne vidim smisao da bi čovjek postao slon i time izgubio slobodno DA nagonima. Kako bi time popravio svoj grijeh ili lošu karmu??? Onda bi čovjek ostao zarobljen u životinji, ali ne - mi opet postajemo ljudi jer duhovno mi i dalje imamo mogučnost reći NE. ednostavno ne vjerujem u kažnjavanje tog tipa - ne vidim smisao toga kada čovjek moše shvatiti u sekundi da je pogriješio, pa je duhovna reinkarnacija jedino što mi ima smisla.
Ukratko - reinkarnacija koju ja poznajem je sada ovdje (druge vrste ću upoznati na drugom svijetu - ako postoje). Ako moja duša ili duh ne ovladaju životinjskim nagonima moje prirode, ja postajem životinja. Budizam jasno govori da su sve to privremena stanja, pa ću ponovno postati čovjekom kad tad (ne nužno za ovog života istina :D ).
Isto tako poznajem i drugi oblik reinkarnacije (čovjek - čovjek reinkarnacija). Zbog karme ili grijeha danas mogu biti u paklu, a već sutra u raju (primjer priče o samuraju i svećeniku iz zen Budizma) ili nekom drugom svijetu (Budisti kažu da ih je 6). Kršćanski grijeh me jako podsjeća na karmu barem u nekim djelovima - jako.
Evo - samo moje mišljenje. Koliko je duboko ili plitko ne znam. Nadam se da ću moći imati bolje i dublje spoznaje jednog dana. Malo je možda nepregledno i dugačko, jer nisam još sabrao misli - samo sam istresao i napravio par korekcija :)
-
Ako si zadovoljan zivotom, zasto bi se bavio nirvanom?! :) Nirvana je za one nezadovoljne.... Smisao zivota se krije u svakom pojedincu ponaosob...i on jeste individualni :)
U ovome je sustina. ;))
-
Da, ali samo nirvana donosi potpuno ispunjenje.
Naravno, to ne znači da svi moraju nužno da praktikuju meditaciju i tragaju za probuđenjem, uostalom to i nije tako jednostavan put... Ali istina je da, dok god ne dosegnemo nirvanu, nećemo osjetiti potpuno ispunjenje, mali ili veći dio nas uvijek će ostajati nezadovoljan.
-
Da, ali samo nirvana donosi potpuno ispunjenje.
Naravno, to ne znači da svi moraju nužno da praktikuju meditaciju i tragaju za probuđenjem, uostalom to i nije tako jednostavan put... Ali istina je da, dok god ne dosegnemo nirvanu, nećemo osjetiti potpuno ispunjenje, mali ili veći dio nas uvijek će ostajati nezadovoljan.
Takvo ispunjenje je besmisleno. Na ovoj planeti smo da stafetu zivota prenesemo sledecim generacijama, a ne da se dosadjujemo u sreci i samozadovoljstvu :bye
-
Meni lično ne smeta, ali nekako mi se čini da nije baš u redu nirvanu nazivati besmislicom, makar ne na budističkom forumu? Hoću da kažem, među čitaocima foruma ima i ljudi koji su početnici u izučavanju budizma, i ne bi nam služilo na čast da ih takvim pisanjem zbunjujemo i navodimo na pogrešan trag, eto jedino zbog toga...
Usput, potraga za probuđenjem i nastavljanje vrste ne moraju se međusobno isključivati, sam Buda je imao sina na kraju krajeva. Možeš nastaviti vrstu, biti aktivan u svjetovnim poslovima i raditi duhovnu praksu sve istovremeno, u onom omjeru za koji osjećaš da ti najviše odgovara.