Budizam
Budizam => Zajedničke teme => Temu započeo: Sati Mart 21, 2010, 13:36:42
-
Nije utihnuli mudrac onaj ko ćuti,
ako je pun zabluda i neizvežban,
već onaj ko i korisno i štetno,
tačno odmerava, kao da u ruci vagu drži.
Ko prozre oba sveta, unutrašnji i spoljašnji,
taj se utihnulim mudracem zove.
Dhammapada (http://www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/dhp.html), stihovi 268-269
Buda je govorio o zadovoljenosti i koristi koja dolazi od življenja na tihim i lepim mestima. Manje podražaja za čula može nam pomoći na putu ka slobodi od neznanja. Međutim, on time nije hteo da nam kaže kako treba da budemo protiv sveta čula. Ađan Ča često je govorio: „Ako nisi u stanju da vežbaš u gradu, tada nećeš moći da vežbaš ni u šumi.“ Takođe bi dodao: „Ako nisu u stanju da vežbaš kad si bolestan, tada nisi u stanju da vežbaš ni kad si zdrav.“ Drugim rečima, sve je naša praksa; uključujući i taj osećaj da nismo u stanju da vežbamo sa „tim“. To je mudrost koja prepoznaje istinu.
Ađan Munindo
:D
-
Mozda necu biti inspirativan ali ja jos dobro pamtim kad je Fazlija na mejl listi napisao "meditirati moras savaki dan pa makar umro"!
Ne znam za ostale,na mene je ovo imalo uticaja. :)
-
Mozda necu biti inspirativan ali ja jos dobro pamtim kad je Fazlija na mejl listi napisao "meditirati moras savaki dan pa makar umro"!
Ne znam za ostale,na mene je ovo imalo uticaja. :)
:ok
Za ostale (sa tvoje tačke gledišta) ionako nije ni bitno.
-
Mozda necu biti inspirativan ali ja jos dobro pamtim kad je Fazlija na mejl listi napisao "meditirati moras savaki dan pa makar umro"! Ne znam za ostale,na mene je ovo imalo uticaja. :)
Bas mi je drago da te nadahnulo na du'ovnu praksu!!! :apl
To je na tragu stvari koje su i meni nadahnjujuce. Prije svega to je duh koji slijedimo u Ananda Margi, a koji kaze da meditirati moras 2 x dnevno bez obzira na okolnosti, sjedeci, lezeci, zdrav, bolestan, u javnom prijevozu... A druga stvar je jedan stih iz... cini mi se da je... Shiva Samhite koji kaze da yogin treba nastaviti svoju meditaciju i po cijenu zivota (dakle, pa makar umro).
Veliki sam zastupnik toga da se: a) zasjedne, b) da se pri tome sto duze radi meditacija. Sto duze, to bolje. Naravno, prvi uvjet je redovitost. Makar kratko, ali redovito (2 x dnevno), a onda trajanje. Samo kod tih duzih sjedenja se proizvode stvarno vazni proboji... Barem ja na to tako gledam?! :misli:
:yoga
-
Kao odgovor na temu:
"Svako preterivanje nije zdravo."
Caliburn
:naocare:
-
Original postavio romeok:
Jedina stvar koja je meni najvažnija to je umjerenost, postizanje umjerenosti, jer je to najbolji mogući način borbe protiv hrane naših čula, jer kroz tu se borbu sve sabira (sabranost). To je tačka u kojoj se dotiče istinska i jedinstvena i jedina mogućnost dodira s pravim i glavnim problemom: požudom, željama, zadovoljstvom, sviđanjem... i sl, ali prije svega s POŽUDOM (to je ono što treba iščupati, znamo, je li, to je ono što treba kao most srušiti, itd...). Ali ono što mi se događa u tom nastojanju jest da sam samo "odmjereno neumjeren" i često ništa više od toga.
Pozdrav svima, Kondanja
-
Gledanje u šake
Mir je prirodno stanje uma u svakom od nas. Mir je u njemu bio od kad
smo se rodili i ostaće tu sve dok ne umremo. On je naš najveći dar; pa
zašto onda mislimo da ne posedujem mir uma?
Osetiti mir je kao gledati u svoje šake. Kad ih pogledamo, obično
vidimo jedino prste -- ali ne i prostor izmedju njih. Na sličan način,
kada pogledamo svoj um, svesni smo samo aktivnih stanja, kao što su
misli koje nam jure kroz glavu, hiljadu i jednog osećanja sa njima
povezanih, ali obično previđamo intervale mira između njih. Ako
bismo bili nesrećni ili tužni svakog minuta tokom 24 časa, šta bi bilo
od nas? Pretpostavljam da bismo svi već bili u ludnici!
Thynn Thynn
(http://www.johnnyfincham.com/history/downs.syndrome.jpg)
-
''Be like the sky, not the weather.''
-
Poštovani Kojica,
ako sam dobro razumio, ti citiraš moje riječi kao riječi koje tebe inspirišu. Ja upravo imam najveći problem na ovom forumu sa vlastitom sujetom/taštinom jer se isuviše često nešto hvatam kako mjerkam kroz kontekst sve vas koji se javljate s primjedbama, znanjima, itd., kao, otprilike "koliko ko ima pozitivnih znanja" (?), "koliko i kakve ko ima sposobnosti uopće ili je stigao u praksi", itd... E, sad, pitam se, hoće li meni ove tvoje riječi pomoći ili odmoći u ovom mom "problemu"? Tko zna. U svakom slučaju hvala ti, i u svakom slučaju jedna laskavo primjedba za mene.
Pozdrav
rk-anja
-
Poštovani Kojica,
ako sam dobro razumio, ti citiraš moje riječi kao riječi koje tebe inspirišu. Ja upravo imam najveći problem na ovom forumu sa vlastitom sujetom/taštinom jer se isuviše često nešto hvatam kako mjerkam kroz kontekst sve vas koji se javljate s primjedbama, znanjima, itd., kao, otprilike "koliko ko ima pozitivnih znanja" (?), "koliko i kakve ko ima sposobnosti uopće ili je stigao u praksi", itd... E, sad, pitam se, hoće li meni ove tvoje riječi pomoći ili odmoći u ovom mom "problemu"? Tko zna. U svakom slučaju hvala ti, i u svakom slučaju jedna laskavo primjedba za mene.
Pozdrav
rk-anja
Hm, sad ćeš imati priliku i sebe da merkaš dok ti sujeta raste, jer si citiran poput nekih velikih učitelja. Kakva divna prilika za vežbanje. Iskoristi je :kez:
-
Još od davnih dana kada sam se po prvi puta susreo sa budizmom, oduševilo me ono: Vidjeti sve pojave kakve uistinu jesu..vidjeti svijet kakav jest...znači, kao bez uplitanja i samo biti svega svjestan..promatrati..tako nekako.. To mi je vrlo jednostavno a tako moćno :up
-
Ayya Khema - Anxiety (http://www.youtube.com/watch?v=a58HEqfOXfk#)
"Taj unutrašnji nemir je ono što nas vodi ka meditaciji. Svesni toga ili ne. Taj unutrašnji nemir je ljudsko nasleđe. Ima ga svako ko nije prosvetljen. Možemo ga nazvati kako želimo ali unutrašnji nemir je dobar naziv. I svakako ima smisaonu primenu. Ali nismo ga uvek svesni. I često ne znamo da je prisutan jer imamo prijatne čulne osete. Sve je lepo, lepo je napolju, pejzaž je predivan, hrana je dobra, ljudi su prijateljski nastrojeni, ne boli nas stomak ili glava, nemamo grip niti bilo šta drugo. Možemo čak da sedimo. Pa šta je onda unutrašnji nemir? Sve se to promeni. Kolena počnu da bole, meditacija ne ide onako kako želim. Ono što čujem je protivno mojim uverenjima. I odjedanput, stvari više nisu lepe. Postale su suprotne. I šta da radimo kada se to dogodi? Pre pet minuta sve je bilo divno a sada nije. To mora da je postalo tako nečijom krivicom. Neko mi je ovo uradio.
Naš duhovni put počinje kada znamo da nam niko ništa nije uradio. Ama baš ništa, ikad. Sve to radimo sami sebi."
-
Ayya Khema - Anxiety (http://www.youtube.com/watch?v=a58HEqfOXfk#)
"Naš duhovni put počinje kada znamo da nam niko ništa nije uradio. Ama baš ništa, ikad. Sve to radimo sami sebi."
Ovo moram dobro zapamtiti...jer upravo se pogrešno i često prebacuje krivica za ovo ili ono što mi se dogodilo na roditelje, sestru, partnera i sustav u kojem živimo i sl.. Tu činjenicu svi dobro znamo, ali uvijek ispočetka počinjem okrivljavati sve osim sebe.. :andjeo:
-
Krivicu možda treba izbaciti iz rečnika. Treba prosto samo biti praktičan. A kako je najpraktičnije uzeti stvar u svoje ruke, to nam je najbolje činiti.
Jer, ako mislimo da je problem u partneru, a ne u nama, možda smo bliži istini? Ako sam ja takav kakav sam, možda taj partner nije za mene? Ovo mi više liči na svaljivanje krivice na partnera nego na mene, a zapravo je na neki uvrnut način bliže istini. Slično i sa sredinom na poslu - možda zaista jeste sama sredina nezdrava i ispravan postupak bi bio to prepoznati i naći zdraviju sredinu, a ne pokušavati prilagoditi se.
Zbog toga pokušavam da što manje koristim reč krivica i da se što više koncentrišem na samo baratanje, na najpraktičnije rešenje problema, sa što manje emocija, i što više rezultata.
Ne bi da ovo zvuči kao da ja sad tebe ispravljam zbog spominjanja krivice (uhvatio se jedne reči k'o pijan plota pa ne puštam), već me samo to spominjanje podsetilo na neki moj način gledanja na stvari, pa rekoh, ajd da podelim to sa drugima, možda nekom bude korisno...
-
Jedne večeri, stari Čiroki indijanac pričao je svom unuku o borbi koja se odvija unutar svakog čoveka. Rekao je: Sine moj, bitka koja se odvija unutar nas je bitka dva vuka.
Jedan je Zlo: To su bes, zavist, ljubomora, tuga, žaljenje, pohlepa, arogancija, samosažaljenje, krivica, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego.
Drugi je Dobro: To su radost, mir, ljubav, nada, iskrenost,poniznost, brižnost, darežljivost, osećajnost, velikodušnost, istina, saosećajnost i vera.
Unuk je razmislio za trenutak o onome sto je čuo i upitao je dedu: - Koji vuk pobedjuje?
Stari Čiroki mu odgovori:- Onaj kojeg hraniš.
-
Predivno Fazlija :alal
-
To je zapravo Aleksandra pronasla i objavila na mailing listi, a meni se toliko svidjelo da sam morao prenijeti na nekoliko foruma da ostane zabiljezeno!!! Dakle, zasluge Aleksandri!!!
:ok
-
Aleksandru za pre'sednicu!!! :to
(http://mudflats.files.wordpress.com/2008/09/rally56.jpg)
-
I da ne bi bilo da samo spamujem, evo još nešto:
Ono što čovjek voli
u to će se pretvoriti:
u boga ako voli boga,
u blato ako voli blato.
(Nepoznati sufijski mistik)
-
Evo, nisam znao gdje bih stavio ovaj clanak: http://www.blic.rs/Vesti/Reportaza/208913/Budisticki-monah-iz-Krusevca (http://www.blic.rs/Vesti/Reportaza/208913/Budisticki-monah-iz-Krusevca) pa ga stavljam ovdje. Sjecam se da sam bio jos student kada sam u Kulturama istoka citao kako Vladan ode u monahe. Eto ga sada 20 godina kasnije kako opet novine pisu o njemu.
-
"Graditelji kanala usmeravaju vodu,
oružari strele prave,
drvodelje drvo tešu,
mudraci sami sebe krote."
Dhammapada, stih 80
“Budizam je fokusiranost
uma.” - Adjan Tet
*citati iz knjige Adjana Muninda: "Neocekivana sloboda"
-
Naš najdublji strah
Naš najdublji strah nije da nismo dovoljno dobri. Naš najdublji strah je da smo moćni preko mere. Naša svetlost, ne naša tama, nas najviše plaši. Pitamo se: „Ko sam ja da budem briljantan, divan, talentovan, sjajan?“ Zapravo – ko si ti da to ne budeš? Ti si Božje dete. Tvoje držanje po strani nije na korist svetu.
Nema ničeg prosvetljenog u tome da se skupljamo do te mere da se drugi ne osećaju nesigurno pored nas. Svi smo rođeni da sijamo, kao deca. Rođeni smo da pokažemo slavu Boga koja je u nama. Ne samo neki među nama – svi mi.
I kada pustimo svoju svetlost da isijava, mi podsvesno dajemo i drugima dozvolu da rade to isto. I dok se oslobađamo svojih strahova, naše prisustvo automatski oslobađa druge.
Marianne Williamson (1952-)
-
Nije budista ali jeste premudri i uvijek fascinantni Lao Ce:
``Ko se nauci posveti, uvećava se iz dana u dan, ko se Tao-u posveti, smanjuje se iz dana u dan.``
:andjali
-
Postoje samo dve greško koje možeš da napraviš u vezi sa Srednjim putem.
Jedna je da njime uopšte ni ne kreneš, a druga da put ne pređeš do kraja.
:andjali
-
Onome tko nigdje ništa ne žali,
tko je oslobođen u svakom pogledu,
s koga su popadali svi okovi,
nepoznate su opreke.
Dhammapada, strofa 90
Postoji put i valja nam krenuti na putovanje. Cilj je sloboda od osećaja okovanosti navikama. Ako se suviše napregnemo, ako se vežemo za ideju cilja i prenebregnemo stvarnost ovoga trenutka, tada samo sebi stvaramo frustraciju. Ako se uopšte ne napregnemo, gubeći se uvek iznova u stimulansima čula,,tada sebi stvaramo još više frustracije. Potrebna je veština da bismo odredili pravu količinu napora. I tu veštinu možemo razviti u sebi: kad izgubimo ravnotežu, umesto da po navici sebe kritikujemo, fokusiramo se na lekciju koja nam se ukazala pred očima. Vežbanje sa pravom količinom napora obezbeđuje nam najviše šanse da uspešno završimo putovanje.
Sa ljubavlju,
Bhikkhu Munindo
:)
-
Na svetu ima malo ljudi
koji dosežu drugu obalu,
dok ostala svetina tek luta
tamo-amo po obali ovoj.
Dhammapada, strofa 85
Zamisliti bilo šta istinski novo na ovom svetu jeste nemoguće. Svaki takav pokušaj je zapravo samo novo aranžiranje prošlosti. Potreban nam je istinski nov pristup ukoliko je naš cilj "ono iza" -- sloboda od patnje. Predvidljivost poznatog uliva nam osećaj sigurnosti, čak i ako nam je ono dosadno. To je to lutanje tamo-amo. To je naše življenje sa vezanošću. Ali kako bi to bilo živeti ne vezujući se; imati poverenje u svesnost ovde-i-isada, vođenu Dhammom? Potrebna je hrabrost napustiti poznato i otvoriti se ka nepoznatom. Posvećenost pravilima morala i vežbanje jesu naša zaštita i zato se usuđujemo da se otisnemo na jedno sasvim novo putovanje
S ljubavlju,
monah Munindo
:andjali
-
S obzirom da ne znamo kada ćemo umreti, razmišljamo o životu kao o nepresušnom bunaru. A ipak sve se dešava samo određeni boj puta, i zapravo mali broj puta. Koliko ćeš se još puta setiti određenog popodneva svog detinjstva; popodneva koje je toliko duboko deo tvoj bića da ne možeš da pojmiš svoj život bez njega? Možda još četiri ili pet puta? Možda ni toliko. Koliko ćeš još puta gledati kako se Mesec javlja? Možda dvadeset. A opet, sve to deluje neograničeno.
Epitaf na grobu Brendona Lija, Iz romana The Sheltering Sky autora Paul Bowles, citirao Brendon Li u intervjuu neposredno pred smrt
"Because we do not know when we will die, we get to think of life as an inexhaustible well. And yet everything happens only a certain number of times, and a very small number really. How many more times will you remember a certain afternoon of your childhood, an afternoon that is so deeply a part of your being that you cannot conceive of your life without it? Perhaps four, or five times more? Perhaps not even that. How many more times will you watch the full moon rise? Perhaps twenty. And yet it all seems limitless..."
From the 1949 novel The Sheltering Sky by Paul Bowles, quoted by Lee in an interview shortly before his death.
-
Meni se nešto slično vrti po glavi u vezi sa dragim ljudima ili mestima. Kad se rastajem od njih ponekad pomislim koliko nam je još puta ostalo da se vidimo? 10. 5, 3, 2, 1, 0?
-
PUN MESEC - nedelja, 14. avgust 2011.
Vredno je zavladati mišlju
nepokornom, lakoumnom,
povodljivom za užitkom.
Ukroćena misao je izvor sreće.
Dhammapada, strofa 35
Ako pravilno vežbate, biće teško. Nema potrebe da se osećate loše samo zato što se borite. Tako je svakome ko je svestan. Zapamtite, naše navike su te koje sve to čine teškim, a ne stvarnost, Dhamma. Otuda uvek iznova donosimo odluku da sve aspekte svog života dovedemo u sklad sa Dhammom. Zapamtite takođe, što je snažnija naša odluka, to je praksa teža, i zato umerenost u ambicijama može biti dobra stvar.
S ljubavlju
monah Munindo
-
Oslobodi se prošlosti,
oslobodi se budućnosti,
oslobodi se sadašnjosti.
Sa srcem koje se ni za šta ne hvata
stižeš na mesto koje je izvan patnje.
Dhammapada ,strofa 348
-
Ađan Ča često je govorio: „Ako nisi u stanju da vežbaš u gradu, tada nećeš moći da vežbaš ni u šumi.“ Takođe bi dodao: „Ako nisu u stanju da vežbaš kad si bolestan, tada nisi u stanju da vežbaš ni kad si zdrav.“
Sjajno!
U jesen 2009. godine sam imao prilike da vidim i slušam uživo Dalaj Lamu u Los Anđelesu. Jedno od pitanja iz publike je bilo "a kako mi koji imamo porodice i decu da nađemo vremena za svakodnevnu meditaciju?". Dalaj Lama je odgovorio samo "Life is difficult". Ovaj citat Ađan Čaa me je na to podsetio :ok
-
Da. Ako bi mi bilo dopusteno da dodam jos jedan odgovor uz Dalaj lamin,
on bi bio: "Vezbaj sa onim sto imas. Ne mastaj o onome sto nemas."
:andjali
-
Smatraj svaki dan kao jedan ceo, otpočet i završen život. Odživi ga kao celinu, a ne kao deo. Nek se svaki tvoj dan odroni od tebe kao ceo jedan čovek, s kojim ćeš želeti da se opet sastaneš kao s prijateljem i da ga bez stida pokažeš vasioni.
Nikolaj Velimirović
-
konačno ovaj fortytwo nikad ga (dočekat) na ovom forumu
-
bio na meditacijskom povlačenju :D
-
ti ili fortytwo?
-
42
-
Nije potrebno da kontrolišete svoje misli.
Dovoljno je da ne dopustite da one kontrolišu vas.
:andjali
-
(http://a3.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc7/p480x480/380956_323502644350026_190818870951738_1126305_1208488275_n.jpg)
-
Mozda necu biti inspirativan ali ja jos dobro pamtim kad je Fazlija na mejl listi napisao "meditirati moras savaki dan pa makar umro"! Ne znam za ostale,na mene je ovo imalo uticaja. :)
Bas mi je drago da te nadahnulo na du'ovnu praksu!!! :apl
To je na tragu stvari koje su i meni nadahnjujuce. Prije svega to je duh koji slijedimo u Ananda Margi, a koji kaze da meditirati moras 2 x dnevno bez obzira na okolnosti, sjedeci, lezeci, zdrav, bolestan, u javnom prijevozu... A druga stvar je jedan stih iz... cini mi se da je... Shiva Samhite koji kaze da yogin treba nastaviti svoju meditaciju i po cijenu zivota (dakle, pa makar umro).
Veliki sam zastupnik toga da se: a) zasjedne, b) da se pri tome sto duze radi meditacija. Sto duze, to bolje. Naravno, prvi uvjet je redovitost. Makar kratko, ali redovito (2 x dnevno), a onda trajanje. Samo kod tih duzih sjedenja se proizvode stvarno vazni proboji... Barem ja na to tako gledam?! :misli:
:yoga
Zen je veoma sličan po tom pitanju. U suštini struktura treninga je takva da te usmjeri u meditaciju u svakodnevnom životu, dakle ne samo na jastuku. Fizički rad je dio treninga i podtiče te na to uvođenje pažnje u svaki moment svoga dana.
-
konačno ovaj fortytwo nikad ga (dočekat) na ovom forumu
Nikako naći vremena ovih dana, očekujem da bude bolje uskoro, pa će me, nadam se, biti češće i na forumu...
bio na meditacijskom povlačenju :D
:kez2:
-
konačno!
-
Želiš li samo malo kvalitetniju samsaru ili oslobođenje?
-
Kakvo je stanje uma pre nego što se javi želja? Ono je zapravo sasvim u redu, zar ne? Um koji ne uznemirava bilo kakva želja je smiren. Tek kada želja počne da raste osetimo svrab; ali ako se odmah počešemo – smesta zadovoljivši želju a da nismo zastali da je bolje pogledamo – nećemo zapaziti koliko želja može da bude iritirajuća. Kada nama vlada želja, propuštamo da vidim šta je ona zapravo. Želja je jednostavno pokret unutar svesti – talas na površini okeana. Međutim, naše iskustvo najčešće nije takvo: kada se javi želja, mi smo uglavnom njome uznemireni.
I pošto se želja pojavila, na raspolaganju su nam tri mogućnosti. Možemo je zadovoljiti, tako da je se istog trenutka oslobodimo i takvo oslobađanje od iritacije možemo doživeti kao zadovoljstvo. Najčešće idemo tim putem, ali time ujedno i jačamo snagu želje i potrebu njenog zadovoljenja. Na duži rok obično postajemo manje smireni. Sledeća opcija koja nam je na raspolaganju jeste potiskivanje želje i pretvaranje da ne želimo bilo šta – što znači slepo poricanje. Treća mogućnost je da tu želju zadržimo u fokusu svesti. Mi možemo da je zadržimo. I kao rezultat toga događa se nešto divno. Energija koju smo doživljavali kao želju ispostavlja se kao sirova energija. Ta energija zaista može da motiviše našu praksu i odvede nas do mnogo veće sreće nego što je ona ako smesta zadovoljimo želju koja se javila. Dakle, frustriranje želje nije nešto namenjeno šaci čudaka ili mentalnih bolesnika koji žive u manastirima zato što ni ne znaju kako da uživaju u životu. Samoobuzdavanje je zapravo učenje kako da dopremo do izvora energije duboko u nama.
Ađan Munindo: Neočekivana sloboda
-
Marguerite Manteau-Rao
Zašto sedim svako jutro?
Svako jutro ista stvar. Da li da sedim ili ne? I skoro uvek, na kraju sedim. U tom deliću sekunde kad donosim odluku, um mora biti ubeđen u korist prakse. Posećanje na dobrobiti već stečene kroz praksu, kao i mudrost čutu od učitelja koji "znaju", to su dve stvari koje me odvedu do jastučeta.
Znam kako uzgledaju dani kada vežbam, a kako oni kada ne vežbam, kao i kakva je razlika između to dvoje. Odluka da sednem jeste garancija da kasnije tog dana neće biti slepe reaktivnosti, rastrojenosti i opasnosti da se izgubim u nekim opasnim mislima. Jednostavno rečeno, reč je o dobroj mentalnoj higijeni, na isti način kao što ne bih mogla da pomislim da krenem od kuće a da pre toga nisam oprala zube. Posle meditacije osećam se smirenija, stabilnija, uravnoteženija, više u svom telu. Znam da sada mogu da krenem da obavljam svoje poslove i žanjem plodove "sedenja" i potpune prisutnosti.
Sa druge strane, kad preskočim jutarnje vežbanje, to je pomalo kao da sam ustala na pogrešnu nogu, onda se kako-tako sastavila, ali sam u milosti uma u njegovoj najgoroj mogućoj fazi. I istorija je tu da dokaže šta se dešava kada sebi ne poklonim dar prakse sa kojim bih započela dan. Zaboravljanje novčanika, opasno mimoilaženje na putu, povećan osećaj stresa, manje zadovoljavajući kontakti na poslu, pogrešno odabrane reči i ponekad pogrešni postupci... posledice mogu biti gorke.
Iz malo dugoročnije perspektive gledano, svakodnevna praksa je pomalo kao dresiranje šteneta. Samo ako ste uporni, možete očekivati da vaše kuče bude na kraju valjano istrenirano. Um je isti takav. Zato sabranost ide ruku pod ruku sa praksom. Nema prakse, nema sabranosti. Malo prakse, malo sabranosti. Mnogo prakse, mnogo sabranosti! Često posmatram vesela lica nekih monaha i kažem sama sebi: "Hoću da imam isto što i oni". Naravno, postoji samo jedan način i to je istrajna praksa, čime um postaje toliko izoštren da je u stanju da vidi stvarnost stvari kakve one zaista jesu. Odatle do mudrosti vodi duga serija sitnih i ponekad ne tako sitnih koraka. Imam dovoljno iskustva da osetim koje su mogućnosti i isto tako da znam kako ovaj način života koji nam je svima najpoznatiji i ne toliko zadovoljavajući ne mora takav i da bude. Postoji bolji način. Ja sam samo suviše zaglibljena u slojeve i slojeve mentalnih konstrukcija. Zato sam zaista mnogo profitirala čitajući Budine govore, kao i savremena tumačenja učitelja kao što su Ayya Khema, Ađahn Chah i U Teđanyia. Kad god počnem da se kolebam u praksi, mogu da se vratim njihovim mudrim rečima i pronađem smisao svojim sumnjama i drugim preprekama.
Na kraju, sedim svako jutro zato što ne želim da patim više nego što je to neophodno. Želim sebi da pružim priliku da potpuno živim svaki trenutak ovog dana. Želim da budem srećna.
A kako stvari stoje sa vama? Šta vas motiviše (ili sprečava) da sedite?
:andjali
-
''Moram da te opomenem:
svaka stvar koju dotičeš
ima sopstveno spolja
i sopstveno unutra.
Ne mora oblutak biti
živ samo na tvoj način,
ni mrva peska i soli,
ali i oni su svetovi.
Pa sme li dan tvoj, onda,
da bude tuđ i bezličan?
A kamoli tek život
i drugi tvoji životi?''
Miroslav Antić, Otvaranja
-
Prvi citat:
[I read ... of Sheik Sadi of Shiraz] "they asked a wise man, saying: Of the many celebrated trees which the Most High God has created lofty and umbrageous, they call none azad, or free, excepting the cypress, which bears no fruit; what mystery is there in this?
He replied, Each has its appropriate produce, and appointed season, during the continuance of which it is fresh and blooming, and during their absence dry and withered; to neither of which states is the cypress exposed, being always flourishing; and of this nature are the azads, or religious independents.—Fix not thy heart on that which is transitory; for the Dijlah, or Tigris, will continue to flow through Bagdad after the race of caliphs is extinct: if thy hand has plenty, be liberal as the date tree; but if it affords nothing to give away, be an azad, or free man, like the cypress."
Drugi citat:
[...] for a man is rich in proportion to the number of things which he can afford to let alone.
Thoreau, Walden, 1854
-
Drugi citat:
[...] for a man is rich in proportion to the number of things which he can afford to let alone.
Thoreau, Walden, 1854
Iliti, u drugoj varijanti:
Imaš samo ono što daš. Sve ostalo ima tebe.
:)
-
Zdravo,
mala reklama: otkako sam prestao da čitam bilo koje dnevne vesti (da i ne pominjem domaću štampu) - leđa me više ne bole :dsmeh
Umesto toga čitam Dailygood - imaju jedan članak dnevno, a ako ni taj nije interesantan, onda eto i prilike da se bude manje na internetu taj dan :D
Evo jedna dirljiva "vest" od pre neki dan, poseban pozdrav za sve roditelje :sesir
Today I was awakened by the sound of shuffling feet.
It was my early-bird riser in her big sister’s pajamas that drug across the floor.
I wanted to pull the covers over my head and feign sleep.
But instead I got up and made toaster waffles that she said tasted “divine.”
She kissed me with syrupy sweet lips.
Getting up wasn’t my first response. But I did it.
Today I lived.
Today she lost her shoes for the 37th time in two weeks.
It was right before we needed to head out the door.
I wanted to scream, to scold, to throw my hands in the air.
But instead I held her. I held her. My shoeless girl.
Together we found them wet with dew in the backyard and she whispered, “Sorry, I am forgetful, Mama.”
Being calm wasn’t my first response. But I did it.
Today I lived.
Today the birds chirped noisily through the open back door.
Their cheerful chatter seemed to accentuate the deadlines, the laundry, the mess piled up around me.
I wanted to slam the door and silence the temptation; there was so much to do.
But instead I put on my running shoes and my favorite hat.
With each step, I got closer to what mattered and farther from what didn’t.
Letting go wasn’t my first response. But I did it.
Today I lived.
Today I stood in front of the mirror sizing myself up.
It was apparent that stress and lack of sleep had left their mark.
I wanted to dissect each wrinkle, pinch each layer of soft skin
But instead I looked away and said, “Not today. Only love today.”
Loving myself wasn’t my first response. But I did it.
Today I lived.
Today I threw together a simple dinner and scooped it onto the plate.
It looked pathetic and unappealing.
I wanted to question my worthiness based on my cooking skills.
But instead I hollered, “Let’s eat outside on the porch! Everything tastes better outside.”
Offering myself grace wasn’t my first response. But I did it.
Today I lived.
Today I was on a mission to tuck my child into bed as quickly as possible.
It had been a tiring day, and I just wanted to be alone.
She asked if she could listen to my heartbeat.
Reluctantly, I lay down beside her and she drew her head to my chest.
“We have the same heartbeat,” she announced.
“How do you know?” I asked expecting some child-like reasoning, but instead her poignant response brought me to my knees.
“Because you are my mom.”
And there it was. My confirmation.
To choose to stay when I want to retreat.
To choose to forgive when I want to condemn.
To choose to love when I want to attack.
To choose to hope when I want to doubt.
To choose to stand when I want to fall.
Today I lived.
It wasn’t my first response.
But I share the same heartbeat with two precious souls.
And that’s enough to get me through the day.
I will choose to live again tomorrow.
http://www.dailygood.org/story/570/today-i-lived-and-you-did-too-rachel-macy-stafford/ (http://www.dailygood.org/story/570/today-i-lived-and-you-did-too-rachel-macy-stafford/)
-
Poučno :andjali
-
PUN MESEC – nedelja, 17. novembar 2013.
Voljeno
Iz voljenog bol se rađa, iz voljenog strah se rađa,
u onom ko se voljenog oslobodi, bola nema, a otkud bi strah?
Dhammapada, strofa 212
Čitanje ovog teksta na jedan način kaže nam da grešimo ako volimo neke stvari: porodicu, prijatelje, sećanja. Takvo inicijalno tumačenje nalazi krivca za našu patnju u osećanjima. Ali Buda ovde ne govori samo o osećanjima, on pokazuje način na koji možemo biti slobodni. Je li moguće osetiti privrženost i biti slobodan u isto vreme? Kada je čuo da su njegova dva najistaknutija učenika poštovani Sariputta and Moggallana umrli, Buda je prokomentarisao da je to kao da su Sunce i Mesec nestali sa neba. Ovo ne zvuči kao reči nekoga ko ne oseća bilo šta. Znati pravu prirodu osećanja znači da se više ne identifikujemo sa njima. Napuštanje osećanja ne znači da ona nestaju. U čemu to sva ta osećanja nastaju i nestaju? To je bilo Budino boravište i otude je mogao da oseća potpuno i slobodno, ali bez patnje.
S ljubavlju,
monah Munindo
-
"Ti koji protcitas moj kam mozda si hodio do zviezda. I vratio se jer tami
neima nista do ponovo ti sam. Clovek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti
ono tsto nije tcuo, okusti ono tsto nije otkusio, bit tami gdi nie bio, al uvijek i
svagdi samo sebe moze najti ili ne najti."
(odlomak iz literarnog dela "Stećci ili oblici bosanskih duša" Nenada Tanovića. Vrlo često se odlomci iz ovog dela pogrešno navode kao stvarni zapisi na stećcima, što nije slučaj).
-
:ok
-
“Bolje je živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi.”
(Alan Ford)
-
:bravo: :dsmeh
-
Mnogi ljudi u toku svog životnog iskustva nabasaju na nešto nalik na Dharmu... rekao bih da je jedan od njih i Terrence Malick:
"Monahinje su nas učile da postoje dva puta kroz život, put Prirode i put Milosti. Vi morate odlučiti koji ćete put pratiti.
Milost ne pokušava da sebe zadovolji. Prihvata da bude omalovažavana, zaboravljena, nevoljena. Prihvata uvrede i povrede.
Priroda samo želi sebe da zadovolji. I da natera druge da je zadovolje. Voli da gospodari drugima. Da isteruje svoje. Ona pronalazi razloge da bude nesrećna dok ceo svet sija oko nje. I dok se ljubav osmehuje kroz sve stvari.
Učile su nas da niko ko voli put Milosti ikad dođe do lošeg kraja."
Way of nature vs grace (http://www.youtube.com/watch?v=Z28Mi6mUyKo#)
“The nuns taught us there are two ways through life, the way of Nature and the way of Grace. You have to choose which one you'll follow.
Grace doesn't try to please itself. Accepts being slighted, forgotten, disliked. Accepts insults and injuries.
Nature only wants to please itself. Get others to please it too. Likes to lord it over them. To have its own way. It finds reasons to be unhappy when all the world is shining around it. And love is smiling through all things.
They taught us that no one who loves the way of Grace ever comes to a bad end.”
(preveo sam englesku reč Grace, koja se u hrišćanskom verovanju odnosi na besplatnu i nezasluženu naklonost Boga,
sa Milost. Možda bi se moglo reći i Blagost. Čini mi se da to što će onaj ko živi sa samilošću prema drugim bićima biti srećniji u životu, budisti ne bi nazvali posledicom naklonosti nekog božanstva, već vrstom prirodnog zakona. I to važi i za ljude i za eventualne bogove).
-
“Ne predaj se nikad, osim kad moraš.” (Alan Ford)
-
http://xkcd.com/1386/ (http://xkcd.com/1386/)
"Ljudi su glupi"
Da bih bolje zapamtio poentu ovog stripića (i povratio veru u u čovečanstvo ;)) [size=78%]),[/size]
prevešću ga i na srpski:
"Znaš, ljudi su glupi"
- (Uzdah) Ne, ljudi nisu glupi. U proseku, ljudi su prosečne inteligencije.
Kad kažeš, "ljudi su glupi", onda misliš glupi u poređenju sa tvojim očekivanjima.
- A ono što u stvari govoriš je "drugi ljudi nisu pametni kao JA". I možda si u pravu,
u kom slučaju, želeo bih da ti dodelim
PRVU GODIŠNJU NAGRADU ZA IZVRSNOST
U BIVANJU MNOGO PAMETAN(-NA).
Da nastaviš da daruješ naš internet svojom mudrošću.
(Kad se slika pređe mišem na izvornom sajtu, može se pročitati i tekst):
Svima koji odgovaraju na sve izjavom da su "izgubili svoju veru u čovečanstvo" : Hvala - javiću čovečanstvu. Siguran sam da će biti slomljeni.
-
Sad si me podsetio na foru Ađan Brahma kada pita publiku da dignu ruku svi oni koji misle da je, među okupljenima, njihova inteligencija iznad prosečne. I naravno, digne ruku njih 80%. Čak 30% ima krivo, a možda i više :kez:
-
Pamet je najpravednije podijeljena - svi misle da je imaju dovoljno, poneki i previse :kafa:
-
Zelio bih umrijeti mirno i u snu - kao moj djed,
a ne vristeci i u panici - kao putnici njegovog autobusa.
-
A šta je bilo?
Majstor malo jače odvrnuo narodnjake? :kez2:
-
(https://images.duckduckgo.com/iu/?u=http%3A%2F%2F3.bp.blogspot.com%2F_Jo7lJoQhtjw%2FSJFjcl0JZOI%2FAAAAAAAAA60%2Fnm_KSnG7ML4%2Fs400%2Ftricycle%2Bmagazine%2BWQ.jpg&f=1)
Na ovom linku (https://tricycle.org/ebooks/tricycle-teachings-generosity/) mozete preuzeti zanimljiv izbor clanaka uglednog buddhistickog magazina Tricycle na temu darezljivosti i velikodusnosti (dana).
-
Hvala, Legendo, što misliš na nas :andjali
-
Čitam Seneku ovih dana i naiđoh na ovaj zanimljiv citat u njegovom pismu broj 87:
Therefore goods cannot arise from what is bad. For if, as you say, temple robbery is bad only because it produces many bad consequences—if you excuse it from punishments and guarantee it safety, it will be good altogether. Yet the greatest penalty for criminal acts is in the acts themselves. You are mistaken if you make them wait for the prison or the executioner: such acts are punished right away when performed, indeed in the very act of performing them. Therefore good does not arise from what is bad, any more than a fig from an olive tree: scion accords with seed.
Prilično budističko shvatanje zakona kamme :andjali
-
Da, stoicizam ima prilicno puno slicnosti s budizmom. Jedino sto nisu imali du'ovnu praksu, meditaciju, zadubljenje... Medjutim, jako me cudi da se budizam nije prosirio po Rimskom carstvu, obzirom da se zna da su rimski trgovci (posebno pocetkom carskog razdoblja) odrzavali vrlo zive trgovacke veze s Indijom. Kako to da nije neki madhyamaka Bodhidharma brodom otplovio u Rim ili barem Aleksandriju, a ne u Kinu. Mogao je da bulji u zid i u Egiptu, Rimu pa cak i u Sremskoj Mitrovici... ima sasvim dovoljno zidova, spilja i pecina.
Ipak, u razdoblju kasne antike, poznato je da su budisticki misionari dolazili u Aleksandriju... No, ljudi su tada vjerovatno vec bili vise zainteresirani za paljenje knjiznica i razbijanje kipova po antickim hramovima, polako je otpocinjao mracni srednji vijek :tuga
-
Kako nisu imali?
Treba da pogledaš ovu knjigu
Hadot Pierre: Philosophy as a Way of Life - Spiritual Exercises from Socrates to Foucault
Jedini je problem što nije više toga sačuvano, jer su instrukcije verovatno prenošene uglavnom usmeno.
Nisu se setili da organizuju neki budistički sabor i lepo pripreme za štampu kompletan kanon :kez:
-
I jedan zanimljiv citat iz knjige:
"Attention (prosoche) is the fundamental Stoic spiritual attitude. It is a continuous vigilance and presence of mind, self consciousness which never sleeps, and a constant tension of the spirit. Thanks to this attitude, the philosopher is fully aware of what he does at each instant, and he wills his actions fully."
Eto ti mindfulness :ok
Epiktet je inače pažnji posvetio celu jednu raspravu, na čijem početku upozorava da je ne smemo zanemariti i misliti "lako ćemo": :)
"When you relax your attention for a little while, do not imagine that whenever you choose you will recover it, but bear this in mind, that because of the mistake which you have made to-day, your condition must necessarily be worse as regards everything else. For, to begin with and this is the worst of all a habit of not paying attention is developed; and after that a habit of deferring attention ; and always you grow accustomed to putting off from one ime to another tranquil and appropriate living, the life in accordance with nature, and persistence in that life. Now if the postponement of such matters is profitable, it is still more profitable to abandon them altogether; but if it is not profitable, why do you not maintain your attention continuously?..."
-
Da, zanimljivo. Izgleda da je steta sto im iz Indije i sa Sri Lanke, zajedno sa svom onom svilom, dragim kamenjem i zacinima, nisu slali vise misionara...
:buda
-
Valjda je razlog imperijalna uobraženost. Pored tolikih domaćih mudraca, sad će neki tamo varvari da ih uče mudrosti života!?
Ma nema šanse! :zeleni:
-
Bart Ehrman, poznati americki strucnjak za rano krscanstvo, tvrdi da su cudesa koja su se u antickom svijetu znala dogadjati prilikom javnih smaknuca ranih krscana bila najcesci razlog rasta popularnosti te... barbarske vjere s Bliskog istoka. Naravno, tome treba dodati i organizacijske sposobnosti sv. Pavla, koji je bio rimski gradjanin i koji je tu barbarsku vjeru doveo odmah u srediste javnog interesa sireci je u samom sredistu Carstva.
https://www.bartdehrman.com/ (https://www.bartdehrman.com/)
Nesto slicno se desilo i prilikom sirenja budizma. Buddha je impresionirao sve kraljeve tadasnje Indije i time svoju misiju doveo u srediste zanimanja javnosti. A kasnije su same vladarske kuce sirile budizam kao dio svoje dinasticke politike (od Satavhana, preko Maurya, Gupta i Harse pa sve do Pala). Onog trenutka kada je prestala aktivna drzavna (dinasticka) potpora budizmu, on je poceo nestajati u Indiji... sve do pojave (muslimanskih) vladajucih elita koje su unistenje i iskorjenjivanje budizma uzele za cilj svoje drzavne politike.
Tako da ovo brljanje budistickih misionara u kasnoj antici po Aleksandriji nije bilo dovoljno. Trebali su doci ravno u Rim... nesto kao Bodhidharma ravno na dvor kineskog cara. A mislim da u Aleksandriji i nije bilo puno stoika. Oni su bili u Rimu u carskoj sluzbi. Ovi u Aleksandriji su se vise bavili nekom mistikom, magijom, zvjezdoznanstvom... sve dok ih sve nisu spalili na lomacama, zajedno s knjigama, prvi krscani.
-
Nisam siguran da je i Buda svoje krunisane i nekrunisane sagovornike impresionirao čudima, kao rani hrišćani.
Pre će biti svojim idejama i harizmom. :)