743. Neodgovarajuća pažnja
Postoji ispravna sabranost i postoji pogrešna sabranost. Već znamo da je ispravna sabranost energija koja nas vraća u sadašnji trenutak, kako bismo prepoznali šta se događa. Sa druge strane je pogrešna sabranost, energija koja nas vuče ka boravku u bolnoj prošlosti, ka fokusiranju i vezivanju za bol, brigu, patnju, žudnju ,strah -- sve te otrovne stvari u skladištu svesti. Kad si u stanju da jasno vidiš da si zadobljen negativnom pričom iz prošlosti, ispravna sabranost je već počela da deluje. Ona ti govori šta se zapravo događa: zaveden si pričom iz prošlosti. Zato te svesnost istog trenutka oslobađa te opsene i vraća u stvarni svet.
U snovima, stvari koje vidiš, objekti tvoje svesti, jestu tek slike; nemaju bilo kakvu suštinu. Isto je kao kad napraviš fotografiju svog psa. Istog trenutka kad pritisneš dugme na digitalnom fotoaparatu, slika tvog psa je zabeležena u memorijskoj kartici, zamrznuta u vremenu, dok pravi pas nastavlja da skakuće, igra se i laje. Slika koju vidiš nije pas; to je tek zabeležena fotografija. U stvarnosti je tvoj pas možda ostario i već umro, ali slika ostaje zauvek fiksirana i nepromenljiva, u skladištu tvoje svesti, baš kao i u fotoaparatu.
Kada si u kontaktu sa stvarnim životom, ono što neposredno vidiš, čuješ i dodiruješ primaju tvoja čula, formiraju čulne utiske. Ti utisci su još uvek blizu stvarnosti, iako i oni mogu biti ponešto obojeni sadržajem pohranjenim u skladištu tvoje svesti. Ali ako sklopiš oči i u sećanje dozoveš te slike, na toj tački doživećeš ih samo kao ono što nazivamo "puke slike". 
Tvoja podsvest prepuna je slika i možda se uvek iznova vraćaš na neke od njih kao neku vrstu zaštite ili zone sigurnosti, čak i ako se radi o bolnim sećanjima. To je ista ona vrsta morbidne žudnje koja navodi ljude da po ko zna koji put slušaju tragične pesme o žalosti nad gubitkom i nesrećom. To je jedna navika nimalo zdrava, niti korisna.
Thich Nhat Hanh: Peace is Every Breath