Zanima me

[Ex01]

Ako je i sam Buda govorio da svak mora naci sam svoj put i da se ne okrecemo drugima za utociste kakva se pitanja uopce mogu postavljati i ako netko nema dovoljno znanja ili razumjevanja za moju poziciju moze mi i donekle odmoci, ili se varam?

Uglavnom za sada bi podjelio opazanje jedno, a to je da sam otkada sam poceo citati razne tekstove s ovog sajta i otkada sam poceo sumljat da je moj ego jedna nepostojeca stvar poceo sam primjecivati u sebi emocije cak i kad se suptilnije pojave.
Bio sam jako nervozan vozac ali tu nikad nije bilo sumlje da necu prepoznati svoju ljutnju. No sada je prepoznajem kao i ljenost u mnogo suptilnijim situacijama, ali nekada mi se dogodi da situaciju prepoznam nakon sta se ona vec razvije. Neznam jesam li uopce na pravom tragu s ovim, ali kad prepoznam los osjecaj ne guram ga vec ga razoruzam (ljut sam jer me vrijedja, zasto bi me to vrijedalo, on me ni nezna, njegove rijeci nemaju tezinu, niti zasluzuju odgovor na istom nivou), a kada prepoznam ushit srece, zaljubljenosti i slicnih emocija koje mozak kategorizira kao dobre, njih probam sagledat s obe strane i lijepe i ruzne i prisjetim se da iako je sretan dozivljaj da se ne drzim za njega ko' pijan plota vec gledam i to kao nesto sto ce otic.


ukratko zbunjen sam bili trebao primjecivat ovako stvari, ili jeli to znaci bit svjestan nekih djelova sebe ili je to jos samo jedan trik ega da me uljulja u mediokret?

[Fazlija]

Imat ce partijarh Sati sta da odgovara, vec vidim oko pracenja sadrzaja uma... a ja se ne bih puno mijesao o odgovaranje. Nisam nadlezan da tumacim buddhizam. Ja sam ovdje ko' grcki ambasador Megasten na dvoru Candragupte Maurya. U prijateljskom i nesluzbenom posjetu... samo bih na jednu stvar odgovorio iz oblasti opce du'ovne kulture...
 

Ako je i sam Buda govorio da svak mora naci sam svoj put i da se ne okrecemo drugima za utociste kakva se pitanja uopce mogu postavljati i ako netko nema dovoljno znanja ili razumjevanja za moju poziciju moze mi i donekle odmoci, ili se varam?

Zato trebas uciti od prosvjetljenih mastora kao sto je bio Buddha i njemu slicni. Unutar jedne klasicne skole koju si odabrao, koristeci sluzbene komentare te skole i tumacanje iskusnijih ucitelja i sljedbenika te skole.
 
Onda kada u tome steknes neka temeljna znanja, mozes slobodno da citas radove i tumacanje drugih buddhistickih i ne-buddhistickih skola po vlastitom izboru. Ali prvo savladaj ucenje svoje temeljne skole. Npr. ovdje theravade. Uhvati malo osnovne teorije i prakse, pa kasnije mozes da citas Nagarjunu i mahayanu, ili Shamkaru i vedantu. Tako nekako bih ti savjetovao ako se mene ima sto pitati

[Ex01]

Sabranost pažnje, ili svesnost, ne znači da treba da razmi-
šljate i budete svesni: “Sad radim to i to” ili “Sad radim ovo”. Ne.
Upravo suprotno. Onog trenutka kada pomislite “Sad radim to”
postajete samosvesni i tada ne živite u onome što radite, već u
ideji “ja jesam” i otuda je i vaš rad upropašten. Trebalo bi da potpuno na sebe zaboravite i izgubite se u onome što radite. Onog
trenutka kad sagovornik postane samosvestan i pomisli “Obra-
ćam se publici”, njegov govor se prekida i remeti mu se tok misli.
Ali kada sebe zaboravi u svome govoru, u onome o čemu govori, tada je najupečatljiviji, dobro govori i razumljivo objašnjava
stvari. Svako veliko delo - umetničko, pesničko, intelektualno ili
duhovno - stvoreno je u takvim trenucima, kada su njegovi tvorci
potpuno izgubljeni u svojim delima, kada su sasvim zaboravili na sebe i oslobodili se samosvesti






- nasao sam ovo u knjizi sta mi daje odgovor, ali isto tako me i buni. Pomoc? 

[Sati]

Nisi rekao šta te buni u tom citatu 

Evo malo dalje od tog mesta koje si citirao u Rahulinoj knjizi stoji i ovo:

"Pre svega, trebalo bi da naučite da ne budete nesrećni zbog svojihosećanja nesreće, da ne brinete zbog svojih briga. Već da pokušate da jasnosagledate otkuda taj osećaj nesreće, zabrinutosti, žalosti. Pokušajte da gaispitate tako kao da ga posmatrate spolja, bez bilo kakve subjektivne reakcije,baš kao što naučnik posmatra neki predmet. Ne bi, takođe, trebalo da gaposmatrate kao "moje osećanje" ili "moj opažaj", već daga jednostavno objektivno posmatrate kao "osećanje" ili "opažaj".Ponovo bi morali da zaboravite na lažnu ideju "ja". Kada uviditenjegovu prirodu, kako nastaje i kako nestaje, vaš um postaju sve rav­nodušnijiprema tom osećanju, postaje njime neokrznut i od njega oslobođen. Isto je i sasvim drugim osećanjima."

Koliko viidm on u tom delu knjige objašnjava vežbanje sabranosti pažnje na osnovu četiiri temelja ili objekta: telo, osećaji, um i pojave. Upravo o tome govori i Bhikkhu Bodhi u analizi Satipatthana sutte koja je u toku ovde
http://forum.yu-budizam.com/pali-kanon-grupa/42-satipatthna-sutta-%28mn-10%29-deo-1/
pa pogledaj i to. Verujem da će ti dodatne informacije koristiti.

I naravno, vežbaj, eksperimentiši i sam vidi šta ti pomaže, a šta odmaže. Korak po korak.

[Ex01]

ma ovde kaze da ne treba da budemo svjesni i da ne razmisljamo dok nesto radimo.
znaci npr vozim auto i ne trebam sad non stop razmisljat "ja sad vozim" jer postajem samosvjestan nego se triba skroz posvetit  voznji bez ideje o samopostojanju.
Ali u istom tom trenutku npr neko vozi lose i osjetim ljutnju. Tad mi se dogodi da je zaustavim prije nego sta je verbaliziram i jednostavno je pustim, ohladim se.


e sad u jednom trenu nesmin bit samosvjestan nego posvecen na voznju, a u drugome trenu na isti nacin na koji je krivo primjecivat voznju (ili govor) ja primjecujem neke emocije koje su tu. Pa me samo zanima jeli lose kako ih ja primjecujem, jer mi pomaze zaustavit ih.


ajme sorry ako sam zbunjen, nisan vjest u prenosenju misli u ovom momentu

[Sati]

Pa šta te zbunjuje? Lepo kaže, ne treba da razmišljaš: "E ja sad posmatram misao koja je obeležena ljutnjom".

Recimo, voziš kola, sve lepo ide, ti opušten, nikog na putu da ti smeta, sunce sija, put ide pored mora, talasi udaraju u stene, galebovi kriče, vetar ti mrsi kosu itd... znaš već one scene iz filmova Kad odjednom neki baja te obiđe u džipu tako lako kao da ne voziš nego da stojiš u mestu. Istog memomenta se možda malo stegneš, čelo ti se nabora, vilica zgrči i pomisliš: Jao da je meni takav džip... I tu bi sad tvoj um krenuo da veze i raspreda, kako bi bio glavni dasa, riba ko pleve i opet... znaš kako to već biva 

Ali ti si sada iskusan meditant i već kod one prve misli uspeš da ne kreneš u sanjarenje, već samo da registruješ u sebi: "Misao ispunjena pohlepom" (Ne misliš: Jao opet pohlepa, a ja sam budista, mi ne smemo da imamo takve misli, šta će mi reći moj guru itd. Ne, to si već prevazišao  ).

Već samim tim izolovanjem misli, ona kao riba na suvom gubi svoju početnu inerciju i lagano se smiruje, jer ne dolivaš ulje na vatru novim mislima, planovima, maštanjima. Umesto toga, skoncentrišeš se opet na vožnju da se ne zakucaš negde usput ili sletiš s puta. A onaj što je projurio ko sumanut, šta mu bog da, Ko mu je kriv kad nije natrčao na ovaj forum da nešto nauči 

[Fazlija]

Da, i nemoj da vjezbas prvo u kolima za vrijeme voznje... Nego prvo 2 x dnevno po 15 min. u sobi na podu ili krevetu, zmirecki, fino polako, opusteno... Bit ce lakse pratiti to za vrijeme meditacije. A onda ces to isksutvo kasnije prenijeti u svakodnevni zivot u akcije kao sto je voznja i sl.

[Ex01]

Genijalno fala. Naravno da ne meditiram u autu ali primjecujem emocije na mjestima gdje se pojave =)
Idem dalje ucit citajuci

[Sati]

Bolje uči vežbajući 

[oblica]

Da li bi ovaj citat mogao biti od koristi?
 
Pitanje: Je li preporučljivo čitati ili proučavati kanonske tekstove kao deo prakse?

Odgovor: Budina Dhamma se ne može pronaći u knjigama. Ako zaista hoćete da
vidite o čemu je Buda govorio, nije neophodno da se bakćete oko knjiga. Posmatrajte
sopstveni um. Ispitujte kako osećanja nastaju i nestaju, kako misli nastaju i nestaju. Ne
vezujte se za bilo šta. Samo budite svesni onoga što je moguće uočiti u umu. To je put
do Budine istine. Ako praznite posudu sa otpacima ili čistite toalet, ne osećajte kao da
to činite za nekog drugog. Dhamma je i u čišćenju otpadaka. Nemojte misliti da vežbate
samo kad sedite, nogu prekrštenih. Neki od vas žale se da nemate dovoljno vremena za
meditaciju. Imate li dovoljno vremena da dišete? To je vaša meditacija: sabranost
pažnje, prirodnost u svemu što radite.
 
Ađan Ča

[Ex01]

Hvala svidja mi se to. Samo bi se trebao podsjecat malo cesce na ovaj tekst koji si stavio, tako da neke stvari ne zaboravim.
Gledam razvijanje u duhovnom smislu kao i trening.
Ja trenutno nemogu napravit 20 sklekova, ili 70 trbusnjaka u minuti. Konstantim treningom, podsjecanjem sebe da ne jedem nezdravu hranu i redovitom vjezbom bi mogao napraviti 20 sklekova ili 70 trbusnjaka (ili oboje!)


Isto tako mislim da se i um treba trenirat. Tesko malo da ce sve doc samo od sebe, i da cu ja izaci vanka i biti fokusiran na to da pratim misli, kako nastaju i kako odlaze. Prije je da cu se uvalit u ringispil emocija kao i svaki put do sad. Zato podsjecanjem na ovaj tekst, i.. pa nebi rekao forsiranjem nego usmjeravanjem uma prema onome sta je bitno, mogao bi doc do toga da obracam paznju.






Edit:


28. Kada slušaš Dhammu mora otvoriti svoje srce i usredsrediti se. Ne pokušavaj da akumuliraš ono što si čuo ili da se upinješ da to što si čuo memorišeš. Pusti jednostavno da Dhamma, otkrivajući se, utiče u tvoje srce, ostani neprekidno otvoren za taj tok u sadašnjem trenutku. Ono što je spremno da bude zadržano ostaje, to se događa samo od sebe, ne na osnovu tvoje odluke.
[/size]
[/size]Ađan Ča
[/size]
[/size]Ili ipak ne?