Dhamma bez preporađanja?Bhikkhu Bodhi
Na tragu savremenog naglašavanja potrebe da neko religijsko učenje bude lično relevantno i direktno proverljivo, u nekim Dhamma krugovima je tradicionalno budističko učenje o preporađanju bilo podvrgnuto strogom preispitivanju. I iako vrlo malo savremenih budističkih mislilaca idu toliko daleko da tvrde kako bi to učenje trebalo ostaviti po strani kao "nenaučnu", ipak jedno drugo mišljenje se sve više učvršćuje, a to je da bilo da preporađanje samo po sebi jeste ili nije činjenica, učenje o preporađanju u suštini nema nikakve veze sa praktikovanjem Dhamme i otuda ni ne može polagati pravo na trajno mesto unutar budističkog učenja. Dhamma se, kaže se, tiče isključivo onoga ovde i sada, ona nam je pomoć da rešimo svoje lične blokade uz pomoć povećane samo-svesnosti i iskrenosti pred samim sobom. Sve ostale delove budizma možemo ostaviti iz sebe kao religijski balast jedne drevne kulture, koji je potpuno nekompatibilan sa Dhammom našeg tehnološkog doba.
Ako za trenutak prenebregnemo svoje naklonosti i umesto toga odemo direktno do izvora, dolazimo do neporecive činjenice da je sam Buda podučavao o preporađanju i smatrao ga jednim od osnovnih postavki svoga učenja. Posmatrani u celini, Budini govori pokazuju nam da je učenje o preporađanju bilo daleko od povlađivanja dominantnom svetonazoru njegovog vremena ili spekulacija azijske kulture, već da je imalo ogroman uticaj na čitav dok praktikovanja Dhamme, kako na cilj zbog kojeg je ta praksa bila preduzimana, tako i na motivaciju kojom je taj put bio prelažen do samog svog kraja.
Cilj budističkog puta jeste oslobađanje od patnje i Buda na mnogobrojnim mestima ukazuje da patnja od koje je oslobađanje potrebno zapravo jeste patnja vezanosti za samsaru, krug neprekidnih preporađanja. Naravno, Dhamma poseduje i onaj aspekt koji je direktno vidljiv i lično proverljiv. Neposrednim istraživanjem sopstvenog iskustva u prilici smo da vidimo kako žalost, napetost, strah i očajanje uvek izviru iz naše pohlepe, mržnje i neznanja, te ih te otuda moguće eliminisati uklanjanjem tih nečistoća uma. Važno ove direktno vidljive strane praktikovanja Dhamme je izuzetna, pošto služi da učvrsti naše poverenje u oslobađajuću efikasnost budističkog puta. Međutim, potceniti učenje o preporađanju i objašnjavati čitav doseg Dhamme tek kao umanjivanje mentalne patnje kroz povećanu samo-svesnost znači lišiti Dhammu one šire perspektive na osnovu koje ona i crpi svoju punu širinu i dubinu. Na taj način dolazimo u ozbiljnu opasnost da je na kraju redukujemo na ne mnogo više od sofisticirane drevne metode psihoterapije.
Sam Buda je jasno ukazivao da ključni problem čovekove egzistencije nije samo činjenica da smo podložni tuzi, očaju i strahu, već da kroz svoja egoistička prijanjanja sami sebe vezujemo za neprekidno samoregenerišući obrazac rađanja, starenja bolesti i smrti, a unutar koje bivamo podvrgnuti onim specifičnijim oblicima mentalne patnje. On je takođe pokazao da primarna opasnost u nečistoćama uma jeste njihova uloga uzroka održavanja kruga preporađanja. Sve dok one ostaju nedirnute u dubokim slojevima našeg uma, one će nas goniti kroz krug nastajanja u kojem prolivamo suza "više nego što je vode u okeanu". Kada ove tvrdnje pažljivije razmotrimo, možemo videti da praktikovanje Dhamme nema za cilj da nas na neki način izmiri sa našom sadašnjom ličnošću i položajem u ovom svetu, već da inicira dalekosežnu unutrašnju transformaciju, koja će rezultirati našim potpunim izlaskom iz kruga vremenski ograničenih egzistencija.
Doduše, za većinu nas primarni motiv stupanja na put Dhamme bio je taj pritiskajući osećaj nezadovoljstva uobičajenim tokom naših života, pre nego jasno uočavanje opasnosti unutar kruga preporađanja. Međutim, ako želimo da sledimo Dhammu do njezinog kraja i iskoristimo čitav njezin potencijal da donese mir i višu mudrost, nužno je da naša motivacija za praksu nadiđe onu koja nas je prvobitno navela da krenemo putem. Naša osnovna motivacija mora se razvijati u pravcu onih osnovnih istina koje nam je izložio Buda i, obuhvatajući te istine, moramo ih iskoristiti da razvijamo kapacitet te motivacije da nas odvede do dostizanja krajnjeg cilja.
Naša motivacija stiče neophodnu zrelost negovanjem ispravnog razumevanja, prvog elementa Plemenitog osmostrukog puta, koji, prema Budinom objašnjenju, uključuje u sebe i razumevanje principa kamme i preporađanja kao temelja strukture naše egzistencije. Iako je kontempliranje trenutka ključ razvoja meditacije uvida, bio bi to jedan pogrešan ekstrem ako bismo smatrali da se praktikovanje Dhamme sastoji jedino od održavanja svesnosti u sadašnjem trenutku. Budistički put naglašava ulogu mudrosti kao instrumenta oslobođenja, a ta mudrost mora obuhvatiti ne samo pronicanje u trenutak u njegovoj dubini, već i obuhvatanje prošlih i budućih horizonata unutar koji se naša sadašnja egzistencija razvija. Potpuno razumevanje principa preporađanja će nam obezbediti onu panoramsku perspektivu, iz koje smo u prilici da posmatramo svoje živote u jednom širem kontekstu, kao i ukupnu mrežu različitih odnosa. Sve to će nas podstaći u sleđenju puta i otkriti duboki značaj cilja ka kojem naša praksa vodi, a to je kraj ciklusa preporađanja kao konačno oslobađanje uma od patnje.
