Prvi susret sa budističkim znanjem

[unicus]

Moje poštovanje svima Vama... pošto smo svi ili barem većina ovdje prisutnih rođena u okrilju zapadne civilizacije, više materijalne nego duhovne, pa i onaj njezin duhovni dio baš se ne želi "pretrgnuti" od želje da svoje pripadnike vodi na nekoj ličnoj razini prema duhovnom napretku, jako me zanimaju Vaša iskustva i prvi dodiri sa Buddhismom? Dakle, ne samo prvi kontakt sa nekom istočnom filozofijom, već konkretno sa osnovnim učenjima Buddhisma? Jeli to bila knjiga, neki učitelj, film ili neko neobjašnjivo nadahnuće? Moj prvi kontakt sa nekim načelima (ili učenjima) vezanim uz ovaj naš filozofsko-religijski sustav bila je kroz knjigu Hermana Hessea "Siddhartha", bio sam oduševljen kako je tamo bilo puno odgovora na moja mnoga pitanja koja sam si često postavljao. Moja najkvalitetnija istraživanja se događaju trenutno baš na ovim net stranicama, ima toliko sadržaja da je dovoljno za cijeli ovaj moj ljudski oblik i još neću sve istražiti . Još samo jedna mala sitnica. Sigurno znate za pjesmu "Odlazi cirkus" od žive legende Balaševića?  Iako po mojem shvaćanju pjesme (koje ne mora biti točno) pjeva samo o prolaznosti života i stalnoj promjeni cirkusa (života), kada jedan ode, drugi se cirkus vrati u vaš grad i sl... upravo ova pjesma kao da je nadahnuta pojmom samsare.. stalnog kružnog toka istih pojava....

[Sati]

Kao što sam napisao na jednoj drugoj temi ovoga foruma, davno je bilo, ali se sećam da sam prvo video jedan intervju sa Čedomilom Veljačićem na TV. Mislim da ga je pravio, gle čuda, Ljubivoje Ršumović. Posle sam pročitao neke njegove tekstove u ondašnjoj Književnoj reči i Poljima, kao i prevode iz Kanona. Sve to me je toliko inspirisalo, da sam mu odmah napisao pismo i on mi je ljubazno poslao nekoliko knjižica u izdanju Buddhist Publication Society sa Šri Lanke. Sećam se da je jedna od njih bila čuvena Kalama sutta, druga Bulenova knjiga Veština življenja, zatim zbornik o kammi, gde je bio i jedan Veljačićem tekst (Kamma - dozrevanje ploda) i još neke druge knjižice. Imao sam sreću da razmenim sa njim još nekoliko pisama i sebi razjasnim neke početne nedoumice. I tako je krenulo. Posle su došle knjige poput Rahuline Čemu je Buda podučavao i Njanaponikina Budistička meditacija, pa odlazak u manastir i kontakt sa živim monasma, što je bio jako veliki korak u formiranju mog razumevanja budizma...

[Aparigraha]

Imala sam 10 godina. Moj otac je u svojoj biblioteci drzao Bhagavad Gitu. Prvo sam nju dohvatila. Opcinile su me najpre slike, potom stihovi koji su zvucali "vanzemaljski". Ulice u kojima sam zivela sadrzavale su indijska imena, a povezana sam sa jednim mestom (nema potrebe za otkrivanjem) koji u sebi, transkribovano, sadrzi Krishnino ime.
P.S. Izvinite ako sam mozda pogresila nesto, jos uvek ucim. 

[Aparigraha]

Kako sam samo mogla da zaboravim knjigu Jasmine Puljo "Yoga". Zapravo, preko yoge sam i dosla do budizma i do ovog foruma. 

[Sati]

Sad si i mene podsetila da sam imao tu knjigu (ako mislimo na istu). Veliki format, mislim da su bile bele korice, sa plavim slovima i figurom vežbača u nekoj od asana 

[unicus]

Kada sam ja čitao neku knjigu o yogi, prepadoh se  i pomislio kako to definitivno nije za mene. Iako je to bilo prilično davno, još uvijek me ništa ne privlači taj pojam i ništa mi ne govori. Možda otkrijem vremenom, iako je meni mnogo bliži pasivniji  put spoznaje, poput meditacije. Mislim-pasivniji barem ovako gledajući izvana

[Aparigraha]

Knjiga koju sam pomenula u gornjem postu i po kojoj radim yogu je izasla 1972. u izdanju "Sportske knjige", Beograd, cela odstampana crno-belom tehnikom ukljucujuci i naslovnu stranu, na kojoj je Jasmina Puljo u padmasanu.
Yoga se smatra fizickom i mentalnom pripremom tela za meditaciju, tj. uvodom u nju. Bez joge ne bih mogla mirno da sedim ni 25 minuta, a kamoli 45.

[Acko]

Sve je vjerovatno počelo još u nekom od prošlih života. 

Budizam sam upoznao zaobilaznom putanjom, najprije upoznavši neke druge stvari vezane za (daleki) istok.

Kao mali, imao sam priliku da na TV-u gledam neku emisiju o monasima iz Šaolina u Kini - bio sam toliko fasciniran tim kung-fu majstorima, i to ne samo njihovim nevjerovatnim fizičkim sposobnostima, nego i jednostavnošću života i smirenošću lica. Iz nekog razloga sam bio ubijeđen da su to najsrećniji ljudi na Zemlji. Imao sam, dobro se sjećam, samo jednu želju, a to je da jednog dana otputujem za Šaolin i skromno živim sa ostalim monasima. 

Nedugo potom, upoznao sam se sa još jednom stvarju koja dolazi sa dalekog istoka, iz Japana, ali koja nema baš nikakve veze sa duhovnošću - bili su to njihovi čuveni crtani filmovi, anime. Pa iako nisu povezani sa duhovnošću, rekao bih da su upravo ti crtaći najviše uticali da najprije zavolim Japan pa da, nakon određenog vremena, počnem da istražujem i neke druge stavri vezane za tu zemlju. U jeku te euforije sam čak nekih godinu dana aktivno učio japanski jezik, a u jeku tog jeka sam po prvi put došao u dodir sa zen pričama. Ostalo je istorija...

I danas mi je, uz taoizam, upravo zen najbliži srcu. Čak mi je, da tako kažem, na intelektualnom nivou zen možda i bliži, ali s obzirom da sam potpuni zaljubljenik u kinesku istoriju i kulturu izučavanje taoizma kao izvorne kineske filozofije je nešto što je za mene neizbježno.


P.S.: Fazlija, živo me zanima da čujem tvoju priču na ovu temu, da li bi bio ljubazan i podijelio je sa nama? 

[Aparigraha]

Evo o kojim slikama sam pricala, ove su mi se najostrije urezale u pamcenje u detinjstvu, bila sam opsednuta njima. Prava su umetnost. Istovremeno sam im se divila i plasila ih se. Kao mala sam se pitala sta znaci "ta cudna rec" karma  Drugu sliku sam jedva uspela da iskeniram. Htela sam da ih podelim sa vama, zelim da ih i vi vidite:

[kondanja]

Poštovana Aparigraha,
 
Vidio sam te slike/montaže (ili već što su, kako su urađene), nekad jednom već, mislim, prilično davno.
 
I mene se doimaju, hoću da se složim s tobom i da to slaganje podijelim s tobom.
 
Mislim da je to zato jer se direktno naglašava naša najdirektnija i najvažnija i jedina (zapravo) veza s prirodom, od koje smo se mi otuđili, na koju smo mi zaboravili, i sve tako dalje.
 
Pozdrav

[Aparigraha]

Hvala kondanja 


U znak zahvalnosti za podrsku i tople reci, iskenirala sam jos jednu umetnost u malom, sa pocetka mog znanja o karmi, reinkarnaciji itd.:






Pozdrav 

[Sati]

Aparigraha, ako nije tajna,
voleo bih da znam izvor ovih ilustracija 

[Aparigraha]

"Bhagavad Gita kakva jeste" iz 1989. godine. Trazila sam pojmove i slike koje imaju zajednicko sa budizmom, jer sam uz pomoc njih pocela da, kasnije kad sam sazrela i "porasla"  , razvijam svoja znanja o karmi, reinkarnaciji, i dr. pojmovima, samo u budistickom duhu/shvatanju. 
 

[Sati]

A da 

Ja čitam potpis ispod slike i vidim pominje se neka seoba duše, pa mi odmah bilo jasno da je neka hinduistička knjiga. Ali svejedno, slike su upečatljive 

[kondanja]

Poštovana Aparigraha,
 
Tokom ovog dana, onako usput pokušavao sam se sjetiti tvojih jučerašnjih ilustracija, gdje sam ih i sam vidio, a na koje sam jučer reagirao, onako kako sam reagirao, sve dok se nisam prisjetio opet, onako usput, da su one iz (is)te knjige - ali svejedno mi nije padalo na pamet da to i provjerim, jer mi je poticaj bio slab, da opet kažem, onakav "onako usput" - upravo te koju i ti danas spominješ, i koju i ja imam... Itd.
Pomalo neobična i smiješna koincidencija.
 
Srdačan pozdrav