Autor Tema: Iz teorije u praksu (osobno viđenje)  (Pročitano 2159 puta)

Ex01

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 167
  • Karma: +79/-1
  • Pol: Muškarac
Iz teorije u praksu (osobno viđenje)
« poslato: Mart 01, 2011, 15:55:28 »

Volim jest.
24 godine sam doruckovao kad je dorucak, rucao kad je rucak i vecerao kad je vecera - svima osim meni.
Naime obitelj je zeznuta stvar, majka se potrudi za rucak i kako sad to ti nisi gladan. Sta to znaci bit gladan uopce. Sjedi i jedi, ne zajebaji. U moje vrime si bija sritan s jednom porcijom juhe / čorbe dnevno.

mda..

24 godine ovoga i nisu toliko dobra stvar jer se tjelo navikne radit odredene stvari u odredene sate. Kao kad bi dobio šakom u rame kao djete svaki dan (ako ste bili te [ne]srece), tako sami znate da bi rame prestalo dokazivati taj udarac, tj masnice / modrice nebi bilo nakon par udaraca.

Naravno tijelo mora jesti, ali mora li toliko jesti? Jedan trenutak san se zapita kako je to bit gladan, pa san sa svojih 16 zakljucija da nikad nisam bija baš gladan. Sretnik pravi, nema šta.
A sad sve ovo povezimo s tim da kad vidimo sliku hrane ili cujemo miris hrane ili razmisljamo o hrani - dolazi do koncepta hrane u glavi, emocije gladi a zatim i osjecamo (kruljenje u zelucu) i zakljucujemo "gladan sam"


S obzirom kako ta cijela igra ide, odlucio sam si poslje rucka pustit dobar video s cevapima, pogledati slike janjetine ili škampe na buzaru i drob nije zakruljio ali je glava pomislila "mmm sad bi baš mogao pojest nesto od ovog" i za par sekunda mi se i drob slozio.

Odlucio sam promatrat ovu situaciju. Znam da sam jeo, imam to znanje, i to ima samo pola sata. A tijelo i mozak me uvjeravaju da sam gladan. Smijem se lagano i promatram situaciju, promatram misli i promatram kako mi je u tijelu. Smjeh i sreca rastu dok glad pada a drob se smiruje.

Kako to da nikad za vrijeme igranja kompjutera nisam gladan, ili npr kad se neko zanimljivo stivo cita.
Kako to da cak i kad osjecam glad ako me netko zovne na joint ili dobijem poruku od ljepseg spola da se ide na piće ja nisam gladan vise.
Naravno ovo sve je "trpljenje" problema, i guranje tijela do nekih granica do kojih ga uopce nije potrebno gurat. - tako sam sebi govorio u pocetku testa, ali nakon 6 -7 sati od kad sam prvi put osjetio osjecaj gladi moj osjecaj gladi se nije povecao. Bio je jednak.

sjeo sam za stol oko 7 navecer po prvi put taj dan i jeo sam potpuno sam. gledajuci svaki griz koji sam uzeo i zvacuci ga dok mi okus ne postane pre-poznat u ustima i uzivao sam. punih 2 minute. Nakon dvije minute primjetio sam da meso i nije ukusno kao sta je bilo, ali sam takodjer primjetio (inace stavljam puno soli) da mi je samo po sebi dovoljno slano i ideja o soli mi se zgadila.

Nakon upola manjeg obroka nego inace sam se napio vode i bio sam sit.
ja koji sam pojeo po pola kila mesa za rucak skoro, ja kojem nije dosta ni 2 paka grickalica sam bio sit gledajuci hranu. I gledajuci ostatke hrane tad, i jos par puta poslje toga ta ista hrana mi se zgadila sta je ostala u tanjuru. a moja mama je daleko od lose kuharice.



ovo nekome moze doc do biti do koje sam ja dosao, a nekome ne. Ovisi kakvi ste u zivotu. I koliki :zeleni:
Sa svojih 108 kilograma sam poceo glad gledati kao izazov i kao sigurni dokaz da ono sta gleda svakodnevne misli i ono sta misli te svakodnevne misli i nisu jedno.
Osjecam se bolje, i ne osjecam da sam napravio nista vazno nego samo da sam primjenio praksu svijesti u jednom malom aspektu svog zivota. Gledajuci glad i znajuci kad sam zadnji put jeo mogu ne pasti pod te svoje želje i žudnje znajuci da je sreca tog fast fooda ili tog dodatnog obroka izmedju popodne i navecer samo prolazna, i da se mozak nemoze nahranit hranom, a drob je ionako sit.


Djelim ovo jer mi se svidja kako je filozofija s kojom sam upoznat tek dva mjeseca pocela mjenjati nesto sta je bilo ukorjenjeno dobrih 20 godina. Uz pomoc svjesnosti trenutka i odbijanja trcanja za emocijama bez da razmislim gdje me to vodi. Ako imate slicne price, s guštom bi ih procitao.
« Poslednja izmena: Mart 01, 2011, 17:21:59 Živa »

Živa

  • Administrator
  • Stariji član
  • *****
  • Poruke: 70
  • Karma: +21/-0
  • Pol: Žena
Odg: Iz teorije u praksu (osobno viđenje)
« Odgovor #1 poslato: Mart 07, 2011, 07:12:08 »
E sad gledaj kad ti mama za par meseci kaže ''Jao sine što si tako propao?''  :tuga

Ex01

  • Punopravni član
  • ***
  • Poruke: 167
  • Karma: +79/-1
  • Pol: Muškarac
Odg: Iz teorije u praksu (osobno viđenje)
« Odgovor #2 poslato: Mart 07, 2011, 08:53:52 »
Vec mi govori da si radim stetu jer kao koliko san prije uzivao u hrani sad si je uskracujem.
A ja gledam, 8 navecer jeo sam ujutro pahuljice u mlijeku i fetu kruva. I kao, u 8 sam ja malo i gladan ali zasto bi jeo sad kad idem u krevet za 2, 3 sata i mogu jednostavno ujutro jest za pocetak dana a ne trom u krevet.


Iman feeling da sam sa svima odrzava neke plitke veze u zivotu di sam humorom i laganom zajebancijom (ovo nije prosta rjec kad dalmatinac govori, jel'da? ) rjesavao vecinu stvari i bio kao vedro optimistican cak i kad sam pasivan. Sad kad pokusavam dublje stvari da radim onda me ljudi ne dozivljavaju. Nije da me smeta, nego je zanimljivo na sta sve mozes ljude naviknit