E pa ako mene pitas, draga Zivo, obje te tvrdnje su krive i utemeljene na cistom (hinduistickom i new age) praznovjerju.
Vjerovanje u 10 Vishnuovih avatara je nastalo negdje oko pocetka Nove ere kada su ljudi poceli vjerovati u spise koji se nazivaju Purane. Same Purane nisu jedinstvene u svojim ucenjima. Neke su posvecene Shivi (i te shaivisticke uopce ne spominju 10 Vishnuovih avatara), neke Durgi (niti one ne uce od 10 avatara), a neke hinduistickom bogu Vishnuu.
Razdoblje je to ponovnog preporoda hinduizma - tocnije receno, razdoblje nastanka danasnjeg oblika hinduizma. Danasnji oblik hinduizma nije utemeljen na Vedama, nego na mnogo mladjim spisima koji se zovu Purane.
Staru vedsku nauku je posve pomeo buddhizam. Ona se nikada nakon buddhizma nije vise obnovila u svojem nekadasnjem obliku kao obredna zrtvena religija arijskih brahmana. Vjera u moc vedskih napjeva i stare vedske bogove Indru, Varunu, Mitru i druge je gotovo posve iscezla, ili u najmanju ruku zadrzala jos samo posve zanemariv utjecaj u tadasnjoj (i danasnjoj) Indiji. Zrtveni obred se posve napustio kao jalov i beskoristan. Njega su zamijenile manje i beskrvne zrtvene ceremonije tzv. pudje za nize upucene sljedbenike. U srediste teoloskog promisljanja dolazi (izvorno tantricki) koncept duhovne ljubavi i predanosti (bhakti). A upanishadski koncept spoznaje kroz sabranost pazenje kao superioran vedskoj zrtvi se potpuno afirmira kroz razne oblike tantricke kundalini yoge. To je u osnovama oblik kakav hinduizam ima i danas.
U razdoblju od oko 500 godina posvemasnje prevlasti buddhizma u Indiji su neki oblici vedskih vjerovanja prezivjeli tako sto su se tantrizirali (poceli se mijesati sa tantrickim predajama o Shivi i Krshni). Dva glavna tantricka bozanstva, Shiva i Krshna (koji u vedskoj religiji zauzimaju posve drugorazredna mjesta ili se uopce ne spominju u Vedama i Upanishadima), postali su kljucna bozanstva tog novog tantriziranog brahmanizma - ili puranskog hinduizma kakav postoji i danas.
Kako je tantra utjecala na stara brahmanska ucenja, tako su i ona u nekoj mjeri utjecala na tantru. Mozemo reci da je nastala nova tantrizirana pseudo-brahmanisticka religija, ali ujedno i brahmanizirana pseudo-tantra. Danas je u suvremenom hinduizmu vrlo tesko tocno razdvojiti vedsku i tantricku predaju. Ta nova religija je imala (u osnovi) dva glavna smjera razvoja. Vishnuizam (vjerovanje u Krshnu) i shaivizam (vjerovanje u Shivu). Vaishnavski smjer je vise prozet vedskom predajom, a shaivisticki je vise ostao dosljedan temeljnim nacelima tantre.
Ovaj shaivisticki smjer ne podrzava vjerovanje u 10 avatara. Vise je usmjeren na tantricku kundalini yogu i vjezbanje sabranosti paznje kao sredstva oslobodjenja. Vise se mijesao sa buddhizmom, cak do te mjere da su nastajale hibridne tantricko-buddhisticke skole (npr. shaivisticka skola Natha pod jakim utjecajem mahayanskog buddhizma), a konacno je u velikoj mjeri utjecao i na tantrizaciju mahayanskog buddhizma i nastanak mnogih smjerova tantrickog buddhizma (buddhisticke tantrayane).
Vaishnavski smjer hinduizma je manje usmjeren na yogu, a vise na manje hramske obrede. Ne vise velike vedske zrtvene obrede, nego na manja hramska sluzenja, obozavanje kipova, njegovanje predanosti (bhakti)... sve ono sto vidimo danas u smjerovima kao sto su npr. Hare Krshna kult i drugi. Mozemo slobodno reci da je taj smjer bio posebno nenaklonjen buddhizmu (u velikoj mjeri i shaivizmu), pa se u neko doba razvoja vaishnaskih puranskih spisa javila koncepcija o 10 avatara.
Ona je posve proizvoljna, nesumnjivo izmisljena i mitoloska. Ne odrazava nikakav dosljedan povijesni slijed stvarnih duhovnih ucitelja. Vidi se da je "izumitelj" te koncepcije (tradicionalno se autorstvo svih purana pripisuje Vyasi) imao problema da sastavi popis od 10 avatara. Prvih nekoliko su mitoloska bica poput ribe, kornjace, svinje, covjeka-lava i sl. Potom slijede likovi avatara za koje se moze pretpostaviti (ili nesumnjivo potvrditi) da su mogle biti ili stvarno jesu dokazane povijesne licnosti. Rama-Krshna-Buddha. Pri tome, naravno, ovaj zadnji tj. Buddha ima vrlo zanimljiv opis misije na Zemlji.
Posve suprotno uvrijezenom hinduistickom vjerovanju (iznesenom prije svega u BhG i drugim spisima) da se Bog utjelovljuje da zastiti ispravno ucenje (dharmu) i ispravi zablude koje se mogu javiti u prijenosu duhovnog ucenja kroz duga stoljeca te covjecanstvo ponovno izvede na pravi put (kao sto je i Buddha rekao da je ponovno otkrio stari i zaboravljeni put oslobodjenja kojim su u davnini krocili drveni mudraci... mozda misleci pri tome na upanishadske mudrace?), ovaj se avatar tj. Buddha opisuje kao onaj koji ima za cilj da svojim ucenjem (buddhistickim) posve zbuni i dodatno zavede zabludjele nevjernike. Kojeg li divnog poslanja za jednog boga na Zemlji?! Po tim mjerilima bi Buddha prije bio neki puranski demon, nego Vishuov avatar. No, zbog ogormnog ugleda koji Buddha cak i danas ima medju obicnim Indijcima autori ovakve besmislice se nisu to usudili. Stoga su Buddhi ipak namijenili mjesto bozanskog utjelovljenja, ali onoga utjelovljenja koje je (jedino medju avatarima) doslo ne da oslobod covjecanstvo, nego da ga jos jace veze mrakom neznanja (tj. buddhistickim ucenjem).
Ne treba puno zdravog razuma da bi se uvidjelo da je cijelo praznovjerje o 10 avatara sastavljeno samo zbog Buddhe. Kako bi se njegov lik podveo pod utjelovljenje hinduistickog bozanstva, a uz to jos i takvog koje siri laznu nauku. Dakle, ne postoji niti jedan opravdan razlog zasto bi itko razuman vjerovao u takvu besmislenu izmisljotinu, koja je usto jos i posve proturijecna osnovnim hinduistickim ucenjima o prirodi avatara.
Pretpostavka da je deveti avatar Isus Krist je jos besmislenija, i jos mladjeg porijekla. Za tako sto nitko u Indiji nije cuo prije konca 19.stoljeca ili pocetka 20.stoljeca, a i tada su takve bajke poceli siriti zapadni teozofi, a ne indijski panditi i brahmani (koji se i sada zgrazaju na takvu pomisao). Ucenje o 10 avatara je nastalo najmanje 1.500 godina prije nego sto su se Indijci susreli s krscanstvom i uopce culi za Isusa Krista.
Tako da... samo neskolovan um, neupucen u povijest indijske religije i filozofije, uz to i slab um zaveden praznovjerjem i nesposoban za vlastito zdravorazumsko promisljenje moze ozbiljno vjerovati u ucenje o 10 avarata, pogovoto ono da bi jedna od njih mogao biti i Isus Krist
