Moja skromna praksa je inspirisana jednim od principa o kojima sam naučio na sajtu zenhabits.net, a on glasi ''one habit at a time''. Za one koji ne znaju engleski, ako takvih uopšte ima, ovo bi otprilike značilo da istovremeno NE radimo na promjeni više od 1 navike, nego isključivo na jednoj. To je princip koji mi je odmah djelovao zanimljivo i inspirativno, i odlučio sam da pokušam (nakon što u više navrata nisam imao pretjeranog uspjega upravo u suprotnoj varijanti, da promijenim više navika odjednom).
Sa ''programom'' sam krenuo u julu 2013. U prvoj godini, dakle od jula 2013. zaključno sa junom 2014., pokušao sam da promijenim 12 navika, dakle svakog mjeseca po jednu. Negdje sam uspio, negdje nisam. Tamo gdje mi ide, trudim se da održim nivo, tamo gdje ne uspijevam, pokušavam da ne odustanem. U svakom slučaju, mislim da sam 1. jula 2014. bio bolji u odnosu na godinu dana ranije. Za drugu godinu, za period jul 2014. - jun 2015., broj navika će biti 8. Već planiram dodatno smanjenje za 3. godinu, što možda govori u prilog tome da sam na dobrom putu da dođem do zaključaka sličnih onima sa kojima nas je Milan upoznao svojim linkom, u vezi vremena potrebnog da se usvoji nova navika.
Neki od najvažnijih zaključaka do kojih sam došao:
-praksa je važnija od teorije.
Teorija je važna ali tek kroz praksu dolazi do napretka. Kroz praksu se dublje i bolje uči.
-one habit at a time.
Bolje jedna po jedna navika nego sve odjednom, makar je takvo moje iskustvo.
-postoji tek nekoliko velikih navika.
Jedan od razloga zbog kojih postepeno smanjujem broj navika na kojima ću da radim je i taj što sam sve najznačajnije navike, tj. nekoliko njih, ispucao u prvoj godini. U suštini nema mnogo tih velikih navika i kod svakog su slične. Iako brojem male, ako se one dovedu u red, preostaje rad na detaljima i sitnijim navikama, koji možda i nije toliko važan.
-prioriteti su temelj organizovanosti.
Određivanje prioriteta je zbilja u osnovi svake organizovanosti. Prioriteta obično ne može da bude više od nekoliko, o čemu god da se radi, i jednom kada ih odredimo, povećava se naše vrijeme, fokus i efikasnost.
-neki oblik odricanja je uvijek prisutan.
Čovjek ne može da radi više stvari odjednom, i svaki put kada nešto radimo, mi istovremeno žrtvujemo nešto drugo, ono što u datom trenutku ne radimo. Ovo je u vezi sa prioritetima. Treba da znamo šta želimo i da budemo svjesni da sve zahtjeva neku žrtvu. Mnogi od nas žele veličanstvena postignuća, da promijenimo svijet, pomognemo drugima, i to je svakako divno, ali jesmo li svjesni potrebne žrtve, i jesmo li spremni na nju? Velike stvari zahtijevaju velike žrtve.
-um je preteča svih stvari.
Borba sa navikama u stvari nije ništa drugo nego borba sa sopstvenim umom. Um je taj koji zabušava, racionališe i sl., ali ovaj dio je već dobro poznat članovima našeg foruma pa tu nemam ništa posebno da dodam.
Sigurno sam bio štur ali ovo su neki od najvažnijih zaključaka koji su mi prvi pali na pamet, ima toga sigurno još, neka bude u nekoj od narednih poruka ako ova tema još bude aktuelna. U svakom slučaju, svima koje ova tematika zanima ja bih još jednom preporučio sajt zenhabits.net, autor redovno izbaca nove tekstove i tamo možete dobiti mnogo bolji uvid u sve ovo nego na osnovu mojih skromnih poruka.