A u Indiji, iako je jyotish jako popularan, ima nekih autora koji tvrde da ta disciplina nije izvorno indijska u smislu da je pred-arijska. Kada pogledamo sve one kulture mladjeg kamenog doba, od Stonehenge pa do nasih Vince, Lepenskog Vira, Lasinje i sl. vidimo da su one bile jako usmjerene na promatranje neba. Isto je bilo u Egiptu i Bliskom Istoku. Najnovija istrazivanja vedskih tekstova ukazuju da su bozanstva Rgvede ustvari povezana s nebeskim tijelima i sl. Vjerovatno su mnoge rane civilizacije nebo promatrale kao staniste bogova, a zvijezde i sazvjezdja kao te bogove.
No u Indiji se u isto doba pocelo dogadjati nesto posve drugo. Umjesto prema nebu, ljudi su se poceli okretati prema sebi. Istinu traziti unutar svojeg vlastitog uma. Mozda je Indska dolinska civilizacija bila ta izvorna pred-arijska proto-yogicko-jainisticka kultura koja nije puno marila za nebesa, pa to neke autore navodi na tvrdnju da je u Indiji astrologija ustvari ne-indijskog porijekla. A posto je Buddha ponovno otkrio, kako je slikovito rekao... taj stari i zaboravljeni grad, i kasniju arijsku post-upanishadsku civilizaciju usmjerio opet natrag prema tome starom i zaboravljenom putu kojim su nekada hodali mudraci (mozda i u pred-arijsko vrijeme) - ne cudi da nije puno mario za promatranje nebesa. Davao je vecu porednost promatranju 4 temelja sabranosti.