Povijest i nastanakTantra je jedan od najstarijih i cesto najpogresnije shvacenih sustava duhovnog razvoja. Rijec tantra dolazi od samskrtskog korijena TAN (prosiriti, rastegnuti, poskociti) i rijeci trayate (sredstvo, nacin), odnosno korijena TRA koji znaci postici, uciniti, osloboditi i sl. Stoga rijec tantra mozemo prevesti kao sredstvo oslobodjenja putem (na nacin) sirenja. Kasnije cemo vidjeti na sirenje cega ustvari misle sljedbenici tantre. Osim naziva za sustav samorazvoja, rijec tantra oznacava i naziv za same tantricke duhovne spise, koji cesto nose u sebi tu rijec (npr. Vijnana-bhairava-tantra ili u doslovnom prijevodu Spis o pronicanju u cistu svijest; ili Mahanirvana-tantra tj. Spis o vrhunskom oslobodjenju).
Sljedbenici tantre opcenito vjeruju da je prvi osnivac njihovog ucenja mitska i legendarna licnost -
Shiva, osoba koja je (vjerovatno kasnije) proglasen jednim od glavnih bozanstava post-vedskog (tantriziranog) brahmanizma i suvremenog hinduizma. Suvremena arheoloska, filoloska i filozofska istrazivanja donekle potvrdjuju ovu tvrdnju, a suvremena znanost je sklona zakljucku da su prije arijske provale u Indiju (oko 3.500 god. pr.n.e.) u Indiji postojale razvijene civilizacije koje nisu imale vedsko obiljezje. Nalazi Mohenjo-Daro i Harappa civilizacije u danasnjem Pakistanu pokazuju da su stanovnici pred-arijske Indije (Dravidi?) prakticirali yogu, a cesti su i prikazi likova yogina, osobito lika kojeg suvremena arheologija naziva proto-Shiva. Rijec je o pecatnjacima koji prikazuju yogina u meditativnom polozaju (jedan od Shivinih naziva je i Yogendra, Vladar yoge), okruzenog zivotinjama (jedan od naziva Shive je i Pashupati, Gospodar zivotinja). Cesto samo u drustvu s bikom, koji je i u kasnijoj predaji stalan Shivin pratioc. Ponekad okruzen ucenicima i sl. Osobit problem u odgonetavanju pravog porijekla Mohenjo Daro i Harappa civilizacije, pa tako i tantre, predstavlja i cinjenica da slova te civilizacije jos nisu odgonetnuta, pa se natpisi na pecatnjacima ne mogu procitati. To otvara dovoljno mjesta za sumnje i osporavanja, tako da danasnja znanost nema jedinstven stav o pitanju porijekla tantre, kao niti o pitanju arijskog naseljavanja Indije i medjusobnim utjecajima vedske i tantricke duhovne bastine.
Kasniji i vrlo dobro osvjedocen razvoj vedskog kulta govori u prilog tome da se izvorna religija Indo-arijaca prvotno nije bitno razlikovala od vjerovanja drugih indo-evropskih naroda (Slavena, Germana, Latina i sl.). Rijec je o vjerovanju u mnostvo bogova koji predstavljaju prirodne sile, od kojih su najvazniji Gromovnik (prvo nazivan Parjanya, a kasnije Indra) te njegov neprijatelj Zmija ili Zmaj (nazvan Vrtra). Vrtra je zatocnik voda, a Indra ga ubija i pusta vode na zemlju kako bi bilje moglo rasti i stoka bujati. Izvorna vedska religioznost se u potpunosti bavi pitanjima postizanja milosti bogova za napredak stoke, rodjenje djece, pobjede u bitkama i sl. Stoga je jedno od glavnih vedskih bozanstava i Agni (Oganj) kojem se pjevaju mnoge himne zahvalnice jer zrtvene darove prenosi bogovima na nebu. Jasno je da se glavnina vedskog obreda vrti oko prinosenja zrtve plodova i zivotinja, pa se cini da Arijci na tom stupnju razvoja nisu uopce poznavali pojmove koji su kasnije tako jasno obiljezili vjerovanja Indije, kao sto su ucenje o Atmanu (dusi) i Brahmanu (bogu), reinkarnaciji, yogi, karmi (uzrocno-posljedicnoj vezi djelovanja), nenasilju i sl. Arijci u vedskim himnama slave Indru i kao razbijaca gradova, unistavatelja crnoputih (Dravida?) sto mnoge navodi na zakljucak da se radi o tragovima opisa arijske provale u Indiju i pokoravanja lokalnog (tantrickog?) stanovnistva. Cinjenica ostaje da se vedska vjera nakon nekoliko stoljeca u Indiji sustavno mijenja, pa mladji slojevi Veda, tzv. Upanishadi u cijelosti odbacuju zrtveni obred kao beskoristan, uvode ucenje o karmi, reinkarnaciji, jedinstvu Atmana i Brahmana, a yoga postaje glavno sredstvo osobnog oslobodjenja. Stara vedska bozanstva polako gube znacaj, a Shiva se postupno prihvaca kao jedan od vedskih bogova. Uskoro Shiva postaje glavno bozanstvo upanishadske (post-vedske) kulture Arijaca.
Prvi pravi pisani spomen tantre nalazimo u indijskom epu Mahabharati, koji opisuje zivot i djelovanje Krshne. Mahabharata opisuje visoku urbanu civlizaciju Arijaca broncanog doba (oko 1.500 god.pr.n.e.) koji uglavnom slijede upanishadsku kulturu, njeguju yogu, ali slijede i vedske obrede. Shiva je u to doba vec prihvacen kao vrhovno bozanstvo takve kasne upanishadske kulture za koju mnogi autori smatraju da je razvijena mjesavina Arijske vedske i tantricke domorodacke kulture. U jednoj zgodi iz MhB Krshna i njegov prijatelj Arjuna nailaze na sljedbenike Mahadeve (Veliki Bog, jedno od Shivinih imena) koji sebe nazivaju Pashupata. To je jedno od Shivinih imena, a i danas postoji tantricka sljedba koja nosi takvo ime. Kaze se da pashupate slave Velikog Boga (Shivu) pjesmom i plesom, sto je prvi spomen shaivisticke bhakti (kulta predanosti).
Tantricke skole prihvacaju i
Krshnu kao nastavljaca tantrickog kulta i velikog gurua (ucitelja), tako da Krshna uz Shivu i danas predstavlja osnovu svih suvremenih hinduistickih i tantrickih vjerovanja. Sam Krshna u prvim poglavljima Bhagavad Gite osporava vaznost Veda i vedskih obreda te velica yogu i put osobne predanosti Njemu, a ne vedskim bogovima. Upravo to uz ostale krshnaisticke legende te poticanje ekstatickog kulta ljubavi i predanosti prema Krshni, predstavlja religijsku osnovu na kojoj su se u antickom i srednjovjekovnom razdoblju razvile brojne tantricke skole krshanistickog usmjerenja.
Glavna ucenja:Osnovno tantricko ucenje je izrazeno rijecima:
Shivashaktyatmakam Brahma/ ili u prijevodu: Bitak (Brahma) je sastavljen od Svijesti (Shiva) i Sile (Shakti). Sve sto postoji jeste Najvisa svijest (Parama-Shiva), ona je beskonacna, bez pocela, bez kraja, bez ikakvih obiljezja (vrlo slicna opisima buddhisticke nirvane ili upanishadskih pojmova brahmana i atmana), ona je cisto Blazenstvo. To je Vrhunska stvarnost koja se (jednim dijelom Sebe) preobrazuje u pojavni svijet putem svoje vlastite Volje (Iccha, Shakti). Stoga je za tantrike svijet samo ispoljenje Najvise stvarnosti. Svijet se prikazuje kao ogranicen i odvojen u pojedinacno zbog neznanja, ali za prosvjetljene svijet i Bog, pojavno i duhovno, su Jedno. Sredstvo oslobodjenja kojim se postize taj uvid o jedinstvu svijeta i izbavljenje od neznanja je sabranost paznje (yoga). Stoga mnogi autori vjeruju da je yoga izvorno tantricka disciplina spoznaje koja je kasnije usla u sve druge sustave koji su s tantrom dolazili u dodir.
Socijalna ucenja tantre su zasnovana na potpunoj jednakosti svih ljudi. Po tantrickom svjetonazoru svaki covjek, bez obzira na spol, rasu, narodnost, bogatstvo, vjeru i sl. moze postici duhovno oslobodjenje. Stvar spoznaje je osobna stvar i nema veze s necijim socijalnim polozajem. Ime, ugled, porijeklo, spol ne igraju nikakvu ulogu na putu oslobodjenja, stovise one mogu biti i prepreka ukoliko je um za njih nezdravo vezan. Stoga tantricke skole oduvijek odbacuju vedski seksizam, rasizam i kastizam, prihvacaju zene kao duhovno i drustveno jednake muskarcima i sl. Zbog toga se tantra cesto cuvala u nizim slojevima indijskog drustva i cesto je slovila kao "necista" nauka izopcenih slojeva. Takav pogled na tantru su nametali brahmanski slojevi koji su u tantri gledali opasnost za svoj ugled i polozaj. I tantricki spisi vrlo cesto ismijavaju vedske brahmane koji su prihvatili tantricku yogu kao duhovnu praksu, ali zadrzali vedske drustvene obicaje. Jedan tantricki spis (Rurda-yamala-tantra) kaze: Nocu dok sjede u bhairavi cakri prepoznaju samo razliku izmedju upućenih i neupućenih; ali ujutro ponovno stavljaju svoje brahmanske uzice i dijele ljude na 4 kaste. U prvom dijelu recenice se spominje bhairavi cakra (to je sestokraka zvijezda, tantricka yantra koju yogin vizualizira da sjedu u njoj dok izvodi neke vrste meditacija), spominje se noc kao razdoblje u kojem se izvode neke tantricke yoga prakse, ali i kao oznaka toga da brahmani potajno rade tantricku yogu. U tom stanju dok izvode tantricke prakse, slijede i tantricku etiku pa ljude smatraju jednakima i prave razliku samo izmedju onih koji su upuceni u duhovnost i onih koji nisu. No, ujutro, na danjem svjetlu i u javnosti, oni opet stavljaju brahmanske konope (oznaka najviseg vedskog svecenstva) i dijele ljude na kaste. I danas je cesto u Indiji obicaj da se od brahmana trazi da prerezu svoje brahmanske uzice ako zele dobiti tantricku inicijaciju te da borave medju nizim slojevima drustva kao sto su nedodirljivi, zene i sl. sto ih po vedskom zakonu cini necistima.
Tantricka etika Jedinstva se proteze i na zivotinje, biljke i nepokretni svijet. S obzirom da tantrici na sve gledaju kao na ispoljenje Najvise duhovne sustine, zastita svih zivih bica predstavlja vazan dio etike. Tantrici su se u anticko doba zestoko opirali krvavim vedskim obredima pri kojima su zrtvovane zivotinje. Takva praksa se uvijek u tantri osudjivala kao duhovno beskorisna, zasnovana na neznanju i praznovjerju, niska i okrutna. Kako se nakon buddhistickog razdoblja klasicni vedski brahmanizam nikada u Indiji nije obnovio, novi hinduisticki kultovi (nastali pod tantrickim utjecajem) su posve izbacili krvave zrtve u obredima.
Glavna ucenja tantre se jednako kao i ucenja glavnih pravaca vedante mogu svesti u 3 skupine:
Monisticke skole (advaita) – naucavaju da izmedju svijeta i Boga, tvorevine i Tvorca nema razlike. No, za razliku od vedantinskog monistickog ucenja koje tvrdi da je svijet obmana, tantrici su skloni na svijet gledati kao na ispoljenje (abhasa) samog Boga. Svijet je ispoljenje Bozanske stvaralacke sile (shakti). Cilj duhovnog napora (sadhane) je prepozvanje (pratyabhijna) izvornog jedinstva bez dvojstva (anuttara).
Monisticko-dualisticke skole (dvaita-advaita) – zadrzavaju osnovno tantricko ucenje o Bozanskom ispoljenju u svijetu, ali naucvaju da je dvojstvo stvornih bica ujedno uklopljeno u vrhovno jedinstvo Boga.
Dualisticke skole (dvaita) – vrlo su rijetke u tantrizmu, ali postoje. Zadrzavaju osnovno ucenje o svijetu kao Bozanskom ispoljenju, ali zastupaju ucenje o temeljnoj razlicitosti bica i Boga, tvorevine i Tvorca.
Podjela tantre:a) Po skolama:U anticko i rano-srednjovjekovno razdoblje, osobito u poslije-buddhistickom razdoblju na prijelazu izmedju Stare i Nove ere, u dostupnim klasicnim spisima se spominje 5 osnovnih skola tantre:
1) Shaiva tantra ili shivizam (sljedbenici Shive):
Slijede tantricko ucenje rane tantre iz Shivinog razdoblja, u mjeri u kojoj se ono do danas sacuvalo. Tijekom vremena mnogi pravci shivizma su se u vecoj ili manjoj mjeri pomijesali s vedskim (upanishadskim) brahmanizmom. Ipak, pretezan dio shivistickih smjerova jos uvijek zadrzava izrazit tantricki utjecaj. Glavni pravci danasnje shivisticke duhovnosti su slijedbe koje su se ocuvale tijekom povijeti:
- Pashupata ili lakulisha je najstarija poznata skola shaiva tantre, danas prisutna u sjevernoj Indiji.
- Trika shaivizam ili kashmirska skola tantre, poznata od 9.st.n.e. s glavnim zastupnicima Vasuguptom, Abhinavaguptom, Kshemarajom i Anandavardhanom.
- Lingayate ili Virashaive, zastupljeni vecinom u jugozapadnoj Indiji, javno poznati od 12. st.n.e. s osnivacem Bhasavom
- Shaiva Siddhanta ili Tamilska tantra, zastupljena u jugoistocnoj Indiji s klasicnim izvorima poznatim vec od 2. ili 3. st.pr.n.e.
- Siddha Siddhanta ili Natha kult, poznat u sjevernoj Indiji od 10. st.n.e. do danas, osnivac Gorakshanatha.
- Shaiva Advaita, osnivac Shrikantha 11.st. na jugu Indije
2) Vaishnava tantra ili vishnuizam (sljedbenici Krshne za kojeg se vjeruje da je utjelovljenje vedskog boga Vishnua):
Predstavljaju pravac tantre koji njeguje kult Krshne, a zasniva se na tantrickim tumacenjima Bhagavad Gite i Mahabharate, kao i nekih Purana. Kod vishnusticke tantre nije toliko jasna i prepoznatljiva podjela izmedju tantra i Veda; pa mnoge skole ovog smjera priznaju i vedsku predaju kao mjerodavnu. Pri tome se uglavnom misli na upanishadsku vedsku bastinu (koja je vec sama po sebi poprilicno tantrizirana ranim shivistickim ucenjem u razdoblju prije nastanka Mahabharate i Bhagavad Gite). Glavni pravci vishniusticke tantre su predstavljani skolama:
- Vaikanastha, nosi ime po mudracu Vikhanasi, pretpostavlja se kao odvojak upanishadske skole taittiriya. Slijede i vedske obredne tekstove, a praksa im je prozeta vedskom obrednoscu (zrtvovanje u oganj i sl.). Imaju razmjeno malo tantrickih utjecaja. Prisutni uglavnom na jugu Indije.
- Pancaratra, knjizevno najplodnija vishnuisticka sljedba, prisutna uglavnom na jugu, ali i s hramovima u Himalajama i diljem Indije. Spominju se vec u 2. ili 3. st.pr.n.e. kao ekstaticni sljedbenici Vasudeve (jedno od Krshninih imena).
- Alvari, juznjacka krshnaisticka narodna tradicija Tamila
Vecina danasnjih vishnuistickih predaja (sampradaya) nisu tantricke, pa ih niti ne navodimo u ovom opisu.
- Balui, izrazito tantricka, neortodoksna, narodna tradicija vaishnavske poboznosti i bhakti poezije u Bengalu i Assamu (istocna Indija)
3) Shakta tantra (sljedbenici Shakti, stvaralacke sile)
Rijec je vjerovatno od tantriziranim oblicima predvedskih (pa cak i pred yoginskih) narodnih kultova plodnosti i majcinstva, koji isprva nisu bili nuzno povezani s tantrom kao disciplinom sabranosti paznje koja se postize tantrickom yogom kakvu slijedi shivisticka tradicija. Vjerovatno je izvorno bila rijec o domorodackim i ruralnim kultovima plodnosti i ekstatickog obozavanja prirode. Stoga je praksa 5m (panca-makara) ili uzivanja 5 stvari koje su zabranjene jednako u yogi, kao i vedskim obredima, uobicajena. Tih 5 stvari su: meso(mamsa), vino (madya), riba (matsya), opijati (mudra) i spolnos (maithuna). Danas postoje dva glavna smjera shaktistickih kultova:
- Shrikula (obozavanje Bozice)
- Kalikula (obozavanje Kali)
4) Saura tantra ili sljedbenici Surye (boga sunca)
Mala i danas gotovo beznacajna skupina koja je nastala naseljavanjem sakdonijanskih brahmana iz srednje Azije koji su nasli utociste u Indiji pred progonima i ratovima na prelazu iz Stare u Novu eru. Oni su sljedbenici vedskog boga Surye (Sunca), a nakon progona u Indiju nikada nisu bili priznati od strane domacih brahmanskih staleza kao jednaki zbog svojeg bavljenja kirurgijom, sto je smatrano necistim poslom (zbog seciranja leseva). Osim medicinom oni su bili i vrsni poznavaoci astorlogije.
5) Ganapatya tantra ili sljedbenici Ganeshe
Malobrojna sljedba boga Ganeshe. Kult nastao vjerovatno od predvedskog narodnog kulta obozavanja plemenskog vodje, junaka koji je snazan kao najajca zivotinja (slon). Kult je uvelike asmiliran sa kultom Shive, a negdje djeluje i nezavisno od njega.
b) Filozofska podjela:Ponekad kod neupucenoh citatelja zabunu unosi podjela tantre na lijevu, desnu i srednju stazu. Nepoznavanje je osobito i kod samozvanih i nestrucnih (osobito zapadnih) autora, koji cesto misle da postoje jedino dvije, lijeva i desna, staza tantre.
Ova je podjela nastala na osnovu razlicitog tumacenja temeljnog tantrickog nacela koje kaze da Duh (Shiva) i Sila (Shakti) sacinjavaju Boga (Brahma).
Skole srednjeg puta (uglavnom monisticke) naucavaju da je svijet ispoljenje Bozanske stvaralacke sile (shakti), ali da sila nije slijepa. Iza svake sile u svemiru stoji inteligencija, kozmicki um, ili Duh koji njome upravlja (Shiva). Temeljno tantricko otajstvo (misterija) je u shvacanju da su ustvari Duh i Sila jedno. Konacno, onostrano i neizrecivo jedinstvo postizu u Bogu koji je iznad svakog poimanja i mogucnosti izricaja.
Skole desnog puta (vecinom dualisticko-monisticke i dualisticke) uglavnom obozavaju Stvaralacku silu (shakti) kao izvor svih blagodati.
Skole lijevog puta (takodjer dualisticko-monisticke i dualisticke) predstavljaju borbeni put prikupljanja moci (shakti). Sljedbenici zele postupno postati toliko mocni da dokinu sve vezanosti nastale uslijed djelovanja kozmicke Stvaralacke sile. Ovaj smjer zanemaruje Duh (Shivu), smatrajuci da je Sila (Shakti) izvor znanja i snage. Postoje smjerovi koji su cisto magijskog usmjerenja.
