II, 5: anityašuciduhkhanatmasu nityašucisukhatmakhyatiravidya.
Uzimati ono što je prolazno (anitya), nečisto (asuci), bolno (duhkha) i bez [svesti o svome] »Ja« (anatman) za večno, čisto, ugodno i svesno sebe jeste [to] neuviđanje [o kome je reč]. (Patanjđali,
Izreke o jogi, prev. Z. Zec)
