Evo ja sam razmišljao malo o reinkarnaciji i životinjama (jer mi je to nerazumljivo) ovih dana i sada ujutro mi došla ova vizija. Ne kažem da je istina ...
Znači mi ljudi smo po materijalnoj prirodi jednaki životinjama u potpunosti! Naše tijelo funkcionira identično kao i tijelo večine drugih sisavaca - imamo i iste NAGONE.
U čemu je onda razlika osim po samoj vrsti (čovjek sam, nisam konj, kao što konj nije svinja ...)?
Razlika je u duši, duhu, svijesti ... biti. Dakle ja kao adamov čovjek (materijalni) jedini imam vlast nad svojom životinjskom prirodom. Ja jedini mogu reći NE životinjskim nagonima DOBROVOLJNO (ono što mi kršćani kažemo Bog nam je dao slobodu). Životinja ne može reći NE nagonu, osim ako nije izdresirana od čovjeka, no to je programiranje - nije slobodno NE.
Reinkarnacija u životinju (ali duhovna, na materijalna)
Kao što je Buda rekao - patnja se događa sada i nema smisla istraživati što i kako i patiti zbog toga cijeli život - treba djelovati odmah! Dakle kako, koliko, gdje i zašto oko reinakrancije je zapravo nebitno NAMA i SADA (no volimo istraživa i to je ok sve dok ne postanemo neumjereni u tome - to je onda grijeh).
Ja vidim da čovjek koji popusti nagonu spolnosti (grijeh bluda u kršćanstvu) se istog trenutka reinkarnira u životinju (ne znam koju - konja, zeca ili neku koja je već jako spolno aktivna). Onog trena kada postanemo neumjereni u recimo jelu i piću (prepoznati grijeh u kršćanstvu) mi se reinkarniramo u svinju, voden konja ili tako nešto. Kada nas nagon odvede prema srđbi (opet grijeh) mi se reinkarniramo u bika, ovna ... itd. itd.
Ovo su duhovne reinkarnacije - ne materijalne jer po meni je čovjek uvijek čovjek, a slon slon. Ne vidim smisao da bi čovjek postao slon i time izgubio slobodno DA nagonima. Kako bi time popravio svoj grijeh ili lošu karmu??? Onda bi čovjek ostao zarobljen u životinji, ali ne - mi opet postajemo ljudi jer duhovno mi i dalje imamo mogučnost reći NE. ednostavno ne vjerujem u kažnjavanje tog tipa - ne vidim smisao toga kada čovjek moše shvatiti u sekundi da je pogriješio, pa je duhovna reinkarnacija jedino što mi ima smisla.
Ukratko - reinkarnacija koju ja poznajem je sada ovdje (druge vrste ću upoznati na drugom svijetu - ako postoje). Ako moja duša ili duh ne ovladaju životinjskim nagonima moje prirode, ja postajem životinja. Budizam jasno govori da su sve to privremena stanja, pa ću ponovno postati čovjekom kad tad (ne nužno za ovog života istina
).
Isto tako poznajem i drugi oblik reinkarnacije (čovjek - čovjek reinkarnacija). Zbog karme ili grijeha danas mogu biti u paklu, a već sutra u raju (primjer priče o samuraju i svećeniku iz zen Budizma) ili nekom drugom svijetu (Budisti kažu da ih je 6). Kršćanski grijeh me jako podsjeća na karmu barem u nekim djelovima - jako.
Evo - samo moje mišljenje. Koliko je duboko ili plitko ne znam. Nadam se da ću moći imati bolje i dublje spoznaje jednog dana. Malo je možda nepregledno i dugačko, jer nisam još sabrao misli - samo sam istresao i napravio par korekcija
