Jaini (đaini), pripadnici jedne od nehinduistickih autohtonih indijskih religija, svoju religiju vezu uz nasljednu tradiciju 24 (pobjednika) Jina istocne indije – Tirthankara (predhodnici, oni koji su pokazali put). Prvog od njih smjestaju 8,4 miliuna godina unatrag dok je posljednji Mahavira koji je u 6 st. pr.N.e. ustanovio jainsku zajednicu odnosno religiju. Posvetivsi se strogom asketizmu dostize prosvjetljenje nakon 13 godina napora, a svijet je napustio postom do smrti. Jaini su savrsena i od karme oslobodjena bica cistog znanja koja su ovladala vezanosti, privlacnosti, odbojnosti, mrznju, ljubav itd. Po nekim pokazateljima, odnosno nalazima povezanima sa civilizacijom doline Inda koji sadrze jainsku simboliku moguce je da su izvori te religije veoma stari i pred-vedski, a prvi jainski vodja kojeg je moguce smatrati povijesnom licnoscu je Mahavirin predhodnik Parshvanatha kojeg smjestaju najvjerojatnije u 9 st. pr.N.e.
Jainsko kiparstvo, vjerovatno prikaz Mahavire, 12.st. U buddhistickim izvorima se tvrdi da je u vrijeme Buddhe i Mahavire (suvremenici) Jainizam vec drevna religija. Tako da se danasnji Jainizam smatra nastavkom starije tradicije paralelne sa vedskom. Vjeruju kako se svemir sastoji od niza svijetova (visih i nizih) od najnizeg pakla, 7 nizih svjetova preko Zemlje, 30 visih svijetova do najviseg predjela oslobodjenih dusa. Tvorevina je bez pocetka i vjecna iako prolazi kroz kruzne promjene napredovanja i nazadovanja. Ne postoji Tvorac, odnosno ne postoji vrhunsko bozansko bice, a svaka osoba ima mogucnost dostizanja savrsenstva. Postoje nebeska bica, bogovi (deve), ali i oni se moraju roditi kao ljudi zele li ukloniti karmu i postici oslobodjenje.
Jaini vjeruju da nas djelovanje i posljedice djelovanja (karma) vezu za svijet u kojemu trenutno zivimo te time nasa djela odredjuju nasu sudbinu, a oslobodjenje (moksha) se postize prosvjetljenjem odnosno spoznajom istinske prirode duse kroz uzdrzavanje od djelovanja, asketizam, mudrost, nevezanost kroz “racionalnu percepciju, racionalno znanje i racionalno ponasanje”.
Syad-vada (mozda je tako): Za jaine je vrlo vazan princip nesubjektivnosti/relativnosti tj. gledanja stvari iz razlicitih kuteva i nadilazenje ogranicenja osobnih vidjenja. Buduci da su dozivljaj (istine o necemu) u svijetu bez pocetka i kraja gdje svaka pojavnost ima beskrajne oblike, kvalitete itd. ograniceni trenutnom percepicijom jednog ili nekoliko oblika i kvaliteta te stvarnosti te da oni ovise o stajalistima i da nijedno nije potpuna istina koja zbog ljudskog ogranicenja i ne moze biti potpuno shvacena osim u slucaju sveznajucih bica, treba nastojati odrzati otvoreni stav i dozvoliti razne vidove tumacenja nadilazeci time ogranicenja vlastitog znjanja i verbalnih opisivanja/definiranja stvari. Takvim stavovima je jainizam snazno utjecao na pravce indijske filotzofije sklonije relativizmu i skepticizmu. Postizanje ciste percepcije stvarnosti bez vezanosti ili odbojnosti je neophodno da bi se zapoceo istinski duhovni zivot.
Jainske pecinske skulpturePost je bitan dio njihove prakse, postoje posebna razdoblja kada se on provodi, ali post je koristan bilo kada i na razlicite nacine i vazan je oblik okajanja (ako se napravilo nesto pogresno). Post je takodjer nekima uzviseni nacin duhovnog napustanja tijela (umiranja) kada osoba osjeti da joj se kraj blizi i da je obavila sve svoje duznosti u ovome svijetu.
Sljedbenici slijede 5 nacela:1) Ahimsa – nenasilje u umu, rijecima i djelima. Dolazi iz vjere da svako zivo bice ima dusu koja je potencijalno bozanska sa urodjenim savrsenstvom. Ipak iako svako zivo bice zavredjuje paznju i postovanje (Jaini cesto drze utocista za zivotinje) ljudski je zivot najvazniji te se treba uzdrzavati od toga da bilo koga uznemirimo na bilo koji nacin, a posebno je odbojno ubojstvo pa cak i loseg covjeka posto je ljudsko rodjenje u kojemu je jedino moguce postici oslobodjenje iznimno dragocjeno. Nenasilje i milosrdje su stoga centralna vrijednost Jainske etike.
2) Satya – istinoljubivost
3) Asteya – uzdrzavanje od kradje
4) Brahmacharya – seksualna kontrola. Za monahe celibat, a za laike ogranicenje na brak ali moze biti i celibat.
5) Aparigraha – nevezanost (na ljude, stvari, mjesta, nezgrtanje materijalnog imetka itd.
Slicno tradicionalnom hinduizmu zagovaraju 4 zivotna stadija poput: brahmachariye (student), grihaste (obiteljski zivot), vanaprashta (izdvojeni zivot), sannyasa (redovnistvo). Svojom etikom, filozofijom i kulturom snazno su uticali na ostale religije (buddhizam, hinduizam). Recimo puja, osnovno obredno stovanje danasnjeg hinduizma je (za razliku od vedskih yajni) jainski termin, a u vedskim tekstovima se mogu naci opisi koji ukazuju na jainske Tirthankare. Mnogi smatraju da je danasnja prosirenost vegetarijanstva i gubljenje obicaja zrtvovanja zivotinja medju mnogim hindu tradicijama posljedica jainskog uticaja. Za mnoge tipicno hinduisticke koncepte poput karme, reinkarnacije, nenasilja i oslobodjenja istrazivanja daju naslutiti da su izvorno potekle od jaina ili srodnih pred-vedskih predaja (neke od drevnih skupina vjerskih tradicija Indije paralelna vedskoj/puranskoj) te se prosirila u hinduizam, buddhizam itd. Jaini su otvoreni prema drugim religijama i cesto vazan faktor religijske tolerancije u Indiji. Imaju i izniman drustveni i ekonomski uticaj nesrazmjeran njihovoj relativnoj malobrojsnosti kao i visoku razinu obrazovanja u odnosu na prosjek Indije. Popis stanovnista je pokazao da su najpismenija zajednica u Indiji.
Goli jainski redovnik u IndijiJaini imaju dvije grane:1) Digambare (doslovno obuceni u nebo, odnosno goli) ciji monasi ne nose nikakvu odjecu u sklopu asketskog odricanja.
2) Shvetambare gdje monasi nose jednostavnu bijelu odjecu
Osim toga glavne razlike su u tome sto prvi smatraju kako u zenskom tijelu nije moguce postici oslobodjenje te da Mahavira nije bio ozenjen, dok shvetambare vjeruju suprotno. Razlikuju se i po tome sto digambare prihvacaju kracu formalnu verziju osnovne molitve, Namokara Mantre, dok svetambare prihvacaju duzu verziju itd. Vjeruje se da su se razdjelili nekoliko stoljeca nakon Mahavire, pred kraj vladavine cara Candragupte Maurya, djeda buddhistickog cara Ashoke. Jainizam je u anticko doba u Indiji postao posebno popularan kada se utemeljitelj dinastije Maurya - car Candragupa I preobratio na jainizam, a pred kraj zivota napustio prestolje u korist svojeg sina i otisao u jainske redvonike. Za velike gladi dio zajednice je napustio sredisnje dijelove carstva i odselio se na Dekan (srednju Indiju). Taj dio zajednice je zadrzao starije i strozije obicaje, medju kojima i onaj da su redovnici goli (digamara). Dio zajednice koji je ostao u sredisnjim dijelovima carstva Maurya je ublazio svoje obicaje i uveo obavezu odijevanja i za redovnike (shvetambara). I unutar njih postoji podjele i neki imaju mjesavinu uvjerenja obije sekte, neki prihvacaju, a neki odbacuju stovanje kipova (pri cemu se u stvari stuju vrline tih pojedinaca i put koji su pokazali, a ne fizicki oblici buduci su te osobe postigavsi mokshu potpuno odvojene od nase uvjetovane realnosti i nemaju direktan uticaj) itd. Sve su to razlike izvanjske prirode, nema velikih doktrinalnih razlika. Ipak to nisu tako tvrde podjele i mnogi se jaini ne zamaraju njima previse.