(sljedi prevod Roši Filipa Kaploa)
Među različitim formulacijama nivoa realizacije u zenu, jedna od najpoznatijih je Pitomljenje Vola, niz deset slika sa komentarima pisanim u prozi i stihu. Verovatno zbog svete prirode vola u drevnoj Indiji da je ova životinja došla da se koristi kao simbol naše suštinske prirode ili Buda uma. Originalni crteži i komentar koji ih prati pripisuju se zen učitelju iz dvanestog vjeka Kakuan Shien , ali to nije bio prvi primjer ilustracije razvoja realizacije zena kroz slike. Postoje i ranije verzije od pet i osam slika koje u kojima Vo postaje sve bjelji a zadnja slika je samo krug.
To podrazumeva, da je realizacija Buda uma (tj. brisanje svake koncepcije sebe i drugih) krajnji cilj zena. Ali je Kakuan, smatrajući da je formulacija nepodpuna, dodao još dve slike van kruga da bi jasno pokazao da zen čovek najvišeg nivoa realizacije živi u svakodnevnom svetu sa najvećom slobodom među običnim ljudima, koje on inspiriše svojim saosećanjem i primjerom da hodaju i sami Budinim putem. Ta verzija je stekla najšire prihvatanje u Japanu, i tokom godina je služila kao instrukcija i neiscrpna inspiracija studentima zena.
1. Traženje volaUsamljen kroz šume i plašljiv kroz džungle
on traži vola kojeg ne nalazi.
Gore i dole tamne, bezimene, široke reke,
u dubokim šumama on hoda niz razne staze.
Mrtav umoran, teškog srca, on nestavlja da traži
to nešto što još nemože da nađe.
Naveče čuje cvrčanje u krošnjama.
Vo se nikad nije izgubio, pa zašto ga tražiti? Pošto je okrenuo leđa svojoj istinskoj prirodi, čovek ne može da ga vidi. Zbog svojih zabluda je izgubio vola iz vida. Neočekivano je suočen sa labirintom iskrštenih puteva. Pohlepa za materijalni dobitak i strah od gubitka izvire ko vreli plamen , ideje o ispravnom i pogrešnom iskaču kao bodeži.
2. Nalazak tragovaBezbrojne tragove je on video
u šumi i duž ivice vode.
Eno tamo da li vidi ugaženu travu?
Čak i najdublje klisure najviših planina
nemogu da sakriju Volov nos koji dostiže do neba.
Kroz Sutre i učenje on uviđa volove tragove. Njemu je rečeno da isto kao što su zlatni sudovi različitih oblika svi od istog zlata, svaka stvar je je manifestacija istinitog uma. Ali on nije u stanju da razlikuje dobro od zla, istinu od laži. On zapravo nije ušao kroz kapiju, nego vidi te tragove na nesiguran način.
3. Spazio je volaSlavuj pjeva na grani,
sunce sija na vrbama.
Tu stoji Vo, gdje bi moga da se sakrije?
Ta predivna glava, ti svečani rogovi,
Koji bi ga umjetnik mogao nacrtati?
Kada bi samo pažljivo slušao na svakodnevne zvukove, došao bi do realizacije i istog momenta bi vidio sam Izvor. Šest čula se ne razlikuju od ovog pravog Izvora. U svakoj akciji Izvor je jasno prisutan. To je jednako soli u vodi ili kao pigment u boji. Kada je unutrašnji fokus pravilno usmjeren, dolazimo do realizacije da to što vidimo je identično sa pravim Izvorom.
4. Hvatanje VolaOn mora čvrsto da drži konopac i da nepušta,
jel Vo još uvjek ima nezdrave navike.
Sad trči u visoravni,
sad dangubi u maglovitoj klisuri.
Danas je naišao na vola, koji se već dugo šepuriojo u divljim poljima, i uhvatio ga. Tako dugo vremena je uživao na ovim prostorima da nije lako razbiti njegove stare navike. On nastavlja da čezne za slatkom, mirisnom travom, i dalje je tvrdoglav i razuzdan.Da bi ga potpuno pripitomijo, čovjek mora da koristi svoju kandžiju.
5. Pitomljenje VolaOn mora da čvrsto drži konopac i nedozvoliti mu da luta,
da ne bi odlutao u stara blatnjava utočišta.
Pravilno njegovan, postaje čist i nježan.
I odvezan on prati svog gospodara.
Sa uzdizanjem jedne misli, sljedeća i sljedeća nastaju. Prosvjetljenje donosi realizaciju da misli nisu nestvarne, jer čak i one proizlaze iz naše Istinske Prirode. Samo zato što još je zabluda još prisutna mi zamišljamo da su nestvrne. Ovo stanje obmane ne nastaje u objektivnom svetu, nego u našim umovima.
6. Jašući vola vraća se kućiJašuci slobodan kao vazduh on se veseo vraca kući
kroz noćne magle u svom šeširu i ogrtaču.
Gdje god da ode stavra svjež vjetrić,
dok u njegovom srcu prevladava duboki mir.
Ovom Volu netreba ni vlat trave.
Borba je završena, "dobitak" i "gubitak" više ne utiču na njega. On pjevuši narodne melodije i pjeva jednostavne pjesme seoske djece. Jašuci na Volovim leđima, on se spokojno zagleda u oblake nad njim. Njegova glava se ne okreće (u pravcu iskušenja). Možete pokušati da ga uznemirite, ali on ostaje miran.
7. Vo zaboravljen, ostao samSamo na Volu je bio u stanju da se vrati kući,
Ali evo, Vo je sad nestao, i samo sjedi spokojni čovjek.
visoko na nebu crveno sunce visi, dok on mirno sanja
Onamo ispod krova
leže bič i konopac
U Dharmi nema dvojstva. Vo je njegova istinska priroda: to je sada prepoznao. Zamka više nije potrebna kad je zec već uhvaćen, mreža postaje bezkorisna kad je riba uhvaćena. Kao i zlato koje je odvojeno od šljake, kao mesec koji se probio kroz oblake, jedan zrak svetlosti sija večito.
8. Zaboravio i Vola i sebeBič, konopac, Vo, i čovjek podjednako pripadaju Praznini
Tako je ogromno i beskonačno plavo nebo
Iznad plamteće vatre pahulja ne može da opstane
Kad se ostvari to stanje uma
dolazi napokon razumjevanje
naravi drevnih Patriarha.
Sva zabludna osjećanja su izumrla i ideje o nečem svetom su nestale. On se više nezamajava sa nekim "Ja sam Buda" ili "Ja nisam Buda" (Ili " Ne tražim više prosvjetljenje niti ostajem negdje gdje prosvjetljenje ne postoji"). Čak ni hiljadu očiju (od pet stotina Buda i Patriarha) ne mogu u njemu primjetiti nikakavo određeno svojstvo.
9. Povratak IzvoruOn se vratio na Začetak, došao do Izvora,
ali je koračao uzalud.
A sad kao da je sljep i gluh.
Sjedi u svojoj kolibi, ne žudi za vanjskim stvarima
Potoci krivudaju sami od sebe
crveno cvjeće naravno cvjeta crveno.
Od samog početka tu nije bila ni mrvica prašine (da ometa suštinsku Vrlinu). On posmatra život u svjetu kako jača i opada dok on skromno boravi u stanju neuzdrmnog spokojstva. To (jačanje i opadanje) nije fantom nit iluzija (nego je manifestacija Izvora). Zašto je onda potrebno da trudimo za išta? Vode su plave, planine zelene. Sam sa sobom, on posmatra beskrajnu promjenu stvari.
10. Dolazak na pijacu spreman da pomogne
Golih grudi i nogu, od stiže na pijacu
Blatnjav i prašnjav, a kako mu je širok osmjeh!
Bez potrebe za mističnim moćima,
Uvela stabla on brzo dovodi do cvjetanja!
Kapija njegove kolibe je zatvorena i čak ni najmudriji ga nemogu naći. Njegova mentalna panorama je napokon nestala. On ide svojim putem, i ni ne pokušava da prati stope prijašnjih mudraca. Noseći bocu (od tikve) on ulazi u pijacu, oslonjen na svoj štap se vraća kući. On vodi krčmara i trgovca ribom Budinim putem.