Samo prosvetljenje i sama nibbana predstavljaju fikciju uma....prosvetljenje dolazi onda kada prestanemo uopste da razmatramo prosvetljenje kao stanje u koje tek treba uci i do kog postoji put koji se mora preci. Nema nikakvog puta sem onog puta koji je kreirao nas uslovljeni um. Prosvetljenje je jedan momenat ciste svesti proizasao iz cistog, neuslovljenog uma. A to je sadasnji trenutak.....BOOOOOOOM.....Ostaje samo tisina. Nakon toga, sve ostalo funkcionise kroz sustinu - kroz prazninu u tisini uma.
Nibbana ne predstavlja fikciju uma. To je stanje izvan domasaja uma. Um ne moze pojmiti nibbanu. U nibbani svi zamisljaji prestaju.
Ne bih rekao da itko iskusan razmatra prosvjetljenje kao stanje koje tek treba dostici? Ucenici rade svoju duhovnu praksu ne ocekujuci nista posebno. Bas iskustvo meditacije govori da je ta nibbana upravo u ovoj istoj samsari (dobro, mozda malo mahayanski zvuci, ali sam siguran da je to sustina svake du'ovne prakse pa tako i theravadske).
Svjesnost u svakom sadasnjem trenutku je vrlo napredno stanje. Drago mi je da si ga dostigao. Mnogi du'ovnjaci se ne mogu pohvaliti da mogu ostati dugo u tom stanju (ti odajes dojam kao da si stalno u tom stanju, mozda grijesim?). Ipak, meni se cini da je put na koji ukazuju theravada buddhizam i yoga jednako ustvari put meditacije. Sabranost koja vodi jhanama, a zadnja od njih je nibbana sama po sebi. Sa dostizanjem pojedinih jhana, osoba u stanju izvan meditacije tu svjesnost trenutka dozivljava prirodno.
Dakle, meni se cini, da je u theravadi i yogi stvar postavljena neznatno drugacije. Meditacija - jhana - nibbana (sto bi u yogi rekli: dharana-dhyana-samadhi). Ali i sadasnji trenutak se vjezba u hodajucoj meditaciji i svemu drugome. Pa ne vidim zasto to posebno naglasavati? Sve to vec postoji u theravada praksi. Govorimo o stvarima koje su vec poznate, pa ne shvacam zasto to nazivas nekim drugim putem?
Ono sto bih radije vidio jeste da imas takav intenzivan dozivjljaj sadasnjeg trenutka kakav svjedocis svojim pisanjem, ali ujedno i da dozivis i pojedine jhane. Kratke brzopotezne meditacije ne vode u jhane. Ali daj boze da dozivimo obojica i zadnju od njih, tj. nibbanu koju spominjes. Tada sasvim sigurno o njoj ne bi mogli reci nista. Niti boom, niti tisina, nisti svjesnost... ona je potpuno izvan domasaj uma i rijeci. Ne postoji vise nitko tko bi mogao dozivjeti, niti ono sto bi moglo biti dozivljeno.
Buddhina poruka je vrlo duboka. Vrlo profinjena.
-------
Jednom prilikom sam pricao sa Davorom Stancicem, uciteljem maithuna (sexualne) tantre ovdje u Hrvatskoj. Tvrdio je da u trenutku takve seksualne prakse podize kundalini (svjesnost) u najvisu cakru (tj. dozivljava nirvikalpa samsadhi ili nibbanu).
Pitao sam ga da li je u tom trenutku svjestan sebe, svojeg tijela, partnerice s kojom ima odnos, okoline i sl. Rekao je da jeste, sve je prozeto svijescu, njegovom svijescu koja je jedno sa sveopcom svjescu koja prozima sve (tako nesto u tom stilu je rekao, ne sjecam se vise doslovno). Osobno sam dozivio neka stanje meditacije. Ne nibbanu nazalost, ali svakako neke od kratkotrajnih ulazaka u jhane (u yogi samadhije). Ili mozda tocnije receno nimitte u thervada pojmovima ako se ne varam (u yogi bi to bile dhyane). Vrlo dobro znam da u tom trenutku nisi svjestan sebe, svojeg tijela, okoline...
Yoga tekstovi govore o stanju kada se kundalini (svjesnost) podigne iz muladhara cakre (najnize) u svadhistana cakru (prvu slijedecu). Vec tada nastaje osjecaj sjedinjenosti, ali ona se ispoljava kao stalna prisutnost paznje u sadasnjem trenutku i svemu sto um dozivljava kao sadasnji trenutak. To je vrlo visoko stanje, ali nije konacno stanje. U konacnom stanju nema vise nikakvog trenutka, nikakve stvarnosti niti ne-stvarnosti, niti sadasnjosti, niti nicega...
Dakle, jos mnogo od toga do kraja puta. Zato bih te savjetovao da se ne zanosis takvim stanjima. Uzivaj u njima dok traju i nastavi svoju duhovnu praksu.
Tantrici vrlo dobro znaju da se maithuna sadhanom (seksualnom duhovnom praksom) kundalini (svijest) moze podici "samo" iz prve u drugu cakru. Naravno, to nije samo "samo". To je vrlo visoko postignuce, ali nije konacno.
Svjesno usredsredjenje na bilo koji rad, bio to ljubavni odnos ili odapinjanje strijele iz luka, ili ispijanje caja, ili macevanje, ili kaligrafija, ili slaganje buketa cvijeca, ili hodanje sa punom svjesnoscu... svaki rad obavljen sa punom svjesnoscu moze dovesti do toga stanja. Ipak, krajnji cilj duhovnosti nije to stanje. U trenutku nibbane osoba ne moze svjedociti luk i strijelu. Ne moze svjedociti sadasnji trenutak, ne moze svjedociti niti tijelo, niti um.
Takva stanja su vrlo dobrodosla, budi zahvalan na blagoslovu sto ih iskusavas, ali nastavi sa svojom duhovnom praksom.
