Autor Tema: Dhamma - Stvarnost  (Pročitano 9621 puta)

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #15 poslato: Februar 25, 2011, 16:04:26 »
Budite sa mislima ali ne idite za njima !!!
Na kraju je samo tišina

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 788
  • Karma: +303/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #16 poslato: Februar 26, 2011, 00:05:17 »
Vlado, sjetio sam se jedne price koju sam procitao u jednoj od onih knjiga koje se mogu skinuti sa yu-budizam.com od jednog od poznatijih zapadnih monaha (nisam vise siguran jel' Sumedho ili neki drugi)... uglavnom, kako je otisao u Tajland i meditirao tamo s njima u prasumi i kako mu je najednom sve postalo jasno. Poceo je da ide okolo i svima objasnjava. Kada ga je u takvom stanju vidio Ajahn Chah, odmah ga je odvojio od drugih i smjestio u jednu kucicu usred sume sve dok se ne smiri.
 
Jednog dana je u posjetu samostanu dosao britanski ambasador, pa kako nisu imali gotovo nikoga tko bi govorio engleski, doveli su ambasadora ravno njemu. Kaze da ga je odmah saletio ko macka pticu svojim spoznajama da je pristojnom diplomatu bilo vrlo neugodno i da je jedva cekao da ode. Naravno, kasnije se izduvao pa su ga vratili nazad u zajednicu.
 
Tako da znaju te spoznaje ponekad da dodju, ali i prodju nakon nekog vremena. Nakon toga onda slijedi iskustvo itd. Dug je put jos pred nama do nibbane ili nirvikalpa samadhija!

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #17 poslato: Februar 26, 2011, 00:26:23 »
Fazli, reci mi....sta je to sto te deli od prosvetljenja i nibbane?


Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #18 poslato: Februar 26, 2011, 01:14:45 »
Dva točka i aluminijumski ram nisu isto što i bicikla  :andjali
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #19 poslato: Februar 26, 2011, 12:27:19 »
Vežbjate svoj um u tišini - ne zabavljajte ga raznoraznim materijalima !!!
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #20 poslato: Februar 26, 2011, 13:57:48 »
Redovna meditacija sabranosti pažnje na sadašnji momenat je odlična vežba koja utiče na "razbijanje" neuronskih veza u našem umu koje čine naše postojanje kao jedinke nezavisnim od postojanja svega ostalog.

 :andjali
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #21 poslato: Februar 26, 2011, 14:11:58 »
Meditacija nije takmičenje. Meditirajte za sebe, ne postavljajte ciljeve. Opustite se
i budite to što jeste. Posmatrajte svesno. Ne upinjite se da nešto dokažete ili postignete i ne radite više od onoga što možete. Meditirajte kraće ali više puta na dan. Vrlo često kraće meditacije daju bolje rezultate u odnosu na duga, forsirana meditativna zadubljenja.

 :andjali
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #22 poslato: Februar 26, 2011, 14:45:34 »
Tokom dana, u svojim redovnim obavezama, održavajte svesnost suštine uma. Neka vaša svest bude čuvar vaših čula a vaše "sidro" sadašnjeg momenta sama suština vašeg uma.

 :andjali
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #23 poslato: Februar 27, 2011, 11:26:41 »
"JA" je prolazno. Ono je rođeno, raslo je, starilo, menjalo se i jednog dana će umreti. Ono što pripada tome "JA" su objekti kojima se to "JA" služi za života ali ne odlaze nakon smrti sa tim "JA". Međutim, ako vratimo um u sadašnji momenat, trenutak pre nastanka mišljenja i ostavimo to "JA" i ono što mu pripada po strani - šta ostaje ???

 :andjali
Na kraju je samo tišina

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 788
  • Karma: +303/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #24 poslato: Februar 27, 2011, 16:29:08 »
Fazli, reci mi....sta je to sto te deli od prosvetljenja i nibbane?

Ponekad kada meditiram moje se "ja" gubi. Osjecam ono sto sam u theravada knjigama nasao opisanim kao ushicenje. Vrlo lijep izraz. Tada shvacam da sam se (prije tog ushicenja) poistovjetio sa sadrzajima svojeg uma... kako je receno u Patainjalijevim Yoga Sutrama i mnogim drugim yoga spisima. Nakon meditacije taj osjacej slobode ostaje, ali se nakon nekog vremena opet gubi i moram ga iznova dostizati meditacijom. Ne sjecam se sada tocno koji je od poznatih theravadskih monaha (Sumedho ili Brahmavamso) u jednoj od svojih prekrasnih knjiga napisao da je meditacije nauciti - otpustati. Mislim da je to vrlo dobar opis i to je ono sto me dijeli od nibbane... ili opet jezikom Yoga Sutri, grcevito drzanjem za poistovjecenja sa sadrzajima vlastitog uma je to sto me drzi. Zato i Patainjali kaze da sto duze meditacije to bolje, jer tada promatrac biva ustaljen u svojoj vlastitoj prirodi koja je sloboda.
 
Meditirajte kraće ali više puta na dan. Vrlo često kraće meditacije daju bolje rezultate u odnosu na duga, forsirana meditativna zadubljenja.

Zato se s ovom tvojom mudroscu ne bih mogao potpuno sloziti. Meditacije krace i redovite su ne samo jako dobre, nego i nuzne da um ostane naviknut na duhovnu praksu, ali meni su uvijek tek duze meditacije od sat, dva, tri, tri i pol', cetiri... dalje nisam dogurao u komadu... davale mnogo bolji uvid. U toku same meditacije moze da dodje do vrlo vaznih uvida, a mozda se nista i ne dogodi, ali nakon takvih poduzih meditativnih zadubljenja znaju se i dan-dva-tri naknadno desavati vrlo znacajni uvidi. Desava se upravo ovo o cemu pises u slijedecem odlomku...

Redovna meditacija sabranosti pažnje na sadašnji momenat je odlična vežba koja utiče na "razbijanje" neuronskih veza u našem umu koje čine naše postojanje kao jedinke nezavisnim od postojanja svega ostalog.

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #25 poslato: Februar 27, 2011, 17:49:41 »
 :D Moram ti priznati Fazli da dok sam pisao o kratkim meditacijama imao sam sliku u umu kako ces prokomentarisati da se ne slazes sa time.....al nemoj se ljutiti  :ok Svaki um je neka prica za sebe. Nekom je potreban duzi period da koncentrise svoj um i dodje do uvida, nekome ne. Sam kvantitet meditacije nema primarnu ulogu koliko kvalitet. Naravno, nekom vise znace duze meditacije. Ipak, to nije moja mudrost, vec savet razlicitih ucitelja meditacije. Odlucio sam da probam njihov savet i video sam da funkcionise pa sam sada samo taj savet preneo kroz svoje iskustvo, svojim recima.
Opet kazem, bitan je kvalitet meditacije ali sama meditacija jeste sredstvo koje nas uci kako da zivimo zivot van formalne meditacije. Osecaj ili spoznaja, kako god, gubljenja onog "ja" je moguca u meditacija. Ali bez tog "ja" ne postoji mogucnost da funkcionisemo u drustvu. U formalnoj meditaciji spoznajemo sustinu uma ali u neformalnoj meditaciji tokom dana, dovoljna je samo svesnost cinjenice sta je stvarno to "ja" ali nema potrebe zadrzavati osecaj "istopljenog ja".

Kao sto rece....ono sto te deli od prosvetljenja, to je grcevito drzanje za sadrzaje uma. Spoznaja tog osecaja "topljenja tog ja" i zadrzavanje tog osecaja u novim trenucima je takodje grcevito drzanje sadrzaja uma jer je bilo kakva spoznaja takodje produkt uma. Svesnost, cista, obnovljena iz trenutka u trenutak je ono sto vodi do prosvetljenja. Cak i sama spoznaja treba da predstavlja samo trenutak koji ne uslovljava um u novim trenucima. Samo prosvetljenje i sama nibbana predstavljaju fikciju uma....prosvetljenje dolazi onda kada prestanemo uopste da razmatramo prosvetljenje kao stanje u koje tek treba uci i do kog postoji put koji se mora preci. Nema nikakvog puta sem onog puta koji je kreirao nas uslovljeni um. Prosvetljenje je jedan momenat ciste svesti proizasao iz cistog, neuslovljenog uma. A to je sadasnji trenutak.....BOOOOOOOM.....Ostaje samo tisina. Nakon toga, sve ostalo funkcionise kroz sustinu - kroz prazninu u tisini uma.

 :andjali
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #26 poslato: Februar 27, 2011, 18:58:03 »
Um koji je u "Ne znam" stanju je um svestan samog sebe. Održavajte svest nad tim umom.

 :andjali
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #27 poslato: Februar 27, 2011, 19:05:06 »
Ono što ste spoznali u meditaciji, neka ostane u meditaciji. Ono što ste naučili
čitajući knjigu ili slušajući govornika, neka ostane u trenutku kada je um naučio.
Neka bes ostane samo bez prethodnog trenutka. Neka ushićenost ostane samo
ushićenost prethodnog trenutka. Neka svaki vaš trenutak bude novi trenutak,
svež i jedinstven. Živite u njemu i za njega.

 :andjali
Na kraju je samo tišina

Vladimir Simović

  • Iskusni član
  • ****
  • Poruke: 257
  • Karma: +91/-1
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #28 poslato: Februar 28, 2011, 16:10:43 »
Ako stakla vaših naočara ofarbam u crveno, vama će svet biti crven. Ako ih pak ofarbam u zeleno, svet će vam biti zelen. Ali ako ih ne ofarbam već ih ostavim u neutralnom stanju, vi ćete videti svet kakav jeste. Isto je i sa umom. Vaš um je "farban" od vašeg rođenja do danas i sve što zaključujete, spoznajete, sve odluke koje donosite itd. jeste uslovljenost vašeg uma na osnovu te "farbe". Stišavanjem uma (misli), naša svest se vraća u neutralan položaj iz kog dolazi u položaj kada može ugledati stvarnost.

"Koristite um da bi ste prozreli um"
Jongi Mingjur Rinpoš

Od samog rođenja pa sve do poodmaklog puberteta a čak i nakon toga, naš um prolazi kroz fazu učenja i sazrevanja. Ova faza je naročito izražena u detinjstvu kada "upijamo sve kao sunđeri". U tom periodu mi spoznajemo svoja čula, razvijamo emocije (u početku samo prijatne i neprijatne a kasnije se one sofisticiraju). Onda učeći da izgovaramo reči, naš um počinje da vezuje reči za naša čulna iskustva i da njima pridaje određene osećaje na telu (emocije koje predstavljaju impuls neurona koji izaziva osećaj na telu usled uslovljene reakcije uma na određeno čulno iskustvo). Što se više puta readnja ponavlja to je trag obrasca osećaja u telu i ostale naše reakcije sve dublji i dublji tj. izraženiji. Polako nastaje percepcija koja je direktno uslovjena svim ranije naučenim stvanjima. Dalje u tom procesu mi formiramo ono što moderan svet naziva ličnost. Dobijamo personu koja se sastoji iz tih emocija, misli, tela, impulsa u telu, percepcije itd. Tada postajemo odvojeni od svega ostalog oko nas - MI i DRUGI. MOJE i NJIHOVO. Kroz ceo ovaj proces mi "farbamo" sopstveni um i time mu dajemo prizmu kroz koju će videti stvarnost. Međutim, da bi videli stvarnost onakvu kakva jeste, moramo stišati um, vratiti ga u stanje pre misli, u stanje "Ne znam" kako bi naša svest primila čiste čulne informacije.

U hrišćanskoj religiji se često može čuti: "Neznanje je blagoslov". Upravo tako. Ipak, neophodna je određena doza intelektualnog znanja koja se stiče kroz period učenja kako bi i sami mogli da prozremo um pomoću uma. Ali kada ga jednom prozremo, onda je vreme i da se nešto konrketno uradi. Ostaje pitanje šta je to nešto? Stvari su takve kakve jesu. Bilo kakav pokušaj menjanja obrasca putem misaone svesti (koja nam kaže da je to što radimo dobro i da tako treba da bi se promenili i slično) će rezultirati stvaranjem novih obrazaca. Zbog toga, mi ne trebamo da učinimo apsolutno ništa. Sve što je potrebno, to je da stišamo naš um i postanemo svesni stvari kakve jesu. Kako se svest razvija u čistom viđenju stvarnosti, tako će sama stvarnost da menja naš um i naše stečene obrasce. U tom procesu mi nemoramo učestvovati.

Budino učenje se ne sastoji u sticanju novih znanja i bilo kakvom promenom sebe, svoje ličnosti itd. već se sastoji u napuštanju. Sve ono što imate, sve ono što želite, sve ono što znate, predstava o vama samima....samo pustite. Budite samo svesni svega što se dešava i ne brinite jer šta god se dešava - proćiće. Sve što se dešava je uslovljeno stanje nastalo u nekom uzroku - ono se rađa, menja se i jednom će nestati.


"Pre prosvetljenja sam sekao drva,
Nakon prosvetljenja i dalje sečem drva"

Na kraju je samo tišina

Fazlija

  • Član
  • *****
  • Poruke: 788
  • Karma: +303/-0
  • Pol: Muškarac
Odg: Dhamma - Stvarnost
« Odgovor #29 poslato: Mart 01, 2011, 01:07:55 »
Samo prosvetljenje i sama nibbana predstavljaju fikciju uma....prosvetljenje dolazi onda kada prestanemo uopste da razmatramo prosvetljenje kao stanje u koje tek treba uci i do kog postoji put koji se mora preci. Nema nikakvog puta sem onog puta koji je kreirao nas uslovljeni um. Prosvetljenje je jedan momenat ciste svesti proizasao iz cistog, neuslovljenog uma. A to je sadasnji trenutak.....BOOOOOOOM.....Ostaje samo tisina. Nakon toga, sve ostalo funkcionise kroz sustinu - kroz prazninu u tisini uma.

Nibbana ne predstavlja fikciju uma. To je stanje izvan domasaja uma. Um ne moze pojmiti nibbanu. U nibbani svi zamisljaji prestaju.
 
Ne bih rekao da itko iskusan razmatra prosvjetljenje kao stanje koje tek treba dostici? Ucenici rade svoju duhovnu praksu ne ocekujuci nista posebno. Bas iskustvo meditacije govori da je ta nibbana upravo u ovoj istoj samsari (dobro, mozda malo mahayanski zvuci, ali sam siguran da je to sustina svake du'ovne prakse pa tako i theravadske).
 
Svjesnost u svakom sadasnjem trenutku je vrlo napredno stanje. Drago mi je da si ga dostigao. Mnogi du'ovnjaci se ne mogu pohvaliti da mogu ostati dugo u tom stanju (ti odajes dojam kao da si stalno u tom stanju, mozda grijesim?). Ipak, meni se cini da je put na koji ukazuju theravada buddhizam i yoga jednako ustvari put meditacije. Sabranost koja vodi jhanama, a zadnja od njih je nibbana sama po sebi. Sa dostizanjem pojedinih jhana, osoba u stanju izvan meditacije tu svjesnost trenutka dozivljava prirodno.
 
Dakle, meni se cini, da je u theravadi i yogi stvar postavljena neznatno drugacije. Meditacija - jhana - nibbana (sto bi u yogi rekli: dharana-dhyana-samadhi). Ali i sadasnji trenutak se vjezba u hodajucoj meditaciji i svemu drugome. Pa ne vidim zasto to posebno naglasavati? Sve to vec postoji u theravada praksi. Govorimo o stvarima koje su vec poznate, pa ne shvacam zasto to nazivas nekim drugim putem?
 
Ono sto bih radije vidio jeste da imas takav intenzivan dozivjljaj sadasnjeg trenutka kakav svjedocis svojim pisanjem, ali ujedno i da dozivis i pojedine jhane. Kratke brzopotezne meditacije ne vode u jhane. Ali daj boze da dozivimo obojica i zadnju od njih, tj. nibbanu koju spominjes. Tada sasvim sigurno o njoj ne bi mogli reci nista. Niti boom, niti tisina, nisti svjesnost... ona je potpuno izvan domasaj uma i rijeci. Ne postoji vise nitko tko bi mogao dozivjeti, niti ono sto bi moglo biti dozivljeno.
 
Buddhina poruka je vrlo duboka. Vrlo profinjena.
 
-------
 
Jednom prilikom sam pricao sa Davorom Stancicem, uciteljem maithuna (sexualne) tantre ovdje u Hrvatskoj. Tvrdio je da u trenutku takve seksualne prakse podize kundalini (svjesnost) u najvisu cakru (tj. dozivljava nirvikalpa samsadhi ili nibbanu).
 
Pitao sam ga da li je u tom trenutku svjestan sebe, svojeg tijela, partnerice s kojom ima odnos, okoline i sl. Rekao je da jeste, sve je prozeto svijescu, njegovom svijescu koja je jedno sa sveopcom svjescu koja prozima sve (tako nesto u tom stilu je rekao, ne sjecam se vise doslovno). Osobno sam dozivio neka stanje meditacije. Ne nibbanu nazalost, ali svakako neke od kratkotrajnih ulazaka u jhane (u yogi samadhije). Ili mozda tocnije receno nimitte u thervada pojmovima ako se ne varam (u yogi bi to bile dhyane). Vrlo dobro znam da u tom trenutku nisi svjestan sebe, svojeg tijela, okoline...
 
Yoga tekstovi govore o stanju kada se kundalini (svjesnost) podigne iz muladhara cakre (najnize) u svadhistana cakru (prvu slijedecu). Vec tada nastaje osjecaj sjedinjenosti, ali ona se ispoljava kao stalna prisutnost paznje u sadasnjem trenutku i svemu sto um dozivljava kao sadasnji trenutak. To je vrlo visoko stanje, ali nije konacno stanje. U konacnom stanju nema vise nikakvog trenutka, nikakve stvarnosti niti ne-stvarnosti, niti sadasnjosti, niti nicega...
 
Dakle, jos mnogo od toga do kraja puta. Zato bih te savjetovao da se ne zanosis takvim stanjima. Uzivaj u njima dok traju i nastavi svoju duhovnu praksu.
 
Tantrici vrlo dobro znaju da se maithuna sadhanom (seksualnom duhovnom praksom) kundalini (svijest) moze podici "samo" iz prve u drugu cakru. Naravno, to nije samo "samo". To je vrlo visoko postignuce, ali nije konacno.
 
Svjesno usredsredjenje na bilo koji rad, bio to ljubavni odnos ili odapinjanje strijele iz luka, ili ispijanje caja, ili macevanje, ili kaligrafija, ili slaganje buketa cvijeca, ili hodanje sa punom svjesnoscu... svaki rad obavljen sa punom svjesnoscu moze dovesti do toga stanja. Ipak, krajnji cilj duhovnosti nije to stanje. U trenutku nibbane osoba ne moze svjedociti luk i strijelu. Ne moze svjedociti sadasnji trenutak, ne moze svjedociti niti tijelo, niti um.
 
Takva stanja su vrlo dobrodosla, budi zahvalan na blagoslovu sto ih iskusavas, ali nastavi sa svojom duhovnom praksom. :andjali